Naslovnica Blog Stranica 561

DRVO ŽIVOTA ILI JUKA – Dekorativna i nezahtjevna biljka

Agrosavjet
-
0
DRVO ŽIVOTA ILI JUKA – Dekorativna i nezahtjevna biljka

Drvo života ili juka (latinski naziv Yucca) potiče iz centralne i sjeverne Amerike. Ime drvo života – po kom je ova biljka poznatija kod nas, potiče od Indijanaca, kod kojih se još prije 2 000 godina koristila kao lijek i kao hrana.

Zbog vrlo lijepog oblika i velike izdržljivosti, drvo života se često u domovima koristi kao ukras za sobe, stepenište i terase. Ova, kod nas kućna biljka, ima debele stabljike na čijim su vrhovima rozete sa veoma šiljastim listovima.

Postoji oko 50 različitih vrsta juka. Najpoznatije vrste su: Yucca alifolia koja ima guste sivo-zelene, špicaste listove Yucca elephantipes, koja može dostići visinu i do 12 metara! Vrste koje uspijevaju u bašti nemaju stablo nego samo tvrdo lišće koje je dugačko i pri kraju vrlo oštro zašiljeno pa budite oprezni jer može biti opasno na dodir.

Njega i održavanje Juke

Ovo sobno cvijeće traži dosta svjetla pa mu obezbijedite sunčano mjesto u stanu. Od proljeća do jeseni juka kao sobna biljka treba da se redovno zaliva uz prihranjivanje svake sedmice.

Ljeti je možete iznijeti na balkon, ako je dovoljno osunčan. Tokom zime, juki će prijati malo hladnija prostorija (5 do 10 stepeni), mada će podneti i višu sobnu temperaturu. Ako je držite na niskoj temperaturi može da uvene.

Zalivanje: Ljeti drvo života treba zalivati 2 do 3 puta nedjeljno i prihranjivati, dok je zimi dovoljno zalivanje jednom sedmično bez prihranjivanja.

Bolesti: Ako juka zimi stoji na tamnom ili pretoplom mjestu, listovi mogu početi naglo da opadaju. Tada biljku premijestite na svjetlije mjesto i prestanite sa zalivanjem kako bi se zemlja potpuno osušila (6-8 sedmica). Nakon toga, juku presadite u novu zemlju i pomalo zalivajte.

Iako zalivanje treba da bude redovno, a zemlja uvjek vlažna pazite da ne pretjerate sa količinom vode, jer to može dovesti do bolesti korijena koji će početi da truli.

U prirodnom staništu, iz rozete može da naraste više od pola metra duga cvjetna stabljika sa mnogo zvonastih cvjetova, ali nažalost – jako rijetko. Drvo života raste prilično sporo, ali može da postigne visinu od jednog pa do 3 metra.

Gajenje juke

Gajenje juke nije prezahtjevan posao. Ova biljka je jednostavna je za održavanje, prija joj svjetlost, i dekorisaće Vaš dom tokom cijele godine. Pošto joj prijaju veoma svjetla mjesta, slobodno je potpuno izložite suncu.

Sadnja juke se obavlja u veću saksiju, a presadjuje se tek kada njeno korenje ispuni staru. Prije toga će biti dovoljno da obnavljate površinsku zemlju. Presađivanje juka obično treba uraditi na svake 2 godine i to kada je biljka još mlada, a ako brzo raste, presadjivanje možete obavljati i svake godine. Uvjek na dno saksije stavite šljunak ili crijep zbog drenaže.

Razmnožavanje

Drvo života se uspiješno razmnožava sjemenom, reznicama stabljike ili izdanaka. Ako razmnožavate sjemenom, sjeme posijte na proljeće, u martu, i ostavite na toplom i suvom mjestu. Kada biljka počne sa nicanjem, presadite je u saksiju veličine od 7 do 9 cm. Mlade biljke držite na poziciji bez promaje.

Drugi način je da skalpelom ili nožem sa matične biljke skinete izboj sa 4 lista i parčetom kore stabla. Posadite je odmah u mješavinu pijeska i treseta i stavite na toplo mjesto pri temperaturi od oko 20 stepeni uz povremeno zalivanje.

Izvor: cvecarstvo.com

PROČITAJTE:

Sobne biljke koje čiste vazduh /FOTO/

Šeflera – Savjeti za njegu ove sobne ljepotice

Sobno cvijeće zimi – Poštujte ove savjete i biljke će vam biti zdrave!

Pravilna njega sukulenata tokom zime

Agrosavjet
-
0
Pravilna njega sukulenata tokom zime

Za njegu ukrasnih biljaka posebno je značajan zimski period u kojem se njima mora posvetiti posebna pažnja. Naravno, postoje i one koje ne zahtjevaju posebnu njegu tokom zime. Ipak, više je onih biljaka koje tokom zime traže specifične uslove, poput na primjer oleandera. U ovakve biljke ubrajaju se i sukulenti.

Sukulenti spadaju u biljke koje su idealne za gajenje na malom prostoru. Gajimo ih u saksijama i vole jako osunčana mjesta, a svjetlost im je neophodna tokom čitave godine. Jedna od najpopularnijih sukulenata jeste eševerija koja je specifična po svojim šarenim mesnatim listovima najrazličitijih nijansi zelene, ljubičaste i braon boje. Ona takođe voli mnogo sunca, te nikako ne može prezimiti na otvorenom. Zbog ovoga je neophodno da sve posude sa sukulentima tokom zimskog perioda unesete u zatvoreni prostor.

Tokom zime sukulente moramo držati na mjestu koje se nalazi uz sam prozor, upravo zbog njihove potrebe za velikom količinom svjetlosti. Ukoliko ovim biljkama u zimskom periodu ne obezbijedimo dobro osvjetljenu poziciju može se dogoditi da biljka etiolira, što znači da će se biljka izdužiti, a da će joj listovi izblijediti. Sukulentne biljke tokom zime, ukoliko nemaju dovoljno svjetlosti, mogu da prerastu i izgube svoju formu i volumen.

Još jedna od posljedica nedostatka svjetlosti u toku zime kod sukulentnih biljaka može biti i promjena boje. Lijepe, različite nijanse sukulenata upravo su rezultat dobre osunčanosti. Bez osvjetljene pozicije u prostoriji zimi, ili pak zbog nekog sjenovitog mjesta u vrtu u toku ljetnjeg perioda, listovi sukulenata postaće blijedozelene boje.

Sukulenti laki za gajenje tokom toplijih mjeseci

Sukulenti su biljke koje osim neophodne svjetlosti ne zahtjevaju posebnu njegu. Naime, oni se godinama mogu gajiti u istoj manjoj posudi, pa u veoma skromnim uslovima mogu biti vrlo uspješni. Zalivanje sukulenata mora biti redovno, ali ne sa velikom količinom vode.

Posebno je zanimljivo to što se više različitih biljaka može uzgajati u jednoj većoj posudi. Tako u jednoj saksiji većih dimenzija možemo imati više različitih sukulenata i kombinovati boje, što će delovati posebno dekorativno. Najbolje je da u istoj saksiji kombinujemo sukulente koji imaju stojeću formu, sa onim koje tokom rasta zbog velike težine padaju.

Razmnožavanje sukulenata je takođe vrlo jednostavno. Možemo odsjeći jednu granu biljke i ostaviti je da ožili u supstratu ili vodi. Tored toga, ukoliko se desi da od neke biljke otpadne list, ostavite ga na zemlji, jer će on ožiliti i počeće da raste nova biljka.

Izvor: agromedia.rs

PROČITAJTE:

Čuvarkuća – Biljka koja štiti kuću i porodicu od požara, bolesti, zlih sila

Ideja za sadnju čuvarkuće (sukulenata)

LJEKOVITI SOK, MED I ČAJ OD ČUVARKUĆE!

Koji su to nedostaci kukuruza u ishrani živine?

Agrosavjet
-
0
Koji su to nedostaci kukuruza u ishrani živine?

Kao osnovno hranivo za živinu svih vrsta i kategorija kod nas se upotrebljava sjeme raznih žita, pa je ono, prema tome, i najznačajnije za živinarsku proizvodnju, mada se, razumljivo, živina ne može hraniti samo hranivima ove vrste.

KUKURUZ KAO HRANA ZA ŽIVINU

Kukuruz je najraširenija ratarska kultura i njegovo sjeme je prvoklasno stočno hranivo velike kalorične vrijednosti, jer sadrži 65-70% ugljenih hidrata (uglavnom skroba) i oko 4% masti. Međutim, kukuruz, kao i bilo koje drugo hranivo, ne sadrži sve hranjljive sastojke neophodne organizmu, a neke koje sadrži nema u dovoljnim količinama.

Osnovni nedostatak kukuruza je nedostatak proteina i mineralnih materija – kalcijuma i fosfora.

Pored malog procenta (oko 7,8%), proteini kukuruza ne zadovoljavaju, potpuno ni kvalitetom, jer ne sadrže dvije za organizam živine vrlo važne aminokiseline (triptofan i lizin).

No, i pored tih nedostataka, kukuruz ima najveći značaj za ishranu živine i obično čini osnovu krmnih smješa.

U zavisnosti od vrste i kategorije živine i odgajivačkog smjera, količina kukuruza u smješama kreće se od 15-70%, a u nekim slučajevima (tov odrasle živine) ovaj procenat može da bude znatno veći. Pošto sadrži veliki procenat ugljenih hidrata, a uz to i nešto masti, kukuruz je od najvećeg značaja za tov živine.

