Naslovnica Blog Stranica 634

DOMAĆI JE NAJBOLJI: Ovako se pripema PRAVI HREN!

Agrosavjet
-
0
DOMAĆI JE NAJBOLJI: Ovako se pripema PRAVI HREN!

Iako mnoge domaćice odlučuju da kupe gotov, domaći hren je mnogo ukusniji, jači i bolji.

Malo uloženog truda će se sigurno isplatiti kad vaši gosti budu uživali u pravom ukusu ovog fenomenalnog dodatka uz pečenje, sarmu ili čorbu.

Potrebno je:

  • 2 veća korijena hrena (oko 200 g)
  • 1 kašičica šećera
  • vruća voda ili mlijeko
  • malo sirćeta

Priprema:

Korijen hrena  oljuštiti kao kad ljuštite šargarepu, što tanje to bolje. Zatim ga izrendati na sitno rende ili ga izblendirati u blenderu. Druga varijanta je bolja, jer nećete plakati i kijati od ljutine koju hren daje.

Hren se ne pere vodom, jer tako gubi svoju bijelu boju i ljutinu. Dovoljno je samo očistiti taj spoljni omotač.

Tako izrenadan ren staviti u teglu, dodati kašičicu šećera i preliti vrelom vodom ili mlijekom. Kad se to izmješa dodati malo sirćeta i otvorenu teglu ostaviti da malo odstoji.

Nakon toga zatvoriti tegle i poslužiti po potrebi.

Izvor: stvarukusa.rs

PROČITAJTE:

Savjeti za uspiješan uzgoj rena/hrena

SOMBORKA u teglama – Recept za zimske dane

Paradajz paprika – Provjeren recept, ova paprika dobro stoji cijelu zimu

Kako čuvati cveklu tokom zime?

Agrosavjet
-
0
Kako čuvati cveklu tokom zime?

Čuvanje cvekle važno je kako biste i u zimskim danima mogli uživati u ovom ukusnom i zdravom korjenastom povrću.

Cvekla je jedna od najzdravijih namirnica u svijetu. Ovo povrće često se skladišti za zimu, a mi vam donosimo savjete za pravilno čuvanje cvekle.

PROČITAJTE: Cvekla se deformisala ili je suviše mala – Evo zbog čega se to dešava

Cvekla pipada skupini korjenastog povrća koja je vrlo otporna na vanjske temperature. To znači da ju nije potrebno ni brati ni skladištiti do kasnih zimskih mjeseci. Što se tiče čuvanja cvekle, možemo je skladištiti na nekoliko različitih načina.

Prvo i najvažnije je znati da se može skladištiti samo zdravo, čisto i neoštećeno korijenje cvekle. Sve ostalo potrebno je baciti kako ne bi došlo do propadanja i truljenja.

Ono oštećeno ne morate baciti već ga što prije potrošite u kuhinji. Možete ga i zalediti, kiseliti, konzervirati ili osušiti.

PROČITAJTE: 5 grešaka zbog kojih vam je cvekla loša

Najzdravije i najbolje dijelove cvekle spremite u podrum, a bilo bi najbolje da u podrumu bude provedena dobra ventilacija.

Za skladištenje korjenastog povrća možete iskoristiti lonac ili plastičnu posudu, koje ste prethodno dobro očistili. Najbolja temperatura za dulje čuvanje cvekle iznosi od dva do pet stupnjeva Celzijusa.

Vrlo je značajno da se cvekla dobro čuva tokom zime, što omogućuje da se za ishranu koristi u svježem stanju tijekom dužeg vegetacijskog razdoblja. Kod stavljanja cvekle na čuvanje uz korijen cvekle ostavljaju se lisne drške dužine oko 2 cm.

Ukoliko je vlažnost zraka 96 – 100 %, a temperatura blizu 0 °C, tada su povoljniji uslovi za čuvanje. Ona se može uspješno čuvati 3 – 5 mjeseci, ali isto tako i do 8 mjeseci, ako je skladište hladno i raspolaže sustavom za ventilaciju. Za domaće potrebe i za manju preradu od značaja je čuvanje u objektima kao što su trapovi, podrumska skladišta, hladnjaci.

Prskanje voćaka CRVENIM ULJEM – Kako i kada se obavlja?

Agrosavjet
-
0
Prskanje voćaka CRVENIM ULJEM – Kako i kada se obavlja?

Zimsko prskanje vinograda i voćnjaka važno jer prevenira pojavu nekih bolesti i štetočina u toku vegetacije, a provodi se pred početak vegetacije.

Prije prskanja treba orezati voćke i ukloniti suve grane, mahovinu i lišajeve, pa tek onda temeljno okupati biljku od korijena do vrha, tako da se oprska svaka i najmanja grančica. Prskati treba po suvom danu bez vjetra i u vrijeme kada je temperatura zraka iznad 5 supnjeva C. U tu svrhu najčešće se koristi crveno ulje. Ono smanjuje i do 50 posto prskanja u vrijeme vegetacije.

Kako su sredstva za zaštitu skupa, riječ je kako o uštedi, tako i o konkretnoj koristi za vinograd ili voćnjak, jer bolja je zaštita od štetočina i bolesti, a osjetno se smanjuje uporaba otrovnih tvari u insekticidima jer je crveno ulje ekološko sredstvo. Ono se sastoji od rafiniranog parafinskog mineralnog ulja kome je pridodan bakarni spoj, a djeluje kontaktno i protektivno. Ima širok spektar djelovanja za suzbijanje uzročnika bolesti voćaka, vinove loze i povrća. Koristi se i za premazivanje rana nakon rezidbe.

RAZLIKA IZMEĐU PLAVOG I CRVENOG ULJA

Na jabučastom voću smije se koristiti do početka cvatnje, a na koštičavom voću samo za mirovanja vegetacije. Brojne rane na voćki i trsu, kroz koje se u proljeće uvlače štetočine i bolesti treba zatvoriti slojem ulja koje se sastoji od neotrovnog parafinskog ulja i bakarnog oksida.

Tako je crveno ulje tokom upotrebe zimi jednako djelotvorno kao i jaki insekticid, ali je ekološki bezopasno. Zato se uljem treba prekriti svaki dio stabla voćke ili trsa, doslovce ih okupati. Na trsu i stablu voćke zimi nastanu brojne rane od vjetra i makaza za orezivanje, a to su mjesta u koje se mogu uvući larve štetočina. Kada grane prekrijemo tankim slojem crvenog ulja, ono te štetnike uguši.

Slično djeluje i na biljne bolesti. Tanki sloj ulja obavija pupove i ne dopušta miceliju da prodre kroz spore u mladi pup. Prvo prskanje se preporučuje krajem februara, a drugo polovinom marta, jer su u tom razdoblju štetočine u najosjetljivijem stadiju razvoja. Ako uništimo uzročnike i štetnike u stadiju dok se još nisu razvili i one koji su preživjeli od protekle godine, prevenirat ćemo njihovu pojavu u predstojećoj sezoni.

Izvor: agroportal.hr

PROČITAJTE:

Kako pravilno obaviti zimsko prskanje voćnjaka

Zašto je jesenje prskanje BAKROM bitno za zdravlje VOĆAKA?

Obavezna jesenja zaštita voćnjaka – Sljedeće sezone smanjuje bolesti i do 50%

Kako pripremiti zemljište za sadnju voćaka?

Agrosavjet
-
0
Kako pripremiti zemljište za sadnju voćaka?

S obzirom da je jesen idealno vrijeme za podizanje novih voćnjaka, u ovom periodu posebnu pažnju treba posvetiti izradi plana zasada i pripremi zemljišta za sadnju.

Proizvođači moraju imati na umu da se sve greške napravljene prilikom podizanja voćnjaka više nikada ne mogu popraviti i izazivaju smanjenje produktivnosti i ekonomsku štetu.

PROČITAJTE: Vrijeme i pravilan način sadnje voćaka!

Izrada plana podrazumijeva određivanje rednog i međurednog rastojanja, a u zavisnosti od odabrane sorte i podloge, kao i raspoložive mehanizacije. Sadnji voća predhodi i izrada sortne kompozicije, pri čemu treba voditi računa o vremenu cvjetanja , kao i odnosima oprašivanja i oplođenja pojedinih sorti.

Priprema zemljišta podrazumijeva uređenje zemljišta i obradu sa đubrenjem.

Uređenje zemljišta podrazumeva krčenje rastinja, vađenje panjeva, uklanjanje velikog kamenja, nivelaciju terena ukoliko je potrebno, uređenje puta.

Zakorovljene površine treba u drugom dijelu vegetacije tretirati herbicidima, a zatim kroz dvadesetak dana izvršiti duboko oranje.

Ukoliko se sade bujnije sorte na bujnijim podlogama , neophodno je odraditi rigolovanje zemljišta.

PROČITAJTE: Jesenje prskanje voćaka UREOM donosi krupnije i slađe plodove

Kod slabobujnih podloga nije neophodno raditi rigolovanje. Prije meliorativnog ili osnovnog đubrenja treba izvršiti analizu zemljišta.

Osnovno đubrenje se vrši neposredno pred sadnju i to u trake. Trake određuju kolci (vizirke) koje smo pobili nakon razmjeravanja redova.

Zgorilo stajsko đubrivo, i to polovina od predviđene količine, unosi se neposredno pred oranje i rastura se u trake širine 1,0-1,2 m u rednom prostoru.

Preko stajnjaka se rastura i polovina predviđene količine mineralnog đubriva i pristupa se oranju cijele površine.

Preporučena dubina oranja je do 35 cm. Ukoliko se prilikom oranja primijete larve gundelja ili žičnjaka potrebno je dodati zemljišni insekticid.

Nakon oranja potrbno je njivu istanjirati ili izfrezirati.

Neposredno pred sadnju treba unijeti preostalu količinu stajnjaka i mineralnog đubriva i freziranje samo rednog prostora, odnosno trake sa razbacanim đubrivom.

Sadnja počinje otvaranjem brazdi u pravcu pobijenih kolaca (vizirki) plugovima do dubine 20-25 cm. U pravcu redova pobijaju se kočići za koje se veže kanap na visini od 20 cm koji određuje pravac redova.

Sa korijena sadnice se odstrane sve polomljene ili oštećene grane, a zatim se korijen uranja u mješavinu svježe goveđe balege, ilovače i vode u odnosu 1:2:1.

Dubina sadnje treba da bude na istoj visini kao što su sadnice bile u rastilu. Spojno mesto treba da bude 15- 20 cm iznad zemlje.

Zemlju oko sadnice dobro ugaziti i pri tome držati sadnicu uz postavljeni kanap u pravcu reda.

Po sadnji dobro je svaku sadnicu zaliti sa po 10 l vode.

Izvor: domaćinska kuća

Količina sjemena potrebna za direktnu sjetvu povrća /TABELA/

Agrosavjet
-
0
Količina sjemena potrebna za direktnu sjetvu povrća /TABELA/

Za sjetvu povrća se koristi svježe sjeme, a od krupnoće sjemena zavisi količina sjemena i dubina setve. Krupno seme, kao što je seme pasulja, tikve, graška, lubenice, krastavca, dinje, paškanata seje se na dubini 3–4 cm, srednje krupno seme paradajza, paprike, crnog lika na dubini 2–3 cm a sitno i vrlo sitno kao što je seme šargarepe, peršuna, salate, celera na dubini 0,5–1 cm.

Na lakšim zemljištima sije se dublje a na težim pliće. Većina povrtarskih vrsta ima sitno sjme sa čvrstom sjmenjačom ili sadrži mnogo ulja što sve usporava klijanje i produžava nicanje pa je neophodna predsetvena priprema semena.

Predsjetvena priprema sjemena podrazumijeva:

1) podgrivanje sjemena (sjeme krastavca, lubenice, dinje, crnog luka, paradajza) do 50°C uz stalno

mešanje tokom 3 h

2) kvašenje – sjeme se u vrećicama potapa u toplu vodu uz povremeno vađenje dok ne nabubri.

3) Naklijavanje sjemena između dva sloja navlažene tkanine ili papira a na temperaturi od 25°C

Navlaženo i naklijalo sjeme sije se samo u vlažno zemljište.

TABELA

Orjentaciona količina sjemena potrebna za direktnu sjetvu/sadnju

Za dezinfekciju sjemena pored temperature od oko 45°C koristi se oparak kamilice (potapanje 30 min.) fermentisani ekstrakti koprive i kalijum permanganat.

U zavisnosti od mjesta i načina proizvodnje povrće se sije u redove a najpovoljniji pravac redova je severjug koji omogućuje pravilan razvoj biljaka. Sjetva može biti ručna i mašinska koja omogućava pravilan raspored biljaka na željeno rastojanje.

Sijje se u pantljike dvorede, trorede, četvororede ili višerede. Razmak između redova je uži (10–30 cm) a između pantljika širi (35–70 cm).

Sjetva u kućice karakteristična je za krastavce, lubenicu, dinje, tikve, pasulja, paradajza ali i za sadnju krompira.

U kućice se sieju 2–5 sjemenki odnosno krtole krompira. Sjetva u omaške, iz ruke, po cijeloj površini npr. proizvodnja arpadžika ili gustog rasada na otvorenoj leji.

U organskoj njivskoj proizvodnji preporučuje se sjetva na gredice (1,2 ili 4 reda) što omogućava brzo sušenje zemljišta, olakšava međurednu obradu i ogrtanje usjeva, bolje postavljanje sistema za navodnjavanje …

Primjenjuje se i sjetva naizmeničnih redova ili naizmeničnih gredica usijeva koji se gaje kao združeni usjevi ili kao zelenišno đubrivo.

Povrće se gaji i sadnjom vegetativnih biljnih organa kao crni luk koji se proizvodi iz sitnih lukovica arpadžika, bijeli luk iz dijelova lukovice- čenova, krompir iz cijele ili isječene krtole, deljenjem bokora ili listovakarfiol, praziluk, brokola.

Izvor: Organsko povrtarstvo/psss.rs

Čubar: Zdravija zamjena za biber s ukusom majčine dušice

Agrosavjet
-
0
Čubar: Zdravija zamjena za biber s ukusom majčine dušice

Vrtni čubar (Satureja hortensis) je jednogodišnja začinska i ljekovita biljka iz porodice usnača. Raste na području jugoistočne Evrope i zapadne Azije, a na području Sredozemlja se može naći kao samonikla biljka na kršnim i sunčanim planinskim obroncima. Takođe raste i uz puteve i pruge, ali na kamenitim mjestima.

Odlikuje se ravnom i vrlo razgranatom stabljikom grmolikog oblika. Ima uske i duguljaste listove, a ispod njih se razvijaju sitni cvjetovi. Biljka naraste u visinu od 30 do 40 cm.

PROČITAJTE: Lijepe mirisne i smrtonosne

Često se miješa s primorskim čubrom (Satureja montana) ili s pravim vrijeskom (Calluna vulgaris) jer se za sve ove biljke koriste nazivi vrtni ili primorski vrisak. Smatra se da su sve tri vrste sličnog sastava i djelovanja.

Najčešće se koriste vršni dijelovi, ali se može koristiti i cijela biljka. Bere se prije ili za vrijeme cvatnje, a za sušenje je najjednostavniji način odrezati stabljiku tik iznad tla, povezati u snop i sušiti obješenu na suvom, tamnom i prozračnom mjestu. Kada se osuši, sitno se isjecka i može se koristiti kao začin.

Čubar se dodaje u različita jela, a svojim ljutkastim okusom podsjeća na biber. Manje iritantno djeluje na sluznicu želuca i crijeva pa je zdraviji od bibera. Mirisom podsjeća na origano, timijan i majčinu dušicu.

PROČITAJTE: Čuvarkuća – Biljka koja štiti kuću i porodicu od požara, bolesti, zlih sila

Njegovo bitno svojstvo je da djeluje protiv nadutosti pa se dodaje u jela od graha, boba, graška i mahuna.

Koristi se i kao čaj koji dobro djeluje na probavni sistem. Blagotvoran je u liječenju proljeva, kod želučanih i crijevnih grčeva, a dobar je i za dijabetičare.

Još od antičkih vremena čubar se smatrao ljekovitom biljkom. Stari su Rimljani i Grci smatrali da je čubar afrodizijak, dok se za njegovog srodnika primorskog vrisca smatralo da ublažava seksualni nagon. U današnje se vrijeme ova primjena navodi samo kao zanimljivost.

Sije se već početkom aprila direktno na mjesto rasta. Sjeme vrlo sporo klija. Može se rasijati po vrtu ili uzgajati na gredicama, ali svakako je dobro da se u vrtu nalazi na više mjesta, pogotovo u blizini mahunarki. Voli toplinu i obilno zalijevanje tokom sušnijih perioda.

Ukoliko se čubar namjerava posaditi kao zaštita od ušiju uz bob, zbog sporog klijanja i početnog rasta potrebno ga je posijati krajem zime u zatvorenom prostoru, odnjegovati sadnice i već formirane mlade biljke prasaditi u gredicu čim prestane opasnost od mraza. Ili možete gotove sadnice kupiti početkom proljeća i posaditi direktno u vrt.

Izvor: nezavisnenovine

Kako ožiliti reznice tokom zime?

Agrosavjet
-
0
Kako ožiliti reznice tokom zime?

Reznice mnogih jednogodišnjih biljaka mogu da prezime, da puste korijen i budu spremne za sadnju u proljeće.

Neke biljke ste možda posadili u velike saksije ili kontejnere koji su preteški za premještanje ili ste ih posadili u zemlju. Čak i ako možete da ih premjestite, jednogodišnje biljke često ne izdrže zimu u zatvorenom prostoru. Zato je korisno na vrijeme razmnožiti biljke putem reznica. 

U jesen se mogu uzeti poludrvenaste reznice, odnosno jednogodišnji izboji koji su još pri vrhu zeleni, a pri bazi su već odrvenili i drvenaste, sa kojima se razmnožava većina listopadnih vrsta.

Reznice možete da stavite u saksije ili šolje, bez drenaže i da ih napunite vlažnim pelitom ili vermikulitom.

Stavite ih prvo na mjesto gdje ima dosta svjetla, ali ne na direktno sunce. Kasnije ih premjestite na mjesto gdje će imati jutarnje sunce.

Jedan od trikova je prekrivanje dna saksije hormonom rasta korijena, što će da potstakne njegov rast. Zatim reznicu posadite u dobro dreniranu zemlju.

Odvajanje i oživljavanje reznice sa matične biljke

Isijecite mladi rez 5-15 cm dužine ispod čvora ili ispod skupa lišća. Uklonite lišće otprilike sa pola stabljike, počevši od dna. Vodite računa da na reznicama nema nikakvih oštećenja.

Neke reznice mogu prvo da se ukorene u vodi. Drugima treba podsticaj u vidu hormona rasta korijena ili cimeta, a prije sadnje u zemlju.

Mnogi baštovani reznice prekrivaju plastičnom folijom da bi zadržali vlagu, ali to nije uvijek neophodno.

U jedan kontejner ili saksiju možete posaditi nekoliko reznica, a uzgajaju se kao sobne biljke u zatvorenom prostoru tokom hladnih zimskih mjeseci.

Reznice se sade napolju kada prođe opasnost od mrazeva. Toploljubive biljke traže da noćne temperature ne budu ispod 13 stepeni. Izdržljivije jednogodišnje biljke mogu da opstanu i na nižim temperaturama.

Putem reznica mogu da se razmnožavaju jednogodišnje i višegodišnje biljke.

Biljke poput začinskog bilja, ukrasne koprive, lijepog jove, fuksije, pelargonije dobar su izbor za uzgoj reznicama zimi. Mnoge druge biljke jednako dobro rastu na ovaj način.

Ne zaboravite da označite svaku grupu reznica, jer će vam to kasnije biti korisno kada budete planirali vrijeme sadnje narednog proljeća.

Izvor: Gardening know how

PROČITAJTE

Vratite oronulu biljku u život uz pomoć ova 3 sastojka iz kuhinje!

Kada se cvijeće unosi u kuću – 5 pravila njege i zaštite od hladnoće

Šta je znak kvarenja kiselog kupusa?

Agrosavjet
-
0
Šta je znak kvarenja kiselog kupusa?

Dobar kupus, voda i dva do 2,2% soli jedino su što je potrebno za kiseljenje. Ako se to ispoštuje nema straha od kvarenja.

Berba kupusa kod nekih proizvođača počela je krajem prošlog mjeseca dok su drugi tek na početku. Svakako, i jednima i drugima slijedi period kiseljenja kupusa koji je neizostavan na trpezi u zimskom periodu. Za tu namjenu, prema riječima proizvođača i stručnjaka sa kojima smo razgovarali, najadekvatnije su autohtone sorte, a jedan od najboljih je futoški kupus.

PROČITAJTE: Znate li da se kupus može ukiseliti za samo 12 sati? Evo i kako

„To je kupus koji se najbrže ukiseli. Ima najtanji list i najslabije razvijenu nervaturu, svijetlozelene je boje, na presjeku žućkasto-zlatne, ima slabo izražen korjen i blago spljoštenu glavicu. Sadrži dosta visoku koncentraciju prirodnog šećera u sebi i time podstiče i ubrzava fermentaciju. Takođe posjeduje i zračne kanaliće u strukturi kroz koje voda i slani rastvor lako prolaze“, objašnjava proizvođač kupusa i predsjednik Udruženja „Futoški kupus“, Miroljub Janković.

Stare sorte neprevaziđene

Sa konstatacijom da su autohtone sorte najbolje za kiseljenje kupusa, saglasan je i profesor Poljoprivrednog fakulteta, Žarko Ilin, koji ističe da su stare sorte neprevaziđene jer imaju tanak list, slabo izražen centralni nerv i bočni drvenasti dio.

„S obzirom na tanku lisku i rastresitu glavicu vrlo lako se, prirodnim procesom biofermentacije, ukisele sa svega 2,2 do maksimalno 2,75% soli, s tim da ta dodatna so ukiseljenom kupusu praktično nije konzervans nego služi za izdvajanje šećera iz ćelijskog soka, te bakterije mliječnog kiselinskog vrenja u biofermentaciji prerade odnosno ukisele taj kupus koji je onda ekstra kvaliteta sa vrlo visokim sadržajem, prije svega, vitamina C“, navodi Ilin ukazujući da na domaćem tržištu ima i dosta hibrida namjenjenih za kiseljenje koji zbog jače izraženog drvenastog dijela prolaze kroz duži proces biofermentacije – i do nedjelju dana duže.

Šta je znak kvarenja kupusa?

Janković za kiseljenje koristi kupus, vodu i so i to je, napominje, jedino što je potrebno. U slučaju pripreme ribanca, voda se ne dodaje. Prilikom spremanja, stavlja dva do 2,2% soli u rastvor.

PROČITAJTE: Stari recept za kiseljenje kupusa: Ovako se neće kvariti

„Ako se odabere dobar kupus i koncentracija soli bude pravilno odrađena, nema straha od kvarenja. Bure sa kupusom treba stajati na temperaturi ispod 10 stupnjeva kako veće temperature ne bi uticale na kvarenje. Pokvaren kupus se prepoznaje po mirisu i ukusu. Postoji i skrama na vrhu bureta. Ukoliko je crne ili zelene boje i jako debela, dolazi do razvoja gljivica. Međutim ako glavica, kada se izvadi, nema čudan miris i ukus, onda je kupus dobar“, navodi ovaj proizvođač.

