Naslovnica Blog Stranica 431

Agroekološki uslovi za gajenje ribizle

Uslovi sredine bitno utiču na dugovječnost, rodnost, kvalitet plodova i na ukupnu rentabilnost gajenja ribizle.

Uspješna proizvodnja ribizle moguća je samo u povoljnim klimatskim, zemljišnim i orografskim uslovima.

Ribizla najbolje uspjeva i rađa u humidnim područjima koja se odlikuju prohladnim ljetom, velikom količinom padavina i visokom prirodnom vlažnošću vazduha. Uz to, biljke bi trebalo da su dobro osvijetljene i zaštićene od jakih vetrova. Ribizla ne podnosi jaku insolaciju, ali ni zasjenu jer tada osnovne grane ogoljevaju i pogoršava se kvalitet plodova, a krajnji ishod je njen kraći životni vijek.

Ribizla dobro podnosi niske zimske temperature, naročito crna u toku dubokog zimskog odmora čak i do -30°C. Duboki odmor ribizle traje kratko, ali prinudni ekološki odmor uslovljen prisustvom snijega i produžene zime traje znatno duže. Cvjetovi vodećih sorti ribizle mogu da izdrže temperature vazduha i do -6°C bez oštećenja, što je veoma povoljno u slučajevima kad eventualno dođe do takvih pojava. Ribizla cvjeta kad temperature vazduha dostignu 12°C što je nepovoljno sa aspekta oprašivanja pčelama. Mada su vodeće sorte uglavnom samooplodne, ipak je bolje ako ima stranooplodnje.

Pročitajte: Trikovi za uspješan uzgoj ribizle!

Ribizla je osetljiva prema velikim vrućinama i pripekama, kao i dužim sušnim intervalima što dovodi do paleža i prevremenog otpadanja lišća. To skraćuje vijek zasada, smanjuje prinose i pogoršava kvalitet ploda.

Za ribizlu su najpovoljnije srednje ljetne temperature vazduha od 16 do 17 stepeni.

U pogledu potreba za vodom, ribizla je hidrofilna biljka i zahtjevnija je od maline i drugih jagodastih voćaka. Količina padavina od najmanje 800 mm godišnje u jednom području omogućuju rentabilno gajenje ove voćke. Od toga je potrebno bar 400 mm u toku vegetacije, po mogućstvu što ravnomjernije raspoređeno. Crvena ribizla je nešto manje osjetljive na ovu pojavu.

Prosječna godišnja vlažnost vazduha neophodna za gajenje ribizle je od 80 do 85%, a u ljetnim mjesecima od 70 do 80%.

Vjetrovi uglavnom ne pričinjavaju štete ribizli, osim ako nisu direktno na udaru dominantnih zapadnih ili severnih pravaca duvanja. Ribizli pogoduju tereni zaklonjeni od vjetra, a posebno joj pogoduju blagi povjetarci.

Zemljišni uslovi

Ribizla je jedna od zahjtevnijih kultura iz grupe jagodastih voćaka kad su u pitanju zemljišta. Njoj pogoduju duboka, srednje teška, svježa, umjereno vlažna i dobro drenirana strukturna zemljišta slabo kisele reakcije (pH = 5,5 do 7,0), bogata humusom i biogenim elementima, a naročito kalijumom i fosforom.

Pročitajte: Zašto je CRVENA RIBIZLA tako dobra za vaše zdravlje

Ne podnosi suviše laka, pjeskovita i alkalna zemljišta, a takođe ni teška, zbijena i ilovasta sa ekstremno kiselom reakcijom. Nivo podzemne vode trebalo bi da je najmanje 1 m od površine zemljišta.

Po tipu zemljišta, ribizli odgovaraju gajnjače, deluvijalni nanosi i aluvijalne ledine, a manje su pogodna, ali se mogu popravkom lako dovesti na potrebni nivo, lake smonice i smeđa planinska zemljišta. Zemljišta bi trebalo da su bez višegodišnjih korova.

Optimalan sadržaj humusa u zemljištu za gajenje ribizle je 3 do 5%. Dubina zemljišta trebalo bi da je do 50 cm i što je dublji sloj bogatiji humusom to je uspjeh u gajenju bolji. Organske materije, pre svega humus, pomažu u razvoju korijena i pojačavaju njegovu usisnu moć.

Kiselost zemljišta (pH) trebalo bi da bude između 6 i 6,5. Zemljište za ribizlu ne smije biti suviše vlažno ni zabareno, a nivo podzemne stajaće vode mora biti na dubini većoj od 50 cm kako ne bi ugrozio njen opstanak. Povećanje nivoa podzemne vode dovodi do sušenja koje izaziva Phytophtora. Zemljište mora biti umjereno vlažno, a eventualni nedostatak vlage nadomešćuje se instaliranjem sistema za navodnjavanje.

Pročitajte: Ribizla – Ovaj domaći sok je čisto zlato! /RECEPT/

Položaj

Nadmorske visine 500 do 900 m, a u južnim lokalitetima i do 1.100 m, najviše odgovaraju ribizli. Iznad ovih visina plodovi ne mogu da dozre i nakupe dovoljno šećera, pa bi ih trebalo izbjegavati. Izrazito topli tereni nisu pogodni jer na njima pripeke mogu naneti štete u vidu ožegotina na plodu i lišću. Optimalni nagib terena je od 3 do 5 stepeni zbog dobrog oticanja vode, ali se ribizla uspješno može gajiti i na većim nagibima pri čemu se orjentacija redova mora uskladiti sa terenom i pravilnim postavljanjem sistema za navodnjavanje. Na ekstremnim nagibima ribizla se može gajiti u vidu pojedinačnih biljaka bez razoravanja zemljišta kako bi se izbjegla erozija.

Autor: master voćarstva i vinogradarstva Radmila Koprivica

Izvor: PSSS

Šarena zimnica – Jednostavan recept uz koji ukusi ljeta ostaju i tokom zime

Jednostavan recept za šarenu zimnicu, pravi se za 10 minuta, a ukusi ljeta ostaju i tokom zime. Vrijeme za pripremu zimnice uveliko počinje. Iako danas gotovo sva zimnica može da se kupi, još uvek postoje oni ljudi koji vole “domaću”.

Ovaj put vam donosimo recept za šarenu salatu koja se brzo ukiseli pa je možete jesti već nakon par dana.

Pročitajte: Šarena turšija – Zimnica puna vitamina i menerala! /RECEPT/

Sastojci:

  • 2 paradajza
  • 2 šargarepe
  • nekoliko krastavaca
  • 5-6 čenova bijelog luka
  • 2 paprike
  • Malo peršuna

U svaku teglu sipajte:

  • 4 kašike ulja
  • 3 kašike sirćeta
  • 1 kašičica šećera
  • 1 kašika soli
  • sipati ključale vode

Pročitajte: JEDITE LJETNU SALATU I ZIMI – Paradajz, paprika, krastavac RECEPT ZA ZIMNICU bez kuvanja

Priprema: Povrće dobro operite i ocijedite. Krastavac isjecite na kolutiće, a šargarepu, paradajz i papriku na sitne kockice. Tegle najpre sterilišite i u svaku teglu stavite na dno malo bijelog luka isjeckanog a zatim povrće dodajte po redosledu koji želite. Na kraju u svaku teglu dodajte ulje, sirće, šećer, so i ključalu vodu. Dobro zatvorite tegle i okrenite tegle naopako da stoje tako dok se ne ohlade.

Detalje pripreme pogledajte u videu.

Izvor: Uradi Sama- Ideje za kreativce

Određivanje momenta berbe jabuke uz pomoć nekoliko testova

Određivanje momenta berbe jabuke jodno-skrobnim testom i uz korišćenje refraktometra i penetrometra. Rane sorte jabuke se nalaze neposredno pred berbu. Plod zri, raste, menja boju i u njemu se odvijaju određene hemijske reakcije koje su najvećim dijelom posljedica djelovanja hormona starenja.

Da bi plod bio spreman za berbu, on mora da ima određenu čvrstoću mesa, da ima dobre organoleptičke karakteristike, da ima traženi kalibar i da je procenat suve materije zadovoljavajući.

Vrijeme početka berbe jabuke zavisi od nekoliko faktora.

Ukoliko se planira dugo čuvanje, momenat berbe se određuje pomoću nekoliko testova.

Pročitajte: Metode i vrijeme berbe oraha

Jodno-skrobni test

Jodno-skrobni test predstavlja metodu praćenja stepena razgradnje skroba u plodu jabuke. Sa starenjem, skrob se razgrađuje i prelazi u proste šećere.

Na osnovu toga možemo da odredimo optimalno vrijeme berbe.

Uzorak se sastoji od minimum 20 plodova sa jedne parcele. Plodovi se poprečno presijecaju i potapaju u rastvor joda i onda sačeka nekoliko minuta.

Pojedinačni uzorci se razvrstavaju prema stepenu obojenosti presjeka i porede sa tabelom u kojoj su definisani stepeni zrelosti na osnovu boje poprečnog presjeka ploda jabuke. Dalje, određuje se prosječna vrednost koja se beleži kao stepen razgradnje skroba analiziranog uzorka.

Pročitajte: Kada je pravo vrijeme za berbu jabuka

Određivanje momenta berbe refraktometrom i penetrometrom

Drugi način određivanja pravog momenta berbe se odnosi na merenje sadržaja rastvorljive suve materije u soku jabuke pomoću refraktometra. Očitana vrijednost nam takođe daje informaciju o stepenu zrelosti.

Treći parametar koji je veoma važan je čvrstoća mezokarpa mesa ploda, koja se određuje penetrometrom. Ukoliko plod na sva tri testa pokaže stepen optimalne zrelosti, vrijeme je za berbu jabuke.

Izvor: Galenika Fitofarmacija

 

Žuta traka oko stabala voća u Njemačkoj – Znak za slobodno branje plodova

Žuta traka oko stabala voća u Njemačkoj znak je da sa njega slobodno i bez pitanja možete ubrati plodove. To je deo prošlogodišnjeg projekta sprovedenog u okrugu Eslingen u saveznoj državi Baden-Virtemberg, a zaživeo je i u ostalim dijelovima te zemlje.

Odaziv stanovništva je više nego dobar, a cilj je da što manje voća ostane neubrano. Svako ko ima voćku ili voćnjak, a ne stigne da ih obere može da označiti svoja stabla i tako da znak ostalima da se slobodno mogu poslužiti. Ovaj je projekat prošle godine osvojio i nagradu, a iz Centra za ishranu Donje Saksonije (ZEHN) kažu da je i ove godine itekako tražen.

Do sada su podijelili oko 1.400 žutih traka vlasnicima trešanja, jabuka, krušaka i sličnog voća koji njihove plodove žele da učine dostupnim i drugim stanovnicima. Za besplatnu berbu nisu se odazvali samo privatnici posednici, već i udruženja i opštine.

Pročitajte: Jamajka ima toksično voće za nacionalno blago

I tamošnja savezna država Saksonija-Anhalt ovog ljeta učestvuje u tom projektu kako bi spasila voćke od truljenja i propadanja.

– Voćnjaci, voćke i grmlje na avenijama, u vrtovima i uz puteve pružaju mnoštvo ukusnih plodova koji se često ne mogu ubrati i preraditi – napomenula je ministarka poljoprivrede te savezne države, prof. Klaudia Dalbert pohvalivši ovaj projekat.

Prema tamošnjem Ministarstvu poljoprivrede, učestvovanje je besplatno, a nakon uspješne registracije, žute trake i popratni informativni materijal dostupni su za sve zainteresovane učesnike.

Izvor: agroklub.rs

Tehnološki postupak prerade plodova kruške Viljamovke

Plod kruške Viljamovke sadrži 8-15 odsto šećera, veoma malo kiselina (0,10 – 0,59 %), ali zato sadrži mnogo aromatičnih materija, pa se rakija dobijena od ove sorte naziva još i ’Viljamovka raskošnog mirisa’.

Viljamovka je izuzetno kvalitetna sorta i po mnogima najbolja među kruškama.

Da bi se dobila kvalitetna rakija, trebalo bi koristiti plodove čiste sorte. Rakije proizvedene od čistih sorti kruške danas su sve traženije na tržištu.

Plodovi Viljamovke punu zrelost dostižu u drugoj polovini avgusta.

Rakija proizvedena od Viljamovke, pored svoje aromatičnosti, ima i svoju sortnu karakteristiku i osobenost, što je čini jedinstvenom.

Prerada plodova u rakiju obuhvata nekoliko faza: berbu plodova, pranje, skladištenje, muljanje, pripremu kljuka, vrenje, destilaciju i odležavanje, dozrijevanje i čuvanje.

Pročitajte: 5 razloga zašto moramo češće jesti kruške

Berba plodova predstavlja početnu fazu, ali je jako bitna u daljem postupku proizvodnje. Berbu bi trebalo obaviti kad plodovi dostignu standardnu veličinu i zlatno-žutu boju. Beru se samo zreli i neoštećeni plodovi. Berba plodova kruške Viljamovke za proizvodnju visokokvalitetne rakije se najčešće obavlja ručno. Tom prilikom se naročito vodi računa da se plodovi tokom berbe ne oštete, jer na taj način dolazi do infekcija, kvarenja i gubitka aromatičnih jedinjenja, koja su od izuzetnog značaja za proizvodnju kvalitetne rakije. Najbitnije je da u trenutku berbe odnos šećera, kiselina i aromatičnih jedinjenja bude najbolje usklađen.

Poslije berbe plodove treba oprati i osušiti.

Pranjem plodova odstranjuje se nečistoća koja bi mogla nepovoljno da utiče na vrenje i na kvarenje kljuka.

Skladištenje plodova podrazumeva da ih treba ostaviti u za to pogodne prostorije dve-tri nedjelje. To je, takozvano, vrijeme odležavanja kruške.

Muljanje plodova se obavlja samo u slučaju da za to postoji potreba, odnosno ako plodovi kruške nisu dovoljno meki.

Priprema kljuka je skoro najbitnija faza u proizvodnji rakije, jer samo zdrav i dobro pripremljen kljuk daje dobru i kvalitetnu rakiju.

Vrenje ne smije da se obavlja suviše burno kako ne bi došlo do gubitka aromatičnih materija. Kod „Viljamovke“ i jeste cilj, sačuvati i održati karakterističan miris i aromu.

Pročitajte: Medovača – Domaći recept za rakiju od meda!

Destilaciju (pečenje) prevrelog kljuka trebalo bi obaviti što prije, jer prefinjena aroma koju poseduje Viljamovka može da se čuva samo brzom preradom.

Arome u ovoj rakiji su veoma osjetljive na svjetlost, toplotu, hladnoću, kiseonik i drugo. Zato se preporučuje da se skladištenje rakije od kruške Viljamovke obavlja u tamnijim i zatvorenim prostorijama gdje je temperatura konstantna i kreće se oko 15 stepeni.

Rakija „viljamovka “ pije se sa uživanjem, po malo. Na taj način potrošači će osetiti sve blagodeti njene prefinjene mirisne arome.

Autor: Biljana Milosavljević

Izvor: PSSS

 

Prepoznajte neprijatelja vaše bašte na vrijeme

Prepoznavanje simptoma napadnutih biljaka jedan je od ključnih načina zaštitu bašte, a svaki od neprijatelja ima svoji potpis.

Svako ko se bavi baštovanstvom svjestan je činjenice da ne postoji vrt bez parazita i bolesti. Možda ste prvu godinu imali sreće i usjevi su bili zdravi i obilni bez ikakvih havarija uzrokovanih biljnim vašima ili pepelnicom, ali sigurno je da će vas kad-tad napustiti početnička sreća i prisiliti da se suočite s tim problemom. Vaš pristup “napadnutom vrtu” i rješenja za kojima posegnete uvelike će odrediti budućnost vaše baštovanske karijere.

SVE JE U STAVU

Najčešći način kojim se čovjek štiti od “neprijatelja” u bašti su hemikalije – insekticidi, fungicidi i druge otrovne otopine. Nažalost, to je vrlo agresivna metoda koja ozbiljno oštećuje ekosistem okoline u kojoj se uzgaja hrana. Takvi preparati nisu selektivni, ne ubijaju samo štetočinu, nego i ostale životinje i korisne insekte, poput pčela koje su nam bitne za oprašivanje biljaka. Štoviše, s vremenom će paraziti razviti otpornost, čime dolazi do začaranog kruga u kojem baštovan ili poljoprivrednik mora sve više i češće koristiti sredstva ne bi li suzbio štetu.

Pročitajte: Buhač ili buvač je biljka koja tjera štetočine od vaših usjeva

Pri kreiranju bašte cilj nam je stvoriti biosistem unutar kojeg postoji ravnoteža, okruženje u kojem će biljke biti otporne i zdrave. U takvoj okolini paraziti i bolesti i dalje postoje, ali njihova šteta je zanemariva. Stvaranje tog mikrokosmosa u kojem priroda koriguje samu sebe nije jednostavno, ali prvi korak na tom putu zasigurno je edukovanje i upoznavanje s “neprijateljem”.

PARAZITI U BAŠTI

Najezda parazita vrlo se rijetko pojavljuje u bašti preko noći i to je najčešće povezano s vremenskim nepogodama. Izrazito vlažni maj s visokim temperaturama pogodovaće širenju gljivičnih bolesti. Dobra je vijest da se u bašti promjene odvijaju sporo, ali velika je razlika u kom će trenutku baštovan primijetiti da su biljke napadnute ili bolesne. Vrlo često kasno reagujemo kada je biljka ozbiljno oštećena i preslaba da urodi zdravim plodovima. U tom slučaju nema lijeka, jedino što možemo učiniti jeste na osnovu tog iskustva pravodobno reagovati u sljedećoj sezoni.

UPOZNAJ SVOG NEPRIJATELJA

Prepoznavanje simptoma napadnutih biljaka jedan je od ključnih načina zaštite biljaka, a svaki neprijatelj ima svoji potpis. Ovo su najučestaliji insekti štetnici u bašti.

INSEKTI ŠTETNICI

Biljne vaši

Biljna vaš neizbježan je stanovnik svake bašte, balkona ili prozorske daske. Poznato je više od 3000 vrsta biljnih vaši i gotovo da nema biljke koju taj parazit ne napada. Sićušni insekt mekanog tijela u velikim količinama može učiniti znatnu štetu.

Prirodnim fungicidima, poput ekstrakta preslice, možemo ublažiti ili zaustaviti napad, ali zapravo se nećemo riješiti same gljivice. Zato je važno da promatramo baštenske gredice ne bili smo uočili potencijalni problem te pravodobno reagovali.

Pročitajte: Biljne vaši bježe od hladne vode i alkohola – Pročitajte kako da na prirodan način uništite ove štetočine

Biljne vaši mogu biti različitih boja – crne, sive, zelene, narančaste i crvene, a pojavljuju se na mladim izdancima gdje sišu sok biljke i tako oslabljuju domaćina. Taj parazit često djeluje u simbiozi s mravima, koji se ponašaju poput pastira i “uzgajaju” biljne vaši radi medene rose koju one luče nakon što se napiju biljnih sokova. Ne samo da se brinu o njima, mravi ih štite i od prirodnih neprijatelja poput bubamara.

SIMPTOMI: Mladi izdanci i pupoljci biljke prepuni su biljnih vaši, koje se najčešće nalaze na stabljici i ispod listova. Sama biljka polagano zaostaje u rastu i podložna je napadu drugih štetnika ili uzročnika bolesti. Kod veoma jakog napada lišće se suši i pokriveno je obilnom mednom rosom na koju se naseljavaju gljive čađavice.

Kupusov bijelac

Iako ih je lijepo vidjeti kako ljeti lepršaju u bašti od biljke do biljke, leptir bijelac prilično je štetan za biljke iz porodice kupusnjača. Opasne su zelene gusjenice koje nakon što se izlegnu iz žutih jajašaca istog trenutka krenu u invaziju na slatke listove biljke. Gusjenice kupusova bijelca često žive u kolonijama i lako se prepoznaju po boji, uzdužnim prugama i crnim pjegama.

SIMPTOMI: U bašti se prisutnost gusjenica može primijetiti na listovima koji su nazubljeni i puni rupa, a često je na listovima njihov izmet valjkastog oblika sivo-crne boje. Središte biljke prokopano je tunelima u kojima se nalaze plavozelene ili zelenkastožute gusjenice odgovorne za štetu.

Mrkvina muva

Mrkvina muva glavni je krivac za svu učinjenu štetu na korjenastom povrću koje je nakon napada potpuno uništeno. Osim mrkve, taj parazit napada i korijen peršuna, paškanata te celera. Štetu nanosi larva koja se pojavljuje u gomoljima pod zemljom te buši korijen i jede ga. Takav je korijen pun izmeta larve, gorak i ne koristi se u ishrani ljudi, a sama biljka podložna je raznim drugim bolestima i procesu truljenja.

SIMPTOMI: Napadnute biljke prepoznaju se po ljubičastom lišću koje poslije požuti i osuši se. Sve biljke koje pokazuju simptome napada mrkvine muve treba što prije izvaditi i uništiti.

Pročitajte: Krompirova zlatica uništava usjeve KROMPIRA – Uništite je na EKO način!

Krompirova zlatica

Uprkos imenu, krompirova zlatica ne ograničava se samo na krompir, nego napada i ostalo povrće iz porodice pomoćnica lat. Solanaceae, kao što su rajčica, paprika i patlidžan. Odrasle krompirove zlatice imaju narančastu glavu te crne i žute pruge na leđima, a larve su narančaste s malim crnim točkicama sa strane. Krompirova zlatica u stanju je potpuno uništiti usjev krumpira, tako što se larve i odrasle jedinke hrane lisnom masom.

SIMPTOMI: Nakupine narančastih jajašaca pronaći ćete s donje strane listova napadnutih biljaka.

Puževi

Šteta koju puževi mogu napraviti u bašti slomila je moral mnogih baštovana i baštovanki. Ti sluzavi proždrljivci neumorno će pojesti sve do zadnje sadnice povrća u bašti, pa čak i veće biljke, osim rajčice čije listove izbjegavaju. Naročito su opasni narančasti španjolski puževi, invazivna vrsta koja je brža i otpornija na sunce i sušu od domaćih vrsta te nema prirodnih neprijatelja. Samo će jedan puž u godinu dana “proizvesti” i do 400 jednako gladnih potomaka. Puževa jajašca izgledaju kao mali sitni biseri promjera nekoliko milimetara te se mogu naći u skupinama uz korijenje biljaka ili u samoj zemlji oko 5 cm ispod površine.

SIMPTOMI: U samo jednoj noći mogu nestati sve sadnice povrća na gredici s ponekim preživjelim primjerkom mlade biljke izgrizenih listova. Prisutnost puževa u bašti može se primijetiti i po sluzavom tragu koji ostaje na površini nakon njih. Sve vrste puževa vole sjenu i mnogo vlage, često se po danu skrivaju u hladu, a aktivniji su poslije kiše.

BOLESTI U BAŠTI

Bolesti uzrokovane patogenima dijele se na bakterijske (bakterioze), gljivične (mikoze) i virusne (viroze). Pojavljuju se nakon zaraze patogenim uzročnikom zbog povoljnih ekoloških faktora, kao što su klimatski uslovi, kiselost (pH) tla, vlaga i drugi. Važno je napomenuti da se bolest ne treba nužno pojaviti, što će ponajviše zaisiti od same otpornosti biljke koja, da bi se obranila, mora biti zdrava i minimalno izložena stresnom razdoblju (razdoblja suše ili nerazvijen korijenov sistem zbog preguste sadnje). Najčešće bolesti s kojima ćemo se sresti u vrtu zasigurno su gljivične bolesti – pepelnica i plamenjača.

Pepelnica

Pepelnicu uzrokuju patogene gljivice iz porodice Erysiphaceae i vrlo je lako prepoznatljiva u bašti kao sivkasta prašinasta prevlaka na vanjskoj strani lista. Kako se bolest razvija, bijela prašina može prekriti cijelu biljku, a zaraženi listovi počinju žutjeti, suše se i otpadaju. Pojavljuje se u uslovima visoke vlage i temperatura iznad 20 °C, ali najviše joj za širenje odgovara suvo i sunčano vrijeme. Pepelnica najčešće napada tikvice, krastavce, dinje, lubenice i druge povrtne kulture te bez provođenja mjera zaštite može umanjiti urod i za 70 posto.

Pročitajte: Pepelnica paprike – Bolest koja smanjuje prinos i pričinjava značajne štete!

SIMPTOMI: U početnoj fazi bolesti na gornjoj strani lista pojavljuju se bijele pjege i ako se ne zaustavi, vrlo će se brzo proširiti po cijeloj biljci.

Plamenjača

Gljivična bolest uzrokovana gljivicama iz rodova Peronospora i Phytophthora koja se širi po vlažnom vremenu, pogotovo ljeti kad su temperature visoke. Najčešće pogađa vinovu lozu, kao i biljke iz porodice pomoćnica, kao što su krompir, rajčica i patlidžan, ali i povrtne kulture salatu, spanać, luk, praziluk i druge.

SIMPTOM: Ispoljava se sivom prevlakom s donje strane listova te žućkastim do smeđim mrljama na gornjoj strani lisne površine. U kasnijoj fazi stabljike trunu, a plodovi počinju propadati.

 Izvor: jutarnji.hr

 

Domaći paradajz sos – Potpuno zdrav, bez vještačkih sastojaka

Paradajz  znači rajska biljka i nije čudo što je najvažnije povrće. Sa napretkom nauke i medicine dolazi se sve više do saznanja o njegovoj ljekovitosti. U plodu paradajza ima vitamina B grupe, C, E, K i P, a od minerala ima najviše kalijuma, natrijuma, gvožđa, kalcijuma, joda i cinka.

Usjev odgajen na otvorenom daje plodove sa dvostruko više vitamina C nego iz plastenika. On sadrži i materije koje mogu slobodno da se nazovu biljnim antibioticima, jer štite naš organizam od štetnih bakterija. Takođe, sadrži razne fermente, organske kiseline, celulozu i pektin.

Pročitajte: Nešto malo drugačije – Ukiseljeni čeri paradaju za zimu

Recept za sos od paradajza

POTREBNO JE:

  • OKO 3 KG PARADAJZA
  • 1 KG PAPRIKA KAKVIH IMATE ILI ŽELITE
  • 1 MANJA GLAVICA BIJELOG LUKA
  • 150 ML ALKOHOLNOG SIRĆETA
  • 150 ML ULJA
  • 1 KAŠIKA SOLI
  • MOŽETE DODATI KOPAR, PERŠUN ILI ŠTA ŽELITE.

PARADAJZ SAM KUVA 45 MIN NA SREDNJOJ TEMPERATURI KAD DODATE PAPRIKE KUVATI JOŠ ČETRDESETAK MINUTA, KO VOLI LJUTO MOZE DODATI LJUTU PAPRIČICU.
TEGLE STERILISATI NA 100C 5 MINUTA.

Pročitajte: Zimnica bez konzervansa – Kako je pripremiti!

Detalje pripreme možete pogledati u videu.

Izvor: Kuhinja Sabi

Neke sobne biljke bolje uspijevaju napolju nego u zatvorenom prostoru

Vrlo vjerovatno je svima koji bar malo poznaju biljni svijet jasno da se ne mogu sve biljke da uspijevaju na bilo kojem mjestu. Zeleni ljubimci znaju biti poprilično zahtjevni i jednostavno neće rasti ako im nije sve po volji.

Razlika je mnogo, a neke od najvažniji su geografski položaj i klima, iako smo u posljednje vrijeme svjedoci kako mnoge egzotične biljke uspijevaju i u našim krajevima. Kao i to da mnoge biljke iz našeg dijela svijeta uspijevaju negdje gdje bismo rekli da nikada neće uspjeti. Naravno, uzgoj svakojakih biljaka može biti ostvaren u dobro kontrolisanim uslovima. Svi ovi razlozi, a i mnogi drugi obično prave jednu jednostavnu podjelu biljaka na sobno i baštensko iako kako kaže James Wong neke sobne biljke bi bile puno sretnije napolju. U nastavku saznajte i zašto.

Kamelije

Ova podjela je dijelom posljedica naše percepcije „egzotičnosti“ biljaka. Kad su kamelije tek stigle na britansku obalu, aristokrati su izgradili složene staklenike za njihovo uzgoj, pretpostavljajući da ih dalekoistočno porijeklo takođe mora učiniti osjetljivim na mraz. Tek kada su neki od tih staklenika propali, a biljke su i dalje cvjetale, shvatili su svoju grešku.

Pročitajte: Tri sobne biljke koje “liječe” vaš dom

Mesožderke

Isti zaključak može objasniti zašto se predivno čudesne vrste mesožderki, poput Sarracenija i venerinih muholovki, još uvijek prodaju u odjeljku kućnih biljaka u vrtnim centrima. Uprkos svom vanzemaljskom izgledu, ove vrste ne potiču iz tropa, već iz močvara Sjeverne Amerike i zahtijevaju prohladno, mračno razdoblje zimske hibernacije kako bi bile zdrave. Lako se mogu nositi s temperaturama od -15C. Bez toga gube snagu, a da ne spominjemo činjenicu da će im dodatna svjetlost i vlaga u vanjskom dijelu dati dodatni podsticaj. Zato ih za najbolje rezultate posadite uz rubove vanjskog ribnjaka ili u velike posude napunjene vodom bez rupa za drenažu.

Bonsai

Isto je i s bonsaijem, gdje ćete pronaći gomilu umjerenih i tropskih vrsta drveća koje naseljavaju kućne police. Vrlo je vjerojatno da japanski javori, borovi i brijestovi neće dobiti svjetlo koje im je potrebno u zatvorenom prostoru. Počeće to pokazivati ​​u roku od samo mjesec ili dva, a bez hladnog odmora zimi rijetko uopšte i prežive. Ako ipak želite zatvoreni bonsai, odaberite podokarpus i bićete zadovoljni rezultatima.

Pročitajte: Pet znakova koji ukazuju na truljenje biljke

I društveni mediji mogu posijati zabunu. Kad je vodeći uticajni autor stavio objave o maslinama u svojoj dnevnoj sobi, vrtni centri izvijestili su o povećanju potražnje za njima kao sobnim biljkama. Osim ako nemate staklenik s visokom tavanicom koji se zimi hladi, s ventilatorima i otvorima za veliki protok vazduha, stabla maslina najbolje je držati napolju. Većina dnevnih soba ima slabu svjetlost i zimsku toplinu koja daleko bliže oponaša podove tropskih prašuma od užarenog ljetnog sunca i hladnih zima koje ove mediteranske vrste trebaju.

Isto vrijedi i za većinu vrsta koje su naizgled teške za uzgoj u unutrašnjim prostorima. Mnoge „sobne biljke“ takvog porijekla koje su na glasu da su nezgodne za uzgoj u zatvorenom prostoru mogu postati relativno jednostavne samo ako ih izbacite napolje. Nije loša stvar, zaista.

Izvor: jutarnji.hr

Suša spržila i do 70% prinosa kukuruza u BiH

BANJALUKA, SARAJEVO – Paklene temperature i suša uticale su na usjeve kukuruza u BiH i očekuje se da će prinosa kukuruza biti i do 70 odsto manje nego lani, ističu poljoprivrednici iz BiH koji mnogo spasa ne očekuju od najavljene kiše. 
Savo Bakajlić, predsjednik Regionalnog udruženja poljoprivrednika Semberije i Majevice, kaže da je trenutna faza nalijevanje zrna, ali da veliki problem pravi suša.

„Nenormalno visoke temperature uticale su, pogotovo na zemljištu ispod kojeg je pijesak, na to da je 80 odsto usjeva izgorjelo“, kazao je Bakajlić.

Dodaje da je u Semberiji najviše zasijana kultura kukuruza, na 18.000 hektara, ali da će ove godine prinosi biti manji za 60 odsto.

Pročitajte: Kako da pomoću samoniklih biljaka i korova procijenite tip zemljišta

„Na nekim parcelama koje smo obišli ovih dana neće biti ni 10 odsto prinosa, sve je izgorjelo“, kazao je Bakajlić za „Nezavisne“.

Prema njegovim riječima, iako su ovih dana meteorolozi najavili promjenu vremena i padavine, to neće uticati da se kukuruz oporavi od ove suše.

Ističe da će i malo poljoprivrednika što je ostalo, u narednom periodu, zbog nedovoljno žitarica, rasprodati stoku i čekati neko bolje vrijeme.

„Vidim da je svugdje loša situacija i svi najavljuju da će sljedeća godina biti veoma teška“, rekao je Bakajlić.

Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH, ističe da je stanje sa usjevima katastrofalno.

„Biće 50 do 60 odsto manje prinosa. Što je još gore, suša će uzrokovati da i to malo prinosa bude lošeg kvaliteta“, kazao je Bićo za „Nezavisne“.

Kako kaže, zasijane su površine kao i lani, ali situacija na terenu mnogo je gora nego prošle godine.

Prema njihovim riječima, uzevši u obzir da cijene stalno rastu, i cijene žita će vjerovatno drastično rasti. Sve, kako ističu, zavisi od svjetskog tržišta i berze.

Prinosi mogu biti veoma neujednačeni

Da je situacija veoma loša, odnosno da je suša uveliko uticala na kukuruz, potvrdio je i Dragan Mandić iz Zavoda za strna žita pri Poljoprivrednom institutu RS. On kaže da će to drastično uticati i na prinose.

„Prinosi mogu biti dosta neujednačeni, od toga da ne bude ništa, do toga da bude do nekih pet-šest tona. Vjerujem da će biti prinosa u dolinama rijeka, u područjima Save, Drine i Une“, kazao je Mandić za „Nezavisne“.

Generalno, kako kaže, biće smanjeni prinosi u odnosu na prošlu godinu i do 70 odsto.

Dodaje da će padavine pomoći na lokacijama na kojima je oplodnja kukuruza polovična. Dok na lokacijama gdje nije bilo oplodnje, ostaće samo stabljika.

Pročitajte: Ni kompost ni stajnjak nisu HUMUS!

Zbog vrućine moguća pojava i drugih bolesti

Ističe da je zbog visokih temperature moguće da dođe do pojave aflatoksina i drugih bolesti koje napadaju kukuruz.

Prethodno je Žarko Tubin, stručni saradnik u prijedorskoj kancelariji Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi pri Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, rekao Srni da stanje usjeva kukuruza zavisi od vrste zemljišta te da su padavine povoljno uticale na ovu kulturu.

Tubin je rekao da je u područjima gdje prevladava pjeskoviti tip zemljišta vidljivo da je kukuruz, usljed nedostatka vlage u ranijem periodu, zaostao u rastu i gotovo je sigurno da će prinos biti znatno smanjen.

Izvor: nezavisne.com

Četiri razloga zbog kojih treba da gajite suncokret

Ako želite da znate kako možete da iskoristite ovu veselu biljku u svojoj bašti – na pravom ste mjestu. Suncokret je jedna od biljaka koje se najlakše gaje, a nakon što saznate koje sve benefite donosi, nećete ni jednu godinu preskočiti, a da je ne posadite.

Mnogi baštovani pišu po svojim blogovima da su jedne godine posijali suncokret i više nikada nisu prestali da ga sade. Ova biljka ima niz različitih korisnih djelovanja na svoje okruženje, a mi smo izdvojili četiri.

Hrana za pčele i oprašivače

Upečatljive velike spoljne latice pomažu suncokretu da privuče mnoge vrste korisnih insekata u vaš vrt koji će oprašiti sve ono drugo što ste posadili. U središtu suncokreta nalaze se na hiljade pojedinačnih cvjetova koji sadrže nektar i polen – izvor hrane za medonosne pčele, bumbare i druge oprašivače.

Predivno rezano cvijeće

Suncokret unosi radost u dom. Ukoliko želite da ga koristite kao rezano cvijeće najbolje je stabljike odsjeći rano ujutro. Zašto? Prvo, ne želite da se nadmećete sa pčelama. Drugo, cvijet neće da zadrži toplotu od sunca, pa će duže trajati.

Pročitajte: Suncokret će ukrasiti vašu baštu, a veoma ga je lako gajiti

Savjet: Brzo stavite stabljike suncokreta na hladno mjesto i uronite ih u čistu vodu, najbolje 10 minuta od rezanja. Na taj način suncokret se neće zatvoriti. Ako se ipak zatvori, ponovo odrežite stabljiku.

Sjeme suncokreta je superhrana

Sjemenke suncokreta imaju dosta ulja, pa se koriste za proizvodnju suncokretovog ulja. Postoje sorte sa crnim i prugastim sjemenom. Obe vrste se koriste za grickanje, a samo šaka suncokretovih semenki je dovoljno da se rešite gladi. One su, takođe, dobar izvor vitamina E, magnezijuma i selena, kao i niz drugih hranljivih materija.

Mogu se koristiti kao međuobrok u mješavini drugih sjemenki i orašastih plodova, mogu i da se pospu po salatama ili hljebu.

Takođe, sjeme možete ponovo da sijete (ako je u pitanju organski suncokret) i da uživate u mikrobilju suncokreta. Ovaj hranljivi zeleniš je izuzetno ukusan i blagog orašastog ukusa.

Pročitajte: Sjemenke suncokreta su dobre za mršavljenje

Kako navodi Dr George Mateljan, autor knjige „Najzdravija hrana na svetu“, sjemenke suncokreta su odličan izvor vitamina E, primarnog antioksidanta topljivog u mastima u tijelu. Ovaj vitamin putuje cijelim tijelom sa zadatkom da neutrališe slobodne radikale koji bi inače oštetili ćelijske membrane i moždane ćelije.

Vitamin E ima značajna protivupalna dejstva koja smanjuju siptome astme, osteoartritisa i reumatoidnog artritisa, stanja u kojima slobodni radikali i upale igraju veliku ulogu.

Pokazalo se i da vitamin E smanjuje rizik od raka debelog crijeva, pomaže u smanjenju ozbiljnosti i učestalosti valunga kod žena u menopauzi i pomaže u smanjenju razvoja dijabetičkih komplikacija.

Oporavlja zagađena zemljišta

Ako živite u urbanom području ili imate problem sa zagađenim tlom, suncokret može da bude odlično rješenje za detoksikaciju teških metala.

Pročitajte: Suncokretovo ulje izbacuje otrove iz organizma i čuva srce: Ali samo ako se koristi na ovaj način!

Ova neverovatna biljka poznata je kao biljni lijek i „hiperakumulator“.

Naime, suncokret apsorbuje otrovne zagađivače, poput teških metala i otrovnih hemikalija u tlu, kao što su olovo i arsen.

Postoji dosta istraživačkih studija o tome kako suncokret apsorbuje hemijske zagađivače i pomaže da zemlja postane zdrava. Čak i na manjim površinama, u urbanim dvorištima, ovo bi mogao da bude lak način da imate zdravo tlo.

Izvor: agroinfo.rs