Međutim, kada je riječ o ishrani podmlatka, nosilja i priplodne živine, s ovim hranivom ne treba pretjerivati. Podmladak hranjen isključivo kukuruzom ne bi moga pravilno da se razvija i raste, jer, kao što smo vidjeli, kukuruz oskudijeva i u proteinima i u mineralnim materijama.

Zbog oskudice u ovim situacijama trpila bi i priplodna grla, a naročito nosilje. Pored toga, na ove kategorije bi nepovoljno uticalo i obilje ugljenih hidrata u kukuruzu, jer ovakva hrana dovodi do gojenja, a gojaznost nepovoljno utiče na nosivost i priplodnu sposobnost živine.

Izvor: www.agrosavjet.com/Inž. Mihailo Krstić

POMELO – Odličan za ljude koji imaju dijabetes

Agrosavjet
-
0
POMELO – Odličan za ljude koji imaju dijabetes

Pomelo je vrsta pomorandže odlična za ljude koji imaju dijabetes. Može se izdvojiti nekoliko zdravstvenih koristi za osobe koje pate od šećerne bolesti.

Pomelo je jedna vrsta pomorandže koja se od nje razlikuje po veličini i ima debelu koru.

Kao i drugi citrusi, ima dovoljan sadržaj vitamina C koji je tijelu potreban da bi se održalo optimalno zdravlje, poboljšao imuni sistem i tjelesno zdravlje uopšte. U 100 grama pomela ima čak 350 mikrograma vitamina C.

Pored vitamina C, sadrži i jedinjenje pektin koje se nalazi u drugim agrumima, što je korisno za smanjenje nivoa holesterola u krvi.

Takođe pomelo sadrži i bioflavonoide, likopen, vitamine A, B, B1 i B2, kao i folnu kiselinu. Svi vitamini i minerali u pomelu imaju sposobnost čišćenja krvi.

Osim što je zaista koristan za trudnice, pomelo je odličan i za ljude koji imaju dijabetes.

Mogu se izdvojiti četiri važne pogodnosti koje pruža ova voćka osobama koje pate od šećerne bolesti.

1. Smanjuje nivo šećera u krvi

Pomelo ima visok sadržaj flavonoida od kojih je jedan naringenin. Prema nekoliko istraživanja, naringenin je u stanju da stimuliše sagorevanje viška masti. Naringenin čini da nivoi triglicerida u krvi postanu normalni kako bi se normalizovao nivo šećera u krvi.

Stanje kontrolisanog nivoa šećera u krvi je korisno za dijabetičare kako bi se osjećali bolje. Pored toga, kontrola šećera u krvi je takođe važna za sprječavanje širokog spektra opasnih komplikacija dijabetesa, poput bolesti srca, oštećenja vida, oštećenja nervnog sistema i bolesti bubrega.

Zbog toga bi dijabetičari mogli da kontrolišu nivo šećera u krvi konzumiranjem pomela.

2. Smanjuje holesterol

Pomelo ima dosta pektina u poređenju sa drugim vrstama pomorandže. Jedan pomelo sadrži 3,9 odsto pektina. Svakih 15 grama pektina može da smanji nivo holesterola od 10 odsto. Pektin je, inače, vrsta vlakna koje se lako rastvara tako da utiče na apsorpciju u crijevima.

Ljudi sa dijabetesom mogu da imaju visok nivo holesterola zbog njihove neidealne težine ili prekomjernog unosa hrane. Kontrola nivoa holesterola uticaće na brzinu krvi i sprečavanje povišenog krvnog pritiska kod dijabetičara tako da ne dostigne rizik od komplikacija od srčanih bolesti.

3. Obnavlja oštećena tkiva

Pomelo ima zavidan antioksidativni sadržaj kao što su likopen i vitamin C, koji je dobar izvor oksidanata za ljudsko tijelo.

Vitamin C takođe djeluje kao supstanca za regeneraciju ćelija tijela, utiče na zarastanje rana ili oštećenih tkiva. Osim toga, vitamin C je takođe u stanju da poveća imunitet.

Ljudi sa dijabetesom vrlo su skloni stvaranju rana, pa se konzumacijom pomela može izbjeći pogoršanje njihovog stanja kod dijabetičara.

4. Prirodni izvor antioksidanata

Osim blagodati furanokumarina, pomelo sadrži visok nivo antioksidanata koji su veoma važni za zdravlje organizma čoveka, jer mogu da spriječe ulazak slobodnih radikala u tijelo.

Slobodni radikali sami po sebi imaju mnogo negativnih uticaja na zdravlje ljudskog tijela, jer to može da izazove razne bolesti i zdravstvene poremećaje. Sa dovoljnim prisustvom antioksidanata u tijelu, dijabetičari mogu biti zaštićeniji od raznih ozbiljnijih zdravstvenih problema koji mogu naštetiti njihovom već narušenom zdravlju.

Izvor: bastabalkana.com

PROČITAJTE:

Da li ste čuli za mangostin voće

Koje voće ima najviše šećera, a koje najmanje

Za pušače, ali i sve ostale: Voće koje pomaže kod hroničnih oboljenja pluća

Uz ove savjete obezbijedite psu lagodniju zimu

Agrosavjet
-
0
Uz ove savjete obezbijedite psu lagodniju zimu

Uvjek kad počnu hladni zimski dani, nameće se logično pitanje šta biste mogli da uradite kako bi vaš pas koji trčkara po dvorištu lakše prezimio zimu? Činjenica je da bi psima, kao i svim ostalim životinjama, tokom zime treba posvetiti više pažnje.

Rase pasa koje imaju poddlaku lakše podnose zimu, mada je i njima svakako potrebna nešto pojačana njega. Veoma je važno da pas ne bude mokar kako bi poddlaka uspiješno zadržavala toplotu. Ukoliko je vaš pas veoma mlad ili isuviše star, utoliko će biti osjetljiviji na hladnoću.

Evo koja to rješenja možete primijeniti kako bi vašem ljubimcu obezbijedili lagodniju zimu.

Kućica za psa kao idealno rješenje

Аko nemate alternativno rješenje i vaš pas mora i tokom zime da ostane napolju, potrudite se da mu obezbjedite sve što je potrebno kako bi lakše proveo hladne zimske dane. Najvažnije od svega je da mu obezbjedite adekvatnu kućicu za pse.

Nerjetko se dešava da ljudi prave improvizovane kućice za psa od kartona, gajbi ili najlona. To nikako nije dobro rješenje i nemojte da dozvolite da se vaš pas smrzava ispod improvizovanog skloništa. Kao što je vama i vašoj kući potrebna dobra toplotna izolacija, tako će ona biti odlično rješenje i za prostor u kojem će vaš pas provesti najhladnije dane u godini.

Kućica za psa najbolje je da bude od drveta, mada na tržištu postoje i one od plastike koje podsjećaju na iglo i imaju veoma dobru izolaciju. Važno je da ima ventilaciju, ali ne i promaju.

Kućica za psa se najčešće postavlja pored ograde i kapije, sa ciljem da vaš ljubimac ima bolju preglednost dok štiti kuću i dvorište od neželjenih posjetilaca. Morate voditi računa kako je kućica postavljena. Nikako ne bi smjela da bude na udaru vjetra.

Vratanca za kućicu možete kupiti ili ih napraviti od materijala koje već posjedujete ili ih možete lako nabaviti. Morate pronaći neku savitljivu plastiku ili gumu, nešto poput starih trakastih zavjesa. Najbolje da ovaj materijal bude providan kako bi pas imao dovoljno svjetlosti dok je u kućici. Ukoliko posjedujete makar osnovni alat za kuću i malo vještine, možete sami da napravite kućicu koja će na adekvatan način zaštititi vašeg ljubimca.

Sljedeće što bi trebalo da uradite je da obezbijedite odgovarajuću prostirku na kojoj će ležati pas. Za tu namjenu možete koristiti slamu, sijeno ili ćebe. Obavezno redovno provjetravajte prostirku, a ukoliko je mokra, zamjenite je suvom. Na mokroj prostirci vaš pas neće moći da se zagrije.

Oko kućice postavite žičanu ogradu sa vratima, tako da pas ima dovoljno izdvojenog prostora i van kućice, koji je, prema mogućnostima, poželjno da bude što veći. Boks za psa možete pokriti različitim materijalima, najčeše limom ili daskama i tako dodatno zaštiti vašeg četvoronošca.

Konsultujte veterinara u vezi ishrane tokom zime

Vodu mijenjajte nekoliko puta u toku dana kako ne bi došlo do smrzavanja. Ukoliko predugo ostavite zamrznutu vodu, vaš pas će biti žedan, a čak se može desiti i da dehidrira. Dovoljno tečnosti je neophodno za normalno funkcionisanje organizma, pa će psu biti toplije ukoliko je optimalno snabdjeven vodom u svakom trenutku.

S obzirom na to da tokom hladnih dana pas troši više kalorija, potrebno mu je pojačati ishranu. Najbolje bi bilo da se posavjetujete sa veterinarom, jer ćete tako odabrati najbolju formulu u ishrani uzevši u obzir godine i rasu vašeg psa. Koristite plastične činije, a metalne izbegavajte, da ne biste morali da brinete o tome da se vašem psu jezik ne zalepi za metal tokom ledenih dana.

Higijena psa tokom zime

Ako pas ima dužu dlaku oko usta ili viseće uši, obavezno provjeravajte da se slučajno ne pojave promrzline. S obzirom na to da opale dlake i prljavština loše utiču na toplotu, trudite se da što redovnije četkate svog psa. Ne zaboravite da su šape najizloženije uticaju zime, tako da morate voditi računa o održavanju šapa vašeg psa.

Većina pasa neće imati vidne povrede na jastučićima, ali šape koje su iziritirane su jarko roze ili crvene boje. Usljed osjećaja nelagodnosti može se desiti da pas izbjegava da hoda ili da se oslanja na povrijeđenu šapu. Neretko će se desiti da pas liže svoju šapu kako bi umanjio bol. Možete mu pomoći tako što ćete mu oprati i dezinfikovati šape, a potom namazati neku antibiotsku ili antiseptičku mast. U svakom slučaju ne bi bilo loše da potražite stručan savjet, konsultujući veterinara.

Obavezno održavajte higijenu u kućici i oko nje, bez obzira na hladne zimske dane.

Šetnja – obavezna!

Ako pas sve vrijeme provodi zatvoren u boksu, ili još gore, vezan na lancu uz minimalnu slobodu kretanja, to mu sigurno neće odgovarati. To je nešto što se nikako ne preporučuje bez obzira o kom godišnjem dobu da je riječ. Ne zaboravite da je psu potrebna šetnja nekoliko puta u toku dana. Izvedite ga u šetnju, pustite ga da se istrči po snijegu. Na ovaj način uživaćete zajedno sa njim u hladnim zimskim danima.

Obavezno poslije šetnje provjerite prostirku i zamijenite je ukoliko je potrebno. Provjerite toplotu u kućici kao i stanje vode u posudi.

Na ovaj način ćete obezbjediti svom psu da lakše prebrodi zimu, ukoliko već nemate prostora i mogućnosti da ga tokom zime uvedete u kuću, garažu ili neku pomoćnu prostoriju.

Izvor: veterina.info

PROČITAJTE:

10 stvari koje ljudi rade svojim psima, a oni ih zapravo ne vole

BORDER KOLI je najpametniji pas na svijetu

Zašto psi jedu snijeg i da li je to opasno?

Uslovi za gajenje šumske jagode

Agrosavjet
-
0
Uslovi za gajenje šumske jagode

Na rast, razvoj i plodonošenje šumske jagode, pored klimatskih i pedoloških uslova, kao i nasljednih osobina, presudan uticaj ima primjenjena agrotehnika.

Svjetlost značajno utiče na razvoj bokora, prinos i kvalitet plodova, pa je potrebno gajiti je u područjima sa velikim brojem sunčanih dana i prohladnih noći.

Tokom zimskog perioda, zaštićena snježnim pokrivačem, može da podnese i do –35 stepeni, dok u slučaju golomrazice izmrzava na -20. Međutim, pozni proljećni mrazevi mogu oštetiti cvjetne pupoljke, otvorene cvjetove ili tek zametnute plodove, pa čak i plodove u prvim fazama razvitka.

Potreba šumske jagode za velikom količinom vode u toku vegetacije uslovljena je relativno plitkim korenovim sistemom, velikom lisnom masom, sa velikim brojem generacija listova i načinom gajenja.

Zemljište

Najbolje uspijeva na plodnim, rastresitom, propusnom i humusnom zemljištu (sa više od 4% humusa, sa optimalnom pH vrednosti od 5,0 do 6,5).

Brdsko-planinska područja preko 500 metara nadmorske visine savršeno joj odgovaraju, a najbolje je koristiti otvorene i blago nagnute terene (2-5 stepeni). Da bi poboljšali fizičko-hemijske osobine zemljišta, potrebno je povećati sadržaj humusa, a često i sadržaj važnih elemenata, odnosno fosfora i kalijuma. Količine đubriva zavise od tipa, strukture i plodnosti zemljišta, kao i od rezultata prethodno urađene agrohemijske analize sa preporukom za đubrenje koje se obavlja prije rigolovanja. Optimalni sadržaj humusa (3–4%), lako pristupačnog fosfora P2O5 (8–10 mg/100 g vazdušno suvog zemljišta) i lako pristupačnog kalijuma K2O (18–20 mg/100 g vazdušno suvog zemljišta).

Sadnja i njega šumskih jagoda

Najzastupljeniji sistem gajenja šumske jagode je na polietilenskim folijama (PE folije) sa gredicama. Oštećene ili suve listove trebalo bi odstraniti, pregledati korijenov vrat i centralni pupoljak, a ukoliko je korijenov sistem dobro razvijen pristupiti sadnji. Saditi kad je vrijeme oblačno, a pripremljeno zemljište umjereno vlažno, ručno u prethodno napravljenim otvorima na foliji. Voditi računa da se živići posade na pravoj dubini do nivoa korijenovog vrata i da im se žile ravnomjerno rasporede u zemljištu, poslije toga dobro zaliti.

Ljetnja sadnja jagode na gredicama prekrivenim polietilenskom folijom podrazumijeva obavezno postavljanje sistema za navodnjavanje „kap po kap˝ i ovo je jedino prihvatljiv sistem navodnjavanja i instalira se ispod folije, pa su gubici vlage skoro zanemarljivi.

Njega jagode gajene na polietilenskoj foliji sastoji se u održavanju zemljišnog prostora između gredica, đubrenju fertigacijom (kroz sistem za navodnjavanje) i dodatnom ishranom preko lišća (folijarno), navodnjavanju, zaštiti od prouzrokovača bolesti i štetočina, uklanjanju korova i starog lišća. Pored redovne obrade zemljišnog prostora između folija, preporučuje se i zastiranje organskim malčevima kao pšenična i ražena slama, sijeno slabijeg kvaliteta, usitnjena kukuruzovina, pljeva, strugotina od četinara ili drugi podesan material, debljine zastiranja oko 5 cm. Tako se sprječava porast korova, stvaranje pokorice na površini i gubitak vlage iz zemljišta isparavanjem, čime se sprječava prljanje i truljenje plodova za vrijeme padavina.

Autor: dipl. inž. Goran Svetozarević,

Izvor: psss.rs

PROČITAJTE:

Nekuvani voćni sokovi od malina, kupina ili jagoda

Jagode u martu – da li se isplati rana sadnja jagoda?

VOĆNA TURŠIJA – Napitak naših predaka koji vrijedi probati

Agrosavjet
-
0
VOĆNA TURŠIJA – Napitak naših predaka koji vrijedi probati

Voćna turšija je jedno od najstarijih zdravih pića naših predaka. Pravi se od šumskih plodova i divljeg voća. Pročitajte zašto je cjene od davnina i kako da je napravite.

Ako redovno pijete ovaj zdravi fermetisani napitak kažu da možete doživeti duboku i lijepu starost, posebno ako za voćnu turšiju birate divlje plodove, koji rastu na nezagađenim područjima. Voćna turšija je puna enzima, minerala i vitamina, a obično je pripremaju u oktobru i novembru.

Ovaj napitak je vrlo zdrav, jer se obično priprema od divljeg bobičavog voća, koje je bogato vitaminom C i antioksidantima. Jedan je od najvažanijih napitaka zimi, jer efektivno štiti od gripa i prehlada.

Zahvaljući divljem, jakom i vrlo zdravom voću voćna turšija je carica kada je u pitanju jačanje imuniteta. Čak je koriste kod problema sa mokrenjem, probavom (posebno zatvorom), iskašljavanjem, … Ovaj napitak ubrzava metabolizam, dobar je i za one koji su na kuri mršavljenja, ali, prema nekim vjerovanjima, i za one koji se bore sa astmom.

Zanimljivo je da spada među najbolje domaće lijekove protiv mamurluka. Oni, koji su je probali tvrde da posle jedne šolje voćne turšije mamurluk bude kao rukom odnesen.

Potrebno je da prvo sakupite mnogo divljeg voća i šumskih plodova. Tu mislimo na drenjine, šipurak, kleku, divlje kruške (oskoruše) i jabuke, glog, trnjine, borovnice, … Pazite da je voće ubrano, prikupljeno sa nezagađenih područja. Dobro ga operite i očistite.

Prema najjednostavnijem receptu:

  • u čisto bure (poželjno sa česmicom na dnu) stavite prethodno pripremljeno voće,
  • uspite filtriranu (li čistu izvorsku vodu).
  • Obično ide oko 4 kilograma voća na 10 litara vode.
  • Sve pokriti krpom i ostaviti da ogrezne u vodi oko mjesec dana na sobnoj temperaturi. Kada počne da “rezi”, da “kisi” možete je piti. Tada se obično pije razblažena sa vodom, jer je prejaka.
  • Bure možete sada premjestiti na hladno mjesto. Manju količinu možete napraviti i u velikoj tegli (galonu).
  • Prilikom stavljanja voća i vode, možete dodati smeđeg šećera ili meda da biste ubrzali fermentaciju (već za 15-tak dana voćnu turšiju možete piti).

U voćnu turšiju možete dodavati vode (u bure), tako će vremenom biti sve blaža. (Koliko potrošite, toliko vode dodate). Najljepša je kada je jaka i kada je razblažite sa vodom i dodate malo meda.

Izvor: nezavisne.com

PROČITAJTE:

Domaći napitak od bobica SMREKE – Prirodni lijek za šećernu bolest /RECEPT/

Sirup i limunada od nane – Recept za osvježavajući napitak

Napitak od mrkve, mlijeka i meda – Savršen za zimski period

Šta uraditi ako su vam uginule pčele

Agrosavjet
-
0
Šta uraditi ako su vam uginule pčele

Otišli ste na pčelinjak i zatekli košnicu bez pčela, ili sa uginulim pčelama, ramovi puni meda.  Šta tada treba uraditi?

  • Povaditi remove sa medom,  staviti  ih u zamrzivač,  držati pet dana.  Izvaditi iste i staviti u džakove za smeće,  oblijepiti selotejpom i čuvati za proljeće za razvoj rojeva. Jedan dan prije ubacivanja u zajednice,  isprskati ih  3 % hidrogenom
  • Ostale prazne remove  pretopiti
  • Ako ste zatekli da je napala tuđica i odnijela sve ramove povaditi i pretopiti
  • Košnicu ostaviti da stoji na svoje mjesto i istu isprskati 3% varikinom i zatvoriti leto.

Ovim postupkom sprječavate da širite bolesti po pčelinjaku.

Izvor: domacinskakuca.rs

PROČITAJTE:

Šta zaista pčele rade tokom zime?

Ose su podjednako korisne kao i pčele?

Pčele su proglašene najvažnijim bićima na planeti

Pepino – Blizak rođak paradajzu i patlidžanu

Agrosavjet
-
0
Pepino – Blizak rođak paradajzu i patlidžanu

Pepino (Solanum muricatum) je biljka egzotičnog naziva od skoro poznata na našem tržištu, a širom svijeta se već odgaja u velikim količinama. Pepino dolazi iz Južne Amerike, gde su ga preci današnjih Peruanaca i Čileanaca kultivisali prije više od hiljadu godina.

Kao i kukuruz, njegova divlja preteča se ne može naći u prirodi. Pepino se gaji u umjerenim i sutropskim predjelima, u koje spadaju Izrael, Španija, Holandija, Novi Zeland i Kalifornija. Kao i dinja, pepino ima malu šupljinu, koja sadrži mnoštvo malih i slatkih sjemenki, one se mogu konzumirati.

Pepino je blizak rođak paradajzu i patlidžanu. Raste kao višegodišnji hrast čvrstih stabiljki i koji može dostići visinu do 1 metra. Raste veoma brzo i za samo 4-6 mjeseci nakon što se posadi, daje svoje prve plodove.

Listovi jedne biljke mogu biti kako prosti, tako i složeni. Cvjetovi su grupisani slično kao i kod krompira i paradajza. Imaju bijelu, blijedoroze ili jarkoplavu boju, a kod nekih sorti oni mogu biti i aromatični. Plodovi pepina su u obliku dinje, a osnovna boja je prošarana najrazličitijim šarama – braon, ljubičastim, zelenim ili sivim.

Kada dostigne veličinu guščjeg jajeta i dobije bledožutu ili bež boju, treba pažljivo da se otkine. Plodovi koji su prezreli nemaju isti ukus.

Kao i kod paradajza, cvjetovi i plodovi pepina neprestano rastu. Zreli plodovi imaju ukus i aromu dinje i tropskog voća.

Sastav pepina

Plod pepina sadrži od 4 do 8% šećera, veoma visok procenat vitamina C i provitamina A. Bogat je mineralima kao što su gvožđe i kalcijum, a takođe sadrži i dosta vlakana. 100 g pepina ima 80 kalorija i 35-70 mg vitamina C.

Odabir i čuvanje pepina

Birajte plodove koji su dovoljno zreli i na čijoj se kori, kada se pritisne, prave mala udubljenja. Izbjegavajte plodove na kojima ima tragova truljenja. Nemojte se brinuti ako ste kupili nedovoljno zreo plod pepina, jer može se ostaviti da sazri na sobnoj temperaturi. Dovoljno sazreli plodovi se čuvaju u fržideru, gdje mogu sačuvati svoju svježinu 2-3 sedmice.

Pepino u kulinarstvu

Plodovi pepina se mogu konzumirati samostalno i dok su svježi, a takođe i kao dio ranih voćnih salata. Kiseli i nedovoljno sazreli plodovi se dodaju voćnim salatama. Ovo voće je idealno za salate sa spanaćem.

Pepino može da se dinsta, a takođe i da se tako koristi kao garnir. Prženi pepino je odličan kao drugo jelo, koje će unijeti dah egzotike na svakoj trpezi. Većina ljudi voli da pepino konzumira samostalno, kada se očisti od sjemenki i kada se malo ohladi. Može se jesti sa ili bez kore.

Koristi od pepina

U Americi je pepino proglašen super voćem. Smatra se da pomaže kod dijabetesa, kardiovaskularnih oboljenja, visokog krvnog pritiska i kamena u bubregu. Redovna konzumacija pepina smanjuje rizik da se navedena oboljenja pojave. Plodoi pepina povećavaju izdržljivost i obezbeđuju tijelu potrebnu energiju.

Pepino sadrži velike količine vitamina C – jak antioksidans, koji je veoma koristan u borbi sa slobodnim radikalima, koji su uzrok raka i prevremenog starenja organizma. Vitamin C je potreban kako bi se ojačao imuni istem, a takođe i kako tijelo ne bi bilo podložno bolestima.

Vlakna u pepinu poboljšavaju varenje i sprječavaju gojaznost. Pepino je veoma ukusan i zdrav, pa ako dosad niste probali ovo voće, pravo je vrijeme da to učinite.

Izvor: bonapeti.rs

PROČITAJTE:

LIČI – Mirisni plod pun vitamina

Maklura – Korisno drvo čiji plod liči na narandžu!

Ishrana protiv bakterije kandide

Agrosavjet
-
0
Ishrana protiv bakterije kandide

Ovom prilikom vam predstavljamo koja je dijeta dobra kao suborac protiv kandide. Anti candida dijeta ili jelovnik protiv kandide ima jedno osnovno pravilo, a to je uskratiti gljivicama omiljenu hranu (šećere) sve do njihovog istrebljenja iz organizma. Treba znati da je ishrana, tokom borbe protiv ove opake gljivice izuzetno važna.

Kandida je gljivica koja se u normalnim uslovima u malom broju može naći na koži, u crijevima i vagini. Međutim, pod određenim okolnostima ona se može namnožiti i izazvati ozbiljne tegobe. To se dešava onda kad nam je oslabljen imunitet, kada nam je crijevna flora poremećena zbog česte upotrebe antibiotika ili loše ishrane.

Najbolji uslov za njeno bujanje u organizmu jeste kada smo pod hroničnim stresom. Upravo tada nam je ishrana prezasićena šećerom i industrijskom hranom. Zbog svega navedenog, povećava se kiselost organizma, što pogoduje razmnožavanju gljivica. Tada je često jedino rješenje stroga anti kandida dijeta.

Jelovnik protiv kandide

Koja bi hrana bila dobra protiv kandide?

Na ovo pitanje je odgovor prilično jednostavan – uskratite gljivicama slatko!!! Imajte na umu da se šećeri vrlo dobro kamufliraju i sakrivaju u većini namirnica. Obratiti pažnju na industrijski prerađenu hranu kao što su razni sosovi, umaci, gotova jela, a naročito viršle koje sadrže jako puno šećera.

Dijeta protiv kandide preporučuje sljedeće namirnice:

Od povrća dobro je jesti: brokule, blitvu, patlidžan, tikvice, peršin, prokelj, celer, mahunarke, kupus. Bamiju, krastavce, kelj, rotkvice, karfiol, šparogu, raštiku i druge slične namirnice.

Riba i meso: skoro sva riba, škampi, kozice, jastog, školjke. Piletina, teletina, svinjetina, guska, patka, govedina, divljač, janjetina, zečetina i dr.

Orašasti plodovi, sjemenke i jezgrasto voće: sjemenke suncokreta, lješnjaci, bademi, sjemenke bundeve, susam, indijski orah, orasi, pekan orasi, brazilski orasi…

Mlijeko i mliječni proizvodi: kiselo mlijeko, puter, tvrdi sirevi samo ako su dobro zagrijani, jogurt samo nekoliko žlica dnevno.

Od tekućina dobre su: voda, blagi biljni čajevi, kafa bez kofeina i limunada bez šećera.

Ulja: maslinovo ulje, laneno i suncokretovo ulje.

Žitarice sa cijelim zrnom: U manjim količinama ječam, riža, ovas, proso, heljda, raž i smeđa riža.

Kandida dijeta banane

Banane – Zrenjem se sadržaj šećera u njima povećava i zbog toga nisu poželjne u programu liječenja od kandide. 100 g banane može sadržati 20 g šećera što je poprilična količina unesena kroz jednu namirnicu. Treba se zamijeniti drugim, manje slatkim voćem poput jabuka.

Ostalo – U vrlo malim i umjerenim količinama: pečeni krumpir, malomasni jogurt, nezaslađeni sitni kolači, krekeri od riže i sl..

Kao što vidite ova dijeta nije toliko stroga, čak šta više namirnice su jako raznolike pa su moguće kombinacije za ukusna jela mnogobrojne.

Izvor: narodnilijek.com

PROČITAJTE:

Zdravlje i ishrana: 3 namirnice koje ne treba prati prije upotrebe

Ovih 20 namirnica najbolje su za zdravlje pluća i disajnih puteva

REPA – Rijetko je jedemo, a izuzetno je zdrava

1...560561562...1.011Stranica 561 of 1.011

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia