Naslovnica Blog Stranica 404

Zova – Njene ljekovitosti su mnogobrojne

Ukoliko se zova koristi u ljekovite svrhe korijen se vadi u proljeće, cvjetovi se beru u junu isključivo po toplom vremenu, a plod skuplja početkom septembra. Zova obiluje velikim količinama vitamina B i C, mineralima, kao što su gvožđe i selen kojeg jako malo ima u drugim biljkama.

Ono što zovu izdvaja od ostalih biljaka je eterično ulje koje sadrži tanine, pektine, flavonoide, glikozide, sluzi… Flavonoidi i antocijani su snažni antioksidansi koji štite ljudske ćelije organizma od oštećenja. Prema rezultatima naučnih istraživanja sprovedenih u Izraelu utvrđeno je da zova podstiče rad imunološkog sistema. Dok je nemački Centar za istraživanje hrane u Karlsruheu došao je do saznanja da antocijanini, koji se nalaze u zovi, imaju čak veću antioksidativnu sposobnost od vitamina C i vitamina E.

Pročitajte: Nemojte obrati BAŠ SVE cvjetove ZOVE – Postoji dobar RAZLOG

Pojedina naučna istraživanja su utvrdila da zova utiče na smanjenje nivoa holesterola u organizmu pa se koristi kao preventivno sredstvo kod kardiovaskularnih bolesti. Ima širok spektar primjene kod brojnih virusnih infekcija, kašlja, reumatskih oboljenja, urinarnih tegoba, kod regulisanja stolice, čak se koristi i kod povreda.

Zova kao narodni lijek

Kao narodni lijek upotrebljava se za jačanje imuniteta, protiv prehlade i gripa, za suzbijanje upornog kašlja posebno kod pušača, za poboljšavanje vida, nesanice, stomačnih tegoba i grčeva.

Pročitajte: Čaj od zove (bazge) – Ljekovitost i recept kako napraviti domaći čaj

Čaj od zove izaziva obilno znojenje, pa se na prirodan način spušta tjelesna temperatura. U narodu se kaže da zova „spira bolesti“ jer podstiče znojenje i mokrenje. Ona kroz taj proces izbacuje sve štetne materije iz bolesnog organizma. Ljekovita svojstva imaju i zrele bobice zove jer su bogat izvor vitamina B potrebnog za pravilan rad nervnog sistema. Od njih se kuva sok, kompot ili džem, jer se ne jedu u svježem stanju.

Čaj od zove je izuzetno zdrav, ali ga treba piti u umerenim količinama. Preporuka je da djeca ne bi trebalo da piju više od jedne do dve šolje čaja dnevno. Odraslima se ne preporučuje više od tri šolje u toku jednog dana. Iako je cvjetanje ove biljke davno prošlo nije loše imati recept za sok od zove za iduću godinu.

Jesen je pravo vrijeme za sadnju bijelog luka

Bijeli luk se uglavnom sadi u jesen, prezimljuje, i u idućoj godini razvija vegetativnu masu i lukovicu – glavicu. Ima kraće razdoblje mirovanja, pa se repromaterijal ne može čuvati do proljeća iduće godine. Većina ovih ekotipova ima krupnije i šire listove, krupniju lukovicu s manjim brojem krupnih češnjeva u lukovici.

Bijeli luk je kao i crni luk sličnih zahtjeva prema tlu i plodoredu. Uzgaja se poslije kultura koje su obilno đubrene organskim đubrivom. Ako nema takvih površina onda svakako prije sadnje treba obaviti đubrenje organskim đubrivom. Na istoj površini može se uzgajati svake 3 – 4 godine.

Pročitajte: Stručnjaci otkrili koliko dugo bijeli luk može trajati

Priprema tla za sadnju ista je kao i kod proizvodnje crnog luka. Bijeli luk ima mali broj selekcioniranih sorti, pa se za proizvodnju koristi sadni materijal proizveden što bliže području uzgoja bijelog luka. Prosječna masa lukovice naših domaćih ekotipova obično je 30 – 40 g, a na primjer francuski kultivari oslobođeni virusa imaju prosječnu masu lukovice 70 – 100 g, što je dovoljno ilustrativan primjer.

Sadnja bijelog luka

Jesenskom sadnjom se postižu veći prihodi, glavice su krupnije, ali se kraće čuvaju od glavica proizvedenih proljetnom sadnjom. Jesenska sadnja bijelog luka obavlja se krajem septembra i oktobra. Bijeli luk se sadi na dubinu 4 – 5 cm. Sadnja se obavlja u trake ili redove, zavisno od potreba i mogućnosti. Najčešće se sadi u troredne ili četveroredne trake na razmak 30 x 10-12 cm.

Pročitajte: Med, bijeli luk i biber u borbi protiv glavobolja

Za sadnju se uzimaju spoljašnji češnjevi s glavice bijelog luka jer su krupniji i razvijeniji. Unutarnji češnjevi imaju tanji i slabiji ovojni listić, nejednaku krupnoću, pa se zato ne postiže odgovarajući učinak. Za četvorni metar potrebno je posaditi 6 – 8 dekagrama češnjeva.
Češnjevi se prije sadnje, zbog zaštite od bolesti, potapaju u otopinu nekog botriticida desetak minuta.

Bijeli luk je tehnološki sazreo kada lišće požuti, a stabljika se počinje sušiti. Vadi se po suvom i lijepom vremenu, kad je tlo umjereno prosušeno. Najpovoljniji rok vađenja je kada je 30 – 70% listova suvo. Nakon vađenja bijeli luk se smješta u prostor zaštićen od sunca, u tankom sloju da se prosuši, a poslije se čisti i sprema za čuvanje. Na području Hercegovine se najčešće plete u vijence.

 

Zamrzavanje ovih namirnica je odličan način da ih sačuvate i poboljšate kvalitet

Zamrzavanje je jedan od najjednostavnijih načina kojim se mogu dugoročno sačuvati namirnice. Treba imati na umu postupak pripremanja namirnica za zamrzavanje da  bi se postigao željeni efekat.

Postupak pripreme za zamrzavanje je sljedeći:

  • Ohladaiti vrele namirnice na sobnu temperaturu prije zamrzavanja
  • Ponovno zamrzavanje nije poželjno. Nikada ne zamrzavajte namirnice koje su prethodno bile odmrznute
  • Namirnice moraju biti skroz zamotane u foliju ili da se nalaze u posudama koje ne propuštaju vazduh
  • Zamrznite namirnice za koje ste sigurni da su ispravne. Zamrzavanje ne ubija bakterije nego ih samo uspavljuje
  • Organizujte namirnice tako što ćete im odrediti namjensku policu, takođe, od značaja je označiti koja namirnica je u kojem pakovanju
  • Počnite sa postupkom zamrzavanja tako što ćete prvo primjeniti malu negativnu temperaturu koja će ,vremenom, ići dublje u minus
  • Zamrznuto voće i povrće može da stoji do godinu dana, živinsko meso od šest do devet mjeseci, riba od tri do šest mjeseci i mljeveno meso od tri do četiri mjeseca.

Pročitajte: Znate li kako se zamrzavaju borovnice i koliko se dugo tako mogu čuvati?

Sada pošto smo istakli neke osnovne smjernice, možemo preći na spisak namirnica.

Namirnice su:

  • Kukuruz u klipu može da odstoji do godinu dana kada se zamrzne. Ukoliko ga nabavite u svježem stanju spakujte ga u vreće zajedno sa komušinom i svilom. Nakon odmrzavanja klipovi će biti svježi i moći će da se kuvaju. Ova metoda čuvanja je savršena za mlad kukuruz, kokičar i šećerac.
  • Bijeli luk se može zamrzavati ceo ili u čenovima. Neophodno je zamrznuti ga u ulju da bi se spriječila pojava botulina. Zamrznut, može da odstoji nekoliko mjeseci s tim da je neophodno ostaviti 1 – 1,5 cm lufta u posudi u kojoj se zamrzava jer će doći do širenja ulja u kome se bijeli luk nalazi.
  • Crni luk se treba oljuštiti, isjeckati i ubaciti u činiju ili kesu. Nije neophodno ništa više uraditi sem čekanja sljedećeg roštilja na kome će se pojesti.
  • Avokado se zamrzava tako što se pretvori u pire i doda se malo limunade. Limunada će spriječiti pojavu braon boje koja nastaje usled dugog stajanja.
  • Svježe pečurke treba isjeći na sitne komade i složiti na tacnice da bi se izbjeglo međusobno lepljenje i formiranje velikih grudvi.
    Kuvane pečurke treba prethodno ohladaiti na sobnu temperaturu i, dalje, postupiti isto kao sa svježim.

Pročitajte: Kako sačuvati paradajz za zimu – Da li je koristan zamrznuti paradajz?

  • Svježa jaja se mogu zamrzavati ali ne na očekivan način. Ukoliko se zamrzavaju zajedno sa ljuskom bjelanac se širiti što dovodi do pucanja ljuske i prolivanja sadržaja po zamrzivaču. Da bi se to izbjeglo jaja treba zamrzavati u plastičnim posudama za pravljenje ledenih kocki, obmotati posudu folijom i tako zamrznuti. Tako zamrznuta jaja mogu da stoje do šest meseci.
    Ukoliko zamrzavate samo žumanac onda je neophodno dodati tri prsta soli da bi se spriječilo pretvaranje žumanca u gel. Kod umućenih žumanaca dodaje se jedna ipo supena kašika šećera na četiri žumanca.

Zaključak

Ovaj spisak uključuje namirnice koje se mogu naći u većini domaćinstava na našem području. Naravno, postoje još mnoge namirnice koje treba zamrzavati i koje se zamrzavaju. Sa ovim spiskom povećavamo broj proizvoda koji se mogu staviti u vašu rashladnu komoru tako da možete da se častite van sezone ili u posebnim prilikama.

Ukiseljeni zeleni paradajz punjen začinskim biljem – Oduševiće vas tokom zime

Zeleni paradajz punjen začinskim biljem i bijelim lukom oduševiće vas u zimskom periodu. U današnje vrijeme se gotovo sve može kupiti, ali vjerujte nam da će zimnica koju vi napravite biti zdravija, ukusnija i jeftinija.

Paradajz u flaši i paradajz u teglama većina domaćica pravi. Ali ono što nije tako često u zimnici jeste zeleni paradajz iz tegle. On može biti odlična salata i sjajan izbor zimskim jelima. Jednostavno se pravi, zato trk na pijacu po ove divne plodove.

Pročitajte: Brzo, jeftino i ukusno – Slatko od zelenog paradajza

Sastojci:

  • 2 kg zelenog paradajza
  • 600 g paprike ljute
  • 300 g šargarepe
  • po 1 veza peršuna i mirođije
  • 100 g bijelog luka
  • 3,5 kašike soli
  • 1,5 l vode

Pročitajte: Kiseli zeleni paradajz – Jednostavan recept

Priprema:

Oljušteni bijeli luk, šargarepu i papriku isjeckajte u blenderu. Začinsko bilje sitno isjeckati. Stavite povrće i začinsko bilje u činiju, dodajte pola kašike soli i dobro promiješajte. Oprani zeleni paradajz treba isjeći po sredini, ali ne potpuno. Zatim morate izvaditi deo pulpe i napuniti povrćem. Stavite paradajz u tegle. Otopite 3 kašike soli u hladnoj vodi i prelijte povrće sa ovom salamurom. Odozgo je potrebno gnječenje. Zeleni paradajz treba ostaviti na sobnoj temperaturi oko nedjelju dana. Zatim, kada se otvore, potrebno ih je čuvati na hladnom mjestu ili staviti u frižider, piše Stvar ukusa.

 

Sada je idealno vrijeme za sadnju ruža, šta je potrebno da znate

Ruže s pravom nose titulu kraljice cvijeća, jer to zaista i jesu. Ne samo zbog raskošnih latica i opojnih mirisa, veći i zbog ogromne otpornosti. 

Ruže su vjerovatno najzahvalnije cvijeće koje možete da zasadite u svom dvorištu.

Čak i ako ih ne zalivate i đubrite redovno, one će se održati i opstati.

Pravi primjer za to su ruže koje su po parkovima i o kojima se niko ne brine, svejedno cvjetaju godinama.

Ali, to nipošto ne znači da, kada ih zasadite, ne bi trebalo da brinete o njima, prenosi portal Telegraf.

Poslije ljetnjih cvjetnica, koje su većinom pri kraju cvjetanja, dvorišta, balkoni i bašte mahom više nisu šareni, postaju žuti i nema opojnih mirisnih latica, pa je sada idealno vrijeme da ih obnovite nekom novom cvjetnom vrstom.

Pročitajte: Ruže u saksijama – Savjeti za uspješnu sadnju i njegu

Ruže su idealna biljka, uskoro će početi da cvjetaju i uljepšati vaša dvorišta. Ukoliko sada nemate vremena ili da čekate da ljetnje biljke završe svoje cvjetanje, ruže možete zasaditi i u oktobru i u novembru – tačnije, sve dok tlo ne počne da mrzne.

Ako imate više prostora, isplanirajte gdje ćete ih smjestiti ili koje vrste ćete kombinovati.

Ako želite stazu od ruža, zasadite ih u busenima od tri do pet sadnica iste sorte, dok boje mogu da budu različite. Ako želite da više dođu do izražaja, onda neka budu u istoj boji. Vrlo efektno će izgledati ako ih kombinujete sa drugim vrstama biljaka, na primjer sa ukrasnim žbunjem.

Imajte u vidu da ruže brzo napreduju, te da u zavisnosti od vrste, mogu veoma da se prošire ili porastu u visinu. Zato im ostavite dovoljno mjesta da mogu neometano da rastu, a preporuka je da to bude od 40 do 50 cm razmaka.

Pročitajte: Ruže najbolje rastu pored ovih biljaka!

Ruže najviše vole sunčane pozicije i propusno tlo bogato humusom.

Prilikom sadnje pazite da čitav korijen bude u rupi koju ste iskopali.

Najvažnija stvar na koju morate da pazite pri uzgoju ruža je redovno orezivanje.

Smrdibube opet napadaju – Ovo su 3 efektna načina da ih se riješite

Kako su uminule vrele ljetnje temperature, tako su smrdibube, najomraženiji insekti na našim prostorima, krenule u novu sezonsku invaziju na kuće i stanove.

Komarnici su im “prvi na udaru”, a ako ovu prepreku uspiju da zaobiđu vaš dom postaje njihov. Ima ih na zidovima, namještaju, tepisima, u kutijama za roletne, a znaju da se zavuku i u garderobere kako bi “pregrmile zimu”.

Otkako su se smrdibube pojavile, u poljoprivrednim apotekama je prava pomama za sredstvima koja mogu da otjeraju i unište ove insekte.

Nažalost, malo je fabričkih preparata koji zaista djeluju, a koji se mogu naći na našem tržištu.

Korisnici društvenih mreža kao “smrt za smrdibube” pominju sredstvo koje je u ovom trenutku moguće nabaviti samo u Francuskoj, ali je zato sve više onih koji su otkrili provjerene trikove kako da otjerate smrdibube iz svog okruženja.

Pročitajte: Kako se riješiti smrdibuba prije nego što nam oberu paradajz

Pozovite “u pomoć” nanu

Jedan od načina je sredstvo na bazi eteričnog ulja nane i vode. Naime, smrdibube ne podnose miris nane, pa ako ih “počastite” ovom aromom tamo gdje najčešće ulaze u dom, shvatiće da nisu dobrodošle i same će se pokupiti i otići.

Za početak, na prozorski sims poređajte nekoliko saksija sa nanom. Istu biljku rasporedite i po prostorijama u domu. Tako ćete napraviti jedan “prsten odbrane” od ovih tvrdokrilaca.

Potom slijedi drugi, još važniji i ubitačniji korak – pravljenje domaćeg sredstva koje će najuriti neželjene goste.

Pomiješajte eterično ulje nane sa vodom, pa tim rastvorom isprskajte sve štokove. Najduže za 48 sati smrdibube će potražiti lokaciju na kojoj im domaćini neće prirediti ovakvu “dobrodošlicu”.

Da biste bili sigurni da ćete ih otjerati, štokove možete da poprskate ovim rastvorom više puta dnevno.

Takođe, da biste se dugoročno riješili smrdibuba, ovaj rastvor bi trebalo da koristite na svakih pet-šest dana.

Pomiješajte sirće i bijeli luk

Još dvije arome smrdibubama nisu privlačne – miris bijelog luka i oštar miris sirćeta.

Pomiješajte četiri isjeckana čena bijelog luka ili četiri kafene kašičice bijelog luka u prahu sa 200 mililitara alkoholnog sirćeta, pa tim rastvorom isprskajte sve otvore u stanu.

Važi isto pravilo kao i za rastvor na bazi eteričnog ulja nane i vode – i ovaj sprej možete da koristite više puta dnevno.

Pročitajte: Smrdibube ne biraju usjeve – Da biste ih suzbili spriječite polaganje jaja

Sprej od deterdženta za sudove i sirćeta

Za one koji se ne libe da krenu u direktni obračun sa smrdibubama koje su se već zalijepile za komarnik, preporuka je da primjene sprej kojim će poprskati insekte.

Sprej se pravi od 120 mililitara sirćeta, 60 mililitara praška za sudove i 200 mililitara vode. Sve sastojke sipajte u bocu sa raspršivačem, dobro promućkajte i dobijenim sredstvom naprskajte kolonije smrdibuba koje su se nastanile na komarnicima.

Ukoliko su već ušle u kuću ili stan, usisavanje je najbrže i najefektnije rješenje, piše Telegraf.

Osam čajeva koji su dobri za dijabetičare

Osam čajeva koji su dobri za dijabetičare – U dobu moderne farmacije, često zaboravljamo na dodatne prirodne lijekove kao što su čajevi za dijabetes.

Ovi topli napici mogu znatno da poboljšaju stanje oboljelih od dijabetesa i umanje simptome.

1. Čaj od borovnice za dijabetičare

Ljekoviti dijelovi su korijen, list i plod. Korijen i list se obično beru prije sazrijevanja plodova, a sami plodovi se kasnije suše na suncu.

Ubjedljivo daje najveći efekat dijabetičarima koji ne zavise od insulina.

Razlog zbog kojeg je borovnica efektna u liječenju dijabetesa krije se u sastojku koji se zove glukokinin.

Zahvaljujući njemu, ovo bobičasto voće vraća šećer u okviru granica normale.

Recept:

SUPENU KAŠIKU LISTA BOROVNICE I KAŠIKU SUŠENIH PLODOVA BOROVNICE PRELITI SA 2DL KLJUČALE VODE. PROCIJEDITI NAKON POLA SATA I PITI NEZASLAĐENO NEPOSREDNO PRIJE JELA.

2. Zeleni čaj za dijabetes

Pored mnogobrojnih pozitivnih efekata na ljudski organizam, zeleni čaj odlično dovodi u red i šećer u krvotoku.

Umanjuje dejstvo simptoma povišenog šećera i usporava napredak dijabetesa u tijelu pacijenta.

Umanjuje konverziju ugljenih hidrata iz namirnica punih skroba, kao što su krompir i kukuruz, u glukozu.

Sprečava nakupljanje naslaga u krvotoku, čije taloženje uvećava rizik od srčanog udara.

Njegov sastav smanjuje i rizik od razvoja kancera.

Recept:

JEDNA KAŠIČICA LISTOVA JE DOVOLJNA ZA 2DL ČAJA. KUVAJTE TOLIKU KOLIČINU VODE DO KLJUČANJA I VODITE RAČUNA DA TEMPERATURA VODE NE PRIJEĐE 90 STEPENI. SKLONITE VODU SA VATRE I OSTAVITE DA STOJI MINUT, DA BI SE MALO PROHLADILA. LISTOVE ZELENOG ČAJA SIPAJTE U CJEDILJKU, KOJU ĆETE POSTAVITI NA ŠOLJU IZ KOJE ĆETE PITI ČAJ. PREKO NJIH SIPAJTE VODU I OSTAVITE IH DA PUSTE AROMU. MIJEŠATI NA SVAKIH POLA MINUTA I PROBATI DA LI VAM UKUS ODGOVARA, DOK NE PRONAĐETE ONAJ IDEALAN ZA SEBE.

Pročitajte: Najbolji čajevi za smirenje, nervozu i stres

3. Čaj od hibiskusa za regulaciju šećera

Interesantan čaj koji može vrlo dobro da reguliše šećer. Bogat je vitaminom C, mineralima i raznim antioksidansima. U svom sastavu ima organske kiseline, među kojima su malinska, vinska i limunska kiselina.

Popularan je napitak širom svijeta i često se koristi u medicinske svrhe. Može se piti topao, ali i kao ledeni čaj. Ukus je sličan soku od brusnice, ali malo opor.

Recept:

JEDNU KESICU ČAJA PRELITI SA 3-4DL VRELE VODE. OSTAVITI DA STOJI OKO 15 MINUTA, PA KONZUMIRATI.

4. Crni čaj za dijabetes

Sadržaj crnog čaja je dobar za kontrolu i tretiranje bolesti kao što je dijabetes.

Bez obzira na izgled i naziv, potiče od istih biljaka kao i zeleni čaj. Razlika je u tome što je crni čaj oksidiran putem toplote i vlage da bi se promijenila boja, tekstura i ukus. Ovim procesom je otklonjen kofein iz sastava čaja.

Osim što uspješno reguliše šećer, crni čaj je poznat i zobg sposobnosti da smanji rizik od nastanka raka, kao i da uspori širenje ćelija raka.

Recept:

NA 2,5DL KLJUČALE VODE IDE JEDNA KAŠIČICA CRNOG ČAJA. ON SE DRŽI POKLOPLJEN U VRELOJ VODIOD 2-5 MINUTA, U ZAVISNOSTI OD JAČINE KOJU ŽELITE DA DOSTIGNETE. PROCIJEDITI I PITI.

Pročitajte: POMELO – Odličan za ljude koji imaju dijabetes

5. Čaj od kamilice smanjuje šećer

Smanjuje šećer u krvi i preventivno djeluje protiv komplikacija koje se pojavljuju kod oboljelih od dijabetesa.

Otklanja šećer iz krvotoka i vodi ga direktno do bešike. U svakom slučaju, poslije napornog dana, ništa ne smiruje i opušta toliko kao šolja čaja od kamilice.

Kada su istraživači dali ljudima sa dijabetesom tipa 2 da piju čaj od kamilice odmah nakon obroka tri puta dnevno u toku 8 nedjelja, otkrili su da se njihov nivo insulina, triglicerida i holesterola značajno popravio.

Kamilica se pokazala djelotvorna i protiv mučnine, alergijskih simptoma, anksioznosti, tenzije, glavobolje.

Recept:

STAVITI NA RINGLU DA PROVRI 2,5DL VODE. UBACITI JEDNU KAFENU KAŠIČICU SUŠENIH CVJETOVA KAMILICE. SKLONITI NA STRANU, POKLOPITI POSUDU U KOJOJ SE KUVAO ČAJ, PA PROCIJEDITI. ČAJ JE SPREMAN ZA KONZUMIRANJE.

6. Čaj od ruzmarina uspješno reguliše šećer u krvi

Ruzmarin se ne koristi samo kao začin u kuhinji Mediterana, već i u ljekovite svrhe.

Naime, najaktivnije fitohemikalije ruzmarina uspješno regulišu šećer u krvi. Ista je efikasnost i kod svježe i kod osušene biljke.

Cijena na tržištu mu je izuzetno povoljna, tako da je dostupan za svačiji džep.

Recept:

KAD PROVRI 2,5DL VODE NA RINGLI, UBACITE KAŠIČICU SUŠENIH LISTIĆA RUZMARINA. NASTAVITE KUVANJE TRI MINUTE, PA SKLONITE I PUSTITE DA STOJI JOŠ 10 MINUTA PRIJE NEGO ŠTO POČNETE SA KONZUMACIJOM.

7. Čaj od maslačka za dijabetičare

Maslačak se može naći svuda oko nas i može se iskoristiti kao sastojak čaja za dijabetičare.

Ovo nije običan korov, već biljka koja ima široku primjenu, pa i u brzom skidanju nivoa šećera u krvi.

Listovi tamne zelene boje, čiste organizam, smanjuju krvni pritisak i leče bešiku.

Pojačavaju količine urina i kroz mokrenje izbacuju višak šećera.

Maslačak pomaže i kod gubljenja kilograma, što je veoma povoljno za obolele od dijabetesa.

Recept:

60G LISTOVA I KORIJENJA MASLAČKA SIPAJTE U 1L KLJUČALE VODE, PA PUSTITE DA SVE ODSTOJI 10 MINUTA. PITI PO JEDNU ŠOLJU PRIJE SVAKOG OBROKA.

Pročitajte: Čaj od divlje kruške lijek za dijabetes, prostatu i bubrege

8. Čaj od nane za dijabetes

Jedan od favorita strastvenih ljubitelja čajeva. Sadrži prirodne antioksidanse koji se uspJešno bore protiv posledica dijabetesa, srčanih bolesti, starenja i kancera.

Nakon četiri nedJelje efektivnog unošenja, glukoza u krvi će se smanjiti za oko 25%.

Nivo insulina će se takođe u velikoj mJeri poboljšati, a tako će se sačuvati i ćelije pankreasa od pretjeranog rada.

Recept:

10 LISTIĆA NANE PRELIJTE ZAGRIJANOM VODOM. OSTAVITI DA STOJE OD 10-20 MINUTA. PROCIJEDITE GA I PIJTE TOPLOG ILI MLAKOG.

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

 

Vodič za sadnju, uzgoj i zaštitu smokava

Jesen je najbolje vrijeme za sadnju smokava, donosimo vam veliki vodič u kojem ćete saznati sve što ste oduvijek željeli znati o sadnji, uzgoju i zaštiti smokava.

Sadnja smokava

Sadnica se pažljivo izvadi iz kontejnera, tako da pri žilama ostane što više supstrata, te se položi na rahlu zemlju obogaćenu humusom ispod koje smo stavili stajnjak.

Nažalost danas je zapuštena, napuštena i neiskorištena, a smatra se jednom od najvrjednijih voćaka Mediterana. Zovu je i kraljicom Mediterana, pripada porodici dudova (Moraceae), rodu Ficus i podvrsti carica – sativa pitomih i jestivih plodova.

Pretpostavlja se da se smokva uzgajala u hrvatskom priobalju oko hiljadu godina prije Hrista, uglavnom na istim površinama u maslinicima. Voli rastresita i plodna tla bogata humusom, tla u kamenjaru gdje ona sa svojim žilama prodire kroz pukotine duboko i traži vlagu.

Ženski i muški cvjetovi

Plod smokava koji obožavamo jesti je zapravo potpuno razvijen ljetni cvat. To je zadebljalo slatko cvjetno spremište sitnih cvjetova, koje je zatvoreno, a koje raste na rodnoj grančici. Ovaj cvat, koji ćemo zvati plod, rodi na peteljci dugoj oko 10 milimetara, a može biti različitih oblika i veličine.

Plod je pokriven pokožicom, koja se s lakoćom može odvajati od mesnatog dijela, a koja može biti bijela, zelena i ljubičasta. Meso ploda je sočno, a na donjem dijelu ploda često se pojavi „medna kap“.

Postoje četiri vrste cvjetova i to tri tipa ženskih od kojih je samo jedan tip plodan i jedan tip muških cvjetova. U ženskim cvjetovima živi u simbiozi osica Blastophaga grossorum bez čije pomoći ne bi bilo moguće oprašivanje smokve i dozrijevanja ploda.

Muških cvjetova kod pitome smokve nema, jer se oni razvijaju samo kod divlje smokve u proljetnoj i u ljetnoj cvatnji, no za dobro oprašivanje jako su važni proljetni cvati. Po obliku su slični ženskim cvjetovima s tim što su muški cvjetovi bogati s polenovim zrncima, koje spomenuta smokvina osica prenosi na ženske cvjetove.

Oplodnja se obavlja početkom juna spajanjem muških zrnaca polena s divlje smokve  i prašnika u cvijetu pitome smokve, koja je potpuno zatvorena, stoga se oprašivanje i ne može postići vjetrom, već isključivo insektima.

Divlja smokva cvjeta tri puta u godišnjoj vegetaciji, dok pitoma smokva cvjeta samo dva puta, ali se vremenski podudaraju. Proljetna cvatnja počinje već početkom marta mjeseca u isto vrijeme kada se otvaraju i prvi lisni pupovi i traje sve do oktobra, piše Maslinar.

Pročitajte: Zemljišni uslovi potrebni za visoke i kvalitetne prinose smokve!

Uzgoj smokve

Kvalitetno tlo, dovoljna količina vode i hraniva ključni su za uzgoj smokve. Potrebna je kvalitetna i temeljna obrada tla, a na osnovu analize tla utvrđuju se potrebne količine đubriva koje su potrebne prilikom uzgoja. Smokva toleriše nedostatak vode, no za kvalitetni prinos potrebna je opskrba vodom putem navodnjavanja, posebno na lošijim tlima.

Zalivanje

U uslovima nedostatka vode moguće je pucanje plodova i razvoj gljivičnih bolesti. U novije vrijeme se primjenjuje navodnjavanje kap po kap, a zavisno od broja kišnih razdoblja i tipu tla, količina vode za navodnjavanje po sezoni se kreće od 250 l/m2 do 700 l/m2.

Đubrenje

Za đubrenje tla prije sadnje potrebna je analiza tla kako bi se utvrdila količina potrebnog fosfora i kalijuma za meliorativnu gnojidbu koja je prvenstveno potrebna na siromašnim i srednje opskrbljenim tlima. U tlo se unosi 600 kg/ha fosfora i 700 kg/ha kalija. Koriste se NPK gnojiva s minimalnim udjelom azota (NPK 5:20:30). Teža i kamenita tla je potrebno obogatiti organskim materijama, ponajprije azotom. Nakon ljetnog rahljenja preporučljivo je pobacati i zaorati stajsko đubrivo u količini od 40 do 50 t/ha.

Smokva može uspijevati i na lošijim tlima zbog vrlo razvijenog korijena koji crpi vodu i hranjive materije iz dubljih slojeva tla, no za kvalitetniji prinos potrebna je primjena đubriva. Na lošijim tlima se unosi 2300 kg/ha NPK 5:20:30, a tokom jeseni se unosi organsko đubrivo.

Pročitajte: Načini razmnožavanja smokve

Održavanje i njega smokava

Nakon sadnje se obavlja rez kojim se formira željeni uzgojni oblik, a smokovik je potrebno tri do četiri puta godišnje kositi i nastirati te se đubri sa 150 do 300 kg fosfornog i 200 do 400 kg kalijumovog đubriva.

Bolesti

Najčešće bolesti koje se javljaju kod smokve su siva plijesan, crna pjegavost plodova, mozaik smokve i trulež korijena.

Siva plijesan

Siva plijesan (Botrytis cinerea) – napada prvenstveno plod, a zatim i mlade izboje, a izaziva trulež plodova i sušenje izboja. Na plodu se javljaju velike sivosmeđe vodenaste pjege koje se brzo šire, a micelij ulazi u unutrašnjost nakon čega trune i otpada.

Bolest se javlja u uslovima prevelike vlažnosti stoga se preporučuje preventivna mjera rezidbe krošnje.

Crna pjegavost

Crna pjegavost plodova (Alternaria fici Farm) – javlja se na površini plodova na kojem se pojavljuju svijetle pjege koje s vremenom potamne, a plod je prekriven micelijem gljive koji prodire u unutrašnjost te plod truli. S ploda bolest prelazi na izboje koji se suše.

Preporučuje se preventivna mjera u obliku rezidbe jer se bolest javlja u uslovima prevelike vlažnosti.

Pročitajte: Orezivanje smokve – Pravila koja morate poštovati za visok prinos

Mozaik smokve

Mozaik smokve (Ficus virus) – napada grane, listove i plodove. Napadnute grane su tanje i kraće, a oboljelo lišće se prepoznaje po svijetložutim pjegama. Listovi se postepeno deformišu i suše te se zbog toga smanjuje otpornost stabla na bolesti i štetnike. Ova bolest je opasna jer napada sve dijelove stabla a suzbijanje se sprovodi samo preventivno, sadnjom zdravih biljaka.

Trulež korijena

Trulež korijena (Rosellinia nectatrix i Armilaria mellea) – ove gljivice izazivaju trulež korijena u novijim nasadima, a prenose se ostacima korijena prethodnih kultura. Bolest se ne može liječiti jer potpuno uništi stablo pa je zbog toga vrlo bitno temeljito očistiti teren od biljnih ostataka prije sadnje, piše Vrtlarica.

Farma magaraca Savana Babića – Mlijeko lijek za sve (VIDEO)

U Petrinji kod Kostajnice Savan Babić već šest godina uzgaja magarce. Ovaj domaćin ističe da je magareće mlijeko posebno zdravo za djecu koja imaju bronhitis. U planu je i razvoj seoskog turizma.

Za djecu uvijek i sve. To potvrdjuje i Savan Babić jer je u želji da pomogne unuku došao do novih saznanja. Magareće mlijeko od davnina je poznato kao lijek za bronhitis, pa je s toga Savan odlučio da nabavi magarce. Budući da je magareće mlijeko mališanu pomoglo, ovaj vrijedni domaćin se odlučio na novi korak – farma magaraca.

– Pošto volim te životinje, odlučio sam da počnem, a imam i neke koristi – naglašava Savan Babić.

Ovom poslu Savan ističe posvetio se zato što je human i koristan. Nešto se i zaradi, jer dolaze ljudi iz brojnih okolnih mjesta u potrazi za kvalitenim magarećim mlijekom.

– Prodajem mlijeko dosta ljudi dođe, velika je potražnja, kažu da je bolje od kravljeg.

Cijena magarećeg mlijeka je oko 100 KM za litar, ali Savan ima razumijevanja i često onima kojima je to uistinu neophodno daruje napitak.

Pročitajte: Litar magarećeg mlijeka skoro stotinu maraka

– Cijena se kreće sto maraka. Ako nemaš para ponesi, biće – ističe Savan.

Na široj regiji ovaj posao nije razvijen pa Savan tu vidi svoju šansu jer tek nekoliko stočara se usudilo da se bavi ovim poslom.

– Ima u Prnjavoru i u Gradišci jedan čovjek. Ovo je i te kako unosan posao – dodaje Savan.

Uz farmu magaraca porodica Babić ima i farmu ovaca, a zelja im je da se se ozbiljnije posvete razvoju seoskog turizma. U komšiluku ima nekoliko napuštenih imanja i kuća i to je prilika da se u netaknutoj prirodi razvija seoski turizam.

Ruralni ili urbani med – razlike nema – aero-zagađenja i isparenja ne utiču na kvalitet

Sve je manje livada i medonosnih biljaka u ruralnim sredinama, što dovodi do sve većeg izumiranja pčela posljednjih godina. Rješenje pčelari pronalaze u urbanom pčelarstvu. Održavaju košnice na krovovima zgrada, u gradskim parkovima, dvorištima.

Na samo 20 metara od auto-puta prof. Zoran Stanimirović se sa svojim asistentima u parku Fakulteta veterinarske medicine u Beogradu bavi urbanim pčelarstvom i kaže da nema razlike u kvalitetu između ruralnog i urbanog meda.

„Kvalitet urbanog i ruralnog meda je isti, nema razlike. Svojstven za vrstu čiji je med, čiji nektar pčela najviše nose. Imamo mješavinu od biljaka u proljeće, kasnije ide maslačak, bagrem, voće. Za urbano pčelarstvo kaže se da daje veće prinose nego u ruralnim uslovima, gdje je med recimo monoflorni, samo bagrem, uljena repica, suncokreta“, rekao je prof. dr Zoran Stanimirović sa Fakulteta veterinarske medicine u Beogradu.

Pročitajte: Med od kestena – Ljekovitost ovog meda će vas iznenaditi

Ni aero-zagađenja, kao ni razna isparenja u gradovima, ne utiču na svojstva meda.

„Pčele prečišćavaju sve ono što unesu u košnicu. Radio sam neke eksperimente, pored Rudnika, pratili smo količinu čestica i svih drugih čestica koje nisu uticale na kvalitet meda, mada u nekim nektarima mogu da se nađu ostaci teških metala, ali to pčele isfiltriraju i ostave med zdrav“, istakao je prof. dr Zoran Stanimirović.

Sve više mladih je zainteresovano za ovaj vid pčelarstva, koji za neke postane i dobar izvor prihoda. A šta je sve potrebno da se započne urbano pčelarstvo?

„Propisana regulativa za urbano pčelarstvo još ne postoji. Prvo to država mora da uradi, ali neki ljudi na svoju ruku pokušavaju, ali treba biti jako obazriv, jer igrati se sa pčelama može biti opasno, ukoliko nisu obezbijeđene sve mjere zaštite“, napomenuo je profesor Stanimirović.

Ovakva vrsta pčelarenja za ljude je hobi, ali i bjeg od stresa. Značaj uzgajanja pčela u gradovima je velik i zbog očuvanja raznovrsnosti zelenila.

Pročitajte: Kako se priprema i upotrebljava cvjetni prah u kombinaciji sa mliječom i medom?