Naslovnica Blog Stranica 571

Gljiva KRVAVI ZUB – Misteriozan i jedinstven primjerak

Agrosavjet
-
0
Gljiva KRVAVI ZUB – Misteriozan i jedinstven primjerak

Krvavi zub – U potrazi za prirodnim ljepotama i istaživanju arheoloških lokaliteta Ivana Mirković iz Istočnog Sarajeva u šumi nadomak Rogatice opazila je neobičnu gljivu sa jarko crvenim kapljicama na bijeloj osnovi.

Istraživajući o ovoj zanimljivoj gljivi Ivana je ustanovila da se radi o nejestivoj gljivi tzv. Hydenllum peckii ili Devil’s tooth/Bleeding Tooth Funqus ili Krvavi zub koja raste u Evropi i Sjeverenoj Americi, a nedavno je pronađena u Iranu, Koreji i Australiji.

“Istraživajući dalje, vidjela sam da je na nekim internet stranicama uvrštena među najčudnije i najinteresantnije gljive na planeti – vjerujem da je to upravo zbog njenog izgleda u ranoj fazi kada ispušta crvenu tečnost i kada je zapravo najljepša. Nažalost, ovaj izgled se vrlo brzo mijenja i gljiva u starijoj fazi postaje smeđa i kao takva nije naročito uočljiva. Srećna sam što sam, osim prirodnih i kulturnih ljepota ovog područja, zapazila i predivne boje ove malene gljive“, rekla je u izjavi za SPIN Info Ivana Mirković koja dodaje da nije mogla zamisliti da će mnogima biti interesantna njena Facebook objava o neobično lijepoj gljivi.

Iako je gljiva “Krvavi zub” otkrivena 1812. godine, naučnici još uvijek nisu u potpunosti proučili njena svojstva.

Izgled gljive

Ova neobična gljiva izgleda kao da je poprskana krvlju, a nosi nekoliko imena poput krvavi zub, đavolji zub, crveni zub… Naučnici navode da je nejestiva iako njena “krv” ima jaka antibakterijska svojstva.

Veličina gljive je srednja, šešir je nešto veći od 5 cm u promjeru, izgleda poput žvakaće gume sa tankim mirisom jagode, noga je visoka oko 2 cm. Svijetle kapi krvi pojavljuju se na površini šešira, izgleda kao da je obojena krvlju ranjene životinje. Ovu crvenu tečnost stvara sama gljiva kroz pore. „Hydnellum peckii“ pomalo sliči bolesti s prolivenim sokom od klipa ili ribizle.

Riječ “zub” pojavila se u nazivu nije slučajno. Kada “Hydnelum peck” raste, na njegovim ivicama se pojavljuju šiljaste formacije.

Budući da se javlja se u četinarskim šumama na teritoriji Evrope i Sjeverne Amerike, još uvijek je njena pojava na našim prostorima enigma koja zahtijeva detaljnije istraživanje naučnika iz ove oblasti.

Autor: Sanja Vasković

Izvor: spin-portal.info

PROČITAJTE:

Zelena pupavka – Najvažnija otrovna gljiva i njene dvojnice

7 NAJOPASNIJIH OTROVNIH GLJIVA KOJE SE MOGU NAĆI KOD NAS

Značaj i upotreba ljekovitog bilja, jestivih gljiva i šumskih plodova

Uticaj zemljišta na životni vijek i rodnost voćaka

Agrosavjet
-
0
Uticaj zemljišta na životni vijek i rodnost voćaka

Osnovna karakteristika voćnih zasada je da su dugogodišnje kulture, te da se svakom elementu koji može da utiče na uspješnost u proizvodnji mora prije podizanja zasada posvetiti puna pažnja. Tu se prije svega misli na pravilan izbor vrste, sorte i podloge za određenje agroekološke uslove, kao i na zahtjeve tržišta. Greške koje se učine pri podizanju zasada obično se ne mogu otkloniti, ili se otklanjaju uz ogromne troškove, što može dovesti u pitanje ekonomičnost same proizvodnje.

Ukoliko smo uz pomoć stručnjaka pravilno odabrali voćnu vrstu, sortu i podlogu za gajenje u našim klimatskim uslovima, onda sleduje pravilan izbor zemljišta za sadnju. Pri tome bi posebno trebalo pokloniti pažnju fizičkim osobinama zamljišta, čija popravka zahtjeva veoma dug vremenski period, a često je i neizvodljiva.

Fizičke osobine zemljišta

Naime, ovdje se prije svega misli na odnos gline prema raznim frakcijama pijeska, što može ići u krajnosti – skeletno zemljište ima previše pijeska, slabo zadržava vodu i nepogodno je za proizvodnju, naročito za voćke sa plićim korijenom. Takođe, i zemljišta u kojima dominira glina u odnosu na čestice pijeska su jako nepovoljna, jer su sabijena, teško propuštaju vodu, imaju slab vodno-vazdušni režim i onemogućavaju pravilan razvoj korijena.

Najpogodnija zemljišta su ona koja imaju 50-70% ukupne gline. Može se reći da su sva zemljišta, koja su pogodna za uzgoj krompira, takođe pogodna i za uzgoj voćaka. Veoma je značajno da zemljišta imaju što dublji oranični sloj, kao i da je nepropusni sloj za vodu ispod 70-80 cm gde ne može doći do zabarivanja, a time i gušenja korijena i ranog propadanja voćnog zasada.

Visok nepropusni sloj za ocjeđivanje vode po vertikali se pokazao posebno štetnim u zasadima maline, naročito tamo gdje je korijenov sistem bio zaražen gljivicom koja izaziva plamenjaču korijena, gde obavezno dolazi do propadanja zasada.