Dodaje da je kiseli kupus najbolje čuvati u drvenom buretu. Ukoliko takve buradi nema, drugo rješenje je da ono bude od plastike.

„Bitno je da zagađen zrak i prašina ne ulaze unutra. Ne mora biti 100 odsto i vakuum zatvaranje, međutim nije dobro da uđu prašina i insekti.“

Čekati da se temperatura stabilizuje

Prilikom kiseljenja, proizvođači najčešće griješe u količini soli koju stavljaju, ukazuje Ilin i dodaje da nerjetko ne vode računa o tome da li su temperatura i vremenski uslovi odgovarajući.

„Uglavnom griješe i u tome što ne vode računa o temperaturi. Biofermentacija zahtjeva da budu stabilne na nivou od 18 do 21, maksimum 22 stupnja i tada se kupus brzo i lako ukiseli pa shodno tome, ovaj posao ne treba započinjati dok se temperatura ne stabilizuje“, poručuje Ilin.

Dovoljno količina za kiseljenje

Ove godine, ocjenjuje, imaćemo dovoljno količina za ukiseliti i to sa odgovarajućim kvalitetom. Vremenski uslovi u prvom dijelu vegetacije nisu pogodovali razvoju kupusa zbog povišenih temperatura, ali je, nakon pada ispod 20 stupnjeva, on počeo formirati glavice i dobar prinos.

„Od kupusnjača u cjelini, pogotovo kod kupusa u ovoj fazi, može se reći da, u zavisnosti od izbora sorte odnosno hibrida i namjene proizvodnje, prinosi se kreću od 40 do 60 tona po hektaru. Kod sorti na nivou od 20 do 30 t/ha dok kod hibrida za skladištenje i čuvanje i više od 80 t/ha. Dobri vremenski uslovi u drugom dijelu proizvodne sezone omogućili su visok sadržaj suhe materije i odličan nivo šećera što znači da se kupus sada dobro kiseli.“

Problemi sa bolestima

Međutim, zbog suše u avgustu Janković je bio primoran parcelu zalijevati gotovo mjesec dana svakodnevno. Ova godina, za njegovu proizvodnju, bila je teška i zbog prisustva insekata i biljnih bolesti jer je vlažnost zraka u toku cijele sezone prelazila 50 odsto. Međutim, pravovremenom reakcijom uspio je sačuvati i rod i kvalitet.

„Pratili smo razvoj. U tretmane smo uključili preparate koji se koriste u organskoj proizvodnji, te smo trećinu tako odradili i za 30 odsto smanjili upotrebu hemije. To je uticalo na očuvanje kvaliteta i biljka će biti zdravija“, navodi naš sagovornik.

Prošle godine ostvario je prinose i do 50 tona po hektaru, a ove očekuje od 40 do 45 t/ha, što predstavlja veoma dobar rezultat.

Inače, u proizvodnju kupusa ušao je neplanirano. Porodica njegove supruge bavila se ovim te je, nakon ženidbe, kupus za njega bio isključivo hobi. Međutim, ubrzo se pretvorio u ozbiljan posao i sada iza sebe ima 30 godina iskustva u povrtarstvu.

Izvor: agroklub.ba

Ovo je najbolji prirodni lijek za upalu pluća

Agrosavjet
-
0
Ovo je najbolji prirodni lijek za upalu pluća

Plućne bolesti počinju s mnogo naznaka probadanjem u prsima, leđima, porebrici, kratkim disanjem, kašljem, promuklošću, temperaturom, umorom, napadno rumenim obrazima, noćnim znojenjem, odvratnošću od jela, mršavošću i velikom slabokrvnosti. Kod ove bolesti treba se primijeniti prirodni lijek za plućne bolesti, na bolna mjesta staviti obloge od loja ili još bolje čiste svinjske masti.

Lanena krpa za obloge namaže se lojem ili mašću i stavi kuda probada i pali. Krpu lojem namazanu, treba držati prema vatri da se malo ugrije i da bolje uz tijelo prione. Preko ovih masnih krpa treba stavljati ručnike nakvašene u vodu i ocat za suzbijanje temperature. Njih previti suhom trostrukom plahtom da s nijedne strane zrak do obloga ne dopre. Oblozi se mijenjaju svaki 1 i pol sat, a masna krpa kada je koža upila mast.

Kod ovih bolesti čini posebno dobre usluge sirup od omorikinih vrhova i češera, 5-6 komada zelenih. Omorikini češeri sitno se izrežu, preliju vodom, pokriju i ostave potopljeni 20-30 sati. Nakon toga kuhaju se u istoj vodi i kada su proključali, poistiha se kuhaju 1 sat. Onda se uzme mladih omorikinih vrhova, sitno se isijeku pa dobro iscijede i pomiješaju s odvarom češera. Koliko ima soka od češera i vrhova, uzme se 6 puta toliko zdravog meda i kuha zajedno oko pola sata.

Prirodni lijek za plućne bolesti

Prirodni lijek za plućne bolesti pravi se od mješavine čajeva i pije ujutro, u podne i navečer po jedna šoljica.

  • Po 4 g žila i lišća od koprive
  • Mladog hrastovog lišća
  • Dobričice
  • Lišća od maslačka
  • Cvijeta od kunice
  • Kadulje
  • Korijena gorke krestušice (Polygala amara L)
  • 1 žlica samljevenog sjemena od žutilovke svinjduše
  • 2-3 žlice iscijeđenog soka od krstovnika (Nasturtium offic. R. Br.)

Priprema: Drži se potopljeno 12 sati u pola litre vode, 10 minuta se kuha i doda se sok od krstovnika kada se stavlja kuhati.

Ishrana kod upale pluća – Hrana neka je lagana, ali krepka. Jesti što više mlijeka, jaja, kuhanu pšenicu, ječam, prekrupu od zobi, zelen, bijelo meso i mnogo voća. Kod bolesti pluća ne smije se uzimati nikakva polijevanja ili banja osim kratkih banja za čistoću.

Da se očuvamo od plućnih bolesti, treba se čuvati boravka na lošem zraku, prevelikog rada i nahlade. Spavati treba u dobro prozračenim prostorijama i kod otvorenih prozora. Na noge paziti da su uvijek tople i probava da je u redu. Nježna pluća treba što više otvrdnuti kretanjem i dubokim disanjem po svježem zraku, posebno po šumama crnogorice. Dubokim se disanjem pluća šire i time u cjelini doprinose hranjenju i čišćenju krvi. Kod dubokog disanja napune se plućni mjehurići svježim zrakom kroz koji kisik u krv struji i polučuje se izlučivanje otrovne ugljične kiseline. Kada se ne diše duboko, onda veći dio pluća ne radi, pa oboli i obamre od nerada.

Čaj za plućne bolesti
Kod slabih pluća za jačanje treba piti ovaj čaj:

po 6 grama cvijeta od kunice
šiljaste bokvice
kadulje
3 g kantarije
3 g pelina
Drži se potopljeno 12 sati u pola litre zdravog vina
Dodaju se 2 žlice meda
10 minuta kuha se
20 minuta pari
Od ovog čaja uzima se dnevno 2-3 šalice na manje obroke.
Po svježem zraku mnogo se kretati, duboko disati te zračne i sunčane banje uzimati. Dnevno prije spavanja 1 minutu po hladnoj vodi gaziti. Hranu krepku i mješovitu uzimati. U proljeće se koristiti mladim biljem (blijedobolja).
Simptomi upale pluća
Simptomi upala pluća – Javljaju se žmarcima, drhtanjem od studeni, što zna trajati pola sata, a više puta i dulje od sata. Nakon žmaraca nastupa jaka temperatura i povraćanje. Zbog velike temperature bolesnik bunca i vrlo je nemiran.

Odmah na početku bolesti bolesnik kašlje, a kašalj je bolan i mučan, suh i kratak. Kada upala dozrije, postaje lakši kašalj. Ispljuvak je crveno-smeđe boje ili posve krvav.

Upala napadne ponajčešće vrh desnog donjeg krila pluća, a bolovi se odražavaju žestokim bolom uz bodac. Uzročnika toj bolesti ima više. To su bakterije koje se za vrijeme kada ima malo sunca, u velikom broju razmnože, pa kada se čovjek nahladi ili dobije jak udarac u prsa, oboli od upale pluća. Ako se kod upale pluća ne razvije još i koja druga bolest, nastupa nakon 7-10 dana preokret, koji kod lakših slučajeva završava ozdravljenjem.

Čim se bolest pojavi, treba dati bolesniku jednu veliku žlicu bademova ulja, a kasnije svaka tri sata opet po žlicu. Pijenje ulja izvanredno dobro utječe i protiv bolova i upale. Ako nema bademova ulja, što je bolje, može se uzeti i čisto maslinovo ulje za pluća.

Svinjska mast prirodni lijek za plućne bolesti
Preko prsa, leđa i ramena staviti oblog od čiste svinjske masti, preko ovog obloga oblog od mladog kravljeg sira, razmućenog sa sirutkom, ili ilovače razmućene s pola octa i pola vode. Čim se oblog osuši, zamijeniti ga. U pomanjkanju sira i ilovače, mora se staviti svako pola do tri četvrt sata oblog od hladne vode. Svaki oblog koji se daje mora se suhim i toplim previti da zrak ne može do tijela doprijeti. Na noge treba svako pola sata vruće obloge stavljati s pola octa i pola vode i vruće boce na stopala i pod koljena.

Bolesnicima na srcu ne smiju se davati nikakvi hladni oblozi, već samo oblog od masti. Ovaj oblog mora biti debelim slojem masti namazan i čim tijelo upije mast, oblog zamijeniti. Oblozi od masti izvrsno djeluju protiv bolova, otklanjaju bodac i suzbijaju temperaturu. Koji su bolesni na srcu, treba ih umjesto umatanja hladnim oblozima svako pola sata oprati s pola litre hladne vode i pola octa i jednom dnevno dati im hladnu polubanju uz pranje leđa od 8-10 sekundi.

Druge bolesnike, kod promjene obloga treba ih uvijek oprati s pola vode i pola octa. Ova se pranja moraju vrlo brzo činiti da budu što kraća, a tim je i uspjeh bolji.

Čaj protiv visoke temperature
Da se bolesnik što prije oznoji, treba mu skuhati ovaj čaj:

Po 5 g korijena od čička
lišća od maline
lipe
cvijeta od bazge
2 zrna prijesne tucane kafe s četvrt litre vina
2 žlice meda
sok od pola limuna
20 minuta kuhati i toplo dati popiti
Ako znojenje ne nastupi za četvrt sata, tada treba još jednu šalicu čaja popiti. Ovaj čaj se daje dnevno za vrijeme visoke temperature da se bolesnik svakog dana dobro oznoji. Kada je znoj nastupio, dovoljno je bolesnika 3 do 4 puta dnevno octenom vodom oprati, i dati 2 do 3 žlice maslinovo ulje za pluća dati mu popiti.

Osim čaja za znojenje i visoke temperatur daje se svako četvrt sata bolesniku po jedna velika žlica ovog čaja. Uzme se po 5 g korijena gorke krestušice (Polygala omara L), korijena koprive, korijena kravljaka (Carlina acaulis L) i korijena iđirota i po 5 g lišća od jagode, koprive, čestoslavice (Veronica officinalis), sljeza, cvijeta cd divizme (Verbascum Thapsus L) i 3 g pelina. Korijenje se drži potopljeno 12 sati u pola litre vina i trave u pola litre vina. Trave se kuhaju 10 minuta sa 6 žlica meda, a korijenje 15 minuta i sve se ostavi pariti još 10 minuta. Nakon toga se procijedi i pomiješa.

Bolesnik mora uzeti malo dobre krepke juhe, dosta kuhanog voća i pomalo mliječnog jela. Za piće dnevno po jednu čašu zdravog crnog vina i sirup od malina ili ribiza s vodom. Dnevno treba usta izmućkati i grlo izgrgljati 5-6 puta odvarom od kadulje (5grama na litru vode).

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Izvor: narodnilijek.com

PROČITAJTE:

SVE ŠTO NISTE ZNALI O MEDU: 15 činjenica zbog kojih neće proći nijedan dan, a da niste uzeli bar kašičicu meda!

Moć zamrznutog limuna: Niste ni svjesni šta sve liječi!

SOK OD KUPUSA – PRIPREMA I ZDRAVSTVENE PREDNOSTI

Golubov izmet kao đubrivo – Najdjelotvorniji za biljke, kako se primjenjuje?

Agrosavjet
-
0
Golubov izmet kao đubrivo – Najdjelotvorniji za biljke, kako se primjenjuje?

Najdjelotvorniji za hranjenje biljaka, lak za upotrebu, smatra se ptičiji a, posebno, golubiji izmet. Organsko đubrivo je veoma popularno među baštovanima zbog svoje efikasnosti i pristupačnosti. Uprkos jednostavnosti upotrebe, đubrenje zemljišta treba vršiti prema određenim pravilima.

Može li se gnojivo koristiti kao đubrivo

Golubov izmet je zbog svog hemijskog sastava dobio široku upotrebu kao đubrivo. Sadrži elemente u tragovima i esencijalne hranljive materije. Akcija đubriva je brža i produktivnija od đubriva. Pri uzgoju različitih usjeva, asimilacija organske materije daje dobre prinose.

Broj elemenata u tragovima golubijeg đubriva je veći nego u konjskom gnoju ili stajskom gnoju. To je zbog specifičnosti ishrane i strukture sistema varenja ptica. Sadržaj azota u otpadnim proizvodima golubova je 4 puta veći nego u konjskom gnoju, a fosfor je 8 puta veći nego kod krave.

Mineralna đubriva povećavaju prinose, ali se mogu akumulirati u finalnim proizvodima. To se manifestuje u višku sadržaja nitrata u povrću i voću. Izmet golubova je ekološki prihvatljiv. Svi elementi u tragovima se dobro apsorbuju u biljkama.

Ne preporučuje se korišćenje otpada divljih golubova. Njihova hrana nije regulisana, a ishrana može uključivati otpad zaražen parazitima i infekcijama. Kako bi se spriječilo njihovo širenje, ne bi se trebali koristiti gnjidani izmet divljih ptica.

Šta je bolje – golubiji ili kokošji izmet

Najčešće, vrtlari primjenjuju živinsko đubrivo. U svom sastavu ima – magnezijum oksid, kreč, fosforna kiselina, sumpor, kalijum. Bogat je azotom. Pileći izmet je u stanju da obezbjedi ishranu baštenskih kultura bez povećanja koncentracije soli u zemljištu.

Poredeći koke sa patkama, u prvoj se bilježe veće količine hranljivih materija. Golubov izmet se koristi mnogo rjeđe, jer se ova ptica često ne uzgaja komercijalno. Istovremeno, ona je najefikasnija. U svježem stanju, golub nadmašuje pile u azotu (17, 9%) i fosfornoj kiselini (18%), ali sastav u velikoj mjeri zavisi od hrane za živinu.

Prednosti đubriva treba da uključuju:

bogat hemijski sastav;
brzina;
duga sposobnost skladištenja;
mogućnost korišćenja u različitim tipovima;
priprema visokokvalitetnog komposta.
Pravilnim korišćenjem izmeta golubova poboljšava se struktura tla, pojavljuje se hemijski sastav, zasićenje hranljivim sastojcima, što povećava biološku aktivnost tla.

Sastav golubovog izmeta

Hemijski sastav golubijeg izmeta zavisi od toga čime se hrane ptice. Trava i leguma dovodi do povećanja azota. Zrno sa aditivima krede – doprinosi povećanju kalijuma, kalcijuma u ​​sastavu đubriva. Pored toga, to uključuje:

magnezijum;
mangan;
gvožđe;
kalcijum;
molibden;
sumpor;
bor.

Što se duže izmet golubova skladišti, to je niži sadržaj azota. Naročito brzo pada indikator na njegov sadržaj u otvorenim gomilama. Da bi se sačuvala korisna svojstva đubriva potrebno je pravilno skladištiti: u zatvorenim, suvim ili tečnim oblicima.

Šta je korisno kod izmeta golubova

Korist od korišćenja golubijeg izmeta nije samo u đubrenju biljaka. Prodor organske materije u tlo stimuliše razvoj mikroorganizama i privlačenje glista. Oni oslobađaju otpadne proizvode, recikliraju biljne ostatke i povećavaju količinu humata korisnih za biljke i ljude. Huminske kiseline koje tijelo dobija kroz proizvode jačaju imuni sistem, čiste se od šljake.

Ako se umjesto mineralnih đubriva koristi ovo đubrivo, poboljšava se sastav i struktura zemljišta. Količina fosfora i azota je sasvim dovoljna da obezbjedi ishranu biljaka. Ako se drveni pepeo koristi, proizvodi koji nastaju će biti ekološki prihvatljivi. Najbolje vrijeme za sušenje je proljeće ili jesen. U proljeće, primjenite suvi golubarski izmet tri nedelje prije sadnje. Potrebno je vrijeme da se smanji koncentracija azota i zasiti zemlja mikroelementima.

Kako skupljati i skladištiti golubiji izmet

Sakupljanje golubovog izmeta vrijedi samo od živine, kako bi se eliminisao rizik od ornitoze. Za skladištenje koristite nekoliko načina:

mješanje sa piljevinom;
sušenje i pakovanje u papirnoj ili običnoj vrećici;
zaspati sa slojevima treseta i slame za truljenje;
nastaje spaljivanje prije pepela (međutim, gubi se azot).
Kada čuvate izmet golubova u svom sirovom obliku, većina korisnih svojstava ubrzo nestaje. Đubrivo se mora staviti u prostoriju bez pristupa vlage koja je već osušena.

Ovo se može uraditi i u prirodnim uslovima, direktno na kućama za golubove iu termalnim pećima. U drugom slučaju, đubrivo pri visokoj temperaturi se dezinfikuje.

U mnogim zemljama svijeta, gnojivo se melje u prah nakon sušenja. Nakon čega  se upotrebi kao vodeni rastvor u odnosu od 1 do 10.

Kako koristiti

Od svakog goluba možete dobiti 3 kg mjesečno. Postoji nekoliko načina da se koristi kao đubrivo.

Možete ga redovno sakupljati na tavanu, skladištiti i koristiti za kompostiranje. Da bi se ubrzao proces, potrebno je uzeti dasku sa prorezima širine najmanje 5 cm.Potrebne su rupe za dovod kiseonika i ventilaciju. Kompost se priprema u slojevima koji se sastoje od golubovog izmeta, lišća, slame, treseta, trave. Komponenta azota ne prelazi četvrtinu svih komponenti. Da biste brzo dobili kompost, potrebno je posebno rješenje koje navodnjava svaki sloj. Ubrzano zrenje doprinosi konstantnoj mješavini lopatica.

Suvo

Priprema se često koristi za korijenske usjeve, voćke i grmove bobičastog voća. Posebno je efikasno za krompir. U tu svrhu, kada se stavlja na 1 kvadratni metar ide 50 g suve materije.

Količina đubriva pod voćnim stablom zavisi od njene veličine. Za malu, 4kg je dovoljno, odrasloj voćki je potrebno oko 15 kg po sezoni. Primjenjuje se u proljeće ili jesen. Raspršena je ravnomjerno kopajući se sa 10-centimetarskim slojem zemlje.

Ne koristiti suvi izmet gliba za glineno zemljište bez prethodnog poboljšanja strukturnih osobina.

U tečnom obliku

Smatra se da je upotreba rastvora efikasnija od suvog đubriva. Efekat dolazi brže, ali je potrebno pravilno razblažiti izmet golubova, kako biljkama ne bi naškodile:

Suva materija se stavlja u posudu.
Sipajte vodu proporcionalno 1 prema 10, respektivno.
Za 10 litara rastvora dodajte 2 kašike pepela i kašiku superfosfata.
Dvije nedelje gledajući fermentaciju, povremeno mješajte.
Rastvor taloga se ne koristi.
Preljev se koristi u proljeće ili jesen s učestalošću jednom u dvije sedmice. Tečnost može oploditi područje prije kopanja, hraniti jagode prije plodova navodnjavanjem između redova zalivke. Odmah nakon unošenja tekuće hrane, biljka se obilno zalijeva vodom.

Pažnja! Ne dozvoliti kontakt rastvora sa listovima biljaka. U suprotnom, mogu biti spaljeni. Najbolje vreme za nanošenje đubriva je večer.

Proljećno đubrenje obezbjeđuje povećanje prinosa usjeva koji se uzgajaju na lokaciji 3 godine. Upotreba izmeta u obliku komposta, u svježim, suvim, granuliranim vrstama, povećava plodnost u prvoj godini za 65%, u drugoj – za 25%, u trećoj – za 15%.

Svježe hranjenje se preporučuje za zimu. Raspadanjem, on hrani tlo hranljivim materijama. Uvođenje svježeg đubriva u proljeće je kontraindikovano, zbog mogućih opekotina i truljenja korijena biljaka.

Za KROMPIR – najčešće uzgajani usjev u baštama, organsko đubrivo koristi se na tri načina:

U tečnom obliku – jedna trećina kašike golubovih izlučevina se razblažuje vodom, nakon četiri dana se razblaži 20 puta i zalije sa 0, 5 l po biljci;
Sušene ili granulirane materije – dodane prije sadnje;
Suvo – raspršeno u području pod kopanjem po stopi od 50 g po 1 kvadratnom metru.
Nakon što krompir pokupi zelenu masu, organsko đubrivo treba zaustaviti tako da se njegove sile usmjere na formiranje gomolja.
Paradajz se hrani sa rastvorom golubarskog stajnjaka da bi se povećala njihova zelena masa. Koncentracija i način pripreme đubriva su isti kao i za krompir. Primjena se preporučuje prije cvjetanja. Kasnije, paradajz treba kalijum.

Vrtna stabla se u proljeće hrane hranljivom otopinom golubova, izlivajući je u posebno iskopanu brazdu na udaljenosti od 0, 7 m od stabla.

Usjevi cvjeća i bobica se đubre sa vodenim rastvorom tokom vegetacije dva puta mjesečno. Tri nedelje prije berbe, hranjenje treba da prestane.

Zaključak

Uprkos činjenici da je golubov izmet kao đubrivo prepoznat kao veoma efikasan, treba ga koristiti s oprezom, poštujući normu, uzimajući u obzir mjesto sakupljanja. Kada prekoračite dozvoljenu količinu, možete dobiti značajno povećanje zelene mase i istovremeno – nedostatak ploda. Moguća smrt biljaka zbog viška azota.

Sa pravom koncentracijom i pravim izborom vremena za đubrenje zemljišta sa izmetom golubova, bude  zaista dobra berba svakog usjeva. U isto vrijeme bobičasto voće, povrće i voće postaju ekološki prihvatljivi.

Izvor: punchalo.com

PROČITAJTE:

Zašto je zečije gnojivo tako dobro za organsko povrtlarstvo

KOZIJE ĐUBRIVO je idealno za uspiješan uzgoj biljaka

1...633634635...1.010Stranica 634 of 1.010

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia