Simptomi alergije na polen mogu biti vrlo neugodni, a propisani lijekovi mogu da izazovu brojne nuspojave. Jedna od biljaka koje nam u ovom razdoblju alergija zadaju najviše muke svakako je ambrozija. Njena polenova zrna mogu da izazovu kijanje, crvenilo oka, otežano disanje kao i da poremete kompletnu sluznicu disajnih puteva.
Luk u plasteniku tokom zimskog perioda za mjesec dana
Luk u plasteniku tokom zime? Dobra ideja? Jestivi lukovi koji su kod nas najzastupljeniji u proizvodnji – crni, bijeli luk i praziluk obrazuju pod zemljom pravu ili lažnu lukovicu, odnosno zadebljale rizome sa rezervnim hranljivim materijama, koja se koristiti za ishranu ali i za proizvodnju mladog luka metodom pospješivanja. Mladi crni luk se za jesenju proizvodnju gaji pospješivanjem iz krupnijeg arpadžika prečnika preko 22 mm ili sitne lukovice prečnika 30 mm.
Uslovi za razvoj luka
Pri povoljnim uslovima iz lukovice se brzo razvija korijen i listovi i obrazuje mladi luk (bijelo lažno stablo sa zelenim listovima). Brzina rasta i broj mladih biljaka zavisi od krupnoće lukovice i broja tzv. gnezda sa klicama, što je veći broj gnijezda više mladih biljaka. Optimalna temperatura za rast mladog luka je 18 C, ali biljka podnosi i niske temperature. Rast mladog luka odvija se na račun rezervnih materija lukovica, zato se one mogu prilikom korišćenja za proizvodnju ređati gusto jedna do druge, plitko po površini zemljišta ili na samoj površini u tunelima i plastenicima. Proizvodnja mladog luka pospješivanjem u zaštićenom prostoru, obavlja se kao čist usjev ili se gaji između krastavca, paradajza i najčešće salate.
Radi bržeg nicanja primjenjuje se nekoliko načina za obradu lukovica.
Lukovice pokrivene slamom ili drugim materijalom mogu da se drže u toploj prostoriji 5 – 7 dana i zalivaju toplom vodom (40 – 45ºC).
Lukovice mogu da se potapaju u vodu temperature 35 – 40ºC u toku 12 – 15 časova. Osim kvašenja, lukovice mogu 5 – 7 dana da se drže na temperaturi do 30ºC i relativnoj vlažnosti vazduha 80 – 90%. Efikasan način obrade lukovica, za sadnju u oktobru i novembru, jeste odsjecanje od vrata do pleća lukovica, što omogućuje brzo nicanje. Svi načini za obradu lukovica imaju za cilj brže prorastanje listova i korijena.
Luk u plasteniku tokom zimskog perioda
Pri pospješivanju rasta, najveći prinosi ostvaruju se gustom, plitkom sadnjom, lukovica do lukovice – bez razmaka redova, u lejama širine 120 cm. One i ne moraju da se pokrivaju slojem zemlje, nego se samo blago utisnu u zemlju. U zavisnosti od veličine lukovica, potrebno je 8 – 10 kg sadnog materijala na m2. Posle sadnje lukovice se zaliju sa 10 l/m2 tople vode (30 – 35ºC),što ubrzava prorastanje klica i rast mladog luka. U proizvodnji se primjenjuju redovne mjere njege.
Za brži rast mladog luka u plasteniku treba održavati temperaturu od 15 – 18ºC tokom sunčanih dana, odnosno oko 14ºC tokom oblačnih. Luk je kvalitetan i iz proizvodnje pri temperaturi od 10ºC, mada može da raste i pri niskim temperaturama od 2-5ºC.
Za sigurniju proizvodnju u toku zime u objektima bez grijanja treba koristiti dopunske tunele od PE folija ili neposredno pokriti luk agrotekstilom – agrilom. U takvom objektu luk uspiješno raste i pri niskim spoljnim temperaturama i do -10ºC.
Mladi luk brže raste ukoliko se u fazi 2-3 lista folijarno prihrani rastvorom tečnog đubriva tipa fertikare, sal, vuksal ili 0,2 % rastvorom azota. Za kvalitet mladog luka bitno je da sadni materijal bude zdrav, tako da prije sadnje glavice treba potopiti 10-20 minuta u rastvor fungicida benlejta ili ditana, prema propisanoj koncentraciji za svaki rastvor, što sprečava razvoj gljivičnih oboljenja.
Tržišnu zrelost mladi luk pristiže u zavisnosti od sorte i temperaturnih uslova gajenja, za 20 – 45 dana od sadnje.
Srednji prinos broj vezica je sa 10 biljaka /m2, u zaštićenom prostoru sa grejanjem kada je čist usjev mladog luka broj vezica je 22 – 25, ukoliko se u takvom objektu gaji sa salatom broj vezica je od 5 – 6, u objektu bez grijanja u čistom usjevu je broj vezica 18 – 20.
Slavica Kodžopeljić,
dipl.ing.ratarstva
Izvor: agroinfonet.com
PROČITAJTE:
Trulež luka – Bolest koja napada luk u skladištu
Sada je pravo vrijeme da posadite LALE
LALE, zumbuli, narcisi, krokusi i šafran sade se u jesen, ali to treba uraditi što prije, dok je još lijepo vrijeme, jer je to jedan od preduslova da lijepo cvjetaju.
Sve lukovice se prvo dobro provjere, a sade na sličan način. Rupe za lukovice mogu se praviti specijalnim aparatom „sadilac“, ali i kašikom. U rupu može da se doda kompleksno đubrivo, ali ne i stajnjak. Daleko je korisnije u svaku rupu staviti sloj pjeska ili sitnog šljunka, pa onda lukovicu. Prvo se naprave sve rupe, pa tek onda postavljaju lukovice. Vrh treba okrenuti ka gore. Kada se pokriju zemljom, obavezno ih treba zaliti da bi se uklonio vazdušni džep. Na kraju se pokrivaju malčem, borovim iglicama, lišćem ili slamom. Tako će biti zaštićene od smrzavanja, ali i od fizičkih povrjeda, jer je jasno gdje se nalaze.
Lale se sade na dubini od deset centimetara, odnosno sve lukovice se polažu u dubinu duplo veću od nje same. Razmak takođe treba da bude dvostruka širina.
Mali broj lukovice se uvjek sadi u grupi. Ne bi trebalo saditi manje od deset do petnaest lukovica. Niže lukovice, poput zumbula, sade se kraj ivice leje ili u prvi red, a visoke iza ili pored ograde. Ukoliko se pravi linija od lala, najbolje je napraviti dvije trake, jer postoji mogućnost da neka lukovica ne procvjeta. Krokusi najljepše izgledaju posađeni ravnomjerno u travnjaku.
Grupa manjih lukovica može da se posadi i u specijalnu plastičnu korpu, u proljeće izvadi i prenese u baštu.
Do decembra se sade: lale, krokusi, narcisi, zumbuli, alijum, irisi, frezije i amarilisi. Proljećne lukovice sade se od februara do maja i cvjetaju do kasne jeseni: dalije, begonije, ljiljani, kale, gladiole, amarilisi, kane, frezije, ranunkule.
SAKSIJE I VAZE
Neke lukovičaste biljke, poput zumbula, mogu da se gaje u saksijama na prozorskoj dasci, a lale i narcisi moraju da se sade na većoj dubini, pa je bolje odabrati žardinjeru i grupisati ih. Posude moraju biti zaštićene tokom zime.
Postoje i hlađene lukovice koje su spremne da procvjetaju u zimu i gaje se tako što se stave u specijalne staklene vaze pune vode. Lukovica je samo donjim delom u dodiru sa vodom koja se povremeno doliva, a vaze se čuvaju pored prozora.
Izvor: novosti.rs
PROČITAJTE:
Kako saditi jesenje lukovice cvijeća!
Kada se obavlja SADNJA KROMPIRA U PLASTENICIMA
Krompir u plastenicima – Krompir se sve više i kod nas proizvodi u zaštićenim prostorima. Iz te proizvodnje mlade krtole imamo u proljeće.
Sadnju u plastenicima trebalo bi obaviti u novembru i decembru naklijalim krtolama. Treba birati sorte sa kraćom vegetacijom.
O čemu posebno voditi računa kada je proizvodnja krompira u plastenicima u pitanju, savjete daje agronom Jelena Stojiljković, savjetodavac PSSS Leskovac.
Sadnja krompira u plastenicima
Proizvodnja krompira u zaštićenom prostoru zauzima sve značajnije površine, jer povrtari izlaze na tržište sa mladim krtolama krompira već tokom aprila i maja.
Zavisno od planiranog plasmana, planira se i rok sadnje.
U mnogim plastenicima već se obavlja sadnja krompira u zaštićenom prostoru, a prodaja mladog krompira planira se krajem aprila.
Za ovaj vid proizvodnje treba birati sorte sa kraćom vegetacijom.
Prije sadnje krtole se obavezno naklijavaju u prostorijama gdje je obezbjeđeno dovoljno svjetlosti i temperatura 12-15 stepeni C.
Za mlad krompir krtole ranih sorti
Za sadnju treba koristiti isključivo zdrav i kvalitetan sadni materijal, nije preporučljivo da se koriste sitnije krtole iz prethodne godine zbog opasnosti prenošenja virusa. Za proizvodnju mladog krompira bitan je kvalitet krtola ranih sorti, jer se za ovu namjenu uglavnom koriste sorte kraćeg perioda vegetacije.
Bitna odlika u proizvodnji krompira je to što se on u različitim uslovima brže ili sporije izrođava, što se odražava u značajnom smanjenju prinosa.
Značaj zdravog sadnog materijala za proizvodnju krompira je od izuzetnog značaja za ostvarivanje visokih prinosa dobrog kvaliteta.
Upotreba kvalitetnog i zdravog sortnog sjemena uz primjenu i ostalih agrotehničkih mjera u optimalnom roku pozitivno se odražava na dobijanje visokih prinosa.
Za naklijavanje krompira planirati 30–35 dana za vrlo rane i rane sorte
Posebnu pažnju treba posvetiti naklijavanju sjemenskog krompira neposredno prije sadnje.
Naklijavanje je proces tokom kojeg krtola krompira poslije faze fiziološkog mirovanja prolazi niz procesa u kontrolisanim uslovima da bi dala zdrave i jake klice.
Naklijale krtole imaju čitav niz prednosti u odnosu na one koje nisu podvrgnute procesu naklijavanja. Tako se na primjer dobijaju krtole čija je klijavost 100 %, krompir niče ranije, a nakon nicanja odmah dolazi do ukorjenjivanja i bržeg i ujednačenijeg rasta.
Kod naklijalih krtola je kasnije i rast krtola ujednačeniji.
Prostor u kojem se odvija naklijavanje treba da je suv i da u njemu nema vlage po zidovima, uz mogućnost provjetravanja.
Za proizvodnju mladog krompira uputno je birati sitnije krtole, jer daju manji broj stabljika što doprinosi ranijem vađenju mladog krompira.
Obično za naklijavanje treba planirati 30–35 dana za vrlo rane i rane sorte.
Sadnja pripremljenih krtola se obavlja u dobro pripremljeno i nađubreno zemljište.
Zaštitu krompira „za mlado“ treba bazirati na preventivnim mjerama, koje podrazumjevaju prije svega, upotrebu zdravog sadnog materijala i primjenu pune agrotehnike (prvenstveno primjena plodoreda).
Hemijska zaštita za ovaj vid proizvodnje nije poželjna.
PROČITAJTE:
Vađenje, skladištenje i čuvanje krompira
Kako da napravite ekstrakt vanile?
Ekstrakt vanile je najčešće korišćeni sastojak u mnogim receptima za kolače i deserte.
Boja ekstrakta od vanile je tamno braon.
Da biste sami napravili ekstrakt od vanile, treba da imate mnogo strpljenja i kvalitetan alkohol. Vrijeme, koje će vam biti potrebno za njegovu pripremu je neuporedivo prema rezultatu koji ćete dobiti.
Kako da napravite ekstrakt od vanile?
Potrebna vam je staklena tegla, 3-5 mahuna vanile i 200 ml votke ili bijelog ruma.
Prvo, treba da presječete po dužini mahune vanile. Nakon toga istružite unutrašnjost mahuna. U njoj se nalaze sjemenke i mekana smjesa, koju neko naziva i „kavijar“.
U staklenu teglu stavite mahune i kavijar. Sve to prelijte alkoholom, koji ste odabrali. Alkohol treba da potpuno prekrije mahune i kavijar (sjeme i unutrašnjost).
Nakon toga, teglu dobro zatvorite, promućkajte je i ostavite je na tamnom mjestu.
Ekstrakt stoji u tegli oko mjesec dana. Može da stoji i više. Što više stoji, toliko će njegova aroma biti bogatija i jača.
Neophodno je da sa vremena na vrijeme promućkate teglu sa domaćim ekstraktom vanile.
Kad god vam treba, ekstrakt koji ste iskoristili možete da dopunite alkoholom na taj način će vanila nastaviti da pušta ekstrakt.
Važno je da nakon svakog otvaranja tegle, da bi uzeli ekstrakt, teglu ponovo dobro zatvorite. To je važno, kako ekstrakt ne bi izgubio svoj intenzitet.
Izvor: bonapeti.rs
PROČITAJTE:
Sok od smreke je prirodan lijek za šećernu bolest: Evo kako da ga napravite (RECEPT)
Da li je zdravo jesti zimnicu?
Kakav je stav nutricionista o zimnici, odnosno ukiseljenom povrću? Koliko su te namirnice korisne, koliko se preporučuju, ko bi trebalo da ih izbjegava?
Sok od smreke je prirodan lijek za šećernu bolest: Evo kako da ga napravite (RECEPT)
Sok od smreke je prirodan lijek za šećernu bolest: Evo kako da ga napravite (RECEPT)
Priroda ima lijek za svaku bolest, pa je tako sok od smreke od davnina poznat kao lijek za šećernu bolest. Pogledajte kako ga napraviti.
Sastojci
– 0,5 kg smreke (bobica),
-3 l vode i
-1 limun.
Priprema:
Smreku istresite u staklenu teglu od tri litra i zalijte vodom skoro do vrha. Dodajte sok od jednog limuna, te ostavite da stoji nekoliko dana.
Kada bobice smreke počnu padati na dno, procijedite, i sok je spreman za piće. Ako vam se okus baš ne sviđa, možete ga još zasladiti po želji.
Izvor: lepaisrecna
U nastavku pogledajte još jedan prironi lijek za diabetes
Sve što vam je potrebno za pripremu ovog sjajnog recepta blizu je ruke, i uopšte nije puno skupo, i što je najvažnije, ne košta puno i ne treba puno raznih sastojaka da biste nabavili ove stvari:
12 komada ljute paprike Siling labio, 2 sirova jaja (po mogućnosti domaća), 1/2 žlice morske soli.
Priprema i upotreba ovog napitka:
Papriku narežite i naribajte, po mogućnosti u blenderu i dobro izmiješajte s dva jaja, koja su sirova. Na kraju dodajte pola žlice morske soli i to je to. Lijek je spreman i možete ga piti. Popijte dvaput ujutro i navečer.
U normalnim fiziološkim uvjetima, razina glukoze u krvi nastaje zbog djelovanja inzulina u vašem tijelu, glukagona (oba su hormona gušterače) i hormona rasta (izlučuje ga hipofiza – nalazi se u središnjem dijelu mozga). Koncentracija glukoze u krvi ovisi o koncentraciji ovih hormona u vašem tijelu. Glukoza koja se nalazi u želucu, a koja se postiže u krvi, nastaje procesom sinteze glukoze (glikogeneze) u jetri.
Izvor: objektivni.com
PROČITAJTE:
Kleka – Za šta je sve dobra i ko je ne smije koristiti
Začinske biljke koje čuvaju zdravlje, a imamo ih u kuhinji
Uzgoj BIJELOG SLJEZA donosi zaradu od nevjerovatnih 6.000 evra godišnje
Jedan sastojak iz VRBE štiti VOĆKE i kontroliše njihove BOLESTI!
Sve češće širenje razarajućih pandemija podsetnik je na ključnu ulogu imunološkog sistema u zaštiti od bolesti. To se odnosi na sva živa bića, ukljućujući biljke i drveće u našim šumama, kao i na voćne vrste koje se koriste kao izvor hrane.
Konstantno rastuća otpornost patogena na sintetičke pesticide jasno pokazuje da su dani našeg načina liječenja zaraženog drveća odbrojani. Druge sanitarne strategije koje uključuju sječenje i spaljivanje bolesnog drveća nisu se pokazale toliko djelotvornim koliko se nadalo, pa je potreba za alternativnim strategijama kontrole postala hitna.
Prema časopisu „Natural Resources Canada“, zbog sve većih klimatskih promjena očekuje se pogoršanje bolesti drveća u urbanim i prirodnim šumama, kao i u voćnjacima.
Kao i kod novog koronavirusa, zaražena stabla mogu biti asimptomatska, što znači da mogu da nose bolest i da je šire, a da ne pokazuju simptome.
Za uzgajivače jabuka, glavnu opasnost predstavlja krastavost jabuka, što se javlja kao posljedica gljivičnog oboljenja. Bolest uzrokuje ozbiljne ekonomske gubitke u godinama s više vlage, a podjednako je destruktivna gotovo na svim kontinentima.
Zbog toga se dr. Glynn Percival, istraživač u Laboratoriju za istraživanje drveća „Bartlett“ na Univerzitetu u Readingu, bavi proučavanjem načina borbe protiv nje.
U potrazi za alternativom sredstvima za zaštitu bilja dr. Percival počeo je da proučava efekte malča od jedne vrste drveća, poznatog i kao čisti malč. Rani eksperimenti malčiranja stabala jabuka i krušaka djelovima gloga ili trešnje pokazali su povećane prinose voća od 80% zbog većeg sadržaja šećera u drvetu ovih stabala. Isti malčevi takođe su poboljšali procenat preživljavanja bukve sa 10% na 70%, kao i povećanje rasta zapremine njihove krošnje.
Istraživanja suzbijanja bolesti malčem nisu novo područje, međutim, postoji relativno malo studija koje ispituju delovanje čistog malča. Zapravo, neka istraživanja pokazuju štetna dejstva malča od čistog bagrema, bukve i čempresa, uključujući inhibiciju klijanja semena.
S druge strane, dr. Jim Downer sa Kalifornijskog univerziteta – pionir na tom polju – otkrio je da čisti malč od eukaliptusa pospješuje rast platana. Nadovezujući se na ovaj prethodni rad, dr. Percival je otkrio da primjena čistog malča dobijenog iz više različitih stabala smanjuje jačinu truljenja korena na divljem kestenu čiji su uzroci patogeni Phytophthora cactorum i P.criticola.
Mnogi ljudi znaju da vrba sadrži salicilnu kiselinu (SK), jedinjenje koje je najčešće povezano sa efektima aspirina i ublažavanje bolova. Pokazalo se da komercijalno dostupni biljni proizvodi koji sadrže SK povećavaju otpornost na brojne patogene, uključujući pepelnicu i virus mozaika duvana.
Prema dr. Percivalu, izgleda da protein B-glukanaza igra ključnu ulogu. Naime, primanje doze SK uključuje prirodni odbrambeni sistem drveta, slično kao što injekcija vakcine stvara antitela kod ljudi.
Još je iznenađujuće da, dok je ljudima potrebna jedinstvena vakcina za svaku bolest, samo jedna doza SK povećava otpornost drveta na mnoštvo štetočina i gljivičnih, bakterijskih i virusnih bolesti. Aktivira se do 13 odbrambenih mehanizama, zbog čega drvo zadebljava lišće i proizvodi fenolne kiseline, tanine, obrambene enzime i antitijela. To je jasna prednost u odnosu na primjenu sintetičkih hemikalija kojima je često potreban jedinstveni proizvod – baktericid, virucid itd. – za svaki problem.
Studije su pokazale da SK efikasno kontroliše bolesti kao i agrohemikalije, a da je drvenastim voćnim vrstama potrebna samo jedna primjena tokom cijele sezone rasta.
Upotrebe dijelova kore vrbe, kao čistog malča oko voćaka, takođe je pokazalo efekte. Iako pronalaženje prikladne količine čistog malča od vrbe možda neće biti lak zadatak za sve, oni koji mogu da priušte prostor mogu da razmilsle o uzgoju vrba za ovu svrhu.
Postoji razlog zašto se vrbe vijekovima koriste kao biomasa – brzo rastu i lako se uzgajaju. Treba imati na umu da svježi, nekompostirani dijelovi kore vrbe sadrže veće količine SK, jer razgradnja ispira ovu hemikaliju iz drveta. Ukoliko ne postoji opcija da se nabavi vrba, topola takođe sadrži salicilnu kiselinu, ali dosta manje.
Za razliku od hemijskih sredstava, čist malč zahtijeva relativno mala kapitalna ulaganja. Još jedna, možda podcijenjena prednost, je mogućnost koja se pruža voćarima da preduzmu sigurne i organske mjere za jačanje imuniteta svojih voćnjaka.
Izvor: Agromedia.rs, Permaculture
PROČITAJTE:
Proizvedena veganska koža od gljiva
Izuzetne mogućnosti iskoristivosti gljiva su već dobro poznate; od njihove hranjive i ljekovite vrijednosti pa sve do eliminacije toksina iz tla i vode. No, domišljati su ljudi otkrili još jednu mogućnost njihove upotrebe, a to je da se gljive mogu koristiti za izradu takozvane veganske kože, koja oponaša teksturu kože od životinja.
Materijal nalik koži dobijen od gljiva ima značajan potencijal, prije svega u pogledu održivosti. Bečki naučnici proizveli su vegansku kožu od gljiva, što svakako mami osmijehe svima koji brinu o okolini.
Koža je izdržljiv i svestran materijal koji se u svakodnevnom životu koristi u raznim područjima kao što su industrija namještaja i odjeće.
Postupak proizvodnje prave kože sve se više smatra upitnim s ekološke strane, a neki od razloga za to su krčenje šuma u svrhu prenamjene u pašnjake, upotreba opasnih tvari u procesu štavljenja i emisija stakleničkih gasova.
Za izradu umjetne kože koriste se materijali na bazi plastike poput polivinilhlorida i poliuretana, a u njihovoj se proizvodnji koriste i fosilne sirovine.
Ekološki prihvatljiviju varijantu predstavlja zamjenski materijal nalik koži dobijen od gljiva.
Međunarodni tim naučnika pod vođstvom hemičara Aleksandera Bismarka i Mitčela Džounsa sa Univerziteta u Beču u članku objavljenom u časopisu „Nature Sustainability“ objašnjava da održiv materijal na bazi biomase gljiva ima značajan potencijal. Obično je potpuno biorazgradiv, a prilikom njegove proizvodnje ne oslobađa se ugljen-dioksid.
Takva vrsta inovativne zamjene za životinjsku i umjetnu kožu proizvodi se recikliranjem nusproizvoda u poljoprivredi i šumarstvu kao što je piljevina.
Oni služe kao podloga za micelij gljiva, odnosno vegetativni dio s razgranatim nitima koji potiče njihov rast.
Nakon što micelij naraste do određene veličine, može se prikupiti biomasa za dalju obradu. Biomasa gljiva naposlijetku je po izgledu i svojstvima vrlo slična koži.
Bečki naučnici dodaju da prve biotehnološke kompanije već plasiraju na tržište materijale dobijene od gljiva.
Uzimajući u obzir tu činjenicu kao i znatan napredak u ovoj tehnologiji, ističu da sve ukazuje na to da će ovaj novi materijal igrati značajnu ulogu u budućnosti kao ekološki prihvatljiva varijanta.
Izvor: nezavisne novine
PROČITAJTE:
LJEKOVITI SOK, MED I ČAJ OD ČUVARKUĆE!
Otpornost čuvarkuće najbolje opisuje njeno latinsko ime Sempervivum, što u prevodu znači “uvijek živa”.
Čuvarkuća raste od Maroka do Irana, kroz planine Pirinejskog poluostrva, Alpa, Karpata, Balkana, Turske i Kavkaza. Na našim područjima češće služi kao ukrasna nego ljekovita biljka.
Neki od nas možda je se sjećaju i kao biljku s kojom su vam u djetinjstvu liječili bolove u uhu.
Sastav i ljekovito delovanje čuvarkuće
Čuvarkuća sadrži tanin, biljnu sluz, masno ulje, smolu, kalcijev malat, mravlju i jabučnu kiselinu. Moderna su istraživanja potvrdila da posjeduje vrlo vrijedne kiseline, flavonoide i ugljikohidrate.
U narodnoj medicini koristi se zbog svojih antiupalnih, adstringentnih i diuretičkih svojstava. Primjenjuje se u obliku soka, obloga, masti, tinkture ili čaja.
Najbolji prirodni lijek za uhobolju
Čuvarkuća je stari narodni lijek za uhobolju, oštećenja bubnjića i gubitak sluha. Njen sok rastvara višak skrućene smole u uhu i uopšteno smanjuje bol.
Mnogi su se uvjerili da djeluje bolje nego kapi iz apoteke, a čak je i neki pedijatri preporučuju za djecu. Da bi se njome liječili dovoljno je istisnuti 2 do 3 ml soka iz lista, ukapati u uvo, malo odležati i nakon nekoliko minuta pustiti da sok iscuri van iz uha.
Izvanredan lijek za kožne bolesti i rane
Čuvarkuća ima slično djelovanje aloe veri, koja je poznata u liječenju različitih kožnih tegoba. Ova biljka se smatra jednim od najsigurnijih lijekova za širok spektar kožnih bolesti. Zbog antiupalnih i antiseptičkih svojstava služi i kao odlična prva pomoć kod opekotina, uboda i ugriza, jer pruža brzo olakšanje i smirenje. Problematično mjesto jednostavno premažite sokom čuvarkuće ili stavite oblog od prerezanog lista.
Sok čuvarkuće
Sok čuvarkuće sadrži polisaharide i antibakterijske spojeve koji se uspiješno bore protiv bakterija. Pomaže i kod nervnih smetnji, strahova i padavice, te protiv crijevnih parazita. Može se piti ili grgljati u slučaju bronhitisa, gnojne upale zuba, uva i grla. Preporučuje se kod zloćudnog tumora materice i usne šupljine. Pijte tri kašike soka na dan ili pojedite nekoliko listova ove biljke.
Čuvarkuća u medu
Ova smjesa uspiješno liječi miome i ciste na maternici te probleme sa štitnom žlijezdom. Djeluje detoksikacijski te se preporučuje nakon neumjerenosti u jelu i piću. Pomiješana s vrućom vodom, smjesa čuvarkuće i meda snižava temperaturu. Sameljite 750 g listova čuvarkuće i pomiješajte ih s kilogramom meda. Uzimajte jednu kašiku ujutro na prazan želudac i tokom dana jednu do dvije kašičice.
Čaj od čuvarkuće
Čaj od čuvarkuće izvrstan je kod obilnih menstruacija, menstrualnih grčeva, proliva i čireva. Kuvajte 10 g svježe ili 12 g osušene čuvarkuće 15 minuta u 250 ml vode. Procijedite i pustite da se ohladi. Ujutro natašte popije čašicu čaja, a nakon toga svaki sat po jednu kašičicu čaja.
Uzgoj čuvarkuće
Čuvarkuću je lako uzgojiti iz njenih podanaka. To je vrlo otporna biljka koja se može uzgajati u teglama ili na otvorenom. Dostupna je u različitim bojama, a naraste do dvadesetak centimetara. Gde god da je posadite nećete pogriješiti. Imaćete lijep ukras, a uz to i lek nadohvat ruke.
Zanimljivo je da čuvarkuća djeluje i nakon zamrzavanja. To je logična posljedica njene visoke tolerancije na hladnoću i sposobnosti preživljavanja u zimskim uslovima. Bere se od marta do oktobra, a ako je u tegli onda i tokom čitave godine. Trudnice i dojilje trebaju izbegavati čuvarkuću.
Izvor: stil.kurir.rs
PROČITAJTE:
Čuvarkuća – Biljka koja štiti kuću i porodicu od požara, bolesti, zlih sila