Naslovnica Blog Stranica 388

Azot – Koliko azota je potrebno za najbolji razvoj žitarica?

Agrosavjet
-
0
Azot – Koliko azota je potrebno za najbolji razvoj žitarica?

Azot je najvažniji u proljeće. Rast biljke pšenice najviše zavisi od toga koliko azota će imati na raspolaganju tokom njenoga razvoja.

Prihrana pšenice se mora obaviti u adekvatnoj količini za svaku parcelu posebno. Postoje metode koje će vam pomoći da odredite tačnu količinu potrebnog azota, jer on koliko pomaže biljkama u razvoju toliko može i naneti štete prirodnom okruženju. Još jedan razlog potrebi mjerenja je i ekonomske prirode – utrošak finansijskih sredstava za kupovinu đubriva je sve veći, jer ona omogućavaju stabilne i visoke prinose. Rast cijena hrane u svijetu je svuda prisutan. Sa tim raste i ukupna potrošnja mineralnih hraniva.

Koliko azota za najbolji razvoj žitarica?

Na globalnom nivou potencijalni azotni balans (odnos između N dostupnog za đubriva i zahtjeva za N đubrivima) iskazan kao potreba za N đubrivima, izražena u procentima, povećava se sa 2% u 2012 na 4-5 % u 2013 i 2014. U posljednje dvije godine, za posmatrani period, a to su 2015 i 2016, potrebe za N đubrivima rastu 8% na godišnjem nivou.

S toga je neophodno da se povede računa o potrošnji azotnih đubriva, čiji resursi nisu toliko ograničeni kao fosfora i kalijuma, vodeći računa, da pored toga što je neophodan biljkama za postizanje prinosa u isto vrijeme je štetan za životnu sredinu, kako ispiranjem u podzemne vodotokove tako i kao element koji doprinosi efektu staklene bašte. Iz tog razloga prikazujemo metode, laboratorijske i poljske, na osnovu kojih određujemo potrebe biljaka za ovim elementom.

Pročitajte: Prva faza razvoja pšenice zahtijeva puno fosfora

Azot kao element

AZOT, OBLICI DOSTUPNI BILJKAMA, NJEGOVA UPOTREBA I ĐUBRIVA KOJA SE KORISTE U POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI

Azot spada u grupu elemenata neophodnih živim organizmima. Interesantno je naglasiti da je osnovni izvor azota za živi svijet na Zemlji neživa priroda, gdje se iz atmosfere, posredstvom živih bića, on redukuje do amonijaka. Nitratni i amonijačni azot usvajaju biljke koje vrše sintezu aminokiselina i proteina, a biljke dalje, u lancu ishrane, koriste životinje i čovjek.

Elementarni azot je gas bez boje, mirisa i ukusa koji ne podržava gorenje niti sam gori. Francuski hemičar Antoine-Laurent Lavoiser ovom elementu je dao ime azot, zbog njegove nesposobnosti da podržava život (na grčkom zoe znači život).

Naime, s jedne strane bez njega bi se život teško mogao zamisliti jer ulazi u sastav proteina, nukleinskih kiselina i drugih neophodnih jedinjenja, a činjenica je da se u atmosferi koja ima samo azot ne može disati niti se može život održavati.

Azot u zemljištu se nalazi kao: rastvorljivi mineralni oblici (amonijačni, nitratni i nitritni), rastvorljive organske komponenete (urea, aminokiseline i dr.), kod živih organizama (korijen biljaka, mikroorganizmi i životinje) i nerastvorljivi oblici (organska materija zemljišta i fiksirani amonijačni azot).

Pročitajte: Osnovno đubrenje i prihranjivanje pšenice

Biljkama je dostupan nitratni i amonijačni oblik azota.

Nitratni oblik azota biljke usvajaju u većim količinama. Veoma male količine uree i aminokiselina biljke mogu usvojiti iz zemljišnog rastvora (Boeckman et al. 1990).

Koliko će biljke usvojiti azota u zemljištu zavisi od mnogih činilaca pored kojih su i vrsta gajene biljke, klima i uslovi zemljišta.

Azotna đubriva koja se kod nas koriste su:

  • KAN 27% N
  • Krečni amonijum nitrat,
  • AN 32-33% (35%) N
  • Amonijum nitrat,
  • UAN 28,30,32 % N
  • Urea amonijum nitrat,
  • Urea 46% N i
  • Sporodelujuća azotna đubriva, više tržišnih naziva.

N-min metoda utvrdjivanja potreba biljaka za azotom

Kod nas je, od kraja 80-ih godina XX vijeka, u primjeni N-min metoda (Wehrman i Scharpf, 1978) i metoda rezidualnog azota, na čijoj su adaptaciji u nas radili: Milošević (1983), Bogdanović (1985), Marinković (1986) i Malešević (1989).

Osnovno je da se u zemljištu, tj. iz uzorka zemljišta, utvrđuje rezerva rezidualnog azota u zoni rasprostiranja korijena rano u proljeće (N-rezidualni), mineralizujuća sposobnost zemljišta u toku vegetacije (na ugaru bez đubrenja) (N-min), usvojen azot biološkim prinosom (Nu) gdje je potreba gajenog usjeva za azotom razlika ukupnih potreba usjeva za azotom umanjena za zbir rezerve rezidualnog azota i mineralizujuće sposobnosti zemljišta (N) ili

N= Nu–(Nrez.+ N–min)

Uzorci zemljišta se uzimaju u slojevima 0-30, 30-60, 60-90 i 90-120 cm, u zavisnosti od dubine korijena gajenog usjeva. Površina sa koje se uzima uzorak je 20 ha. Metod se koristi za prihranu pšenice rano u proljeće (kraj februara-početak marta), za predsjetveno đubrenje šećerne repe (početak marta), predsjetveno đubrenje kukuruza (neposredno pred sjetvu) kao i velikog broja povrtarskih usjeva.

Promjenljiva priroda mineralnog azota iziskuje da se svake godine na svakoj parceli moraju uzimati uzorci zemljišta.

Pročitajte: Đubrenje kukuruza – Za normalno razviće ishrana je jedan od najbitnijih preduslova

Brza test metoda aparatom Nitraček (Nitrachek refraktometar)

Metod je razvio dr A. Nitsch (1984). Za razliku od N-min metode, uzeti uzorci zemljišta se mogu analizirati na samoj parceli ili odmah nakon donošenja u prostoriju na imanju. Uzorak zemljišta treba da odstoji sat vremena u prostoriji prije početka analize. Kao ekstrakcioni rastvor se koristi 3% KCl ili destilovana voda. Priprema uzoraka je jednostavna.

Kratak opis postupka: Iz uzorka zemljišta se odmjeri 100 gr i doda 100 gr destilovane vode ili 3% KCl, promućka 2×30 sekundi i profiltrira. Iz bistrog rastvora se čita sadržaj nitrata uranjanjem tračica (Merck) koje reaguju na njegovo prisustvo promjenom boje (ljubičasta).

Tračica, čiji je dio promijenio boju, stavlja se u aparat (za to propisano mjesto) i nakon 60 sekundi dobija se vrijednost sadržaja rezidualnog azota u uzorku zemljišta u ppm (milioniti dio kilograma).

Dobijena vrijednost se zatim pomnoži sa koeficijentom vlažnosti (postoje za teška, srednja i laka zemljišta) nakon čega imate vrijednost sadržaja rezidualnog azota u analiziranom sloju u kg/ha.

Isti aparat se može koristiti u laboratorijskim uslovima za šta postoje odgovarajuće formule za preračunavanje (iste kao i za N-min). Ovo je brz i jednostavan metod koji je našao primjenu u našoj praksi.

Metode vezane za biljke

Kao prva metoda gdje se koristila biljka, njeni dijelovi, ili sok bila je difenil-amin i N-(1-naftil) etilen-diamin test.

Kao reprezentativan uzorak se uzima 50 biljaka sa površine od 1-2 ha. Dobijeni intenzitet boje je bio na skali 0-1;1-2; i 2-3; što je u drugoj prihrani odgovaralo potrebnim količinama azota koji se dodaje usjevu.

Hlorofilmetar N-Tester (Konica-Minolta) – početkom 90-ih godina XX vijeka počelo je razvijanje jednostavnijih, bez hemikalija, metoda utvrđivanja obezbijeđenosti biljaka azotom. Metod je zasnovan na promjeni sadržaja hlorofila u listovima biljaka pri različitim nivoima obezbijeđenosti biljaka azotom.

Na ovaj način agronomi, kao i obučeni proizvođači, mogu ocijeniti potrebu biljaka za azotom i primijeniti đubriva koja omogućuju ciljani prinos

N-Tester korišćen u pšenici

Uređaj je brz, jednostavan, pouzdan i ekološki prihvaćen. Korišćen je na našim poljima u proizvodnji u posljednjih 5 godina. Za određivanje potrebne količiname azota, na osnovu rezultata mjerenja, primjenjuje se univerzalna tabela koju posjeduju korisnici uređaja.

Ono što je neophodno za primjenu u našim uslovima je da se izvrši kalibracija, ako je u pitanju npr. pšenica, po sortama i tipovima zemljišta.

Pročitajte: Savjeti za proizvidnju SPELTE skromne žitarica zlata vrijedne

U primjeni je i Merenje na osnovu “kontrolnog polja”

“Kontrolno polje” ili referentno polje, predstavlja parcelu koja je sa prvom prihranom dobila, tj. gdje je dodata, najveća količina N (azota) preračunata u kg/ha hraniva. Prvo se na njemu izvrši mjerenje i dobije prosječna vrijednost (30 mjerenja na N-Tester aparatu SPAD 520 PLUS) i sa njime se upoređuju prosječna mjerenja na ostalim parcelama koje su dobile manje ili, neki put, veće količine azotnog đubriva

Koristi se kod strnih žita, kukuruza, krompira, uljane repice i u voćarstvu kod jabuke. N-Senzor (YARA) i slični uređaji. N-Senzor (Yara) je uređaj koji se postavlja na kabinu traktora omogućujući proizvođaču da se mjere zahtjevi usjeva za azotom dok traktor prolazi preko polja i u isto vrijeme se kompjuterski podešavaju količine đubriva koje se primjenjuju rasipačem.

Ovaj uređaj omogućuje primjenu odgovarajuće i optimalne količine đubriva primjenjene, posebno na svakoj parceli ili dijelu parcele. Ovo je postao reper za tehnologiju precizne poljoprivrede. Praktična primjena je pokazala povećanje prinosa iznad 10% primjenom azota na ovaj način u odnosu na dosadašnji način primjene uz smanjenje gubitaka azota.

Slične uređaje rade i kompanije Fritzmeier (Nemčaka) kao i Ag Leader (SAD).

Crop metri

Crop metri su ručni senzori za usjeve koji su pristupačni, jednostavni za korišćenje i koji daju procjenu zdravstvenog stanja biljke ili vigora usjeva. Upotrebom se donosi objektivna odluka vezana za količinu đubriva koja se može primjeniti na usjevu. Rezultat je efikasnija upotreba đubriva.

Princip rada je sljedeći:

  • Povlačenjem okidača na uređaju senzor emituje crvenu i infracrvenu svjetlost ka usjevu, a zatim mjeri količinu crvene i infracrvene svjetlosti koja se reflektuje nazad ka senzoru,
  • Takođe se može držati povučeni okidač na uređaju i kretanjem se bilježe promjene u količini reflektujuće svjetlosti, sa površine usjeva, gdje se nakon 60 sekundi dobija prosječna vrijednost za pređenu površinu,
  • Jačina detektovane svjetlosti je direktni pokazatelj vigora usjeva,
  • Senzor pokazuje izmjerene vrijednosti u uslovima NDVI čitanja koje se kreću od 0,00-0,99. Ukoliko je vrijednost veća, približava se maksimalnoj vrijednosti, utoliko je usjev zdraviji i razvijeniji odnosno ima izražen vigor.
  • Očitane vrijednosti, na LCD ekranu uređaja, se prenose na „Grafikon procjene đubrenja“ iz kojeg se, koristeći vrijednost i krivu referentnog polja, izračunava potrebna količina azota za željeni prinos.

Referentno polje je polje „Bogato azotom“, obično dio trake usjeva koji je najrazvijeniji – cilj je da ostatak parcele dodavanjem azota bude istog izgleda kao usjev referentnog polja.

Ovaj uređaj je korišten na poljima pod pšenicom u proizvodnoj 2012/13. Mjerenja su rađena u cilju druge prihrane azotom i na posebnim ogledima sa različitim količinama azota i gustinom usjeva. Preporučuje se za planiranje đubrenja azotom na pšenici i ostalim strnim žitima.

Pročitajte: ASN ili KAN za prvu prihranu žitarica

Zaključak

Dodavanje azota u cilju stvaranje njegove rezerve u zemljištu, za gajene usjeve, nije moguće. Količine koje se unesu, a biljka nije u stanju da ih koristi zbog vremenskih prilika ili je parcela bez usjeva, bivaju »zarobljene« od strane mikroorganizama ili organske materije zemljišta uz gubitke koji se javljaju volatizacijom ili ispiranjem.

Zato je neophodno da se primjena azota i mineralnim đubrivima shvati ozbiljno i da se iskoriste svi potrebni alati i znanje koje posjeduju naši agronomi kako bi se primjena azotnih đubriva usmjerila ka postizanju stabilnih i visokih prinosa uz racionalnu potrošnju đubriva i očuvanje prirodnih resursa.

Autor: Bogdan Garalejić, PS Vojvodine

Ajvar čisti organizam i pomaže da smršate – Doktor Voja objasnio i kako prepoznati najbolje paprike

Agrosavjet
-
0
Ajvar čisti organizam i pomaže da smršate – Doktor Voja objasnio i kako prepoznati najbolje paprike

Sezona je ajvara, a doktor je objasnio kako da prepoznate najbolje paprike na pijaci, kako ajvar pomaže da smršamo i da li sadrži vitamin C.

Gastroenterolog prof. dr Vojislav Perišić pričao je u Jutarnjem programu tv Prva o omiljenoj namirnici punoj vitamina C, od koje trenutno pravimo zimnicu.

Paprike su „bomba“ za imunitet, a ajvar jedan od omiljenih oblika zimnice. Međutim, mnogi ne znaju za šta je ovaj namaz odličan kada je zdravlje u pitanju, i vjeruju u jednu zabludu. Najprije, ajvar je odličan saveznik probave jer ubrzava prolazak hrane kroz digestivni trakt, i omekšava stolicu ukoliko vas muči zatvor.

„Tranzit kroz crijeva je brži ako je mljeveno, a moram malo da razoračam ljude, ja volim ajvar ali je njegova hranljiva vrijednost mala. Ako držite dijetu, možete da ga jedete“, rekao je on.

Pročitajte: Domaći ajvar na starinski način – Recept za omiljenu zimnicu bez konzervansa, može da stoji 2 godine

Najveću količinu vitamina C paprike ipak izgube tokom procesa pripreme, pa ako želite da povećate unos, jedite ih svježe. Profesor Perišić ajvar savjetuje za doručak.

„Slatko ga je pojesti, ali nutritivna vrijednost je mala. Jedite ga kao premaz, imaćete gubitak na kilaži, stavite slobodno nekoliko kašika, ne morate da štedite. I imaćete normalnu stolicu, za doručak bih ga svakako preporučio. Parče hljeba, maslac i ajvar, to je odlično za stomak“, rekao je on.

„Ajvar vam je ukusan, i mirisan, i ako je dobro odabrana paprika, pa to je top. Ali, jedino pomaže da brže svarimo hranu koju smo pojeli uz ajvar“, rekao je on.

Pročitajte: U čemu leži tajna dobrog ajvara

Kako prepoznati dobru papriku za ajvar?

„Paprika mora biti crvena, velika kao slonovsko uho, i teška. Mesnata mora da bude! Samo onda je prava za ajvar. Paprika se izgubi u ajvaru, ali ostaju vlakna, to je vrlo značajno. Ta vlakna pokupe i karcinogene, oni moraju što prije van iz nas kroz stolicu, i tu je paprika važna, ona će sve to potjerati napolje u roku od par sati. Da pojedete tri puta dnevno po 20 grama ajvara, to su dvije kašike. Imaćete meke stolice pet puta dnevno. Jedite slobodno i bez hljeba, ja tako radim, samo kašikom jedem ajvar bez ičega drugog“, rekao je on.

Kunići kao kućni ljubimci – Sve što treba da znate prije nego što ih primite u svoj dom

Agrosavjet
-
0
Kunići kao kućni ljubimci – Sve što treba da znate prije nego što ih primite u svoj dom

Ukoliko razmišljate da uzmete kunića za kućnog ljubimca – evo nekoliko važnih napomena koje treba da znate prije nego što se ova mala životinja doseli kod vas.

Za početak, riječ je o izuzetno pitomim, dragim, veselim i inteligentnim životinjama koje vole društvo ljudi. Porijeklo vuku iz jugozapadne Europe (Pirinejskog poluostrva) i sjeverozapadne Afrike.

Kunić je nakon pasa i mačaka statistički najmnogobrojniji kućni ljubimac. Postoji zaista mnogo pasmina, a najpopularnije su patuljasti i malih kunići, poput ovnolikih kunića, hermelina, reksa ili angora kunića.

Kuniće često nazivamo zečevima, ali oni to nisu. Pitomi kunići potiču od divljeg kunića. Zečevi imaju duže zadnje noge, duže uši i užu glavu od kunića. Osim toga, kunići žive u grupama, a zečevi ne.

Životni vijek im je oko 10 godina. Važno je znati da su kunići jako društvene životinje i preporučuje se da se uzimaju u paru, najbolje ženka i kastrirani mužjak.

Pročitajte: Da li je dobro da dijelite krevet sa vašim kućnim ljubimcem?

Dvije ženke dobro će se družiti, ali samo ako se odmalena poznaju. Ženke znaju biti svađalice među sobom i često se međusobno ne podnose. Naravno, nije uvijek tako i postoje prava ženska kunićka prijateljstva.

Dva mužjaka zajedno nije preporučljivo držati, a ako nisu ni kastrirani, može doći do vatrenih okršaja.

Kunići vole da imaju društvo svoje vrste za komunikaciju, međusobno čišćenje i zajedničko spavanje.

Odlično se slažu s drugim vrstama kućnih ljubimaca, ali to se ne može postići na silu. Najbolje je da se s novi i postojeći ljubimac postepeno upoznaju.

Zdravog kunića prepoznaćete po suvoj njuški, bistrim očima, gustom i čistom krznu i živahnosti. Kada je o njezi riječ, potrebno je da ga češljate, jer kunić svaka tri mjeseca gubi dlaku. Povremeno je potrebno da im skratite kandže, kao i da im osigurate zdrave grickalice, za zube poput jabuka.

Važno je da zapamtite da se kunićima mlađim od pet mjeseci ne daje voće.Kunićima je potrebno obezbijediti sigurno mjesto, najbolje kavez, ali nikako nije u redu da stalno bude zatvoren u njemu, jer mu je potrebno da trči i skakuće. Za jednog kunića napravite makar dva kvadratna metra prostora, koji možete ograditi, kako biste ga spriječili da vam grize kablove ili grebe namještaj.

Ukoliko ih puštate da se slobodno kreću po stanu ili dvorištu, pazite da se ne povrijedi i uvijek imajte na umu da može da preskoči visoku ogradu, ili iskopa dubok tunel ispod nje.

Pročitajte: Provjerite koji je savršeni ljubimac za vaš horoskopski znak

Napolje ih možete puštati kad otopli, od aprila ili maja.

Kada je o ishrani kunića riječ, najviše vole sijeno i možete im ga dati neograničeno. Vole i mrkvu, kelj, blitvu i peršun, kao i maslačke. U pet šopovima ćete pronaći posebnu mješavinu sjemenki za njih.

Ukoliko primijetite da je vaš kunić bezvoljan, ili promjene u stolici, odvedi ga veterinaru. Ova vrsta može ljubimaca sklona je zdravstvenim problemima, a među najčešćima su kokcidioza, respiratorne infekcije, spoljni i unutrašnji paraziti kao i nevoljno mrdanje glavom.

Svaki je kunić poseban i ima različite osobine. Neki ne vole da se maze. Njih možete odobrovoljiti poslasticom i dajte im prostora. Pošto su jako radoznali, prije ili kasnije će vam doći u krilo. A do tada, uživajte u beskrajnoj gracioznosti i slatkoći ove životinjice koja će, garantujemo, u vaš život unijeti mnogi smijeha i ljubavi…

Liker od dunje sa i bez šećera – Oduševiće i najzahtjevnije goste

Agrosavjet
-
0
Liker od dunje sa i bez šećera – Oduševiće i najzahtjevnije goste

Dunja, ovo jedinstveno voće, pripremljeno na odgovarajući način, pravi je užitak za nepce. Poneko stablo dunje se uvijek pronađe u većini domaćih voćnjaka. Tek su poneke sorte dunje jestive bez prethodne obrade, a najčešće se od mirisnih plodova dunje pripravlja liker od dunje.

Recepti za liker od dunje

Liker od dunje je aromatično, ukusno piće koje je veoma jednostavno spremiti i kod kuće. Ovo alkoholno piće otvoriće apetit, a zadovoljiće nepce čak i najzahtjevnijih gostiju. Za vas smo pronašli nekoliko recepata za pripremu likera od dunje u kućnoj radinosti.

Domaći liker od dunje

Ovaj recept za liker od dunje je veoma jednostavan način pripreme domaćeg likera koji zahtjeva samo nekoliko osnovnih sastojaka. Sastojci navedeni u receptu dovoljni su za pripremu 1 litre domaćeg likera od dunje.

Sastojci:

  • 1 kg zrelih plodova dunje
  • 1 l domaće rakije
  • 350 g bijelog šećera
  • 0,5 l vode

Priprema:

  1. Dunje dobro obrišite krpom dok kožica ne bude potpuno glatka. Nakon toga ih ogulite i dobijene ljuske stavite u teglu.
  2. Ostatak ploda možete iskoristiti za pripremu ukusnog džema ili marmelade.
  3. U teglu s ljuskama dunje ulijte rakiju i teglu dobro zatvorite.
  4. Teglu s rakijom i ljuskama ostavite na hladnom mjestu nekoliko nedjelja, optimalno 6 do 7 nedjelja.
  5. Nakon 6 do 7 nedjelja, u duboki tiganj ili lonac ulijte vodu i šećer.
  6. Zagrijavajte na umjerenoj vatri do vrenja, a zatim pustite da vrije dok se sirup malo ne zgusne, a voda ne reducira.
  7. Ohladite dobijeni sirup, a zatim ga ulijte u staklenku s rakijom i ljuskama dunje.
  8. Promiješajte dobro sve sastojke, a zatim ih procijedite kroz fino cjedilo ili gazu u čiste staklene boce.

Pročitajte: Domaći pekmez od šljiva bez šećera

Liker od dunje bez šećera

Ova varijanta likera od dunje je idealna za one koji ne vole koristiti puno šećera i žele se odlučiti za nešto zdraviju varijantu. Sastojci u receptu dovoljni su za oko 1 l likera od dunje.

Sastojci

  • 1 kg zrelih plodova dunje
  • 1 l domaće rakije
  • 350 g domaćeg meda

Priprema

  1. Dunje dobro obrišite krpom dok kožica ne bude potpuno glatka.
  2. Uklonite oštećene dijelove dunje, a zatim je prerežite, očistite od sjemenki i narežite na kockice.
  3. U veliku teglu ubacite kockice dunje i zalijte rakijom te dobro zatvorite teglu. Ostavite na tamnom mjestu 6 do 7 nedjelja.
  4. Nakon 6 do 7 nedjelja, procijedite tečnost u drugu teglu i u dobijeni liker dodajte med. Ostavite na tamnom mjestu još 4 do 6 nedjelja.
  5. U međuvremenu, svaka 2 do 3 dana protresite teglu kako bi se med u potpunosti otopio.
  6. Nakon 4 do 6 nedjelja, procijedite liker i bacite talog.

Procijeđeni liker ulijte u staklene boce.

Čuvanje i skladištenje

Plodovi dunje se u hladnim podrumima (0 – 2°C ) mogu čuvati 2 do 3 mjeseca bez da se plodovi pokvare. Liker od dunje se čuva na tamnim i hladnim mjestima, temperature niže od sobne temperature, optimalno 10°C. U takvim uslovima se može čuvati i do godinu dana. Nakon otvaranja, liker se treba dobro zatvoriti i tako se može čuvati još nekoliko mjeseci. Ne preporučuje se čuvati liker od dunje u frižideru ili na temperaturama nižim od 0°C.

Pročitajte: Čaj od dunje – lijek protiv proliva

Savjeti

Dunju nikako ne treba prati vodom, dovoljno je da se kožica obriše pamučnom krpom dok ne postane glatka i sjajna.

Imajte na umu da dunja ima veliku količinu otpada, pa za svakih 1 kg dunje u receptu, ako nije drugačije navedeno, pripremite dodatnih 200 g dunje da nadoknadite ono što se baca. Ovaj savjet posebnoe vrijedi ako pripremate džemove i marmelade.

Koliko dugo će ljuske od dunje stajati u alkoholu zavisi od toga kakav intenzitet dunjine arome želite. Ako želite jaču aromu dunje, ljuske ostavite u alkoholu barem 8 nedjelja.

Upotreba u kuhinji

Liker od dunje se najčešće u kuhinji koristi kao aperitiv prije obroka. Često ga se poslužuje na većim proslavama i svečanostima kako bi se domaćin pohvalio domaćim ukusnim pripravkom.

Ponekad se uparuje s drugim pićima pri čemu se može dobiti izvrstan koktel. Osim kao alkoholno piće, nerijetko se dodaje u slastice, u razne kolače i deserte kako bi istaknuo ukus deserta. Često se kombinuje s jelima od jabuke jer se dunja i jabuka izvrsno slažu ukusima.

Pročitajte: Kompot od dunja – Provjeren recept za zimnicu

Ljekovita svojstva

Iako se dunja često spominje kao veoma ljekovita biljka, potrebno je imati na umu da većina ljekovitih svojstava koja plod dunje pruža se gubi njenom obradom. Liker od dunje nema specifičnih ljekovitih svojstava, ali svakako može poslužiti kao blaga okrjepa u manjim količinama.

Kako zamrznuti blitvu

Agrosavjet
-
0
Kako zamrznuti blitvu

Kako zamrznuti blitvu – Blitva je lisnato povrće koje je prije zamrzavanja potrebno kratko blanširati u vodi, odnosno kratko ga prokuvati. Nakon kuvanja listove je potrebno ocijediti i posušiti te nakon toga tek zamrznuti.

Zamrzavanje je najbolji način čuvanja voća i povrća. Neke namirnice nije moguće pronaći u zimskim mjesecima, zbog čega se često blanšira i zamrzava.

Zamrzavaju se isključivo listovi blitve koje možete ili narezati ili ostaviti jednom komadu. Listovi blitve jako brzo venu stoga ih je najbolje odmah nakon berbe blanširati kako bi se spriječilo njihovo propadanje. Blanširano povrće možete spremati u plastične vrećice ili u plastične posude.

Pročitajte: Kako zamrznuti tikvice za zimu

Sastojci

  • svježi listovi blitve
  • voda

Priprema

  1. Svježe listove blitve dobro operite plod mlazom hlade vode tako da uklonite svu zemlju, insekte ili sredstva kojima je povrće tretirano.
  2. U posudu stavite vodu, ali ne do vrha jer će voda trebati kuvati. Posudu stavite na šporet na laganu vatru i pustite vodu da prokuha.
  3. Uronite listove blitve i ostavite da kuvaju 3 – 5 minuta, zavisno od tvrdoće lista. Ako blitva ima tvrđe listove i ako je starija onda je ostavite da kuva do 5 minuta.
  4. Nakon kuvanja, listove izvadite odnosno procijedite pomoću cijedila.
  5. U drugu posudu stavite hladnu vodu, stavite 3 – 4 kocke leda i uronite kuvane listove blitve.
  6. Ostavite listove da stoje u vodi 3 – 5 minuta (koliko dugo ste ih kuvali, toliko ih ostavite i u hladnoj vodi)
  7. Nakon što su se listovi ohladili ponovo ih ocijedite i poslažite na papirne ubruse. Lagano ih istapkajte s drugim ubrusom ili pamučnom krpom.
  8. Spremite ih u kese, istisnite zrak rukom i zatvorite.

Na kese napišite datum kada ste ih blanširali i pakirali blitvu te ih spremite u zamrzivač.

Čuvanje i skladištenje

Nakon blanširanja i cijeđenja, blitvu možete čuvati u zamrzivaču do 12 mjeseci. Važno je samo imati na umu da jednom kada se odmrzne, više se ne smije zamrzavati. Možete je čuvati u plastičnim kesama ili posudama s hermetičkim poklopcem. Na kesama naznačite datum spremanja u zamrzivač jer nakon 12 mjeseci, blitva počinje gubiti ukus, ali i vitamine i minerale koje ste pokušali sačuvati.

Pročitajte: Kako sačuvati paradajz za zimu – Da li je koristan zamrznuti paradajz?

 

Savjeti

Prije blanširanja s listova blitve možete ukloniti tvrde lisne žile, ali ako vam neće smetati, ne morate ih uklanjati. Blitvu možete zamrznuti i u obliku malih kuglica koje ste napravili od listova. Prilikom takvog zamrzavanja svaku kuglicu je potrebno pakovati u zasebnu kesu kako se ne bi „slijepile“.

Zamrzavajte pretežno starije listove blitve jer oni bolje podnose proces blanširanja. Možete zamrznuti i mlade listove koji su manji i tanji, ali u tom slučaju ih ne kuvajte duže od 3 minute. Mlade listove je bolje konzumirati odmah nakon što su ubrani jer su tada puno ukusniji nego nakon zamrzavanja.

Koje cvijeće saditi u jesen

Agrosavjet
-
0
Koje cvijeće saditi u jesen

Jesen je vrijeme kada ima najviše posla u vrtu, ali vrijedi truda koje ćete u to uložiti.

Kada se pitate koje cvijeće saditi u jesen, odgovor je trajnice za vrt.

Upravo ove trajnice za vrt su biljke koje treba saditi u jesen jer svoju zrelost dostižu kroz najmanje dvije sezone, a njihov dobar odabir vrlo brzo će stvoriti finu teksturu i sklad boja na zasađenoj površini vrta.

Jesen je vrijeme kada više govorimo o nabavci gotovih biljaka za sadnju, ali takođe,  jesen je idealno vrijeme, ako su vam se neke biljke previše izrasle ili ne uspijevaju na nekom mjestu, da ih razdijelite i presadite.

Pročitajte: Sedam sobnih biljaka koje je nemoguće uništiti, a sjajan su dekorativni element u domu

Evo koje cvijeće saditi u jesen

S prvim jesenjim danima dolazi i vrijeme za sadnju lukovica, koje će svojim šarenilom uljepšati vrt u rano proljeće kada se ostatak vegetacije tek počne buditi iz mirovanja.

Mnogi će oduševljeno spomenuti kako su to biljke s kojima je najmanje posla, u poređenju s jednogodišnjim ili dvogodišnjim biljkama, a koje uzgajamo svako proljeće iznova rastu iz sjemenja.

Pročitajte: Tri najzahvalnije biljke cvjetnice koje mogu ukrasiti vašu terasu ove jeseni

Sade se lukovice tulipana, narcisa, zumbula, šafrana. Sadi se ukrasno grmlje, a ono posađeno u proljeće lagano se poreže. U jesen još možemo saditi maćuhice i tratinčice u cvjetnjaku koje možemo kombinovati s lukovicama tulipana, zumbula, narcisa i drugih. Sada započinje i prodaja hrizantema pa zasadite pokoju u vrt za narednu godinu.

Sistemi za navodnjavanje omogućili dobre prinose kukuruza

Agrosavjet
-
0
Sistemi za navodnjavanje omogućili dobre prinose kukuruza

Agrotehničke mjere i navodnjavanje dali su dobre rezultate kada je riječ o prinosu kukuruza na oglednim poljima, istakao je pomoćnik ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske Goran Bursać.

Bursać, koji danas prisustvuje u Kladarima kod Srpca manifestaciji „Dani polja i javna žetva kukuruza Kladari, Srbac 2021“, navodi da je parcela poljoprivrednog prizvođača Đure Cvijića kompletna bila pod sistemom za navodnjavanje i da je to rezultiralo dobrim prinosom kukuruza.

Pročitajte: Poljoprivrednicima u Srpskoj nadohvat ruke najnovija sjemena i hibridi

„Ovdje danas radimo oko 35 sorti novih hibrida i ovo je dobar način da poljoprivrednim prozvođačima približimo ono što sjemenske kuće i instituti nude“, naglasio je Bursać.

Na taj način, dodaje Bursać, poljoprivredni prizvođači Republike Srpske mogu se uvjeriti u kvalitet najboljih hibrida koji se prodaju na našem tržištu te odabrati najbolju sortu koja će im omogućiti dobre prinose.

Alergija na ambroziju može da postane prošlost zahvaljujući jednom insektu

Agrosavjet
-
0
Alergija na ambroziju može da postane prošlost zahvaljujući jednom insektu

Svaki prirodni problem ima i svoje rješenje, takođe u prirodi. Tako je i sa ambrozijom, biljkom na koju je alergično dosta ljudi.

Vjerovali ili ne, ambrozija je i nečija hrana.

Curenje nosa, kijanje, svrab, razne iritacije, pa tablete, terapije. Od juna pa sve do početka novembra, trave i korovi čiji se polen raznosi vazduhom izazivaju reakcije kod alergičnih. A na kraj svemu tome mogla bi da stane ova buba – orfela komuna.

„Konačno posle svih ovih godina, otkako se ambrozija širila po Srbiji i Evropi, konačno možemo da kažemo da imamo pravog insekta koji se hrani ambrozijom, koji je sposoban da uništi ambroziju i koji je sposoban da nam omogući da lakše dišemo“, kaže istraživač i student Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu Matija Milković.

Pročitajte: Zašto je važno uklanjati ambroziju na parcelama?

Prvi put je ova buba uočena u okolini Zemuna prošle godine, a raduje što se brzo širi. Nije opasno po čovjekovo zdravlje, a na mjestima gdje je uslovno rečeno već radila, stabljike ambrozije se gotovo u potpunosti isušene.

„Zlaticina ambrozija se primarno hrani listom ambrozije. Na taj način, ona pojede sav list, biljka umire. Ako se na vreme uništi sav list, biljka nije više sposobna da procveta i nema više polena“, kaže Milković.

Ova buba veličine svega četiri milimetra, ukoliko do kraja proljeća dospije na površine sa ambrozijom, gotovo sigurno uništava sve nepoželjne biljke. Najviše lista mogu da pojedu larve koje unose višestruko više hrane nego odrasle jedinke. Ali, nije poželjan nikakav ljudski faktor u procesu hranjenja ove bube, odnosno, nije ga pametno fizički donositi na mjesta gdje ima mnogo ambrozije.

„Suština je da je to novi insekt, za koga ne možemo sa 100 posto sigurnosti reći da je apsolutno sve sjajno u vezi sa njim i da je bukvalno došao da nam pomogne u životu. Tako da mi treba da pratimo njegovo širenje po Srbiji i da pratimo da li možda napada neke druge biljke“, kaže Milković.

Pročitajte: Spas od ambrozije: Narodni ruski lijek koji će vam pomoći da suzbijete alergijsku reakciju

Postoji vjerovatnoća da Zlaticina ambrozija može da bude štetne po suncokretove listove, ali je izvijesno da gotovo isključivo jede samo listove ambrozije, što pokazuju i istraživanja iz susjedne Mađarske, gdje je prisustvo ovog insekta primijećeno prije dvije godine.

Koliki posao radi ova buba, najbolje svjedoče ove ledine na Bežanijskoj kosi, gdje ambrozije gotovo više i da nema. Stručnjaci ipak napominju da treba imati puno strpljenja jer ovoj bubi treba mnogo vremena kako bi u potpunosti iskorijenila ambroziju, jer sjeme ove opasne biljke ostaje u zemljištu i po 20 godina.

Nove visokokvalitetne sorte dvorodne maline

Agrosavjet
-
0
Nove visokokvalitetne sorte dvorodne maline

Današnji trend u komercijalnoj proizvodnji dvorodnih malina je gajenje visoko rodnih sorti, koje odlikuje ukusan plod visokog kvaliteta, uključujući i tzv. “shelf-life” (vremenski period od iskladištenja do konzumacije).

Sve ovo obavezno se provjerava na više lokacija (zemalja i kontinenata), a konzumno i u lancima svjetski poznatih hipermarketa (“Tesco” i dr.). Tokom posljednje decenije Italija i Holandija izdvojile su se kao dva vodeća centra za stvaranje visoko kvalitetnih sorti dvorodne maline koje posjeduju gore navedene kvalitete i koje su prisutne u proizvodnji plodova maline van sezone širom svijeta.

Endosadira

Patentirana italijanska sorta porijeklom iz Trentina koja je ranog vremena zrenja (u Severnoj Italiji na zrelim izdancima donosi rod krajem maja, a na mladim izdancima krajem jula) koju odlikuju bujni izdanci snažnog korijena, sa rijetkim trnjem i sa mnogobrojnim kraćim, nesavitljivim rodnim grančicama, što olakšava berbu.

Biljke su tolerantne na napad većine važnih patogena maline. Plodovi se odlikuju posebnim kvalitetom: prelijepom svijetlo-crvenom bojom (svjetlija od polke) koja se dugo zadržava, aromatičan plod odlične čvrstine koji ima dug period iskladištenja (“shelf-life”).

Pročitajte: Sadnja malina u jesen – Određivanje redova i razmaka

Mane koje su česte kod dr. dvorodnih sorti (suviše krupan plod, lošiji ukus, teško otkidanje sa peteljke, itd.) nisu se ispoljile u srpskim oglednim zasadima sa ovom sortom, već je čak do 90% plodova bilo prve klase.

Prepoznati kvalitet je doprinjeo tome da su i holandske rasadničke kompanije otkupile licencu za njeno umnožavanje. Ostvaruje manji jesenji prinos u odnosu na rani ljetnji, kada se gaji u dvogodišnjem ciklusu.

Imara

Najranija patentirana dvorodna sorta maline čuvene holandske oplemenjivačke kompanije “ABB”, sa sezonom berbe kraj jula-kraj septembra, kada daje visok rod na mladim izdancima. Daje bujne i čvrste izdanke sa malim trnjem.

Plodovi su krupni i ujednačeni po izgledu, sa dobro povezanim koštunicama i čvrsti, lako i brzo se beru, atraktivne su boje koja manje tamni od polke, i odličnog su perioda iskladištenja.

Na visokim ljetnjim temperaturama plodovi ipak mogu potamniti, što umanjuje njihov kvalitet. Do sada nije identifikovana veća osjetljivost ove sorte na napad bolesti i štetočina maline.

Razvijaju rodne grančice skoro do zemlje ukoliko je pravilno postavljena gustina sklopa (pri jesenjem rodu 6-8 izdanaka, proljećni rod 4-5/dužnom metru, međuredno 2 m), što omogućava postizanje većeg prinosa, dok se kvalitet roda postiže ostavljanjem umjerenog broja rodnih grančica.

Pročitajte: Gajenje dvorodih sorti maline van sezone

Kveli (Kweli)

Novija holandska patent-sorta kompanije “ABB”, koja stiže oko tri nedjelje poslije imare (50% berbe je krajem septembra), ali ostvaruje sličan prinos i učešće plodova I klase kao i imara. U pitanju je bujna sorta sa bogato prisutnim rodnim grančicama na izdancima, koji do sada nisu pokazali neku veću osjetljivost na neke od glavnih patogena maline.

Pravilno postavljena gustina sklopa je: pri jesenjem rodu 6-8 izdanaka, proljećni rod 4-5/dužnom metru, međuredno 2 m. Kveli se pokazala naročito dobrom u ogledima pod PVC folijom u stakleniku, gdje je konstantno produkovala visokokvalitetne plodove koji su naišli na dobar prijem kod potrošača.

Plodovi su krupni (prosječno po 5 g), poseduju atraktivnu oranž-crvenkastu boju koja ne tamni poslije berbe, dobrog su ukusa (jednako ujednačenog i dobrog ukusa kao i jednorodne sorte) i lako se beru.

Imaju izvanredan period iskladištenja (“shelf-life”) i najveću čvrstoću kada su u pitanju tri vodeće sorte ove holandske kompanije, što pruža mogućnost osvajanja novih tržišta. Kveli može dati i kvalitetne dvije berbe, i izgleda da je sposobna da donese i značajan rod na zrelim izdancima. S obzirom da dobro podnosi i visoke ljetnje temperature, moguće ju je gajiti i u mediteranskim uslovima klime.

Kvanza (Kwanza)

U pitanju je manje prinosna sorta kompanije “ABB” u poređenju sa prethodne dvije holandske sorte koja međutim posjeduje plodove izuzetnog kvaliteta i ukusa, što je preporučuje i za najizbirljivija tržišta. Berba počinje oko 10 dana posle polke i neznatno prije sorte kveli.

Izdanci imaju kompaktan, uspravan habitus sa krupnim lišćem i nekoliko bazalnih trnova. Pravilno postavljena gustina sklopa je: pri jesenjem rodu 5-6 izdanaka, proljećni rod 2-3/dužnom metru, međuredno 2 m. Do sada nisu detektovani ozbiljniji problemi sa bolestima i štetočinama kod ove sorte.

Plodovi su vrlo krupni (prosječno oko 6-7 g), dobro uočljivi, lako se beru i imaju vrlo svijetlu, atraktivnu crvenu boju koja ne tamni nakon berbe. Ukus je izvanredan i konstantno dobar tokom cijele berbe. Plodovi su čvrsti i imaju odličan period iskladištenja. Kao novi standard za kvalitet, kvanza se svrstala u sorte sa plodovima vrhunskog kvaliteta. Sorta je pogodna i za dobijanje dva roda tokom godine.

Pročitajte: Zaštita zasada maline posle berbe

Ograničeni broj izdanaka po dužnom metru stvara jedan otvoreni špalir u kome su krupni plodovi koji se brzo beru lako uočljivi. Zbog specifične oranž-crvene nijanse, plodovi su naročito uočljivi kasnije tokom dana, i ne gube na promjeni boje i kvaliteta poslije berbe.

Ova sorta zahtijeva nešto više kalcijuma i manje kalijuma u periodu pred berbu, kao i suve biljke tokom noći, što se postiže isključenjem fertirigacije tokom poslijepodneva. Stoga se ona više preporučuje za gajenje iskusnijim proizvođačima. U uslovima Mediterana osjetljiva je na visoke temperature pa se preporučuje njeno gajenje pod mrežom.

dr Dejan Marinković, PSSS Beograd

Bundeva, kraljica jeseni u službi zdravlja

Agrosavjet
-
0
Bundeva, kraljica jeseni u službi zdravlja

Bundeva je jedan od zaštitnih znakova jeseni, a raskoš njenih boja, oblika i veličina nemoguće je ne primijetiti. Oktobar je posebno obilježen narandžastom bojom, a kuda god se okrenemo, bundeve nas okružuju – na tanjiru i u enterijerima.

O ljekovitim svojstvima bundeve svake jeseni se iznova priča –  iako je dostupna od avgusta do marta, bundeva je najukusnija u jesen jer upravo tada ima najvišu koncentraciju hranjivih tvari. Omiljeno je sezonsko povrće i neizostavan sastojak u kuhinji poznatih svjetskih kuvara.

S razlogom nosi naziv kraljica jeseni jer je bogata antioksidansima, karotenom, vitaminima i uz to se lako kombinuje u svim jelima, od krem-supa do deserta. Osim što je neizmjerno bogata ukusom, bundeva je laka za pripremu.

Sastav i ljekovitost bundeve

Osim što je jednostavna za pripremu, bundeva ima i mnogostruke zdravstvene dobrobiti. Meso bundeve bogato je antioksidansima, vlaknima, magnezijumom, kalijumom i vitaminima B, C, E i K. Provitamin A te alfa i beta karoteni nalaze se u narandžasto, crveno i žuto obojenim biljkama, brane organizam od oštećenja slobodnim radikalima, poboljšavaju zdravlje kože i smanjuju učinke starenja.

Od neprocjenjive je važnosti i za zdravlje očiju, djeluje u prevenciji neurodegenerativnih bolesti, osigurava zdravlje kostiju, mokraćnog i probavnog sistema te poboljšava imunitet. Nije naodmet spomenuti da je bundeva i niskokalorična namirnica jer 100 g bundevinog mesa osigurava tek 28 kcal. Međutim, ne krije se sva vrijednost bundeve u njenom mesu.

Istraživači sa južnokorejskog univerziteta „Chosun“ otkrili su proteine u kori bundeve koji se uspješno bore s mikroorganizmima i sprečavaju infekcije, a posebno suprimiraju razvitak gljivice vrste Candida albicans, odgovorne za vaginalne infekcije žena, pelenski osip djece i brojne druge tegobe.

Pročitajte: Evo kako nam bundeva jača imunitet

Sjemenke bundeve takođe predstavljaju njenu važnu komponentu. One se konzumiraju same i predstavljaju ukusnu, ali i kaloričnu namirnicu zbog značajnog sadržaja ulja. Poput drugih sjemenki, gotovo polovinu sadržaja čine ulja koja u svom sastavu sadrže i omega-3 i omega-6 masne kiseline. Ističu se i relativno visokim udjelom proteina (oko 25 odsto) te obiljem minerala, posebno fosfora, magnezijuma i mangana, a nije zanemariv ni udio cinka, željeza i bakra. Od vitamina sjemenke bundeve su dobar izvor vitamina E i K te vitamina A u obliku beta-karotena.

Istraživanja ukazuju na smanjenu učestalost oboljenja prostate u područjima gdje se redovno konzumiraju sjemenke bundeve. Iako nije poznat mehanizam pozitivnog djelovanja, zaslužnim se smatra jedinstvena kombinacija cinka, beta-karotena i omega-3 masnih kiselina sadržanih u njima. Sjemenke bundeve kao vrlo dobar izvor magnezijuma pomažu kod regulacije visokog krvnog pritiska i prevencije napada migrene, a kao dobar izvor bakra pomažu u smanjenju upalnih stanja povezanih sa reumatoidnim artritisom. Kao dobar izvor željeza sjemenke bundeve mogu biti od velike koristi veganima kojima često nedostaje ovaj važan mineral.

Sorte bundeve

Dugo može stajati pa je odlična tokom cijele jeseni i zime u pripremi vikend jelovnika ili laganih obroka u sedmici. S obzirom na to da im je sada vrhunac sezone, na tržnicama i u prodavnicama ćete pronaći nekoliko vrsta po povoljnim cijenama, a najčešće su to Butternut, Hokaido, Kabocha i Ibiza sorte.

Butternut sortu lako ćete prepoznati po izduženom, kruškolikom obliku. Kora joj je tanka pa se lako guli iako je i kora jestiva. Narandžasto meso je slatko i kremasto, pa se najviše koristi za krem-supe, džemove i deserte.

Hokaido bundeva porijeklom je iz Japana, pa se još naziva i japanska tikva. Kora joj je primjetno deblja, intenzivne narandžasto-crvene boje. Ukus joj je aromatičan i kestenjast te je smatraju najboljom i najukusnijom sortom. Odlično je što može dugo stajati, a time poprima još bolji ukus te se udio hranjivih tvari povećava.

Kabocha tikva potiče iz Kambodže. Kora je tanka i jestiva, intenzivne zelene boje, a blagi ukus i miris asociraju na lubenicu. Primjena joj je razna – od namaza, pudinga i sokova do zamjene za pečeni krompir.

Pročitajte: Pečena bundeva iz rerne na tri načina

Ibiza bundeva potiče iz Španije, ali je možemo pronaći po vrtovima širom svijeta. Prepoznatljiva je po okruglom obliku i blago rebrastoj kori, a najčešće se  ukrašava za Noć vještica. Iako je pomalo suvo, meso ove sorte je jestivo, slatko i ukusno, a najveća vrijednost se skriva u njenim sjemenkama bogatim nutrijentima. Ibiza bundeva se najčešće priprema tako da se peče u rerni i jede kao samostalan obrok, ali se može koristiti i kao hranjivi dodatak mnogim jelima.

Recepti

Punjena bundeva

SASTOJCI:

  • 1 Hokaido bundeva
  • 250 g mljevenog junećeg mesa
  • 1 luk
  • 3 češnja bijelog luka
  • 100 g riže
  • 2 sitno sjeckana paradajza
  • šaka sjeckanog peršuna
  • 1 povrtna kocka
  • 1 kašičica cimeta, 1 kašičica kurkume, trećina kašičice čili papričice, so i biber po želji

PRIPREMA:

Bundevu operite te odrežite gornji dio kako biste dobili „poklopac“. Zagrijte rernu na 180 stepeni. Kašikom izdubite meso, pazite da ostavite barem dva centimetra debljine. Meso prodinstajte s lukom, bijelim lukom i začinima. Dodajte naribano meso bundeve koje ste izvadili. Rižu dobro isperite i skuvajte na pola u vodi s povrtnom kockom. Zatim rižu dodajte u meso, te umiješajte i paradajz.  Napunite bundevu dobijenom smjesom, prekrijte je aluminijskom folijom, te pecite sat vremena na 180 stepeni. Pred kraj skinite foliju i ostavite još desetak minuta da se zapeče.

Kafa od bundeve

SASTOJCI:

četvrtina šolje nasjeckane bundeve (sorta po želji)

pola šolje kuvane kafe

pola šolje mlijeka

1-2 kapi ekstrakta od vanilije

smjesa začina prema želji (cimet, klinčić, đumbir…)

PRIPREMA:

U jedan lončić stavite nasjeckanu bundevu, mlijeko i začine. Čekajte da bundeva lagano omekša, smjesa zavri, a potom sve prebacite u blender i napravite pire od tih sastojaka. Pire prespite u šolju, dodajte kafu i sve dobro promiješajte kako biste dobili pitku, homogenu smjesu.

Ovo su osnovni sastojci, a prema svojim željama možete dodati i druge začine, kao i poigrati se mlijekom na biljnoj bazi, poput kokosovog ili bademovog. Takođe, u specijalizovanim prodavnicama moguće je kupiti smjesu začina koja u sebi ima ukus bundeve pa u tom slučaju jednostavno preskočite dio s pripremom pirea od bundeve te začinima samo dodajte mlijeko i kafu.

Napitak možete prilagoditi i djeci ili osobama koje ne piju kofein, pa samo izostaviti dio s dodavanjem kuvane crne kafe.

Pročitajte: BUNDEVA LIJEČI GLAVOBOLJU BOLJE OD TABLETA: Evo zašto treba da je jedete

Krem-supa

SASTOJCI:

500 g bundeve

velika kašika maslaca ili maslinovog ulja

1,5 litra temeljca (mesnog ili povrtnog)

1 luk

1 dl slatke pavlake

začini po želji (so, biber, slatka paprika, muškatni oraščić, čili)

PRIPREMA:

Bundevu ogulite i narežite na sitne komadiće. Košpice iz unutrašnjosti bundeve ostavite, kasnije ih možete prepeći te poslužiti s krem-supom kao hrskavi dodatak ili ih koristiti kao zdraviju verziju grickalica. Zatim na maslacu ili ulju prepržite sitno narezani luk, dok ne poprimi zlatnu boju, a zatim mu dodajte komadiće bundeve. Bundevu začinite s malo soli, slatke paprike i drugim začinima te sve zajedno dinstajte oko dva minute. Zatim dodajte temeljac, te kuvajte dok bundeva potpuno ne omekša. Kad je mekana, štapnim mikserom je izmiksajte dok ne dobijete kompaktnu smjesu, a zatim dodajte pavlaku i pustite da supa prokuva. Ovaj je recept odličan za one dane kad nemate vremena za puno kuvanja, a želite kvalitetan i ukusan obrok.

1...387388389...1.010Stranica 388 of 1.010

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia