Naslovnica Blog Stranica 350

Šta su FITOPREPARATI?

Fitopreparati su biljni preprati izrađeni od tzv. standardizovanih ekstrakata, odnosno ekstrakata definisanog sadržaja aktivne komponente. Preparati su  u sljedećim galenskim oblicima: sirupi, kapsule, masti, gelovi, rastvori.

Biljne droge i biljni lijekovi se osim u tradicionalnoj medicini, sve više, koriste u razvijenim zemljama Evrope po konceptu racionalne fitoterapije. Za ovaj vid terapije se koriste lijekovi koji su pripremljeni od standardizovanih ekstrakata čiji su aktivni sastojci definisani i deklarisani, oni pokazuju doznu zavisnost i odgovaraju famaceutskim zahtjevima za određeni dozirani oblik. Takođe, moraju biti registrovani na osnovu potvrđenog kvaliteta, efikasnosti i neškodljivosti.

U novije vrijeme najviše su ispitivani fitopreparati proizvedeni od ekstrakta sljedećih biljnih droga: cvijet kamilice, herba gospine trave, glavica bijelog luka, list ginko bilobe, list sene, cvijet i list gloga…

Pojam fitopreparata obuhvata (u širem smislu): droge (monokomponentni čajevi, čajne mješavine, sparšaene i praškaste droge), ekstrakte ( tinkture, tečni, polutečni i suvi ekstrakti) i dozirane farmaceutske oblike (pravi fitopreparati).

Tri recepta za pravljenje salamure

PRVI NAČIN PRAVLJENJA SALAMURE – Uzeti 50-70 grama šalitre, 1-1¼ kilograma soli i sipati u jednu kantu čiste vode. Istucati nekoliko glavica bijelog luka i dodati vodi. Ova mješavina da stoji nekoliko sati, za koje vrijeme mješavinu treba nekoliko puta dobro promiješati. Poslije 3-4 sata ova mješavina izlije se na usoljeno meso.

DRUGI NAČIN PRAVLJNJA SALAMURE – Staviti u lonac 3½ kilograma soli, 50 grama šalitre, 140 grama šećera, 20-30 grama bibera u zrnu, majoran, korijander i glavicu bijelog luka. Svemu ovome dodati 15 litara vode i pustiti da ova mješavina na vatri zavri. Kada se ta masa ohladi, preliti njome meso koje je stavljeno u čist drveni sud.

TREĆI NAČIN PRAVLJENJA SALAMURE – U jedan veliki lonac sipati hladne vode. U vodu staviti 2 glavice neočišćenog, istucanog bijelog luka i nešto soli. Ovoj mješavini dodati, poslije izvijesnog vremena, ocijeđeni sok od mesa pa njome preliti meso, tako da potpuno ogrezne.

Pročitajte: Koje začine koristiti u pripremi mesa za zimnicu

Da li plastika i najloni STVARNO štite biljke od izmrzavanja?

Odmah ćemo odgovoriti na to pitanje. Upotreba plastike bez dodatnog oblika zaštite nije rešenje i može učiniti više štete nego koristi. Poljoprivredni stručnjaci i profesionalni baštovani predlažu pristup iz nekoliko uglova kako bi se biljke zaštitile od izmrzavanja. U nastavku možete saznati koje su to tehnike.

Iskusni baštovani koriste nekoliko tehnika kako bi u najhladnijem periodu zaštitili biljke u svojim baštama. Neke možda znate, a neke će vam dobro doći baš u ovo vrijeme.

Voda i malč

Kako vlažna zemlja bolje zadržava toplotu od suve, preporuka je da se biljke zaliju ujutro ali izbegavajte da se voda nađe na lišću ili će da smrzne. Nakon zalivanja, raširite debeli sloj malča preko zemlje oko biljke, najmanje 5-6 cm. To će pomoći da se zemlja izoluje i da se zaštiti korijen od izmrzavanja. Voda i malč mogu da budu sve što je potrebno za veće, teže biljke.

Prekrivači

Mnoge nježne trajnice u baštama zahtijevaju dodatnu pomoć kada nastupi mraz. Biljke možete pokriti raznim vrstama pokrivača ali se najčešće preporuke agril folija. Ona je termički obrađena i predstavlja kvalitetnu toplotnu barijeru, a može da posluži i kao zaštita od insekata i ptica.

Zaštita od hladnog vjetra

Pojedini baštovani prave barijere od hladnog vjetra oko biljaka, posebno oko ruža, uz pomoć žice za ograđivanje kokošinjca. Prvo se pobodu drveni stubići u zemlju oko biljke i oni moraju biti viši od biljke. Žica od kokošinjca se obomota u dva reda, poveže, a između se napuni osušenim lišćem. Kako drveni stubići vire iznad žice, preko biljke se stavi prekrivač i poveže se za stubiće. Na taj način prekrivač takođe štiti biljku ali je ne dodiruje jer su kočići iznad njene visine.

Oštećenja od mraza

Uprkos najboljim namjerama, uvijek može doći do oštećenja od mraza. U tom slušaju je važno da se oduprete iskušenju da vodom operete led sa lišća već pustite da se sam otopi.

Koristite makaze za orezivanje kako biste uklonili oštećeno lišće i oštećene zelene stabljike, ali nemojte još da dirate drvenaste biljke. Pričekajte proljeće kako biste izrezali oštećene drvenaste dijelove do zelenog, neoštećenog dijela.

Pročitajte: Kako pomoći biljkama da spremne dočekaju zimu?

5 stvari koje ne smijete raditi s mljevenim mesom

Mljeveno meso nezaobilazan je dio svakodnevnih jela koje pripremamo u vlastitom domu. Iskoristite njegov maksimum, i ne činite sljedeće greške.

 

4. Ocijedite višak vode

Mljeveno meso tokom pirjanja ispušta višak vode, koje ispari uslijed dugotrajne termičke obrade. Nemojte se bojati ocijediti ovu vodu tokom kuvanja, pogotovo ako slijedite recept i brinete se koliko tekućine morate dodati za pripremu određenog umaka ili jela.

5. Nemojte ispirati mljeveno meso prije ili nakon kuvanja

Ispiranje mesa prije kuvanja ne uklanja bakterije s njegove površine, dok ispiranje nakon termičke obrade uklanja sav ukus.

Konzervisanje povrća sirćetom

Za konzervisanje povrća dolazi u obzir samo potpuno zdravo, neoštećeno i svježe povrće. Uvelo povrće koje je stajalo nekoliko dana nije za konzervisanje, a i njegova biološka vrijednost je znatno smanjena, vitamina u takvom povrću je veoma malo.

KONZERVISANJE POVRĆA SIRĆETOM

Ovaj način konzervisanja povrća je veoma star, ali se i danas monogo primjenjuje, jer su proizvodi dobijeni na taj način, prijatno kiselkastog ukusa.

U jakim sirćetnim rastvorima mikroorganizmi se ne mogu razvijati. Ujedno je to, moglo bi se reći, i nedostatak ovakvog načina konzervisanja, jer povrće koje je konzervisano u suviše jakom rastvoru sirćeta ne prija svakome. Ako se takvo poveće opere da bi mu se ublažila kiselost, ono gubi od svoje vrijednosti. Zato je preporučljivije pripremanje blago sirćetnog rastvora i ostavljanje povrća u ovom rastvoru, a poslije toga kraća pasterizacija. Povrće se stavlja u obične tegle i povezuje pergamnt-papirom.

Povrće mora biti jednakomjerno složeno, ne previše zbijeno, da sirće može da prodre do svakog dijela. Ako se povrće prethodno omekšava, ne smiju mu se davati nikakva sredstva, soda bikarbona ili modra galica, zbog toga da bi zadržalo boju.

Ako se povrće konzerviše u većim sudovima (buradima), tada bure i sve daske koje će se upotrijebiti treba prethodno oribati i preliti vrelom vodom. Krpe za prekrivanje povrća moraju biti prokuvane i isparene.

Pročitajte: BEZ KONZERVANSA, NA STARINSKI NAČIN – Najbolji recept za turšiju sa karfiolom i šargarepom

KAKO SE PRAVILNO KUVA VINO – Dodajte ove začine za čarobnu aromu!

Postoji mnogo varijacija na temu kuvanog vina, a mi vam dajemo osnovni recept.

Hladni jesenji dani idealan su period da zagrijete svoje tijelo toplim napitkom. Kuvano vino, vole čak i oni koje baš i ne usrećuje kišovito i hladno vrijeme. Pijte ga u društvu, sa porodicom ili prijateljima i siguno ćete uživati.

Pročitajte: CRNO VINO SA BIJELIM LUKOM – Izbacuje višak soli, uklanja loše masnoće, a jača tijelo

Sastojci:

  • 1 litar crnog vina
  • 1 paketić kore cimeta ili kesica mljevenog
  • nekoliko karanfilića
  • 150-200 ml vode
  • 5-7 kašičica šećera (ili više ako volite slađe)
  • kora pomorandže (po želji)

Priprema:

U vodi rastopite šećer, dodajte cimet, karanfiliće, koru pomorandže i kuvajte dok otprilike pola vode ne ispari. Ulijte vino i zagrijte do ključanja. Služite u toplim šoljama.

 

Troskot ljekovita biljka – Za šta i kako se korsiti?

Troskot biljka – Jednogodišnja je, niska, prilegla kozmopolitska biljka korov, visine do 40 cm, gusto je razgranana, sastavljena od crvenkastih članka, s ovalnim izduženim linearnim listovima koji su zašiljeni ili tupi. Puzava stabljika proviđena je crvenkasto-smeđim koljencima, razgranjena je i do vrha snabdjevena malim, eliptičnim do linealno-suličastim listovima koji su sjedeći i po rubu hrapavi. U pazušcima listova nalaze se neugledni cvjetovi bijele ili blijedoružičaste boje. Oporog je ukusa.

Cvijet je neugledan i mali, zelenkasto crvene do bijele boje, a stoje na kratkoj peteljci u lisnim pazušcima, tvoreći kitice od po 2-5 cvjetića.

Miris i ukus: čitava biljka ima jedva primjetan miris, a ukusa je trpkog i stežućeg.

Bere se: U proljeće, i to lišće i mladi vršci stabljika, a cvate od kraja juna do septembra, bez naručitog je mirisa i ukusa koji veže.

Pročitajte: Liječenje biljem prema Vasi Pelagiću – Evo koji se čajevi piju u februaru, a koji u martu!

Ljekoviti dijelovi biljke

Tijekom čitavog ljeta, a za lijepog vremena i u ranoj jeseni sabire se čitava biljka (Herba Polygoni) te se osuši u hladu na prozračnom mjestu. Biljka se kod sabiranja ne smije čupati s korijenom, niti se smije sabirati na onečišćenim i prašnim mjestima, po jarcima uz ceste i drugdje.

Sušenjem na suncu dobije se droga sive boje, puna stabljike, jer se s tako osušene biljke vrlo lako orune sitni i nježni listovi. Dobro osušena biljka mora imati lijepu zelenu boju.

Ljekovite i djelotvorne materije: biljka prije svega sadrži kremičnu kiselinu, od toga znatne količine rastvorljive kremične kiseline, nadalje tanin, eterično ulje, taninsku kiselinu i sluz. U eteričnom ulju sadržana je kamforu slična tvar – perzikariol.

Stanište: troskot je jedna od rijetkih biljaka koja se susreće na svim kontinentima. Nalazi se kao korov na putevima, dvorištima, oranicama, vrtovima, na ledinama i na zapuštenim mjestima, uopše na siromašnim tlima.

Za jelo koristimo potpuno mlade izdanke troskota. Za lijek beremo cijelu biljku za vrijeme cvatnje, koju sušimo na toplom i prozračnom mjestu.

Pročitajte: U kom mjesecu treba BRATI ljekovite biljke – Poklanjamo vam KALENDAR branja biljaka!

Ljekovito djelovanje

U narodu postoji izreka da svaki travar posjeduje uvjerenje kojim biljkama može vjerovati ili imati povjerenja to jeste za sigurno njihovo ljekovito djelovanje, a u ovom slučaju izreka se odnosi i na troskot.

Djeluje diuretski i adstringentno. Pomaže kod upala u ustima i probavnim organima, kod upala želuca i crijeva. Olakšava izlučivanje tekućine iz organizma te pomaže pri upalama mokraćnih puteva, pomaže kod problema disajnog sistema.

Troskot je godinama poznat kao lijek za takozvane „ženske“ bolesti, ali je izuzetno efikasan i u liječenju kardiovaskularnih oboljenja jer stimuliše rad srca.

Izvrsno je sredstvo za zaustavljanje povraćanja krvi, liječenje katara želuca i čireva u želucu. Koristi se, inače, za grgljanje kod upala grla i ždrijela.

Primjena i djelovanje:

Troskot rastvara, steže i čisti, pa zato liječi od kamenaca mokraćnih organa, čireva želuca i crijeva, šećerne bolesti, padavice, krvavog proliva i reguliše krvotok. U liječenju od pijeska, kamenaca i grčeva mokraćnih organa troskot je nenadmašiv.

Za liječenje od bronhitisa, bolesti pluća, jetre i bubrega dobar je ovaj čaj:

1 velika kašika mješavine od jednakih dijelova troskota, borovice (Juniperus communis) i pelina (Artemisia absinthium) prelije se s 2,5 dl ključale vode i nakon 10 min. Procijediti. Pije se u gutljajima u toku dana.

Protiv želučanog čira, posebno ako krvari, dobro je 3 velike kašike lišća troskota kuvati u 2,5 dl vode i 2,5 dl crnog vina. Pije se u gutljajima u toku dana.

Pročitajte: Čestoslavica – Veronika jača pamćenje, otklanja vrtoglavicu, a zovu je lijek svijeta

Ljekovito djelovanje

SVJEŽI SOK:

– zaustavlja krvarenja iz nosa

– umiruje bolno mokrenje

– jača mokrenje

– lakša iskašljavanje

– zaustavlja krvarenja.

SJEME:

– za izazivanje povraćanja

– za čišćenje crijeva – purgativ.

KORJEN:

– koristimo za jače znojenje te za istjerivanje parazita iz crijeva.

Mješavine

Čaj:

1 čajna kašila bilja, 2 dl vode

S dva dl vruće vode prelijemo 1 čajnu kašiku bilja ili kratko prokuvamo, poklopimo da odstoji 1 sat i procijedimo. Biljku možemo prethodno močiti 2 sata. Uzimamo 2-3 šolje čaja na dan.

Tinktura:

200 grama troskota močimo 30 dana u 1 litri 70 postotnog alkohola, te procijedimo. Uzimamo 3 puta po 10-15 kapi na dan s malo vode ili čaja.

Vino:

1 čajnu kašičicu troskota kratko prokuvamo u 2 dl vina i pustimo da odstoji 1 sat, te procijedimo i pijemo za jače djelovanje.

Preživljavanje u prirodi:

U proljeće i ljeto mladi listovi su ukusna hrana u obliku salata, supa i variva. Od starije biljke bolje je pripremiti samo supe od miješanog bilja ili čaj.

Pročitajte: Pelin – Ljekovita svojstva i gajenje

NUSPOJAVE:

Kontraindikacije kod osjetljivih osoba izaziva foitodermatitis. Osobe koje su oboljele od reume, artritisa, gihta, jake želudačne kiseline, ne bi smjele uzimati troskot zbog sadržaja oksalne kiseline.

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

 

 

Priprema zemljišta za sadnju malina u trakama

Priprema zemljišta ove jeseni je važna za sadnju malina u trakama. Ove godine je cijena donijela i zaradu tako da su oni koji su odustali od proizvodnje ponovo pokrenuli sadnju. Neko vidi šansu u organskom uzgoju, u preradi maline u džem, slatko. Za njih savjet.

Kod pripreme zemljišta za podizanje zasada maline najčešći način je:

  • oranje cijele površine, uz prethodno đubrenje stajnjakom takođe cijele površine,
  • oranje pa zatim đubrenjem u redne trake stajnjakom, sredinom koje se maline sade,
  • redukovana obrada zemljišta, oranjem redne trake u širini od oko 1,5 metara, zatim neorana traka širine 1-1,5 metara i tako naizmjenično.

Pročitajte: Sadnja malina u jesen – Određivanje redova i razmaka

Priprema zemljišta za sadnju malina

Traka koja se ore, stajnjakom i mineralnim đubrivom se đubri samo uzorana površina. Neorana, zaledinjena traka čini međured koji omogućava lagan prolaz tokom suvog i kišnog vremena. Na taj način se pojeftinjuje priprema zemljišta za podizanje zasada, omogućava se lagan prohod međuredno, smanjuje se prljanje ranika, mehanizacije i ambalaže pri berbi plodova.

Zaledinjeni međured se održava redovnim košenjem trave, u porastu 10-15 cm, dok se u rednoj traci zemljište đubri, obrađuje i štiti od korova.

Joković Petar, dipl. ing.

Pročitajte: Čaj od lista maline pomaže kod mnogih tegoba

Način sadnje maline

Maline treba saditi u plodno dobro pripremljeno (sitno i poravnato) i umjereno vlažno zemljište, po oblačnom i tihom vremenu. Izdanke maline pripremljene za sadnju treba rasporedjivati na parceli neposredno prije sadnje, jer se stajanjem na otvorenom žile brzo isušuju. Maline se sade u brazde ili jame duboke 20 do 25 cm pored mjesta obilježenih masnom bojom na zategnutoj žici. Polomljene i oštećene žile na sadnicama se odstranjuju rezidbom prije sadnje, a zatim korijen potapa u kašastu smješu svježe govedje balege, zemlje i vode. Izdanke maline treba posaditi 2 do 3 cm dublje nego što su bili u matičnjaku.

Redovi sa posadjenim malinama treba da budu pravi, paralelni i dovoljno udaljeni jedan od drugog da bi mehanizovana obrada u malinjaku mogla normalno da se obavlja. Pri sadnji se žile maline pokriju sitnom i umjereno vlažnom zemljom, pažljivo nagazi zemlja oko posadjene sadnice, odozgo baci manja količina dobro pregorelog stajskog dubriva, pa tanak sloj sitne zemlje i posadjeni izdanak zalije.

Pročitajte: Đubrenje zasada maline prije sadnje i u rodu

Radnik u toku sedmočasovnog radnog dana može da posadi 400 do 500 izdanaka maline. Duž redova treba poslije završene sadnje rasturiti manju količinu kompleksnog mineralnog djubriva (NPK 8 : 16 : 24), vodeći pri tome računa da djubrivo ne dodje u neposredan dodir sa korijenom maline.

Zemljište oko posadjenih izdanaka treba plitko obraditi (prašenje). Pripremi i sadnji izdanaka maline treba posvetiti punu pažnju da bi prijem sadnica bio što bolji. Prijem sadnica maline dobar je po pravilu ako je proljeće kišovito, a zalivanje je neophodno ako tada vlada suša.

Mr Nebojša Mladenović, Dipl. ing. poljoprivrede – smjer voćarstvo i vinogradarstvo

Đubrenje lijeske – Organsko i mineralno đubrivo

Đubrenje lijeske – U novije vrijeme rastu površine pod jezgrastim voćem u intenzivnoj voćarskoj proizvodnji. Voćne vrste iz ove grupe dobro reaguju na đubrenje organskim đubrivima, koja u kombinaciji sa mineralnim đubrivima daju dobre rezultate. Ove voćne vrste imaju velike zahtjeve za kalijumom.

Ako je pri podizanju zasada lijeske sadržaj organske materije i osnovnih mineralnih hraniva u zemljištu doveden na optimalan nivo, mlade voćke se do početka perioda rodnosti prihranjuju samo azotom. Od četvrte do osme godine, pored azota po jednom hektaru se dodaje oko 20 kg P2O5 i 80-100 kg K2O.

Količine azota koje su potrebne mladim stablima lijeske nakon sadnje iznose: u prvoj godini nakon sadnje 80-100 gr po stablu, od druge do pete godine 110-150 gr po stablu, od šeste do sedme godine 150-230 gr po stablu, od osme do desete godine 230-340 gr po stablu.

Pročitajte: Mineralna ishrana lijeske – Prvo analiza zemljišta

Đubrenje lijeske

Lijeska sa svakom tonom prinosa iznese 14 kg N, 4 kg P, 8 kg K i 1,5 kg Mg.

Pošto lijeska koja se gaji u uzgojnom obliku žbuna ima više grana i vegetativne mase, njih je potrebno đubriti nešto većom količinom đubriva. Orijentacione norme ze đubrenje lijeske za normalan rast i rađanje, na umjereno plodnom zemljištu iznose: 80-120 kg N, 30-40 kg P2O5 i 100-160 kg K2O.

Đubrenje kalijumom treba obaviti u jesen, poslije opadanja listova, a najkasnije do kraja februara. Efekat primjene ovog elementa primjetan je tek posle 1-2 godine. Usvajanje kalijuma je bolje ako se đubrenje ponovi u sljedećoj godini.

Đubrenje azotom treba obaviti u proljeće, kad nastupi intenzivan rast nadzemnog sistema, jer je usvajanje ovog elementatada najefikasnije.

Pročitajte: Razmaci i dubina sadnje LIJESKE!

Ukoliko se na lakšim zemljištima suviše rano unose azotna đubriva u slučaju obilnih padavina, može dovesti do ispiranje ovog elementa u dublje slojeve, što nikako nije poželjno jer je korijen lijeske relativno plitak, glavna masa nalazi se do 80 cm dubine.

Ipak za pravilno izračunavanje potrebnih hraniva neophodno je uraditi agrohemijsku analizu zemljišta i analizu lista lijeske.

Milena Zafirović, dipl. Inž.

Gajenje krastavca u plasteniku

Proizvodnja krastavaca u zaštićenom prostoru nije nimalo laka, iako na prvi pogled djeluje jednostavno.

Tome u prilog ide činjenica da ova kultura brzo nakon rasađivanja plodonosi, plodovi su teški, a kad počne intenzivnija berba, ubiru se svakodnevno. Osim toga, vegetacija krastavca je kratka, pa se većina proizvođača nakon prolećnog turnusa odlučuje i na jesenji.

U plastenicima se gaje salatne sorte krastavca i to je rana proizvodnja, a zbog kratke vegetacije u jesenjem periodu gaje se kornišoni koji se koriste za konzerviranje. Krastavac je vrežasta vrsta koja ima plitak korijenov sistem i veliku vegetativnu masu pa i velike zahtjeve za vodom na početku vegetacije i u toku formiranja plodova.

Pročitajte: Prednosti konzumiranja kiselih krastavaca

Zalivanje je neophodno i treba ga uskladiti sa temperaturom i intenzitetom svjetlosti, pa pri oblačnom vremenu biljke treba zalivati manje i to samo u zoni korijena dok pri višim temperaturama poželjno je i površinsko zalivanje. Relativna vlažnost vazduha u plasteniku treba da je 70-80% jer smanjena vlaga izaziva venjenje i deformisanost plodova.

Proizvodnja krastavca ide preko rasada, a rasad može da se proizvede u hranljivim kockama, ili plastičnim vrećama zapremine 1 l. Rasađuje se kad biljke oforme 4 lista i to u redove na rastojanju od 100-120 x 40-50 cm ili u dvostruke redove. Sjetva za proizvodnju rasada se obavlja početkom marta, a sadnja početkom aprila, a za jesenju proizvodnju sjetva se obavlja početkom avgusta.

Pročitajte: Lubenica i krastavac u jednoj biljci – Savjeti za kalemljenje ovog neobičnog povrća

Zemljište za proizvodnju krastavca treba da je dobrih fizičko-hemijskih osobina i obezbijeđeno lako pristupačnim hranivima. U plodoredu dolazi na prvo mjesto pa je neophodno unošenje organskog đubriva u količini od 8-10 kg/m², mineralnog NPK 8 : 16 :24 – 50 g/m² i 30-40 g/m² KAN-a kao osnovno đubrivo.

Mjere njege tokom vegetacije krastavca su okopavanje – koje treba obavljati redovno kako usljed čestog zalivanja ne bi došlo do stvaranja pokorice, a raditi i ogrtanje. Prihranjivanje usjeva obaviti 3-4 puta u toku vegetacije NPK đubrivom količinom od 20-25 g/m² kao i folijalno. Vezivanje vreža se obavlja uz kanap ili postavljanjem špalirnih mreža.

Pročitajte: Najčešći problemi pri proizvodnji krastavaca u zaštićenom prostoru

Salatne sorte dospijevaju na berbu za oko 60 dana, a kornišoni za 35-50 dana. U početku berba se obavlja svakih 5-6 dana, a kasnije svaki 2-3. Kod kornišona su berbe češće jer plodovi ne treba da budu duži od 3-5 cm. Prinosi salatara iz rane proizvodnje se kreću od 10-12 kg/m² a kornišona (jesenja proizvodnja) do 6 kg/m².