Ukoliko se nema bolji izbor zemljišta, moguće je voćnjak podići i na zemljištu sklonom zabarivanju, ali uz uslov da se pri oranju obavezno ore za svaki budući red maline ili drugog voća na slog, a da se obavezno u sredini međurednog prostora ostavi razor, koji se mora održavati takav za ceo životni vijek voćnog zasada. Svrha ovakvog rada je da se obezbijedi brže ocjeđivanje suvišne vode u zemljištu i da se u sloju od bar 20-30 cm od površine zemljišta obezbijede povoljni uslovi za razvoj korijena.

Hemijske osobine zemljišta

Pored navedenih fizičkih osobina zemljišta, bitne su i hemijske osobine, prije svega kiselost i plodnost. Naime, poželjna kiselost za voćarsku proizvodnju je vrijednost pH između 5,5-6-6, dok borovnica traži kiselija zemljišta, vrijednost pH između 4,2-4,8. Velika kiselost zemljišta se može veoma lagano popraviti kalcifikacijom, što nije slučaj sa alkalnim zemljištima, gde je pH iznad 7.

Poželjan sadržaj humusa u zemljištu je 3-5%. Nedostatak humusa se otklanja dodavanjem stajnjaka, komposta ili glistenjaka, kao i uzgojem biljaka za zelenišno đubrenje, dok se fosfor i kalijum mogu dodati kroz odgovarajuća đubriva. Trebalo bi znati da je za povećanje sadržaja fosfora i kalijuma u zemljištu potrebno dodati 30 kg/ha čistog hraniva nedostajućeg elementa, što se odnosi na dubinu zemljišta od 20 cm.

Osnov za bilo kakvu popravku zemljišta na kiselost, plodnost ili đubrenje treba da čini hemijska analiza zemljišta, koja omogućava pravilan izbor đubriva, odnos pojedinih hraniva u kompleksnim NPK đubrivima, količinu đubriva potrebnu po jedinici površine, kao i vrijeme i način upotrebe istoga.

Korovi

Ukoliko nam zemljište odgovara po navedenim kriterijuma hemijskih i fizičkih osobina, onda se blagovremeno pristupa pripremi za podizanje zasada. Priprema zemljišta za podizanje zasada zavisi od vrste pokrovne flore, da li su u pitanju travni korovi, rastinje ili već ostareo zasad voća.

Ukoliko se radi o travnom pokrivaču na parceli, pogotovu ukoliko ima rizomskih korova (sirak, pirevina, kiselica, kupina), onda je potrebno cijelu površinu u fazi porasta korova od 30-40 cm poprskati herbicidom na bazi glifosata u količini od 5-12 litara po hektaru, zavisno od vrste korova.

Što je veća masa korova, to isti više preko lista unese u koren herbicida i bolje je njegovo delovanje, ali trebalo bi voditi računa da to bude najdalje do pojave cjveta.

Prskanje izvršiti po suvom i tihom vremenu, a oranje na toj površini je moguće poslije 21 dana po obavljenom prskanju. Na ovaj način oslobodiće se parcela rizomskih korova, koje je vrlo teško ili nemoguće kasnije suzbiti u zasadima jagodičastog voća.

Ukoliko se na dotičnoj parceli nalazi šiblje ili stari zasad voća koji treba iskrčiti, potrebno je kvalitetno povaditi korenov sistem, zapaliti na parceli sitne grane i sasušen korijen i poslije toga u trajanju od najmanje 3-4 godine na toj parceli uzgajati okopavine. Ovo je potrebno kako bi se za to vrijeme uništile u zemljištu postojeće gljivice koje mogu zaraziti mlad korijenov sistem voćaka, te dovesti do skraćenja životnog vijeka zasada i njegovog propadanja.

Na zemljištu gdje je uništen rizomski korov, može se odmah pristupiti oranju, uz kombinovanu popravku zemljišta na kiselost, sadržaj humusa, fosfora ili kalijuma, naravno ukoliko to analiza zemljišta pokaže potrebnom. Ukoliko smo krčili šiblje ili stari zasad voća, ovaj postupak možemo primjeniti posle 3-4 godine iz pomenutih razloga.

Poželjno je da dubina oranja pre podizanja zasada bude na oko 40 cm, odnosno na dubinu na kojoj je moguće orati. Poslije oranja poželjno je ostaviti zemljište da se slegne mjesec-dva, pa tek onda pristupiti razmjeravanju i kopanju jama za sadnju voćaka.

Poželjno je da se sadnja voćaka obavi tokom jeseni, što garantuje bolji prijem sadnica, kao i bolji porast i lakše podnošenje suše u narednoj vegetaciji, a zahvaljujući razvoju korijena tokom cijele zime, koji je mnogo vitalniji od korijena u proljećnoj sadnji.

Autor: dipl. inž. Milan Tošković

Izvor: PSSS Prokuplje

PROČITAJTE:

Kako pripremiti zemljište za sadnju voćaka?

Moć SUNCOKRETA da pročišćava ZAGAĐENO zemljište!

LUPINA – Stanovnik bašte koji prirodno poboljšava zemljište

Šta je sve potrebno odraditi prije sjetve rasada paprike?

Agrosavjet
-
0
Šta je sve potrebno odraditi prije sjetve rasada paprike?

Sami možemo da uzgojimo kvalitetan rasad različitih sorti paprike. Potrebno je obezbjediti klijavo sjeme, dobar supstrat, toplo mjesto sa odgovarajućim osvjetljenjem, optimalnu vlagu i naravno – strpljenje.

Uskoro nam slijedi sjetva rasada paprike. Ukoliko se uzgajanjem povrća bavite amaterski, možete i sami posijati rasad sorti koje želite, ne morate imati skupu opremu i plastenik sa sistemom za grijanje. Dovoljno će biti da imate toplo i sunčano mjesto u svom stanu ili kući i da se naoružate strpljenjem.

Pošto je paprika toploljubiva kultura, ona se u našem klimatskom području uzgaja na ovakav način kao jednogodišnja vrsta. Osim toga, mlade biljke su osjetljive na kolebanje temperature, ali i na štetočine i bolesti. Može se reći da je ona dama među povrćem.

Sjeme mora biti dezinfikovano

Za klijanje njenog sjemena, nicanje, rast i razvoj mladih usjeva potrebno je obezbjediti kvalitetan supstrat, toplo mjesto sa dobrim osvjetljenjem, umjerenu vlažnost podloge i vazduha.

Prije sjetve potrebno je obezbjediti kvalitetno i klijavo sjeme koje će se dezinfikovati. Samo takvo će dati jako i visokorodno povrće. Prije samog sijanja, vrši se dezinfekcija i naklijavanje. Na taj način će se omogućiti brže klijanje sjemenki jer će opna omekšati. Kada su dobro pripremljene, niknu već za tri do četiri dana. Treba znati da neke čili paprike traže nešto veću temperaturu i potrebno im je malo više vremena da klijaju.

Temperatura i vlaga ključni su faktori za rast i razvoj. Sjemenu paprike trebalo bi obezbjediti vrijednosti iznad 20°C kako bi se uspješno razvijalo. Ni suviše visoka mu ne odgovara. Ona optimalna za klijanje i nicanje ovog povrća kreće se oko 25°C.

Pikiranje pri visini biljke 5 – 6cm

Kvalitet supstrata takođe je od izuzetne važnosti. Što je on veći, to će proizvodnja rasada biti jednostavnija. Lakše je održavati optimalnu vlažnost, a biljke će pri tom biti zdravije.

Prilikom sjetve, posude napuniti supstratom do jednog centimetra ispod ruba saksije i nježno ga pritisnuti kako bi se istisnuli vazdušni džepovi. Nije potrebno jako ga zbijati. Neophodno je zaliti ga, a zatim posijati sjemenke paprike koje se prekriju tanjim slojem supsrtata. Prskalicom navlažiti površinski sloj.

Ukoliko je posijano više sjemenki u jedan sud i u planu je pikiranje pojedinačnih biljaka, to će se uraditi kada mlade biljčice dostignu visinu od pet do šest cantimetara. Ovo je visina kvalitetno uzgojenih presadnica, koje osim kotiledonih listića imaju dobro razvijene listove prve etaže.

Termin sjetve se određuje prema roku sadnje. Od sjetve do presadnica spremnih za sadnju potrebno je da prođe najviše dva mjeseca. Dužina ovog perioda zavisi od sorte i uslova tokom uzgajanja.

Prvo kaljenje pa presađivanje

Rasad paprike prije sadnje treba da prođe kroz period privikavanja na spoljašne uslove ili kaljenje. Ukoliko bi ga direktno posadili na otvoreno polje bez prethodnog kaljenja veliki broj mladih biljčica bi propao.

Stablo presadnica spremnih za rasađivanje treba da je visoko do 20cm i da ima od šest do deset dobro razvijenih listova.

Kvalitetan rasad prepoznaje se po prisustvu kotiledonih listova. Njihov nedostatak ukazuje da je biljka prošla kroz neki stres.

Izvor: agroklub.ba

PROČITAJTE:

Kada započeti sjetvu rasada?

Proizvodnja rasada paradajza – Savjeti za uspješnu proizvodnju!

Prirodni preparat za ukorijenjavanje rasada

Zimski kupus se nije isplatio Sembercima

Agrosavjet
-
0
Zimski kupus se nije isplatio Sembercima

Pandemija je nanijela veliku štetu proizvođačima kupusa u Semberiji. Smanjena potražnja oborila je cijenu, a dio roda odnijela su bakterijska oboljenja i insekti.

Većina proizvođača je zdrav zimski kupus uskladištila do marta, kada se nadaju povoljnijoj ceni od trenutne, koja iznosi 20 feninga po kilogramu.

Od proizvedenih 300 tona zimca Rado Mihajlović imao je povećane troškove hemijske zaštite, pa je pitanje da li će s trenutnom cijenom na tržištu pokriti uloženo.

– Bar da je 30 feninga po kilogramu mogli bi se nečemu nadati. Ovako, em je godina teška za proizvodnju, em je cijena nikakva. I s plasmanom problemi, jer je prodaja zbog korone smanjena. Nema velikih veselja, ugostiteljski objekti su polupusti, a ni dijaspora ne dolazi. Sve se to odražava na potražnju – kaže ovaj semberski povrtar.

Do februara i marta usladištio je 250 tona kupusa, ali mu je u interesu da ga što prije proda, jer se troškovi gomilaju.

– Držimo ga u hangaru i hladnjači. Struja je skupa, pa nam povećava rashode – naglašava Mihajlović.

Bolesti

Slična priča je i u ostalim domaćinstvima. Mladen Mitrović je 70 tona lagerovanog  kupusa zimca bacio u martu, jer zbog pandemije nije bilo kupaca. Proizvodnju u 2020. je smanjio za skoro dvije trećine, jer iziskuje dosta ulaganja, vremena, radne snage, a dobit je u ovim uslovima neizvjesna.

– Daleko manje robe imam na lageru. Da bar cijena nije ispod 30 feninga po kilogramu, da ima neke zarade, jer je ogroman posao. Taj zimski kupus traži odmornu zemlju, čistu, mora da se radi kontejnerski. Sije se po jedna sjemenka, jer nemamo mašinu za sitna sjemena i ne možemo da obavljamo automatsku sjetvu. Potrebno je dosta vremena, posla, radnika… Kupus traži i dosta đubriva, 250 -300 kg po dunuma, a i zaštita je veoma skupa – objašnjava Mitrović.

Ove godine izgubio je bitku i s bolestima, pa je dio roda lošeg kvaliteta.

– Nikad kupus nisam počinjao prodavati do kraja februara, početka marta. Uvijek sam imao kupus koji je u kondiciji. U skladištu ima dobro provjetravanje, nije direktno izložen suncu. Međutim, ove godine nešto se desilo, obolio je u korijenu ili preko lista – žali se Mitrović, dodavši da ni kupaca nema ni za lijeka.

Nekada je kupus prodavao širom RS. Najveći dio plasiran je u Banjaluku, a bilo je, kaže, godina kad su izvozili za Sloveniju, Hrvatsku, u lošijim godinama i za Srbiju. Za izvoz je nekada išao kupus i po cijeni od jedne marke po kilogramu, a sada nema potražnje, pa se boji da će morati da baci i ovaj rod.

Otkup

Da je zbog lošeg kvaliteta i smanjene potražnje otkupljeno manje kupusa od planiranog potvrdili su nam i u Poljoprivrednoj zadruzi “Povrtarstvo” iz Crnjelova. Otkupili su oko 300 tona, od čega 60 tona za kiseli kupus. I njegov plasman je, kažu, pod znakom pitanja, jer nema velikih proslava.

Proizvođači koji su uspjeli da prodaju kupus otkupljivačima imali su bolju računicu nego na otvorenom tržištu, jer nisu moralu pakovati kupus. Tako, ostvaruju podsticaje od resornog ministarstva od šest feninga po kilogramu, a od gradskog Agrarnog fonda oko dva feninga.

– Otkupna cijena je bila 20 feninga. Mogli smo uzeti i jeftinije – za 10-15 pfeniga, međutim išli smo da uzmemo kvalitetniju robu i platimo skuplje proizvođačima. Onaj ko je uspio da proda nama robu zadovoljan je, ali nismo imali kapacitet da kupimo ogromne količine kako bi smanjili tržišne viškove. Cijela situacija je teška. Čak nas i neki svadbeni saloni zovu i nude kiseli kupus da prodaju. To je pokazatelj da je ogroman pad potrošnje kupusa u ovoj godini – ističe direktor PZ “Povrtarstvo” Crnjelovo, Mićo Živić.

Počela sjetva

Uprkos problemima, poljoprivrednici su već počeli sa sjetvom ranog kupusa. Cijene sjemena, supstrata i ostalog repromaterijala su na nivou prošlogodišnjih.

– Za sjetvu ranog kupusa potrebno je izabrati dobar sjemenski materijal, koji ima dobru energiju, klijavost, da bi ujednačeno nicao – objašnjava agronom Vanja Nestorović.

Ono na šta proizvođači moraju takođe obratiti pažnju jeste da ne žure sa sjetvom sjemena ranog kupusa, jer ako se niske temperature zadrže duže vrijeme može doći do procvjetavanja.

Optimalan rok za sjetvu je kraj decembra, ali mnogi poljoprivrednici ovaj posao rade i do kraja januara. Rasad se, u zavisnosti od vremenskih prilika, iznosi u plastenike u februaru.

Izvor: srpskainfo.com

PROČITAJTE:

Uzgoj mikrobilja umesto gastarbajterskih poslova – Proizvodnja mikro povrća u Austriji

Od onoga što bacimo kad pojedemo kajsiju i šljivu Ivana i Marko prave zdrav proizvod

“Izumire zanat od kog smo živeli kao kraljevi”

Ovako se pravilno konzumiraju orašasti plodovi i sjemenke

Agrosavjet
-
0
Ovako se pravilno konzumiraju orašasti plodovi i sjemenke

Svi znamo da su orašasti plodovi izuzetno zdravi, ali namjerno ih zanemarujemo zbog kalorija. Saznajte kako se pravilno koriste orašasti plodovi, da bi tijelo iz njih izvuklo maksimum

Orašasti plodovi su jedinstvena hrana koja je telu potrebna svakodnevno. Bogati proteinima, vlaknima, nezasićenim mastima i nizom vitamina i minerala, oni su neophodni u zdravoj ishrani. U ovom članku smo prikupili najpopularnije i najzdravije orašaste plodove i sjeme za koje se pokazalo da su efikasni u borbi protiv bolesti i njihovoj prevenciji.

Crni susam

Gram crnog susama sadrži više kalcijuma nego bilo koja druga hrana. Bogat je magnezijumom, bakrom i cinkom. Crni susam sadrži biljna jedinjenja koja se nazivaju „lignani“ – odličan izvor polifenola i nerastvorljivih vlakana. U digestivnom traktu lignani se pretvaraju u slab oblik estrogena, koji pomaže pri regulisanju ravnoteže hormona u tijelu.

Kako se koristi: 1 malu kašičicu crnog susama stavite u salatu, preko testenine, ili progutajte nakon što temeljno sažvaćete svako sjeme.

Sjeme lana

Sjeme lana je bogato omega-3 masnim kiselinama, u obliku antiinflamatorne alfa – linolenske kiseline. Lignani su nerastvorljiva vlakna i polifenoli koje tijelo pretvara u slabe forme fitoestrogena. Sjeme lana sadrži oko 10 puta više lignana od smjena crnog susama. Odličan izvor rastvorljivih i nerastvorljivih vlakana.

Kako se koristi: 1 supenu kašiku lana sameljite u mlinu za kafu, stavite u šolju jogurta i pojedite. Isto tako možete seme lana potopiti u vodi i nakon par sati popiti vodu i pojesti seme.

Čia sjeme

Čia sjeme je brz i lak izvor proteina, zdravih omega-3 masnih kiselina, dijetetskih vlakana, minerala, vitamina i antioksidanata – sve u jednom pakovanju. Jedna kašika čia sjemena sadrži 5 grama vlakana.

Kako se koristi: Čia sjeme ostavite preko noći u vodi. Sutradan mu dodajte malo kakaa, meda i lješnika i dobićete nevjerovatno dobar puding.

Sjeme suncokreta

Sjeme suncokreta bogato je vitaminom E, bakrom, vitaminom B, manganom, selenom, fosforom i magnezijumom. Vitamin E je moćan antioksidans koji štiti ćelijske membrane od oštećenja.

Kako se jede: Nikako nemojte da jedete pržene i slane sjemenke od suncokreta. Jedite oljušten, neslani suncokret ili sjemenke potopite u vodu, pa kad puste klice, jedite ih zajedno sa klicama.

Dodajte ih u salate ili ih grickajte kao međuobrok.

Sjeme bundeve

Sjeme bundeve je odličan izvor cinka. Cink utiče na funkcionisanje cijelog tijela, uključujući imunitet, rast i podjelu ćelija, san i raspoloženje. Cink je takođe veoma važan za održavanje zdravlja prostate.

Kako se jede: Sirovo sjeme bundeve dobro je da se gricka kao užina. Takođe je odlično u supama i salatama. Mogu se samljeti i dodati u smutije.

Pekan orah

Pekan orah je jedan od 15 vodećih namirnica koje su prepoznate kao visoko antioksidativna namirnica. Pekan orah ima obilje minerala, magnezijuma, koje se inače ne pronalazi u ostalim namirnicama u ovom obimu.

Kako se jede: Odličan je da se gricka za vrijeme užine i to jedna mala šaka ovih oraha. Dobro se kombinuje sa cimetom, čia sjemenom i sa malo stevije – tada se dobije odličan desert.

Ako želite slanu grickalicu, pekan orah prepecite na malo maslaca i uvaljajte u susamovo sjeme.

Brazilski orasi

Brazilski orasi su odličan izvor selena. Bogat je cinkom, ali obiluje i sa mnogo masti i malo proteina.

Kako se jede: Jedu se sirovi, ali umjereno zbog visokog sadržaja masti. Nikako ne smijete da izbacite iz ishrane brazilski orah, ali ograničite njegovu upotrebu na 3 puta nedjeljno.

Bademi

Bademi su dobar izvor kalijuma, minerala koji pomaže pri normalizaciji krvnog pritiska. Pazite da se ne prejedete badema jer sadrže puno proteina: četiri badema sadrže oko 1 gram proteina.

Bademi su bogati omega-6 masnih kiselina, 60% zasićenih masti i 10% mononezasićenih.

Prije konzumiranja, bademe dobro operite ili potopite u vodu na par sati. Nikako ne jedite više od 15grama badema dnevno.

Napomena: Kada jedete orašaste plodove: jedite 4 grama dnevno, a kada konzumirate sjemenke, jedite oko 13 grama dnevno. Toliko je zdravo, ostalo nije, piše sajt Econet.ru.

Izvor: stil.kurir.rs

PROČITAJTE:

SJEME KOPRIVE I MED – Izuzetan lijek za anemiju i jačanje imuniteta /RECEPT/

Chia sjemenke sadrže 6 puta više kalcijuma od mlijeka

Sjemenke suncokreta su dobre za mršavljenje

OVA MJEŠAVINA JE ČUDO IZ PRIRODE – Popravlja pamćenje, čisti jetru, poboljšava vid

Agrosavjet
-
0
OVA MJEŠAVINA JE ČUDO IZ PRIRODE – Popravlja pamćenje, čisti jetru, poboljšava vid

Jedan od najmoćnijih lijekova ne samo da će vam popraviti pamćenje za nevjerovtanih 80 posto, već ćete pri tome otopiti masne naslage s kojima se godinama borite. Ključni sastojak je ren koji je bogat vitaminom C, kalijumom, vitaminima B1, B2 i B6, kao i gvožđem, magnezijom i fosforom.

Zdravstvene prednosti rena:

1. Bijeli korijen rena prirodni je podizač otpornosti organizma. Sadrži vitamin C, kalijum, kalcijum, magnezijum i fosfor, kao i vitamine iz B grupe, te se smatra zaštitnikom od prehlada i drugih sezonskih bolesti.

2. Svoju ljutinu zahvaljuje materiji glikozid sinigrin koja otvara sinuse prilikom konzumacije, dok će inhalacija ovim korenom pomoći i pri ublažavanju raznih drugih disajnih problema.

3. Prirodni antibiotik i prirodni konzervans nadimci su koji krase ren, jer dokazano sprječava razmnožavanje bakterija.

4. Odlična je namirnica ako želite da uradite detoks, jer podstiče čišćenje jetre, kao i izbacivanje štetnih materija iz organizma.

5. Ovo ljutkasto povrće olakšava i stabilizuje probavu i podstiče rad crijeva, posebno ako ga konzumirate uz masne i slane namirnice poput prazničnih pečenja.

6. Obloge od narendanog rena smanjiće ukočenost mišića tijela, reumatsku bol i odagnati glavobolju (ako oblogu postavite na teme u trajanju od par minuta).

7. Ren je i čuvar srca koji podstiče cirkulaciju i deluje reventivno kod kardiovaskularnih bolesti.

Oprez

Aktivne materije u renu mogu da izazovu povraćanje i dijareju ako se konzumira u velikim količinama – posebno ako pripremate tinkture od svježeg korijena s više od 80 ml soka. Ren se najčešće renda svjež ili poslužuje u kockicama, jer kuvanjem gubi većinu svojih ljekovitih svojstava.

Sastojci:

125 grama rena, 4 limuna, 3 kašike meda, 2 kašike cimeta i komadić đumbira (oko 2 centimetra)

Priprema:

U blenderu ispasirajte ren i đumbir. Iscijedite sok iz limuna, dodajte u blender, dobro izmiješajte pa dodajte cimet i med. Dobro povezanu smjesu stavite u staklenu posudu. Dva puta dnevno uzimajte po jednu kašiku smjese prije obroka, a ako vježbate, prije treninga. Praktikujte ovo tri nedelje i nećete se pokajati kad vidite fenomenalne rezultate.

Napomena

Prirodni lijekovi na našem portalu služe kako bi pomogli ljudima. No, uvjek znajte. Ukoliko imate neki zdravstveni problem. Prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu. Bez stručnog mišljenje.

Izvor: stil.kurir.rs

PROČITAJTE:

Baš OVA mješavina sjemenki skida HOLESTEROL, topi SALO i čuva vas od bolesti!

Kako izliječiti prehladu za jedan dan! Najefikasnije rješenje

Nutricionisti otkrili kojih pet čajeva tope salo

Cvekla Chioggia ili cvekla crveno-bijele boje

Agrosavjet
-
0
Cvekla Chioggia ili cvekla crveno-bijele boje

Cvekla može poboljšati vašu cirkulaciju i ojačati kardiovaskularni sistem, dok istovremeno daje vašem tijelu dovoljno energije za dan. Ovo povrće sadrži betain i triptofan, retke supstance koje mogu umiriti vaše nerve i ublažiti stres. Ovo je cvekla crveno-bijele boje, mesa a daje ekstremno velike plodove, izuzetno slatka, ne farba ruke, izuzetno zdrava. Koristi se kao i obicna cvekla, a moze se koristiti za slatka kao i za pripremanje mnogih drugih jela, kao i za aranžiranje. Organska sorta, izuzetno je slatka i blaga.

Sije se od aprila do novembra. Sazrijeva za 50 dana. Najveca prednost joj je upravo njen izgled zbog mješavine dvije boje pa se veoma rado koristi za uljepšavanje salata i drugih jela. U  cvekli ima najvise vitamina C, pa karotina, zatim vitamina B1 i B2 i PP. Ovo povrce može da se pohvali i gotovo čitavim spektrom minerala koji su neophodni čovjeku za život i optimalno funkcionisanje.

Kalijum, natrijum, fosfor, kalcijum, magnezijum, gvođe, sumpor, jod, brom, litijum, rubidijum, cezijum i stroncijum. Za razliku od ostalog povrća, sadrži i određenu količinu kobalta, a kobalt je neophodan u sintezi vitamina B12. Cvekla se često preporučuje kao izuzetno povrće protiv anemije.

Zahtjeva sunčan položaj i lako, pjeskovito zemljište.

Izvor: agroinfo.rs

PROČITAJTE:

CVEKLA jača imunitet, ali dobra je i zbog OVOGA!

Cvekla se deformisala ili je suviše mala – Evo zbog čega se to dešava

5 grešaka zbog kojih vam je cvekla loša

Razmnožavanje crne ribizle nagrtanjem

Agrosavjet
-
0
Razmnožavanje crne ribizle nagrtanjem

Crna ribizla se može razmnožavati na više načina: zrelim i zelenim reznicama, položnicama, nagrtanjem, dijeljenjem žbuna, pupoljcima (okcima), sjemenom i kalemljenjem.

Razmnožavanje crne ribizle svim ovim načinima, sem kalemljenjem i sjemenom, zasniva se na postojanju „začetka žila“ na reznici, koji mogu dati grane ili se mogu diferencirati u žile, kada reznica dođe u pogodnu sredinu za ožiljavanje.

RAZMNOŽAVANJE NAGRTANJEM

Ovo je lak i jednostavan način razmnožavanja crne ribizle i obično ga primjenjuju voćari – amateri.

Za ovaj način razmnožavanja, žbunove ribizle treba rano u proljeće orezati u glavu, pa ih dobro pođubriti stajnjakom i složenim mineralnim đubrivom NPK (10:12:26).

Tokom proljeća iz glava tako orezanih žbunova izbiće puno novih mladara. Kada dostignu visinu 10-12 cm, treba ih prorijediti, pa onda nagrnuti zemljom do polovine njihove visine. Poslije 2-3 nedjelje ponovo se nagrnu zemljom tako da 1/3 dužine mladara bude nad zemljom.

U toku ljeta na donjem dijelu mladara razviće se žile.

U jesen se zemlja sa žbunova odgrne, pa se izbili ljetorasti zajedno sa žilama odsijeku do osnove i na taj način se proizvedu sadnice za sađenje na stalno mjesto.

Razmnožavanje crne ribizle nagrtanjem: a- početak vegetacije; b- u toku vegetacije; c- krajem vegetacije: d- po izvršenom skidanju: e- ožiljavanje mladice

Izvor: agrosavjet.com

Ishrana ovaca tokom zime

Agrosavjet
-
0
Ishrana ovaca tokom zime

Ishrana ovaca – Pravilna ishrana i nauka o ishrani ovaca daje veliki doprinos ovčarstvu, utiče na nivo proizvodnje, ali i na smanjenje utroška hrane po jedinici proizvoda i konačno na veću produktivnost i održivost ovčarstva.

 Ishrana je jedno od centralnih pitanja u ovčarstvu i direktno je povezana sa ekonomikom proizvodnje. Način ishrane i držanja ima veliki uticaj na rast, razvoj i vitalnost, a takođe i na zravlje i produktivnost ovaca.

U zavisnosti od prirodnih faktora na nekom području, postoje i različiti sistemi gajenja ovaca te proizvođačima u različitim prirodno – ekonomskim zonama ne možemo preporučiti isti sistem gajenja ovaca.

Ovca

Prilikom pravljenja režima držanja i ishrane treba imati na umu sve faktore koji utiču na organizam životinje

  • svjetlost,
  • temperatura,
  • vlažnost vazduha,
  • količina padavina,
  • promjena u pritisku i
  • strujanje vazduha

Veliki je stepen njihovog uticaja koje treba regulisati, odnosno prilagoditi životinjama putem pravilnog držanja. Ovo je jedan od najvažnijih činilaca uspijeha u ovčarstvu a posebno kod intenzivnog sistema gajenja.

Ovce ishrana tokom zime

Prevođenje ovaca sa pašnjačkog na stajski način ishrane mora biti postepen iz razloga što je organizam životinja navikao na svježu biljnu hranu u pašnom periodu.

U novim stajskim uslovima nova hrana je suva i ima drugačiju fizičku formu, pa je životinji potreban period prilagođavanja od 7-10 dana. Priprema se sastoji u tome, da ovce tokom prvih nekoliko dana ujutru dobiju malo sijena pa se tek onda izgone na pašnjak, a pred kraj perioda prilagođavanja, zadnjih par dana seno se daje i posle paše, povećanjem količina iz dana u dan, da bi nakon desetak dana ovo hranivo došlo kao glavni obrok ovaca, čime se sa pašom prestaje.

Uspjeh u prezimljavanju ovaca zavisi najviše od kvaliteta pripremljene hrane i njenog pravilnog korišćenja. Najvažnije je u ovom periodu sačuvati postojeći broj ovaca u stadu i njihovu kondiciju (uhranjenost ), pri racionalnom trošenju hrane.

Ovce pri dobroj ishrani lako podnose hladnoću pa i veći mraz, ali su veoma osjetljive na vlagu u ovčarniku, kako u vazduhu tako i u prostirci.

Kako bi objekat bio udoban za zimski boravak ovaca u njemu neophodno je izvršiti pripremu koja se sastoji u popravci krova, zidova, podova, prozora, vrata, jasala, pojilica itd. Posle toga treba izvršiti izđubravanje i detaljno čišćenje, a na kraju obaviti dezinfekciju svih zidova, podova i opreme.

Poslije toga pod ovčarnika se obilno zastre slamom u količini od 5 kg /m2, čime se stvara debeo sloj koji dobro upija mokraću, te u ovčarniku nema vlage.

Pre uzimljavanja ovaca potrebno je obezbijediti dovoljne količine svih hraniva, za sve kategorije i faze proizvodnje, uzimajući u obračun dužinu stajskog perioda.

Osim hraniva mora se obezbijediti dovoljna količina vode i ovcama obezbijediti da je uzimaju po volji. Ukoliko takvi uslovi ne postoje onda treba vršiti napajanje i to 2 puta dnevno. Optimalna temperatura vode za ovce je 12-18 ºC, a ona mora biti i higijenski ispravna.

Ne zaboravimo da od dobrog načina ishrane ne zavisi samo sitost ovce već i uspjeh ukupne proizvodnje tokom niza godina.

Primjera radi, navodimo jedan obrok, koji je sastavljen od raspoloživih hraniva kod ovaca koje su usmjerene na proizvodnju mesa:

Hranivo

Kategorija ovaca

OVCE

ŠILJEŽAD

Sijeno, kg

1.7

1.0

OVAN

2.0

Silaža, kg

2.0

1.0

2.5

Slama,kg

0.5

0.3

0.7

Kukuruz,kg

0.2

–

0.2

Koncentrat,kg

0.1

0.3

0.2

Kao značajan pokazatelj rada farme služi cijena koštanja koja se meri veličinom troškova po jedinici proizvoda (meso, mleko, vuna).

Od veličine ovih troškova zavisi i uspijeh u ovčarskom biznisu. U strukturi troškova hrana učestvuje sa oko 70% i zato obrok koji je sastavljen za stado u najvećoj mjeri utiče na cijenu proizvoda i visinu zarade.

Neđeljko Pipović, dipl.ing. stočarstva

Izvor: agroinfonet

PROČITAJTE:

Smještaj ovaca i izgradnja ovčarnika!

Njega jagnjadi nakon rođenja

Koji su to najbolji ovčarski psi?

Ishrana tovnih svinja i sastavljanje smjesa

Agrosavjet
-
0
Ishrana tovnih svinja i sastavljanje smjesa

Za pravilan razvoj, rast, zdravlje i ekonomičnost hrana za životinje  treba  da sadrži sve neophodne komponente: proteine, ugljene hidrate, masti, minerale i vitamine. Nedostatak bilo koje  komponente manifestuje se zaostatkom u razvoju, slabim prirastom i slabim imunitetom.

Većina hraniva koja se koriste u ishrani životinja sadrže sve neophodne materije  ali  u različitim  omjerima pa ih je neophodno miješati kako bi dobili zadovoljavajući i izbalansiran obrok.

Veliki broj naših farmera sami  prave smjese, posebno u svinjogojstvu, uglavnom od žitarica i drugih  proizvoda koji se proizvode  na vlastitom  imanju. Često ove smjese imaju određene nedostatke, najčešče manjak  proteina te minerala, često i vitamina, posebno vitamina A i D. Žitarice koje se koriste u ishrani bogate su ugljenim hidratima  i životinjama služe kao izvor energije, dok proteinski dio obroka koji stoka koristi za razvoj i rast proizvođači kupuju na tržištu. Da bi pripremili dobru koncentrovanu smjesu neophodno je poznavanje hranive vrijednosti  svih komponenti koje ulaze u njen sastav.

Osnovu smjese za svinje čine žitarice. Najzastupljeniji je kukuruz, a koriste se i ostala žita (ječam, pšenica, tritikale, u manjem obimu zob i dr.). To su energetska hraniva,  dok je sadržaj proteina u granicama 8-14% .

Soja, grašak, grahorica, bob,  peletirana  lucerka, suncokret i njihove sačme su proteinska hraniva  sadrže 18-44% proteina.

Stočna repa, repin rezanac i krompir sadrže lako probavljive ugljene hidrate, bogati su vitaminom D i kalcijumom, a siromašna u proteinu koga sadrže do 6%. Prije upotrbe poželjno ih je termički obraditi.

Stočno brašno, mekinje i drugi nusproizvodi mlinske indusrije sadrže do 14% proteina i vrlo važne amino kiseline, zato je poželjno ove komponente uključiti u obrok.

Djeteline i trave bogate su proteinima (do 18%), dobrog amino-kiselinskog sastava,  mineralima i vitaminima, a sadrže visok procenat  kalcijuma  (prije cvatnje).

Proteini su neiophodni za razvoj mišićnog tkiva (mesa), porast i ne mogu ih zamijeniti druga hraniva. Od 100 grama svarljivog proteina svinja usvaja 60-70%.

Ugljene hidrate svinja koristi za uzdržne potrebe, intramuskularno i podkožno  salo. Žitarice sadrže 40-70% svarljivih ugljenih hidrata, mahunarke 20-50%, uljarice 10-20%, mekinje 15-25%, a zelena masa 5-10% svarljivih uglenih hidrata.

Vitamini su neophodni za pravilan rast i razvoj. Vitamin A reguliše promet mineralnih materuja i sprečava noćno sljepilo.  Porast i iskorištavanje hranivih materija reguliše B vitamin, a sprečava  i nastanak beri-beri bolesti.  C vitamin prevencija je za pojavu  skorbuta. Pojava rahitisa je posledica nedostatka vitamina D, a nedostatak vitamina E za posledicu ima neplodnnost. Vitaminima su bogate leguminoze, zelena masa, paša, lucerka, ljuspice žitarica.

Minerali su neophodni za održavanje života, razvoj, formiranje kostiju i krvi,  zdravlje. Leguminoze sadrže dosta P i Ca, žitarice su bogate fosforom, ali siromašne kalcijumom, korjenasto krtolaste kulture sadrže dosta K i Na, a malo P i Ca.

Masti i ulja su sporedni u ishrani životinja. Deteline sadrže 0,1-1% , žitarice 3-6% , a uljarice do 45%.

Procenat proteina u smjesi  se izračunava: Procenat komponente u smjesi  puta procenat proteina u komponenti/100

Primjer  smjese

60 % kukuruz          sa     8%protrina                                   4,8

22% sojina sačma sa     44% proteina                                9,68

15% ječam                sa    9% proteina                                  1,35

3% premiks

Smjesa sadrži                                                                        15,83% proteina

Svinje u tovu hranimo po volji (ad libudum) ili obročno. Obročno hranjenje kako jutarnje  tako i večernje obavljati u isto vrijeme; 6-8 odnosno 15-17 časova. Ljeti vrijeme hranjenja pomjeramo ranije –  ujutru i kasnije uveče.

Ako hranimo jednom smjesom čitav period smjesa treba da sadrži oko 14% proteina. Ukoliko se tov odvija u dvije faze za uzrast 30-60kg koristi se smjesa sa 16%, a u drugoj fazi (60-120kg) koriste se smjese sa manjim sadržajem proteina, ali ne ispod 12%.

Sadržaj proteina u smjesi bitan je iz razloga  što svinje do težine 110-120kg formira mišićnu masu i muskulaturu  pa imamo najveće priraste i manju konverziju hrane  za kg prirasta kao i kvalitet polutki.

Orjentaciono svinje do 40 kilograma hraniti sa 2 kilograma koncentrovane smjese, a za svakih 20 kg prirasta količinu povećavati za 0,5kg. Uz smjesu životinje moraju imati čistu i pitku vodu po volji. Poželjno je pred kraj tova u smjesi povećavati učešće ječma radi poboljšanja kvaliteta slanine i mesa.

Autor: 

Izvor: pssrs.net

PROČITAJTE:

Ako smjesu za svinje pravite sami – Pazite na omjere!

Može li se domaće svinjogojstvo suprostaviti jakom uvoznom lobiju

Kako zagrijati objekte za svinje

1...570571572...1.016Stranica 571 of 1.016

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia