Naslovnica Blog Stranica 360

Najpogodnija zemljišta za orah

Duboka i strukturna, rastresita zemljišta sa povoljnim vodno-vazdušnim režimom, dobrim hemijskim i biološkim osobinam, odgovaraju gotovo svim podlogama i sortama oraha.

Od pojedinih tipova zemljišta za uspjevanje oraha, pogodni su černozem u svim varijantama, gajnjača i aluvijalna zemljišta. Manje su pogodna lesivirana zemljišta, a loša su pseudoglej ili podzolasta zemljišta. Takođe su nepovoljna zaslanjena i plitka zemljišta.

Teška i vlažna zemljišta su hladna i teška za obradu koja je moguća samo u određeno vrijeme. Korijen se razvija u površinskom sloju i takva stabla će biti osjetljivija ljeti prema visokim temperaturama, a zimi prema mrazevima. Sasvim je razumljivo da će ta stabla prije da stradaju od jakih kolebanja zemljišne vlage i slično.

Laka zemljišta redovno su topla. Ukoliko se đubre i navodnjavaju, stabla oraha dobro napreduju, daju kvalitetne plodove i ranije sazrijevaju, a u zimski period ulaze fiziološki spremnija. Ta zemljišta vrlo su pogodna za jezgraste vrste voćaka. Prednost lakih zemljišta je u mogućnosti izvođenja obrade u svako doba. Obrada je znatno jeftinija u odnosu na teška zemljišta.

Pročitajte: Kopanje jama za sadnju oraha

Značajna su dva uslova vezana za zemljište koja omogućavaju da se orah uspješno razvija i daje obilne prinose i dobar kvalitet plodova:

1. Da ima povoljan režim vlažnosti i u sušnom periodu ili da je podzemna voda nadomak korjenovog sistema
2. Da zemljište bude stalno aerirano kako bi se u njemu korijen mogao dobro razviti

Pri izboru zemljišta trebalo bi imati u vidu značaj orografskih činilaca na uspjevanje oraha, u koje ubrajamo nadmorsku visinu, reljef, ekspoziciju i blizinu većih vodenih površina.

Sa povećanjem nadmorske visine smanjuje se temperatura vazduha. Zbog toga je na većim visinama cvjetanje i sazrijevanje plodova kasnije. Orah se može gajiti na raznim nadmorskim visinama, ali iznad 800 m prinosi oraha su neredovni, plodovi su sitniji, a često ni nema roda. Stabla oraha rastu, ali ne rađaju.

Ekspozicija može uticati jače ili slabije na proizvodnju oraha. Na većim nadmorskim visinama i geografskim širinama pogodnije su južne ekspozicije, i obrnuto.

Pročitajte: Jesen je najbolje vrijeme za sadnju ORAHA

Nagib terena je vrlo značajan za ostvarivanje rentabilne proizodnje, a utiče na osvjetljenost, primjenu mehanizacije, količinu vode u zemljištu i na pojavu erozije. Nagib nije ograničavajući faktor u organizovanju proizvodnje oraha. Koriste se i tereni sa vrlo oštrim reljefom, ali pošto se prethodno na njima izgrade terase. Terene sa nagibom do 3 stepena nije potrebno terasirati. Tereni sa blagim nagibom imaju prednost nad potpuno ravnim površinama jer je izraženije strujanje vazduha, pa je manja opasnost od izmrzavanja.

Blizina mora, jezera i velikih reka utiče na smanjenje temperaturnih kolebanja, na povećanje relativne vlažnosti vazduha, na početak vegetacije (vegetacija počinje kasnije), pa i na fazu cvjetanja i završetak vegetacije. Velika jezera ublažavaju zimske temperature i poboljšavaju klimu tih područja.

Izvor: dipl. inž. Ana Đoković, PSSS Užice

Horgoške ljute kobasice

Za izradu čuvenih horgoških kobasica, mađarskog specijaliteta, nastalom u mjestu poznatom po proizvodnji aleve paprike, potrebno je svinjsko meso od plećke i vrata, ili ono ispod rebara.

Zajedno sa mesom melje se i bijeli luk kroz rešetku 8-10 mm. Dalji postupak pri izradi kobasica, dimljenju i sušenju isti je kao i za sremske i ratarske kobasice.

Pročitajte:

 

Sremska kobasica – Recept i postupak sušenja za neodoljiv ukus

Ratarske kobasice – Priprema i recept

Namirnice (za 10 kg nadjeva):

  • 10 kg svinjskog mesa
  • 220 grama soli
  • 60 grama mljevenog crnog bibera
  • 100 grama ljute horgoške aleve paprike
  • 2 glavice bijelog luka
  • oko 15 metara zankih svinjskih crijeva

Ulje od čajevca ubija bakterije i gljivice, ali može da bude i otrovno

Ulje čajevca ima prirodnu sposobnost dezinfekcije, dobro je u borbi protiv akni i pruža umirujući miris vašem domu.

Ukratko, ovo višenamijensko eterično ulje nudi mnoge prednosti, ali i pored svih prednosti, ovakvo ulje ima poseban način primjene i čuvanja.

Čajevac se često nalazi u nekim sredstvima za čišćenje, ali i u lijekovima kao što je sirup protiv kašlja. To je zato što je naučno dokazano da ulje čajevca ubija bakterije, viruse i gljivice.

Šta je ulje čajevca?

Ulje čajevca je esencijalno ulje ekstrahovano iz listova Melaleuca Alternifolia porijeklom iz Australije procesom destilacije parom, objašnjava Hulio Pina, direktor R&D inovacija u Innovation Labs (iLABS).

„To je bezbojna do blijedožuta, bistra, pokretna tečnost sa prepoznatljivim aromatičnim, zemljanim mirisom bora“, kaže Pina. Danas se ulje čajevca obično nalazi u proizvodima za ličnu njegu i kozmetici, od hidratantnih krema i tonika do sapuna, šampona i bezbroj drugih proizvoda. Ulje čajevca možete kupiti i samostalno, a idealno je dodati u difuzor ili pomiješati sa drugim losionima ili serumima.

Za šta je dobro ulje čajevca?

Pošto se ulje čajevca koristi i proučava decenijama, postoji mnogo istraživanja koja potvrđuju njegove prednosti. Stručnjaci su pružili uvid u sve upotrebe i prednosti ovog moćnog, efikasnog eteričnog ulja.

Ulje čajevca može pomoći u borbi protiv akni

Ako se probudite i pronađete potpuno novu izbočinu na bradi, posegnite za uljem čajevca. Kako Pina objašnjava, ulje čajevca je korisno jer ima antiseptička svojstva koja su odlična u borbi protiv akni. Konkretno, drvo čaja je moćan borac protiv bakterije ‘Propionibacterium’, koja je povezana sa aknama. Naime, jedna studija je uporedila ulje čajevca i benzoil peroksid zbog njihove sposobnosti da liječe akne i otkrila da ulje čajevca može smanjiti upalu uz manje iritacije. Takođe, Pina kaže da čak može pomoći u sprečavanju i smanjenju ožiljaka od akni.

Višenamijensko je u kući

Miris ovog esencijalnog ulja je moćan, a ako uživate u domu koji dobro miriše, ulje čajevca može biti upravo ono što vam treba. Ovaj miris nalik na bor pruža umirujuća svojstva, a istovremeno prirodno čisti vazduh koji udišete, objašnjava Keli Kusman, stručnjak za mirise i osnivač Kejl Grej. Kusman kaže da je aroma ulja čajevca svježa, bezvremenska, nježna i moćna. Preporučuje da se koristi u difuzoru kao jedan od načina za odbijanje komaraca, uklanjanje neprijatnih mirisa i osvježavanje posteljine i veša.

Pruža umirujući tretman noktiju

Ako često radite manikir i pedikir, razmislite o tome da noktima date malo odmora da se oporave. Tokom ove pauze možete koristiti ulje čajevca kao tretman za nokte za liječenje ili prevenciju gljivica, preporučuje Natali Agilar, estetičar i dermatolog. Nakon brisanja starog laka za nokte acetonom, ona predlaže trljanje ulja čajevca na nokte i ostavljanje da dišu dan ili dva prije nanošenja novog laka za nokte.

Može pomoći u liječenju peruti

Iako stručnjaci kažu da je teško odrediti jedan osnovni uzrok peruti, pošto mnogi faktori mogu biti u igri, generalno se smatra da je to povezano sa prisustvom mikroorganizama – bakterija ili gljivica – koji žive na koži glave. A zbog svojih antibakterijskih i anti-gljivičnih svojstava, ulje čajevca se pokazalo kao obećavajući lijek protiv peruti. Jedna studija objavljena u časopisu Američke akademije za dermatologiju otkrila je da upotreba šampona sa 5 procenata ulja čajevca smanjuje perut u jednoj grupi za 41 procenat, u poređenju sa drugom grupom koja je koristila plaćeno. Učesnici koji su koristili šampon sa uljem čajevca takođe su prijavili poboljšanja na zahvaćenom području, kao i smanjen intenzitet peruti, manje svraba vlasišta i manje masti.

Šta treba da znate prije upotrebe ulja čajevca?

Nikad nemojte da ga gutate

Bez obzira šta Instagrameri ili TickTokeri kažu, nikada ne pijte ulje čajevca jer to može da dovede do ozbiljnih simptoma. Takođe izbjegavajte direktan kontakt sa predjelom oko očiju, upozorava Pina.

Iako se neki ljudi zaklinju u unos eteričnih ulja, većina medicinskih stručnjaka to smatra opasnom praksom. Pina takođe preporučuje da provjerite na mreži da biste vidjeli da li je proizvod od ulja čajevca prošao HRIPT test, kliničku studiju sprovedenu na ljudima kako bi se utvrdilo da li je proizvod iritantan.

Počnite s malim dozama kako biste izbjegli iritaciju kože

Ako imate osjetljivo lice koje dobija crvenilo ili neke druge reakcije pri upotrebi novog proizvoda, budite oprezni sa uljem čajevca. Aguilar kaže da počnete nanošenjem male kapi iza uha i zgloba. Zatim provjerite ove oblasti poslije 12 i 24 sata da vidite da li postoje znaci iritacije ili alergije.

Čuvajte rastvor u staklenoj boci od ćilibara na sobnoj temperaturi, jer je ulje čajevca osjetljivo na vazduh, svjetlost i toplotu.

Preporučljivo je biti oprezan i produžiti rok trajanja rastvora sa antioksidansima kao što je vitamin E. Vitamin E će sinergijski poboljšati dobrobit ulja čajevca i služiće kao prirodni antioksidans i sedativ.

Najčistije jezero regiona nalazi se u Bosni i Hercegovini

Bosna i Hercegovina je poznata kao zemlja nevjerovatno lepe i divlje prirode, ali i skrivenih bisera koje nekako uspije da sačuva od javnosti. Jedan od takvih je i jezero Kop, jedno od najčistijih jezera na prostoru Bosne i Hercegovine, ali i regiona.

Jezero Kop se nalazi u blizini Tuzle, u Šićkom Brodu. Dugačko je 800 metara, široko 400 metara i u najdubljem dijelu je duboko oko 35 metara.

Njegova veličina je idealna za rekreacijski i takmičarski ribolov, posebno što se napaja vodom iz čak sedam izvora, što ovo jezero čini najčistijim od svih jezera u Tuzlanskom kantonu.

Jezero je nastalo 1987. godine na površinskom kopu Šićki Brod po kom je i dobilo ime.

Jezero Kop nije toliko poznato kod turista, pa ga još uvek ljubomorno samo za sebe čuvaju mještani i lokalni ribolovci.

 

Penjačice su prilagodljive, otporne i dekorativne – Jeste li znali da su i korisne?

U borbi za mjesto pod suncem svaka biljka pokušava zauzeti što povoljniji prostor za rast.
U tome im definitivno ne pomaže što su osuđene samo na mjesto na kojem su niknule. U tom nadmetanju gdje nijanse često znače razliku između života i smrti jedna velika i raznolika skupina odlučila se za jedinstvenu taktiku. Oni će za svoj rast koristiti potporu u obliku susjedne biljke, stijene ili bilo kakvog oblika stabilne forme. Na taj način se ne mora ulagati puno energije u vlastito deblo već se ta energija može preusmjeriti u veću masu zelenih dijelova, a to ujedno znači i lakši pristup sunčevom svjetlu. U vrlo gustim tropskim šumama, gdje postoji izuzetno velika konkurencija među biljkama, penjačice čine oko 40% biljnog fonda što najbolje dokazuje njihovu prilagodljivost i svestranost u ekstremnim uslovima.

TEHNIKE ‘USPONA’

Posebna skupina su biljke poput bršljana (Hedera helix) koje se adventivnim korijenjem na stabljici, ili u nekim drugim slučajevima čak i ljepljivim pipcima, ‘zalijepe’ na tijelo domaćina. Tako se mogu zauzeti i ravne površine poput zidova, debala i stijena. To se pokazalo vrlo korisno budući da ne postoji velik broj drugih vrsta koje to mogu.

Dijelimo ih na one kojima je za rast potreban potporanj i na one koje samostalno prianjaju uz tvrde vertikalne površine​​

Mnogo brojniji i više uobičajeni načini uključuju penjanje pomoću ovijanja, probijanja, kuka, vitica, listova, grana ili trnova. Prvi uslov za sve vrste je da postoji adekvatan potporanj. U prirodi je to najčešće druga biljka, a u vrtovima sve varijante građenih struktura.

Biljke poput svih vrsta pasulja su se specijalizovale za ovijanje oko stupastih nosača i veliki problem im predstavlja uspeti se na rešetkastu strukturu. Nasuprot tome, razne vrste pavitina (Clematis sp.) imaju problema pri usponu na stupaste forme, ali zato vrlo elegantno svladavaju vertikalne rešetke uz pomoć mladih listova koji se ovijaju oko njih.

Odličan način penjanja je vitica koja može izbijati iz stabljike, baš kao kod vinove loze (Vitis vinifera), ili biti modifikovani list što je vidljivo u slučaju raznih vrsta grašaka. Ove vitice praktički ‘pipaju’ po zraku u smjeru kazaljke na satu ili obrnuto, i kada napipaju pogodni potporanj oviju se oko njega stabilizirajući stabljiku.

Posebna skupina su biljke koje za ovijanje koriste svoje vegetativne vrhove. Promatrajući neke vrtne kulture poput bundeve ili krastavca uočavamo da će, ako nema potpornja, rasti u nivou tla. U slučaju da ima potpornja biljke će se vrhom probijati kroz svaki slobodan prostor u visinu i time si omogućavati što više sunčevog svjetla. Još jedan primjer takvog vrlo uspješnog načina je i svima poznata glicinija (Wisteria sinensis).

Na kraju, penjačicama se mogu smatrati i biljke koje zapravo i nemaju previše efikasan sistem penjanja, ali se zbog dugačkih i savitljivih grana uspijevaju zadržati na potpornju. Dobar primjer toga su ruže penjačice (Rosa sp.) ili bugenvilije (Bougainvillea spectabilis).

PRIMJENA U VRTOVIMA

U našim vrtovima, gdje često postoji problem manjka prostora, penjačice su se pokazale kao idealan kompromis. Prije svega omogućavaju vertikalno uzdizanje zelenila bez pretjeranog utroška prostora. Svako, pa i vrlo malo, stablo zahtijeva prostor koji rijetko manji od 2-3 m² u promjeru, a i nije ga preporučljivo saditi uz objekte, zidove ili ograde. Penjačice daju veliku zelenu masu na vrlo malom prostoru, a zavisno od oblika potpornja ili plohe mogu se dobiti sve zamislive forme. Osim estetike penjačice su idealne kada se želi postići zaštita od pogleda, vjetra ili sunca uz relativno brz rast.

One vrste koje smatramo klasičnim penjačicama mogu se podijeliti u nekoliko osnovnih smjerova.

Osnovna podjela može biti na one kojima je za rast potreban potporanj i na one koje samostalno prianjaju uz tvrde vertikalne podloge.

Prianjajuće penjačice su vrlo mala skupina u odnosu na ostale. U našim krajevima su uobičajene i najviše korištene dvije vrste prianjajućih penjačica odnosno onih koje se koriste adventivnim korijenjem: bršljan (Hedera helix) i trolisna ukrasna lozica (Parthenocissus tricuspidata). Bršljan je izuzetna i prilagodljiva biljka koja osim penjanja može služiti i kao pokrivač tla budući da se sasvim dobro razvija i širenjem po tlu. Osim toga odlično podnosi i sjenu. Zimzelena je vrsta, a u hladnim mjesecima cvjeta i time omogućuje pčelama kasnu ispašu.

Trolisna ukrasna lozica je listopadna vrsta s zelenim lišćem u razdoblje vegetacije koje u jesen poprima atraktivnu jarko crvenu boju. Trolisnu lozicu ne treba zamijeniti za peterolisnu lozicu (Parthenocissus quinquefolia). Naime, ova vrsta je odlična zbog otpornosti i bujnog rasta, ali joj je potreban potporanj budući da nema korjenčiće za ‘lijepljenje’ na podlogu.

Pročitajte: Ovo je najpopularnija ruža penjačica: Sorta stara 90 godina, nikog ne ostavlja ravnodušnim!

U vrtovima gdje postoji problem manjka prostora, penjačice omogućavaju vertikalno uzdizanje zelenila bez pretjeranog utroška prostora

Mnogo veća skupina su penjačice kojima je potreban neki oblik potpornja. Postoji podjela na drvenaste i zeljaste vrste, višegodišnje ili jednogodišnje kao i na listopadne i zimzelene. Naravno, tu su i prethodno nabrojane različite metode ‘penjanja’ odnosno pridržavanja za potporanj. Za ovu priliku izdvojene su samo neke zanimljive vrste koje je vrlo lako nabaviti i uzgojiti na našim prostorima.

PAVITINE ODNOSNO KLEMATISI (CLEMATIS SP.)

Rod koji broji oko 300 vrsta uz vrlo velik broj različitih varijeteta. Jedne su od najpopularnijih vrtnih biljaka upravo zbog te šarolikosti i jednostavnosti uzgoja. To su listopadne trajnice koje vole mnogo sunca ali uz zasjenu oko korijena. Zato je dobro u podnožje penjačice posaditi i nekoliko manjih trajnica.

PORODICA KOZOKRIVNA ILI LONICERA (LONICERA SP.)

Ima prekrasne mirisne cvjetove na koje rado navraćaju oprašivači. Neke vrste imaju brz i izrazito bujan rast (Lonicera japonica) koji može napraviti dosta problema u manjim vrtovima pa je možda bolje izabrati manje bujne vrste poput Lonicera sempervivens ili Lonicera periclymenum, koju možete naći i u našim šumama. Budući da je to izvorno šumska biljka voli imati korijenje u sjeni, a stabljiku i cvjetove na suncu. Ako temperature ne padaju ispod -5°C biljka ostaje zimzelena.

Osim estetske komponente, penjačice omogućuju zaštitu od pogleda, vjetra ili sunca, dok kod jestivih imamo i korist u prehrani

GLICINIJA (WISTERIA SINENSIS)

Izrazito bujna i brzorastuća listopadna trajnica koja cvijeta bujnim grozdastim cvatovima sredinom proljeća. Voli sunce i na pravom položaju može izrazito jako narasti zbog čega je potrebno redovno i pažljivo održavanje. Te značajke je ujedno čine i kvalitetnom vrstom za pergole i sjenice.

TEKOMA (CAMPSIS RADICANS)

Listopadna penjačica koja poput glicinije može izuzetno puno narasti. Penje se uz pomoć zračnog korijenja i naraste do 20 m visine. Cvate trubastim narančastim cvjetovima koji privlače pčele. Ova vrsta svakako nije za male vrtove zbog nekoliko razloga. Osim bujnog rasta ujesen ima dosta otpalog lišća. Korijenskim sistemom se širi do desetak metara u okolinu i ako se zapusti može zagušiti većinu vrtnih biljaka. Ako se i ukloni još će godinama pružati mlade izboje putem korijena.

Pročitajte: Kako da napravite luk za tikvice penjačice

RUŽE PENJAČICE (ROSA SP.) 

Postoje u velikom broju varijeteta s različitim bojama i veličinama cvata. Kao što je ranije navedeno nisu prave penjačice i za rast im je potreban dobar potporanj, a često i povezivanje. Vole osunčana mjesta s minimalno 6 sati sunca i potrebno ih je orezivati.

BUGENVILIJA (BOUGAINVILLEA SPECTABILIS)

Može rasti kao penjačica ako joj se osigura potporanj, ili se može širiti po tlu ili uz ograde. Cvijeta malim žutim ili ljubičastim cvjetovima koji su okruženi velikim ružičastim pricvjetnim listovima, a koji su zaslužni za atraktivan izgled biljke. Ako raste kao penjačica potrebno ju je posaditi barem 30 cm od potpornja i potrebno je pripaziti na orezivanje budući da naraste i preko 15 metara. Nije otporna na hladnoću, ali je relativno otporna na sušu, i zato najbolje uspijeva u primorskim krajevima.

Pročitajte: Bugenvilija – Penjačica raskošnih cvjetova

PASIFLORA, MARAKUJA ILI ISUSOVA KRUNA (PASSIFLORA)

Penjačica koja potječe iz tropa iako prema mom iskustvu sasvim dobro uspijeva i u kontinentalnim krajevima. Kod nas postaje sve popularnija, a posebno vrsta Passiflora edulis koja ima dobro poznate jestive plodove jajolikog oblika. Kod ove vrste plodovi su jestivi, a kod nekih drugih poput Passiflora caerulea čak i nejestivi, odnosno uzrokuju blago trovanje pa je potreban oprez. Biljka ima izrazito bujan rast, a tanke grane mogu narasti i do 10 m dužine. Osim ukusnih plodova najveći adut ove biljke su prilično razmetljivi neobični cvjetovi.

Gotovo sve penjačice se mogu uzgajati i u teglama odnosno na krovnim vrtovima. Ne ustručavajte ih se koristiti na balkonima i terasama zato što je tamo vertikalno zelenilo jedno od najdragocjenijih elemenata. Pripazite samo da posude budu dovoljno velike i zaštićene od promjena temperature kako bi biljka imala dovoljno hranjiva, vode i ujednačene toplinske uslove.

Evropa bilježi najgoru godinu u prinosu meda

Evropa očekuje najgore prinose meda u istoriji. Razlog za to su klimatske promjene, sezona cvjetanja koja je krenula ranije, a trajala kraće, mraz i loši vremenski uslovi, koji su nanijeli velike štete pčelarima.

Francuski pčelari očekuju najlošije prinose meda u posljednjih nekoliko decenija, a Rojters prenosi kako je neuobičajeno hladno i vlažno vrijeme spriječilo pčele da ga proizvedu. Francusko udruženje pčelara UNAF saopštilo je kako se, na osnovu informacija dobijenih od regionalnih udruženja, očekuje da će prinos za ovu godinu biti između 7.000 i 9.000 tona, to jest trećina od količine prikupljene u 2020. godini.

– Ovo će biti najlošiji prinosi u istoriji naše organizacije, najgori u posljednjih najmanje 50 godina – napomenuo je predsednik UNAF-a Kristijan Pons.

Pročitajte: Pronađeno 230 kilograma lažnog meda

On je rekao i da pčelari širom Evrope imaju slične probleme zbog lošeg vremena i klimatskih promjena koje će imati trajni uticaj na proizvodnju.

Iz ovog udruženja poručili su da će ova godina biti katastrofalna za med jer su na području Francuske uslovi bili vrlo teški za pčele u proljeće i ljeto, s dugim razdobljima mraza, hladnoće, kiše i sjevernog vjetra. Kažu da klimatske promjene s kojima se suočavaju posljednjih 15 godina sada uzimaju danak i da sezone cvjetanja postaju sve ranije i kraće. Ističu da se u mnogim predjelima te zemlje sezona ispaše završava već poslije jula, a da je ranije trajala nekoliko nedjelja duže.

– Postepeno klimatske promjene štete našem poslovanju. Ovim tempom biće sve manje domaćeg meda – kaže Kristijan Pons.

Napominju i da zbog svega ove godine bagremovog meda praktično neće biti, drugu godinu zaredom, dok je proizvodnja onog od kestena i suncokreta bila jako slaba. Berba šumskog, planinskog i borovog takođe je razočaravajuća jer je sezona cvjetanja bila prekratka, a samo onaj od lavande na mediteranskom jugoistoku zemlje dao je dobar rod – saopštio je UNAF.

Ova organizacija procjenjuje da Francuska troši oko 40.000 tona meda godišnje i uvozi više od 30.000 tona, dok će količine izvoza ove godine biti vrlo male.

– Klimatske promjene postepeno štete našem poslovanju. Ovim tempom biće sve manje domaćeg meda – zaključio je Pons.

Pročitajte: Zbog smanjenog prinosa, cijena meda u Srbiji skočila više od 100 odsto

I pčelari iz Slovenije žale se na klimatske promjene, piše “Politiko”. Peter Kozmus iz Slovenačkog saveza pčelara kaže da je godina jako loša i da gotovo 80 odsto nije imalo nikakve prinose. Portal navodi da je u Italiji slična situacija i da su uzgajivači povećali broj košnica kako bi preživili.

Proizvođači u Srbiji takođe su nedavno upozorili da već sada nema dovoljnih količina meda i da je pitanje šta će se desiti naredne godine. Pčelari tvrde da vlada velika nestašica i da je realna cijena kvalitetnog meda trenutno visoka. Februarski mrazevi, a zatim i suša smanjili su domaću proizvodnju, a otkupna cijena počela je da raste. Sredinom godine stigle su konačne naznake da će ove godine med biti skup, a krajem avgusta snimljene su fotografije bagremovog meda u rafovima nekih od najvećih supermarketa po cijeni od od gotovo 1.900 dinara.

U Savezu pčelarskih organizacija ranije su rekli da glavni proizvođači u Evropi neće imati bagremovog meda u ponudi, a da će Srbija moći tržištu da ponudi izvesne ograničene količine, i to isključivo meda iz 2021. pošto su sve zalihe praktično bile izvezene.

Evo koja je razlika između bijelih i smeđih jaja

Jaja su namirnica koju većina najviše koristi kao samo jelo ili kao dio brojnih jela.

Kupovina jaja možda zvuči kao jednostavan zadatak, ali širok spektar opcija može da nametne brojna pitanja od veličine, preko boje, pa sve do pakovanja.

Koja je razlika između smeđih i belih jaja?

Boja ljuske jajeta zavisi od rase kokoške koja nosi jaje, a ne od ishrane, životne sredine ili drugih faktora. I bijela i smeđa jaja su prirodna, kao i druge nijanse sive boje. Ne postoji apsolutno nikakva razlika u ukusu ili kvalitetu jajeta na osnovu boje ljuske.

Razlika je u genima.

“Bijela jaja legu kokoške sa bijelim perjem, dok žuta jaja legu koke sa šarenim i crvenim perjem. Takođe, postoji i vrsta Amerukana kokoški koje legu jaja sa plavom ljuskom”, objasnio je Tro. V. Bui sa Univerziteta Kornel za New York Times.

Bijele kokoške često nose bijela jaja, a smeđe, crvenkaste kokoške imaju više pigmenta u ljusci jajeta.

Pročitajte: S ovim trikom guljenje kuvanih jaja vam više neće biti problem

Da li je veličina jaja bitna?

Veličina jaja može zavisiti od različitih razloga, poput rase pilića ili ishrane, ali najznačajniji faktor je starost, pri čemu starije kokoške nose veća jaja. Iako veličina jaja ne utiče na kvalitet, može napraviti razliku ako pečete ili pripremate recept.

Koji je najbolji način za čuvanje jaja kod kuće?

Većina frižidera ima prostor za skladištenje jaja na vratima, ali ovo nije najbolje mjesto za njihovo držanje. Jaja se najbolje čuvaju u kutiji u kojoj su kupljena, unutar glavnog dijela frižidera, gdje je temperatura najkonzistentnija. Ovo je poželjnije u odnosu na vrata frižidera, koja se otvaraju i zatvaraju i mogu da variraju u temperaturi i nivoima vlage. Svježa jaja obično traju oko šest nedjelja u frižideru, ali mogu da traju i duže. Da biste provjerili da li vam je jaje pokvareno, nježno ga dodajte u visoku čašu vode – ukoliko potone, dobro je, ali ako pluta, bacite ga, piše Real Simple.

Pročitajte: Kako pravilno konzumirati prepeličja jaja

TONIK ZA ČIŠĆENJE LICA OD ŠIPKA

Šipak je svrstan  među najdragocjenije biljke jer obiluje velikim količinama vitamina, minerala, organskih kiselina i drugih biološki aktivnih materija.

TONIK ZA ČIŠĆENJE LICA OD ŠIPKA

U vatrostalnu posudu pogodnu za miješanje stavite dvije kašikice šipka u prahu i prelijte ga s 2 dl kipuće destilovane vode. Dobro promiješajte drvenom kašikom i ostavite da odstoji 20 minuta.

Procijedite tekućinu kroz gustu gazu u čistu posudu i ostavite da se ohladi na sobnoj temperaturi, a zatim dodajte dvije kašikice virdžinijskog oraha (hamamelis virginiana) i tri kapi esencijalnog ulja lavande.

Pročitajte: Vino od šipka – Lako, jednostavno i ljekovito /RECEPT/

 

Sremska kobasica – Recept i postupak sušenja za neodoljiv ukus

Sremske kobasice su poznati specijalitet ne samo širom Vojvodine i Srbije. Upotrebljavaju se u varivima, kiselom kupus, sarmi i sl. a najbolje su narezane sirove i servirane kao meze, zakuska ili hladno predjelo.

Potrebno je: (za 10 kg nadjeva)

  • 7 kg svinjskog mesa
  • 2 kg goveđeg mesa
  • 1 kg svježe slanine bez kožurice
  • 300 g soli
  • 30 gr mljevenog crnog bibera
  • 100 gr slatke i isto toliko ljute aleve paprike
  • 10 gr bijelog luka i
  • 15 metara tankih svinjskih crijeva za nadjev

PRIPREMANJE SREMSKE KOBASICE

Za pripremanje sremskih kobasica potrebno je svinjsko mesto od plećki (lopatica), a goveđe samo od vratine. Ukoliko, pak, ne koristite govedinu za izraadu sremskih kobasica, onda valja upotreijebiti i svinjsku vratinu i meso između rebara, ali tada ne treba dodavati slaninu.

Mesto zatim očistiti o žilica, pa samljeti na sitnoj rešetki zajedno sa slaninom i očišćenim bijelim lukom. Dodati so, biber i alevu papriku, pa mijestiti rukama najmanje pola sata, da bi se začini sjedinili sa mesom. Punilicom puniti tanka svinjsa crijeva, dobro oprana i „šlajmovana“, a tokom punjenja paziti da se ne stvaraju „vazdušni jastučići“. Ukoliko do toga dođe, treba probosti crijevo na tom mjestu i rukom izravnati, pa nastaviti s punjenjem kobasice.

Kobasice ne treba da su duže od metar, a kada su sva crijeva napunjena istisnuti s krajeva 2-3 centimetra nadjeva i te prazne krajeve dobro uvrnuti.

Sremska kobasica mora biti na promajnom mjestu 2-3 dana, a zatim ih dimiti u sušari/pušnici hladnim dimom. Taj proces traje desetak dana, s tim da se kobasice dime dva dana, a jedan dan vjetre, odnosno provjetrava se pušnica kako neprijatan miris ne bi ugrozio lijep miris dimljenje kobasice.

Najbolji dim je onaj od suvog graba i bukve, koji ne smiju goriti plamenom. Ukoliko do toga dođe, drva treba prekriti piljevinom od istog drveta. Kobasice i ostale suhomesnate prerađevine nije preporučljivo dimiti na šapurikama, kukuruzovini ili sličnom ogrijevu, jer sadrže mnogo katrana i štetnih materija.

Kada kobasice dobiju lijepu zlatno rumenu boju, proces dimljenja je završen, pa ih tada treba staviti na sušenje i dozrijevanje. To traje mjesec i po do 60 dana, zavisno od debljine prerađevine (kobasica,kulen, slanina, šunka), spoljnih klimatskih uslova i mjesta na kojem dozrijevaju. Prostorija u kojoj se suši dimljeno meso mora biti tamna i prozračna, a temperatura najviše do 12 – 13 stepni iznad nule. Najpogodnije mjesto za dozrijevanje je tavan.

Zašto bi svaki dan trebalo da popijete šoljicu čaja od đumbira

Ova ljekovita začinska biljka potiče iz južne Azije. Najkvalitetniji đumbir danas se uzgaja u Australiji i Jamajci, zatim u Indiji i Kini, a dolaskom u Evropu, korijen đumbira ubrzo je postao neizostavni dodatak svakom jelu.

Aktivni sastojak đumbira je gingerol – uljasta gusta tečnost ljutkastog ukusa, ima svojstvo analgetika, djeluje protivupalno i antioksidativno i ima antibakterijski efekat.

Nutritivna vrijednost đumbira je zapanjujuća. Sadrži vitamin C, vitamine B grupe, magnezijum, gvožđe, kalcijum, kalijum, natrijum i fosfor. Dakle, sigurno je da ovaj nevjerovatan začin zahvaljujući svojim ljekovitim sastojcima ima brojne dobrobiti za zdravlje!

Sigurno ste do sada već naišli na kulinarske recepte u kojima se narendani đumbir dodaje slatkim i slanim jelima ili tijestu za kolače. Ali ovo nije jedina namijena ove biljke. Često se u svrhu ljekovitog svojstva priprema čaj od svježeg đumbira koji prijatno zagrijava cijelo tijelo. Čaj od đumbira se koristi u ublažavanju raznih tegoba, a u nastavku pročitajte zašto bi svaki dan trebalo da pošijete šoljicu čaja od đumbira.

Pročitajte: Zašto je dobro piti vodu s đumbirom i limunom?

Podstiče probavu i čisti organizam

Đumbir se već stotinama godina koristi za dobro varenje i za ublažavanje crijevnih tegoba. Ova začinska biljka ima protivupalna svojstva i sadrži enzim zingibain, koji pomaže u varenju proteina. Čaj od đumbira efikasno djeluje na neprijatne digestivne tegobe i čisti organizam od otrovnih toksina koji se talože u organizmu.

Priprema čaja:

  1. Stavite oljušteni đumbir (2 komada od 5 cm debljine) u pola litra provrele vode i kuvajte ga na laganoj vatri 20 minuta.
  2. Čaj procijedite i po želji dodajte med i limun.
  3. Pijte često ovaj melem za želudac i crijeva, vaša probava će vam biti zahvalna, a nadutost uzrokovana brzim i prekomjernim jedenjem će biti smanjena.

Lijek protiv gripa i prehlade

Prirodni lijekovi koji nam pomažu u borbi protiv prehlade i gripa su svuda oko nas, bitno je znati da ih prepoznamo i primjenimo. Čaj od đumbira je već od davnina prepoznat kao lijek protiv prehlade i gripa, smiruje kašalj i zbog svog antibiotskog svojstva djeluje efikasno protiv upala.

Ovaj ljekoviti napitak je čudesna prevencija protiv prehlada i gripa koji nas očekuju tokom nadolazećih hladnih mjeseci.
Kako biste dočekali zimu spremno i očuvali imuni sistem organizma, savjetujemo da već sada počnete konzumirati sljedeći napitak:

  1. U 2,5 dl vrele vode dodajte4 do pet tankih komada oljuštenog đumbira.
  2. Kuvajte poklopljeno 5 minutai sklonite s vatre da odstoji još 5 minuta poklopljeno.
  3. Kada procijedite čaj, dodajte sok od pola limuna i zasladite kašičicom meda.

Pročitajte: Napravite sami ukusan i brz vitaminski sok od đumbira bez šećera

Poboljšava cirkulaciju i smanjuje rizik od srčanog udara

Poznato je da je voda najveći prijatelj zdravlja, ako nedostaje voda, pritisak u organizmu pada, a cirkulacija postaje otežana. Za normalnu cirkulaciju potrebno je popiti oko litru i po vode dnevno.

Čaj od đumbira takođe podstiče cirkulaciju, zagrijava cijelo tijelo tako da potiskuje krv do kapilara na površinu kože. Zahvaljujući svom aktivnom sastojku gingerolu pospješuje cirkulaciju krvi, spriječava zgrušavanje i smanjuje rizik od nastanka bolesti srca i krvnih sudova.

Redovnom konzumacijom čaja od svježeg đumbira spriječićete nakupljanje plaka u arterijama i značajno smanjiti rizik od nastanka srčanog i moždanog udara.

Ublažava mučninu

Čaj od đumbira ima vrlo smirujući efekat, a brojna istraživanja potvrđuju da đumbir spriječava jutarnju mučninu kod trudnica, morsku bolest, povraćanje i mučninu pri vožnji.

Kada osjetite prve znakove mučnine popijte čaj od đumbira, djelovaće umirujuće na vaš organizam i spriječićete mučninu i povraćanje.

Pročitajte: ĐUMBIR LIMUN I MED: Tri sastojka koji regenerišu vaše tijelo

Brojna su ljekovita svojstva koja krase ovu biljku. Osim navedenih karakteristika čaj od đumbira ublažava simptome artritisa, koristi se kod alergija, djelotvoran je lijek protiv migrene, djeluje kao antiseptik, snažan je antioksidans koji pospješuje funkciju jetre i odličan je za detoksikaciju organizma.

Đumbir je odličan prirodni lijek koji djeluje protiv-upalno, a njegova upotreba u svakodnevnoj ishrani u obliku čaja ili kao začin će doprineti cjelokupnom zdravlju vašeg organizma.