Naslovnica Blog Stranica 507

Kiseli pupoljci maslačka /SASTOJCI I PRIPREMA/

Kiseli pupoljci maslačka: kisele se mali/mladi pupoljci; kažu da oni veći/zreliji imaju više gorčine. Nije da su mladi pupoljci u potpunosti bez gorčine, ali ovako ukiseljeni vrlo su zabavan dodatak jelima – bilo da ih koristite u salatama, umacima za tjesteninu ili ih poslužite uz hladnu platu.

Sastojci

mladi pupoljci maslačka
jabučni ocat
soli prema potrebi
koliko soli, toliko šećera
nekoliko zrna papra
nekoliko sjemenki korijandera

KISELI-PUPOLJCI-MASLAČKA
Photo: ruralsprout.com

Priprema
1.
Svježe ubrane pupoljke operite i posušite.
2.
Nisam navela mjere jer nisam vagala pupoljke, ali za količinu koja napuni staklenku s fotke (od 240 g pekmeza) koristila sam otprilike 1 dl jabučnog octa, nešto manje od 1/2 žličice soli i isto toliko šećera te nekoliko zrna zelenog papra i sjemenki korijandera. Ocat je bio relativno blag pa u salamuru nisam dodavala vodu – kod kiselijeg octa znam za salamuru zakuhati ocat i vodu u omjeru od 2:1 do 1:1.
3.
Sve sastojke za salamuru zagrijte do vrenja. Neka kratko prokuha (minuticu-2). Za to vrijeme čiste, suhe i malo zagrijane staklenke stavite na 5 min u pećnicu koju ste zagrijali na 110° C.
4.
Sterilizirane staklenke (kod mene je jednina ;)) napunite pupoljcima i pritisnite rešetkom za zimnicu ili drvenim štapićima. Pažljivo prelijte vrućom salamurom; malo potresite staklenke da ne ostanu mjehurići zraka.
5.
Napunjene staklenke čvrsto zatvorite metalnim poklopcima i vratite u (sada isključenu) pećnicu da se ohlade.

Izvor: maminikolacii11.blogspot.com

PROČITAJTE:

Da li je voćka koja ne izgleda lijepo zaista zdravija?

Trudimo se da izaberemo što bolje voće i povrće na pijaci i često se vodimo mišlju da je voće koje ne izgleda besprekorno zdravije.

Međutim, profesor doktor Milan Stević sa Poljoprivrednog fakulteta srušio je jedan od opšte prihvaćenih mitova – apsolutna je zabluda da je crvljiva voćka i ona koja ne izgleda lijepo zdravija.

– To može da bude tako, ali u većini slučajeva ako je jabuka oštećena, to vrlo često samo znači da proizvođači nisu primjenili adekvatne mjere zaštite ili na vrijeme. Vrlo često na istoj tezgi kod istog prodavca imate i crvljive jabuke i one koje to nisu. Ubijeđen sam da je to iz istog voćnjaka – rekao je je profesor Stević za RTS i istakao da su jagode potencijalno najrizičnije kad su ostaci pesticidi u pitanju.

– To je osjetljiva biljna vrsta koji napada veliki broj štetočina i pesticidi moraju da se primijenjuju u njenoj proizvodnji. Drugi razlog je što je jagoda najosjetljivija upravo u fazama tehnološke zrelosti, to jest neopsredno prije i tokom njene berbe. Treći razlog je njena građa. Pokožica jagode je izuzetno prijemčiva za pesticide. Ona je jako nježna i ne možemo, kao kod jabuke, kod koje imamo mogućnost da skinemo koru, ili paradajz koji možemo grublje da operemo pod mlazom vode. Kod jagode to ne možemo, a da ne povrijedimo plod – naveo je Stević.

Izvor: magazin.novosti.rs

Kako zasijati novu travu?

Dolaskom proljeća sigurno ste poželjeli da uredite svoj vrt i dvorište, da kao i svake godine pridodate mu vaš osobni pečat, na primjer zasijati novu travu.

Formiranje travnjaka možemo sagledati u tri osnovne namjene:

  • stočarska proizvodnja
  • parkovi i okućnice
  • sportski tereni (golf tereni i igrališta)

U ovom članku opisaćemo vam deteljno kako i na koji način trebate zasaditi novu travu u vašem dvorištu. Ne treba vas brinuti ako vam je ostalo trave od prošlogodišnje sadnje.

Kod sadnje nove trave morate slijediti ove korake:

    • Prvo što morate uraditi to je da otklonite ostatke prošlogodišnje trave. Ukoliko imate malu povšinu, možete sami kopati lopatom da bi ste otklonili sve zaostale korijene trave. Osim zaostale trave trebate i otkloniti kamenje i drugo zaostalo korijenje.
    • Za uspješan i dobar travnjak treba obaviti dobru pripremu. Cilj je dobiti plodnu zemlju, hemijski gledano, neutralnog ili blago kiselog sastava. Nakon detaljnog čišćenja trebate provjeriti pH kiselost tla. Trava najbolje uspijeva ako je  tlo od 6 do 7.5 pH.

Sljedeći korak je odabir trave. Tu Vam preporučujemo nekoliko najviše korišćenih vrsta trave:

  • italijanski ljulj (lolium multiflorum)
  • engleski ljulj (lolium perene)
  • livadna vlasulja (festula pratensis)
  • klupčasta oštrica (dactylis glomerata)
  • mačji repak (Phleum pratense)

Vrstu trave obvezno birajte prema klimi u kojoj se nalazite pa prema vrsti tla koja je u vašem dvorištu. Naravno, važno je i da znate u koju svrhu će se travnjak koristiti, za igru djece, popodnevno opuštanje uz kaficu ili će biti samo ukras oko kuće. Ali morate i oprezno odabrati travu u skladu sa izloženošću vašeg dvorišta suncu. Najbolje se raspitajte koja travna smjesa odgovara vašem zahtjevima i namjeni travnjaka.

Kad ste pripremili teren, njega prekrijte sa pijeskom debljine 2,5 do 3 cm i kompost u istoj količini kao i pijesak da se ravnomjerno promiješa.

Nježno pristupite sadnji preporučenog sjemena.

Sjeme treba biti smješteno prilično plitko, otprilike oko 5-10 mm ispod površine. Nakon ravnomjerne sadnje trebate zaliti zasijanu površinu.

Nakon dva tjedna zasijano sjeme treba niknuti s tim da se vodi računa da se tlo mora održavati vlažnim dva tjedna,ako ga treba zalijevati to radite ili ujutro ili kasno poslijepodne.

Kada trava dosegne visinu od 10-15 cm, provodimo prvo košenje zasijanog travnjaka.

Konačno možete uživati u svom travnjaku. Redovino zalijevajte, pregledajte da nema nekih bolesti ili štetočina.

Izvor: mojvrt.eu

PROČITAJTE:

Pospite travnjak ŠEĆEROM i imaćete TRAVU kao na stadionu!

NEMA VIŠE ČUPANJA: Zauvijek uklonite neželjenu travu iz bašte, a da cvijeće ostane netaknuto!

Kako odabrati kosilicu za vaš travnjak?

6 grešaka koje sigurno pravite u svom vrtu, a niste svjesni

Svaki se vrtlar trudi svojim biljkama pružiti najbolje uslove za rast biljaka i njihov razvoj, ali u svoj želji da učinite najbolje za svoje biljke, događaju vam se greške kojih niste svjesni. Otkrijte gdje griješite i nemojte greške ponavaljati. Pripremili smo vam 6 najčešćih grešaka s kojima se vrtlari susreću, a najčešće ih nisu svjesni.

Ne testirate zemlju

Ako ne znate kakvu zemlju imate, ne možete ispravno tretirati svoju zemlju i biljke u njoj. Postoje načini kako obogatiti kvalitetu zemlje, ali nema potrebe da koristite sve ako vaša zemlja već ima određena dobra svojstva. Zapravo je bacanje novca bogatiti nečim što zemlja ima obilato u sebi. Riješite joj problem koji ima. Zato prvo saznajte kakav joj je pH, njene nutritivne vrijednosti, drenažu, strukturu pa tek onda djelujte tamo gdje je potrebno.

Sadite previše na malom prostoru

Jedna od najčešćih grešaka je ne davanje dovoljno prostora biljci da raste. Nagurane biljke se međusobno takmiče u skupljanju vode, nutritivnih vrijednosti i sunca. Možda ćete pokušati nadomjestiti ovaj problem s dodatnih gnojenjem i vodom, ali svejedno nećete uspjeti postići željeni učinak. Poštujte razmake između biljaka i dopustite im da se pravilno razviju.

Zaboravljate malčirati

Malčiranje možda zvuči kao puno posla, ali zapravo ćete uštedjeti vrijeme dugoročno. Osim što vam malčiranje pomaže suzbiti probleme s korovom, organski malč zadržava vlagu u zemlji, sprječava da se zemlja zbije, pomaže povećanju broja mikroorganizama i đubri vaše biljke. Sve u svemu, malčirani vrt je zdraviji od onoga koji nije malčiran.

Malčiranje za početnike – Zašto, kada i kako?

Nepravilno zalijevate

Često zalijevanje neće pomoći vašim biljkama da se pravilno razviju. Ako zalijevate crijevom svaki dan, svojim ćete biljkama dati vodu, ali nećete učiniti najbolje za njih jer će ta voda vrlo brzo proteći kroz zemlju i biljke je neće moći iskoristiti. Ono što bi trebali napraviti je rjeđe ali obilnije ih zalijevati. Svakodnevno mokro lišće na biljkama može izazvati gljivične reakcije što ne želite pa će rjeđe zalijevanje i tako pomoći. Isto tako ako rijetko a obilno zalijevate biljke natjerat ćete ih da razviju duboko korijenje pa će biti jače i zdravije.

Ne sadite nanu i ren u tegle

Ako ste već sadili nanu u svoj vrt onda ste se vjerovatno susreli s njenim nekontroliranim rastom i bujanjem. Ako ne želite da nana obuzme vaš vrt, jednostavno je zasadite u teglu. Ako baš želite da nana bude dio vašeg vrta, posadite tu teglu u zemlju. Tako ćete onemogući nekontoliran rast njenog korijenja i širenje izvan granica namjenjenih za nju. Isti problem ste mogli okusiti i s renom pa učinite isto i s njim.

Orezujete drveće i grmlje u jesen

Mnogi misle da je ovo najbolje vrijeme da skinete višak grana koje vam smetaju jer su biljke već dale plodove za ovu godinu. Orezivanje zapravo podstiče drveće i grmlje na rast, a ako to napravite u jesen, odrezaćete im neke zalihe energije upravo onda kad se spremaju za zimsko mirovanje. To će oslabiti biljku. Najbolje vrijeme za orezivanje je proljeće, baš kada završi njihov veliki procvat.

Ako ste otkrili neku grešku koju i sami ponavljate, napokon je možete spriječiti. Održavajte svoj vrt i pazite na biljke.

Izvor: mojvrt.eu

PROČITAJTE:

Kako koristiti ASPIRIN u bašti za bolji rast biljaka?

Mini plastenik – Jednostavan način za ranije dozrijevanje povrća u svakoj bašti

Napravite svoju bašticu – 5 biljaka koje je lako uzgajati

Proljećna sjetva BORANIJE

Ako ste se ovog proljeća odlučili za sjetvu boranije, saznajte kakvi su njeni zahtjevi prema zemljištu, količini svjetlosti i temperaturi vazduha, ali i kako obaviti sam proces sjetve i koje predusjeve treba izbjegavati. Sjetva ove mahunarke se obavlja od 20. aprila, dok se kasnija, ljetnja sjetva vrši od kraja juna do sredine sedmog mjeseca.

Boraniji najviše odgovaraju aluvijalna zemljišta koja su strukturna i neutralne reakcije. Naročito treba izbjegavati teška tla sa visokim nivoom podzemnih voda. Pogodna je i za uzgoj na većim nadmorskim visinama. Optimalna vlažnost je 60 do 70 posto PVK.

Prije setve je potrebno izabrati zemljište na kome tri godine ranije nisu uzgajane soja, lucerka ili djetelina jer se kod ovih biljaka javljaju patogene gljivice koje izazivaju štete u usjevima boranije, a kao predusjev nisu pogodne ni kupusnjače zbog prisustva bakterija. Najboljim predusjevima se smatraju korjenasto i lukovičasto povrće ili strna žita.

Sjetva boranije se obavlja kada temperatura zemljišta dosegne od 10 do 12 stepeni. Ukoliko je zemljište na kome sijemo boraniju lakše, dubina sjetve iznosi od 5 do 7 centimetara, dok se kod težih zemljišta sjeme polaže na dubinu od 3 do 4 centimetra. Sjetva se vrši kada nema više opasnosti od mrazeva, a period od sjetve do nicanja iznosi od 5 do 15 dana. Razmak sjetve iznosi 50 centimetara x 4-5 centimetara.

Neophodna je jesenja obrada zemljišta koja se izvodi na dubini od 30 centimetara, a prije sjetve se vrši predsjetvena priprema zemljišta. Na proljeće se vrši zatvaranje zimske brazde u cilju smanjenja gubitka vlage iz zemljišta. Visoke sorte se najčešće siju na manjim površinama, uz kuću, jer im je potrebna potpora, dok se niže sorte uzgajaju na većim parcelama.

Kada je o đubrenju riječ, stajnjak bi trebalo unijeti samo kroz prethodnu kulturu koja se gajila na istoj parceli kako bi se spriječila povećana koncentracija azota (boranija ima moć azotofiksacije), što rezultira naglim bujanjem biljaka. Ovaj element biljkama je potreban u početnim fazama razvoja, dok ne počnu da ga koriste iz azotofiksatora.

ZahtJevi boranije u pogledu temperature i svJetlosti

Boranija je toploljubiva biljka i najidealnija temperatura za nicanje sjemena ove povrtarske kulture iznosi 22 stepena. Kada je temperatura veća od 35 stepeni, odnosno manja od 6 stepeni, dolazi do odbacivanja cvjetova. Osjetljiva je na vazdušnu sušu, pogotovo u fazi cvjetanja.

Ova povrtarska kultura voli svjetlost, okreće svoje listove prema sunčevim zracima. Naročito zahtijeva veliku količinu svjetlosti tokom ranih faza razvoja.

Najviše joj odgovara umjereno vlažno podneblje.

Izvor: agromedia.rs

PROČITAJTE:

BORANIJA I NJENE POTREBE ZA VODOM – KADA I KAKO ZALIVATI?

NAJBOLJE SORTE BORANIJE

RUTAVA BUBA ILI DLAKAVI RUŽIČAR – OPASNA ŠTETOČINA CVJETOVA VOĆA I RUŽA

Rutava buba ili dlakavi ružičar u pojedinim godinama i na pojedinim podučjima može biti vrlo važna šetočina. Javlja se periodično u velikim razmacima, često migrira na velike udaljenosti.

Tijelo mu je crne boje, dugo oko 10 mm, obraslo bijelim ili žućkastim dlačicama. Napda cvijetne pupove i cvjetove raznog bilja, pa i većine voćaka.

Vrlo je čest na ruži. U pedesetim godinama dlakavi ružičar bio je štetnik uljane repice, a u šezdesetim godinama nanosio je velike štete nasadima jabuka.

Ova štetočina izgriza plodne organe cvijetova pa šteze mogu biti velike. Često se uvlače u cvjetove. Larva živi u tlu.

SUZBIJANJE

Suzbijanje nije potpuno riješeno, prije svega jer se javlja u vrijeme cvjetanja, kada cvijet obilijeću pčele, pa se ne smiju koristiti za pčele opasni insekticidi.

Želučano djelovanje insekticida ne dolazi do izražaja je se ružičar hrani većinom unutrašnjim dijelom cvijeta, a konkretno djelovanje oslabljeno je dugim dlačicama na leđima ovog insekta.

Mjere borbe protiv rutave bube

Da bi borba protiv ove opasne štetočine bila djelotvorna potreban je stalni nadzor usjeva i pregled cvjetova.

Postoje različite mjere borbe protiv rutave bube:

  • obrada zemljišta, najznačajnija je dok se larve nalaze u tlu
  • gajenje živine koje će čistiti tlo od larvi i jesti odrasle jedinke
  • privući ptice u voćnjak ili baštu iz istog razloga kao i gajenje živine
  • sakupljati ručno ili stresati odrasle jedinke, najbolje u posude sa vodom i deterdžentom
  • postavljati lovne posude. Koristiti posude bijele, plave ili ljubičaste boje. Najdjelotvornije su se pokazale plave posude. Ove posude je potrebno ispuniti vodom, dodati manju količinu deterdženta. Da bi se povećao učinak u vodu dodati šećer, voćni sok ( posebno sok od jagode i maline privlači imaga), negro ili bronhi bombone. Posude redovno nadgledati i mijenjati sadržaj. Najveći broj posuda postaviti po rubu parcele, a manji broj i u središnjem dijelu
  • spirati biljke vodom 3x dnevno tokom sedam dana
  • gajiti biljke koje će privući rutave bube na sebe, a čije se cvjetanje poklapa sa cvjetanjem voćaka,povrća. Takve biljke su: maslačak, cinija
  • gajiti biljke koje svojim mirisom odbijaju rutave bube: bijeli luk, hren, estragon, duvan
  • primjenivati pripravke od bijelog luka, duvana, zaperaka i listova paradajza, listova krompira ili duvana, ljutih paprika
  • iz voćnjaka uklanjati trulo drveće i sličan biljni materijal koji truli, jer se larve hrane biljnom materijom u fazi raspadanja
  • iskusni proizvođači jagode savjetuju da se uz rubove parcele sa nasadom jagode posadi aronija. Aronija privlači rutavu bubu i cvijet jagode ostaje pošteđen
  • na rubovima parcele ostaviti dovoljno korova čiji će cvjetovi poslužiti kao hrana
  • saditi biljke koje privlače rutavu bubu: maslačak, cinija, facelija, uljana repica
  • uginule bube posuti oko stabala voćki, oko žbunova ili rubova parce. Vjeruje se da ih miris uginulih jedinki odbija
  • koristiti organske pripravke od nematoda koje uništavaju rutavu bubu
  • koristiti feromonske klopke sa plavim lijevkom i odgovarajućim feromonskim mirisom

PROČITAJTE:

RUTAVA BUBA NAPADA SVE CVJETOVE

Kopriva, čudotvorni korov – Od lijeka do tkanine

Kopriva – Proljeće je došlo, a cvijeće i drveće kiti se krunama mladih pupoljaka. Sama šetnja bila bi dovoljna za još jedno punjenje baterija, ali ustreptale livade nude mnogo više od toga.

Na zelenim livadama koje bujaju poljskim cvijećem može se naći i biljka kojoj se često ne poklanja previše pažnje, osim ako se slučajno ne opečete na njene žarkozelene listove.

Nepravedno zanemarena kopriva ima tako opsežan popis provjerenog ljekovitog djelovanja na ljudsko zdravlje da se smatra i jednim od najmoćnijih ljekova iz prirode.

Ova je rasprostranjena biljka stari narodni lijek koji pomaže kod infekcije mokraćnog mjehura, kod prevencije bubrežnog kamenca, pročišćava krv, a kako je izuzetno bogata željezom, jača slabokrvne osobe.

Kopriva je jedna od najkorisnijih ljekovitih biljaka, te kada bi ljudi shvatili koliko je ljekovita, sadili bi samo koprive.

Zanimljivo je da baš svi dijelovi koprive – stabljika, lišće, korijen i cvijet – imaju ljekovita svojstva.

Švedski naučnik Abe Kuenzle tvrdi da bi kopriva odavno nestala sa lica zemlje da nema žalce jer bi je životinje i insekti odavno pojeli.

Iako se smatra korovom, ova moćna biljka izuzetno je ljekovita za cijeli organizam. Ona liječi alergije, prehladu, giht, reumu, išijas, bolesti jetre, žuči i slezene, lošu probavu, čir na želucu i dvanaestercu, dijabetes, bubrežni kamenac, upalu mokraćnih kanala, anemiju, kožne bolesti, povećanje prostate, zdravlje kose.

Ubrzava metabolizam, jača imunitet, sprečava upale, zaustavlja krvarenje. Podstiče obnovu ćelija pa tako pomaže i kod obnove hrskavičnog tkiva. Na spisku ljekovitog djelovanja koprive su i najteže bolesti, kao što su rak slezene i leukemija.

Stanište i branje

Kopriva se može pronaći na rubovima šuma, zapuštenim mjestima pa čak i dvorištima. Cvjeta od juna do septembra; u proljeće i jesen sakuplja se korijenje, vrhovi mladih grančica s lišćem samo u proljeće, a cijela stabljika s cvjetovima može se brati cijele godine.

Kopriva u svom sastavu sadrži mnoge vitamine i minerale od kojih su neki željezo, kalijum, kalcijum, fosfor, vitamin A i C, a najveću korist od nje dobićete ako je koristite u obliku koncentrovane tečnosti – tinkture.

Vrste koprive: velika, mala, mrtva

Kada se govori o koprivi (latinski naziv je Urtica dioica), najčešće se misli na tzv. veliku koprivu (Urtica major Kanitz). Ali sve to uključuje i jednako rasprostranjenu malu koprivu (Urtica minor Moench, Urtica urens) kao i sve njihove botaničke varijacije opskrbljene žaokama.

Kao prvo, velika kopriva je trajnica, dok je mala kopriva jednogodišnja biljka. Velika može narasti i do 150 cm, a mala do 60 cm. Velika ima guste dlačice i grubo nazupčane listove, a listovi male koprive su elipsasti. Za razliku, mrtva kopriva – bila ona bijela, crvena ili žuta – nema žaoke, ali se takođe bere kao vrijedan lijek i krepka proljećna hrana.

Od prvih civilizacija do današnjih dana

Po svemu, kopriva je nevjerovatna biljka. Prati ljudski rod od prvih civilizacija do današnjih dana. Odvajkada ljude liječi, hrani i oblači. Drevni narodi nisu mogli znati njen hemijski sastav, ali su znali sve njene blagodati. Stari Egipćani koristili su čaj od koprive protiv kostobolje i reume. Pomoću koprive stari su Rimljani osvojili svijet. Legionari bi je nosili sa sobom ili bi je usput brali da bi nakon dugih napornih marševa u njoj namakali noge. Ili bi ih trljali koprivom da pobude cirkulaciju. I kuvali bi je zajedno s mesom kako bi meso bilo mekše.

Starogrčki ljekar Hipokrat već je 400 godina prije Hrista poznavao šezdesetak lijekova od koprive. Njegov isto tako slavni sljedbenik Galen (129 – 200. poslije Hrista) propisuje koprivu kao lijek kod gangrene, krasta i rana u ustima, krvarenja iz nosa, za liječenje astme, upale slezene i plućne maramice te kao sredstvo za podsticanje mokrenja i stolice.

Engleski botaničar i travar Nikolas Kulpeper  (1616  – 1654.) smatrao je koprivu svestranim lijekom. Njen ekstrakt preporučivao je kod kamenaca u mjehuru, za rane i kožne bolesti, kod gihta, išijasa i bolnih zglobova, kao protivotrov kod uboda pčela, osa, stršljena, pauka, škorpija, a pomiješanu s medom kod upale grla i usne šupljine…

Ljudi su vlakna koprive tkali davno prije pamuka. U Danskoj, u megalitnim grobnim kompleksima, pronađena je tkanina od koprive za koju se procjenjuje da je nastala još u bronzanom dobu (2.300 do 1.600 godina prije Hrista).

Istraživači u Institutu za vlakna na Bremenskom univerzitetu vjeruju da će doći do porasta potražnje za prirodnim materijalima, te trenutno istražuju različite vrste kopriva, koje se lako uzgajaju u Evropi i za koju vjeruju da ima sjajnu perspektivu.

„Možete da napraviti pantalone, jakne i majice od koprive. Ako ovakav materijal možete da proizvedete u dovoljnim količinama i po odgovarajućoj cijeni, onda ćete imati dobre šanse na tržištu“, kaže Holger Fišer sa Bremenskog univeziteta.

Naučnici nastoje da dobiju vlakna koprive koja su finija i jača. To je spor i detaljan proces, s obzirom na to da se sve više vjeruje kako će sintetika uskoro postati dio prošlosti.

Neće grom u koprive

„Neće grom u koprive“, ova izreka se danas često shvata u pogrešnom smislu. U smislu – kopriva je nešto nisko i beznačajno, običan korov, nedostojan nečeg tako veličajnog, moćnog i ubojitog kao što je – grom. Baš naprotiv.

Kopriva je biljka germanskog boga Donera jer žari i pali kao njegova munja, a bog ne udara u svoje. Otud i njemački naziv za koprivu – „donnernessel“. Slovenski bog Perun ljudsku je zloću kažnjavao bacajući na zemlju munje i gromove, paleći usput visoka stabla. A kopriva peče poput te vatre, zato je ona saveznica i boga Peruna.

Kopriva je biljka i nordijskog boga Tora. Kao božansku zaštitu od groma odavno je preporučuju i Englezi. I ne samo od groma, već i od po legendama nadnaravnih bića i vještica koje nanose zlo ljudima. Koliko je kopriva kao božanska i ljekovita biljka bila cijenjena u germanskim kulturama, pokazuje i remek-djelo slavnog njemačkog slikara Albrehta Direra (1471 – 1528.) Na toj slici anđeo prinosi koprivu nebeskom prijestolju Svevišnjeg.

Tinktura od koprive

Kopriva se bere sa stablom i korijenom, dobro je operite, a zatim je nožem isijecite na sitne dijelove. Minimalna potrebna količina je oko dvije pune šoljice. Drugi sastojak je litar rakije, po mogućnosti od koma, komovice. Nasjeckane dijelove stavite u teglu s rakijom i dobro zatvorite. Tako zatvorena tegla treba stajati 15 dana. Tokom toga vremena potrebno je nekoliko puta promućkati njen sadržaj.  Nakon dvije sedmice, tinkturu od koprive treba procijediti kroz cjediljku ili gazu. Čuvajte je u staklenoj ili plastičnoj boci tamnije boje, nikako na svijetlom i osunčanom mjestu, na sobnoj temperaturi.

protiv opadanja kose, za jačanje krvi (kod anemije), imuniteta, otpuštanje vode iz organizma (prirodni diuretik), liječenje reumatizma, bolesti probavnih organa, ateroskleroze, migrena, bubrežnih bolesti, urinarnih infekcija i ublažavanje alergijskih reakcija te ekcema na koži.

Kako se koristi?

Oko 10 do 15 kapi tinkture otopi se u vodi i pije triput dnevno, najčešće prije obroka. Ili, u slučaju problema s opadanjem kose, nekoliko puta sedmično nekoliko kapi tinkture umasirati u vlasište te nakon nekoliko minuta isprati.

PROČITAJTE: KOPRIVA je nezamijenljiva u borbi protiv svih bolesti – Iznenadiće vas njeno dejstvo na vaše zdravlje!

Krem supa od svježe koprive

Sastojci:

300 g mlade koprive,

1 veliki krompir (izrezan na kockice),

1 mrkva (izrezana),

2 režnja bijelog luka (usitnjeni),

½ luka (usitnjen),

1 l vode (ili dovoljno da prekrije povrće),

2 kašike maslinovog ulja,

so i biber po želji.

Priprema:

Popržite bijeli i crveni luk na maslinovom ulju. Dodajte mrkvu i krompir. Postepeno umiješajte vodu i poklopite zdjelu. Koprivu dodajte 10 minuta prije kraja kuvanja (pazite da se ne opečete). Nakon 25-30 minuta provjerite je li povrće mekano i maknite s vatre. Štapnim mikserom umutite supu. Servirajte s pavlakom.

Nuspojave

Primjenom gotovih preparata u propisanim dozama nuspojave nisu zapažene. No moramo pripaziti jer visoke doze mogu izazvati crvenilo kože i opstipaciju. Kopriva se ne smije koristiti neprokuvana jer može oštetiti bubrege. S obzirom na to da utiče na pojačano lučenje mokraće, kod česte primjene treba pripaziti na gubitak kalijuma te uzimati hranu bogatu tim mineralom.

Izvor: nezavisne.com

Slobodan uzgoj koka nosilja

Koke nosilje za proizvodnju jaja, se drže u podnom i kaveznom sistemu držanja, mada se postepeno prelazi na prirodniji način držanja nosilja (ispust, sjedala, prostor za kupanje nosilja u pijesku i tako dalje). 

Najvažniji faktor za uspješan uzgoj jeste nabavka kokošaka od provjerenog odgajivača i da su vakcinisane i zdrave. U zavisnosti od uslova i načina uzgoja treba odabrati i rasu. Laki hibridi kao što je, na primjer leghorn, koka je velike nosivosti koja daje čak i do 300 bijelih jaja godišnje, ali zato ima malo mesa. Postoje, sa druge strane, kombinovane rase meso-jaja koje su solidne nosilje, a imaju i dovoljno mesa. Neki hibridi imaju osobinu da za ishranu koriste pašnjak, odnosno hranu iz prirode. Koke se mogu nabaviti kao jednodnevni pilići, koke od 18 nedjelja starosti koje ubrzo počinju da nose i koke sa 13 mjeseci tj. takozvane iznošene kokoške koje se uzimaju za potrebe domaćinstva.

Prilikom nabavke jata važi pravilo „svi unutra, svi napolje“, kupiti odjednom čitavo jato istog uzrasta i na kraju eksploatacije cijelo zamijeniti novim. Kokama nosiljama opada mogućnost nošenja jaja nakon godinu i tada se obično vrši zamjena, novim, mladim kokama. Nosivost koka iz slobodnog uzgoja je duža i traje oko dvije godine. Kokoške punu nosivost dostižu tek negdje oko 22-23 nedjelje života, a proizvodnja jaja počinje sa 19-20 nedjelja starosti kada dostiže 5%, da bi u 24-25 nedjelji iznosila 75%. Od 25 nedjelje proizvodnja jaja naglo raste i u 28 nedjelji je 90%.

OBLICI UZGOJA KOKA NOSILJA

Uzgoj koka nosilja u kavezima i boksovima

Ovaj uzgoj je posebno popularan zbog velike produktivnosti, a relativno malih troškova. Karakteristika je veliki broj koka nosilja na malom prostoru. Koke ne šetaju slobodno već se nalaze u kavezima, koji su raspoređeni kao police na visini u više redova, a svaka koka ima manje od 0,5 m² prostora za manevrisanje. Tu se hrane, poje i nose jaja, koja se odmah po nošenju sabiraju.

Podni uzgoj koka nosilja

Ovaj oblik uzgoja koka je znatno bolji, one su smještene u ograđenim prostorima, većim kavezima kokošinjcima ili zidanim objektima. Zaštićene su od klimatskih nepogoda, predatora, lisice, mačke, psa. Kokama treba da se obezbijedi mjesto za nošenje jaja i u ovom obliku malo je teže sakuplanje jaja.

Slobodan uzgoj

Osnovna karakteristika ekološke proizvodnje je postojanje ispusta. Koke mogu slobodno da se kreću da kopaju, čeprkaju, da se kupaju u prašini, kljucaju i da se dodatno hrane, ali samo 5-10 % od ukupne ishrane. Nedostatak je u tome što živina oštećuje i uništava vegetaciju na ispustu pa se on vrlo brzo uništava, ukoliko se ne obezbijedi rotacija, odnosno premještanje živine sa jednog dijela pašnjaka na drugi. U suprotnom se podloga vrlo brzo pretvara u blato, posebno na mjestu neposredno oko objekta, pa se povećava pojava prljavih jaja i rizik od bolesti. Ispust u značajnoj mjeri doprinosi poboljšanju života živine, ali samo pod uslovom da je prekriven vegetacijom, a teren treba da je ravan i bez udubljenja u kojima se poslije kiše sakuplja voda i stvara blato. Živini se na ispustu moraju obezbijediti hrana i voda, kako ne bi morale stalno da ulaze u objekte. Nadstrešnice se moraju obezbijediti na ispustu, jer kokama pružaju zaštitu od predatora i vremenskih uslova, prije svega sunca i kiše. Nadstrešnice mogu da budu napravljene, ili kao zaklon može poslužiti drveće ili žbunje koje se nalazi na ispustu, u čijim granama ptice mogu da pronađu zaštitu i hladovinu. Jaja iz slobodnog uzgoja smatraju se najkvalitetnijim.

Priprema objekta

Prije useljavanja treba pripremiti objekat izgrađen od izolovanog i nepropusnog materijala radi boljeg kontrolisanja mikro klime. U njega se stavlja 7-8 koka po kvadratnom metru. Objekat treba da ima prostirku, gnijezda i prostor sa letvama gdje kokoške provode veći dio dana i uveče spavaju.

Za prostirku se koristi strugotina od drveta, a može da se miješa i sa slamom. Kod prostirke je važno da ostaje što duže rastresita i suva, odnosno da se sa povećanjem vlažnosti što sporije i teže sabija i lijepi. Debljina joj je oko 10 cm. Uloga prostirke je da upija vlagu iz izmeta i stvara toplotnu izolaciju od hladnog poda.

Problemi sa prostirkom nastaju u objektima koji se ne zagrijavaju zimi. Zbog niskih spoljnih temperatura povećava se procenat vlage u vazduhu i prostirka se sporije suši, a u njoj ima bakterija i gljivica koje napadaju nosilje, što se negativno odražava na njihovu produktivnost, odnosno nošenje jaja.

PROITAJTE: Tov pilića – Osnovna pravila za uspješan uzgoj

Gnijezda se postavljaju u najudaljenije i najmirnije krajeve objekta i treba da omoguće da kokoške bez uznemiravanja nose jaja. Prave se od daske sa površinom ulaza oko 30 sa 30 cm i na sedam kokošaka ide jedno gnijezdo. Optimalna temperatura u objektu za nosilje je od 10°C do 20°C, a smatra se da je najidealnija između 13°C i 16°C. Neophodno je i da vlažnost vazduha bude visoka od 65-75%.

Osvjetljenje

Pored prirodnog svijetla programom vještačkog osvjetljavanja stimuliše se nosivost, zato je potrebno da se u pripremnom periodu za nošenje (od 17. nedjelje) postepeno povećava dužina osvjetljavanja dok se ne dostigne dužina svjetlosnog dana od 14 časova, koja se održava do kraja eksploatacije.

Ishrana

Posebno je važno da smješe sadrže preporučenu količinu proteina (oko 18 %), da su propisne kalorične vrijednosti i da imaju dovoljno kalcijuma za stvaranje ljuske jaja. Za normalno odvijanje procesa proizvodnje važna je i voda. U slučaju nestanka vode vrlo brzo prestaje nošenje. Generalno je pravilo da kokice konzumiraju 2 puta više vode u odnosu na hranu. Kokama nosiljama je u fazi pronošenja i hladnijim danima potrebno 130 grama hrane dnevno, a kada je stanje redovno daje se 120 grama i to se podijeli na dva obroka koji se daju ujutru i uveče. Obroke za nosilje treba sastavljati od različitih hraniva biljnog i životinjskog porijekla. Pored osnovnih hraniva u obroke se dodaju i mineralno-vitaminski dodaci (premiksi) i razni aditivi. Uobičajena podjela hraniva je na: energetska, proteinska i mineralna.

Izvor: pssrs.net

Prodaja domaćih proizvoda ispred zgrada

Prema projektu Centra za razvoj poljoprivrede i sela, ove godine planirana je prefabrikacija velikih poslovnih kontejnera koje bi dali na raspolaganje poljoprivrednim proizvođačima kako bi u nekoliko većih naselja mogli prodati ono što proizvedu, kazao je za „Nezavisne“ Draško Ilić, direktor ovog centra.

Prema Ilićevim riječima, ove kontejnere bi postavili ispred stambenih zgrada, kako građani ne bi morali ići do udaljenijih mjesta u kupovinu voća i povrća i drugih domaćih proizvoda.

„Mi želimo da na nekoliko lokacija u gradu, poput Starčevice, Lauša, Lazareva, Centra i Obilićeva, postavimo te prefabrikovane kontejnere, damo ih na raspolaganje našim poljoprivrednim proizvođačima, koji bi pred stambene blokove donijeli sve ono što danas proizvode i što mogu ponuditi za prodaju i plasman“, kazao je Ilić.

Prema Ilićevim riječima, ovo je izuzetan projekat koji bi građani vrlo rado dočekali.

Ističe da bi ovaj projekat bio značajan za male poljoprivredne proizvođače kojima ne trebaju veliki prodajni prostori.

„Poljoprivrednim proizvođačima koji ne mogu platiti zakupnine za iznajmljivanje prodajnih prostora bismo kroz ovaj projekat prefabrikovanih kontejnera mogli ponuditi, na različitim lokacijama, a u svakom od ovih kontejnera po dva radna mjesta gdje bi oni plasirali svoje proizvode“, kazao je Ilić.

Izrazio je nadu da će imati podršku lokalne zajednice i republičkih vlasti kako bi uspjeli realizovati ovaj projekat, kao i projekat rejonskih pijaca, koji su započeli lani.

Ilić je rekao da su prošle godine pokrenuli projekat otvaranja rejonskih pijaca na području grada, ali da su spriječeni zbog pandemije virusa korona i pada prihoda grada.

„Nadamo se da će taj projekat biti prihvaćen, te da će nas podržati jer su bez rejonskih pijaca mnogi proizvođači koji žive na ruralnom prostoru oštećeni“, naglasio je Ilić.

Rejonske pijace bile bi, prema Ilićevim riječima, rješenje problema plasmana i otkupa poljoprivrednih proizvoda, a njihovim otvaranjem bi bila omogućena prodaja proizvoda pristiglih sa gazdinstava, a u isto vrijeme bi bili bliži svojim domaćinstvima.

„U tom slučaju oni ne bi morali napuštati svoja gazdinstva i odlaziti i do 100-200 kilometara u snabdijevanje“, zaključio je Ilić.

Lokacije na kojima bi bile otvorene ove rejonske pijace su selo Krmine, i ta pijaca bi obuhvatala sve mjesne zajednice iz kanjona Vrbasa, zatim Stričići za Manjački plato, Bronzani Majdan, te Potkozarje za sva potkozarska sela.

Pijace će, kako je planirano, biti uređena mjesta za dovoženje žive stoke te plasman svježih poljoprivrednih proizvoda i prerađevina.

izvor: nezavisne

Tisa – Karakteristike i narodno vjerovanje

Tisa dobro podnosi i osvijetljene i zasjenčene prostore, a nije izbirljiva ni kada je riječ o zemljištu. Otporna je, vitalna i lako se prilagođava teškim gradskim uslovima

Karakteristike

Tisa (Taksus bakata) više podsjeća na gust grm nego na drvo. Njen oblik je široko zaobljen i zavisno od hortikulturnih formi može biti stubast, jajast, polegao i slično. Tisa je dvodoma vrsta, tamnozelene boje. Na ženskim primjercima javljaju se crvene bobice, u baštama dostiže visinu do 5 m, a u prirodi i do 20 m. Tisa dobro podnosi i osvijetljene i zasjenčene prostore, a nije izbirljiva ni kada je riječ o zemljištu. Otporna je, vitalna i lako se prilagođava teškim gradskim uslovima u kojima izbor četinara uvjek predstavlja problem. Pošto po prirodi nije drvo velikih dimenzija, tisa je pogodna i za male bašte.

Prednosti: sporo raste, odlično podnosi orezivanje. Sa orezivanjem možemo početi ranije kod mlađih i tanjih grana vodeći računa da ne narušimo osnovni oblik. Na ovaj način dobijamo kompaktnu biljku (sa zbijenim, neprozirnim četinama) koja podsjeća na skulpturu. Stubastu tisu (Taksus bakata fastigiata) nije potrebno orezivati.

Tisa je idelana za podizanje živih ograda, ne treba je saditi kao samostalnu biljku, već u grupi sa nižim zimzelenim rastinjem, niskim cvjetajućim šibljem, ružama, perenama. Ako sadite samo tisu, preporučuje se sadnja u grupi od 3 do 5 komada, zavisno od forme, sa svijetlijim listopadnim vrstama u pozadini. Tisa ima svega osam vrsta. Kod nas se u rasadnicima može pronaći više formi: Aurea – žbunastog oblika sa zlatnožutim mladim izbojcima; Fastigiata – valjkastog oblika paralelno uspravnih grana, visine 3-5m; Fastigiata Aurea – slična prethodnoj, ali sporijeg rasta, mlade četine imaju žutu ivicu.

Narodna vjerovanja

Narodno vjerovanje kaže da tisa štiti od zlih duhova, pa je u krajevima gdje je rasla, narod njeno drvo ušivao u odjeću ili nosio okačenu o vrat u obliku krstića. Od tisinog drveta pravile su se kašike, štapovi i ogrlice. Magična moć tise objašnjava se njenom dugovječnošću, jer može da živi i više od hiljadu godina.

Tisovo drvo je teško, tvrdo, čvrsto i elastično. Teško se cijepa, ali se površina veoma dobro obrađuje. Najčešće se koristi u umjetničkom stolarstvu, za strugarske i rezbarske radove, za stubove, izradu drvenih sudova i pribora za jelo. Nekada se njeno drvo upotrebljavalo u brodogradnji i za izradu slavina na buradima. Smatra se da su masovna sječa i upotreba tise, kao i narodna vjerovanja u njenu zaštitničku moć, gotovo doprineli njenom istrebljenju. Danas zakon strogo zabranjuje sječu tise.

Izvor: rasadikvasic.rs

PROČITAJTE:

Kako DRVO KAFE možemo uzgajati kod kuće?

Svileno drvo – Kako da gajite omiljenu vrtnu biljku svakog baštovana

Pajasen ili kiselo drvo: Otrovni korov koji usporava rast drugih biljaka