Koštica kajsije ili šljive se prvo razbije, izvadi se jezgro, zatim se sve isitni i pomiješa sa sjemenkama lana i bundeve. Kao „šlag na tortu“ ide jedna suva šljiva, a u sve se na kraju doda domaći med iz Svileuve.

Ovako nastaje nov proizvod koji supružnici Ivana i Marko Momirović prave u slobodno vrijeme u Svileuvi. U tom selu, jednom od najvećih po površini u Srbiji nalazi se porodično poljoprivredno gazdinstvo „Momirović“ sa kojeg se koristi najviše sirovina.

Baš tu, nedaleko od Koceljeve, Markova porodica od 1760. godine gaji i prerađuje voće u voćne rakije. Na 6,5 hektara su posađene šljive više čačanskih sorti, a na po jednom hektaru rastu kajsije i dunje.

Kako im već godinama u preradi voća ostaju koštice koje se odvajaju tokom proizvodnje, ovaj mladi bračni par od jezgra šljive i kajsije tržištu nudi nešto novo.

„Sve je iz Srbije, med je iz naših košnica, a koštice sa naših voćnjaka. Kad ispečemo rakiju, mi koštice osušimo i ostavimo. Suva šljiva je iz komšiluka, iz Koceljeve“, priča Marko.

Med sa dodacima koji su simbolično nazvali „Zdravoje“ prvo su počeli da prave za ličnu upotrebu i za svoje porodice jer ujutru imaju naviku da uzmu kašičicu – dvije ovog proizvoda.

Kako su po prirodi druželjubivi i kako često imaju goste, počeli su svima da nude mini-degustaciju umjesto slatkog od šljiva.

Rezultati su bili dobri, a prijatelji i rodbina su počeli da se raspituju za njihovu teglicu. Tako su stigli do ove ekološke biznis ideje

„Počeli smo da pravimo za prijatelje, a onda pomislili da bismo mogli da ponudimo i drugim ljubiteljima prirode. Ukus je na početku sladak zbog meda, a kada počnete da grickate sjemenke, stižu gorki ukusi kajsije i šljive. Zatim ponovo dolazi slatkoća od suve šljive, dok se bundeva i lan malo manje osjećaju prilikom jela. Sve u svemu, dok konzumirate ovaj miks provlače se ti prijatni slatko – gorki ukusi“, objasnila je Ivana, sa kojom sam se upoznao na jednom sajmu hrane.

Još tada su mi sunce, dečak koji širi ruke i grane šljive i kajsije na etiketi teglice privukli pažnju da priđem njihovom štandu.

„Koštice su od ovogodišnje berbe. Iskoristili smo ih za rakiju i slatko, a nakon toga osušili na suncu. Važno pravilo, odnosno znak da su suve je da moraju da zveče kao dukati kad ih presipate iz jednog u drugi sud“, otkrio je Marko jednu od tajni zanata, pa riješio da sa Pričama sa dušom podijeli još jednu:

„U svakih 100 grama proizvoda ide od 30 do 40 jezgara kajsije i šljive“.

Kao neko ko se usavršavao u oblasti prirodnih nauka, Marko kaže da nikad ništa nije voleo da baca u prirodu i da je uvjek gledao je ne zagađuje.

Kako sa moralne, ali i sa finansijske strane trudi se da u proizvodnji ima što manje otpada, kao i da kroz reciklažu sav nusproizvod iskoristi na najbolji način.

„Sa sestrom Ivanom, koja sada sa suprugom živi u Australiji, često sam kao dječak jeo sjemenke iz koštice kajsije. Uvjek su nam bile tajanstvene i iako gorkog ukusa, nama djeci to je bilo slatko. Vjerovatno zbog toga što su uvjek bile „zapakovane“ kao neki poklončić koji smo morali da otvorimo da bismo ga pojeli. Svakom „krcanju“ koštice uz pomoć čekića neizmjerno smo se radovali“, sjeća se Marko i dodaje da je upravo sa sestrom prije nekoliko godina sinula ideja za proizvodnju meda sa dodacima, koji sada pravi sa suprugom.

„Znali smo da su i kajsija i šljiva gorke ispod koštice, ali isto tako smo ustanovili koliko je sjemenka kajsije zdrava, a semenka šljive još zdravija, pa smo gledali kako da ih iskoristimo i spojimo. Hranljive materije koriste organizmu, sa medom smo napravili balans između slatkog i gorkog, a da bi bio i nutritivno bogat dodali smo lan koji je dobar za probavu i sjemenke bundeve, koje su dobre za prostatu. Pošto smo u zapadnoj Srbiji, neizostavan je bio zaštitni znak našeg kraja – suva šljiva“, objasnio je Marko.

Momirovići koriste ono što proizvedu na svom gazdinstvu i sve samostalno prave

Marko je zadovoljan što je spojio svoju struku sa rodnim mjestom i što ima slobodu da zdrave sirovine sa imanja pretoči u zdrav proizvod.

„Dugo smo zajedno i sve vrijeme razmišljamo o pozitivnim stvarima i planiramo da nešto zajedno stvaramo. Iz želje da napravimo umjesto da bacimo stvorili smo nešto na šta smo ponosni“, rekao je Marko za Priče sa dušom i dodao za njega da selo i zemlja predstavljaju slobodu i inspiraciju.

Izvor: pricesadusom.com

PROČITAJTE:

“Izumire zanat od kog smo živeli kao kraljevi”

Nikad ne bi mijenjali selo za grad: Razvili biznis s potažom od koprive

Vodeničarka iz Laktaša melje žito u mlinu starom 100 godina