Naslovnica Blog Stranica 285

Mast i ulje vam više neće trebati – pravi se kod kuće i pun je vitamina i minerala

Agrosavjet
-
0
Mast i ulje vam više neće trebati – pravi se kod kuće i pun je vitamina i minerala

Maslac je sve popularniji kao alternativa ulju, a svakako je i zdraviji izbor… Posebno je zastupljen u ishrani onih koji izbjegavaju ugljene hidrate, a sve češće pominje se i takozvani gi, odnosno pročišćeni maslac. Pa, o čemu je tačno reč i zašto je ova namirnica odjednom toliko popularna?

Gi je zapravo vrsta visoko pročišćenog putera, iako se kao i običan puter pravi od kravljeg mleka. Ipak, ima manje mlečnih proteina i laktoze, pa je idealan izbor za sve one koji su intolerantni na pomenuti sastojak.

Ovakav maslac tradicionalno se koristi u azijskoj kuhinji, a upotrebljava se za kuvanje, prženje, kao namaz ili sastojak nekih specijaliteta, pa čak i u ajurvedskim terapijama.

Ranunkula – Kako se gaji mješanac ruže i božura

Agrosavjet
-
0
Ranunkula – Kako se gaji mješanac ruže i božura

Ranunkula (žabica, mala žaba) je cvijet koji pripada porodici Ranunculaceae, a koji posljednjih nekoliko godina uživa sve veću popularnost u vrtu, u vazi, ali i kao cvijeće za vjenčani buket za vjenčanje. Bogatim nježno pastelnim cvjetovima koji dolaze u jednoj ili dvije boje malo ko može odoljeti pa su postale i čest cvijet za uzgoj.

Uzgoj ranunkule nije komplikovan, a zauzvrat ćete dobiti vrt pobojan lepezom različitih boja. Danas ranunkula broji više od 400 tipova cvijeća koji se razlikuju po visini stabljike, veličini cvjetne glave, boji.

Ranunkulus dolazi u bijeloj (najpopularnijoj), ružičastoj, crvenoj, narandžastoj, žutoj, zlatno žutoj i losos boji, a novije sorte ranunkule dolaze i u prugicama. Njene sitne latice raskošne boje djeluju kao da su od najfinijeg i najtanjeg papira. Zauzele su slojevito formu okruglog cvata, a boja dolazi u tonu od najslabije do najjače – pojačava se prema laticama s spoljašnje strane.

Pojedinačna cvjetna glava svake ranunkule dolazi na dugačkoj cvjetnoj stabljici. Ranunkula se obično sadi iz gomolja nalik velikoj kandži, a prema njegovoj veličini može se predvidjeti i broj cvjetove koje će dati te njihova veličina. Ranunkulus može narasti u visinu od 30 do 50 cm te 20 cm u širinu.

U našem području ranunkula se još zove i žabica, žabnjak ili mala žaba što dolazi od latinskog prijevoda „mala žaba“. Razlog je taj što se radi o cvijetu koji će uspjeti u blizini vode.

Sadnja ranunkule

Ranunkula se sadi iz gomolja:

  • u jesenskim mjesecima (mediteranska klima ili uzgoj u zatvorenom) – daće cvijeće u martu
  • u proljetnim mjesecima (kontinentalna klima) – daće cvijeće u junu i julu

U specijalizovanim prodavnicama možete nabaviti gomolje za sadnju koji će biti tvrdi i suvi. Nakon što skupe dovoljno vlage, omekšaće. Neki savjetuju da se prije sadnje gomolji namoče kako bi omekšali, no budite oprezni jer tada postoji velika mogućnost da počnu truliti. U slučaju da ste se odlučili za namakanje gomolja u vodi to ne bi smjelo biti predugo, maksimalno 3 do 4 sata.

Pročitajte: Divite se magnoliji? Evo koja je tajna uspješnog uzgoja i rasta

U proljetnim mjesecima, na području kontinentalne klime, ranunkula se sadi krajem marta i to u vrt, u posude na balkonu ili u lonce. Zemlja gdje se polaže njen gomolj mora biti bogata hranivom i dobro obrađena. Gomolj se postavi tako da vrhovi korijena budu okrenuti prema zemlji.

Ranunkuli će odgovarati dobro propusno tlo i osunčani položaj (direktno sunce) za rast i razvoj. Nemojte je saditi na mjestima stagnirajućih voda jer bi u kombinaciji s toplim vazduhom mogle uvenuti.

Iako u proljetnim i jesenskim mjesecima, kada se sadi ranunkula nema još opasnosti od truljenja, valja biti oprezan. Kako biste bili sigurni da će biljka niknuti i da neće doći do truljenja, posadite je u dobro drenirano tlo na dubinu od 3 do 5 cm. Ako gomolj ranunkule sadite u teže tlo poput primjerice ilovače, posadite je na manju dubinu.

Razmak između biljaka trebao bi biti za:

  • krupnije vrste – 20 do 30 cm
  • sitnije vrste – 10 cm

Zalivanje ranunkule

Bez obzira na koje mjesto sadnje se odlučili, potrebno ga je dobro zaliti. Zalivajte po potrebi. Kada je zemlja vlažna, zalivanje nije potrebno. Za dvije do tri sedmice niknuće izboji i tada je biljku potrebno obilato zaliti.

Razmnožavanje ranunkule

Razmnožavanje ranunkule moguće je:

  • iz gomolja
  • dijeljenjem
  • iz sjemena

Biljka se najčešće razmnožava iz gomolja koje je potrebno na jesen izvaditi iz zemlje (ne podnose dobro nisku temperaturu), razdvojiti, osušiti i posaditi na proljeće. U jesenskim mjesecima sadi se isključivo na područjima tople klime, gdje ne postoji opasnost od mraza ili za uzgoj u plastenicima.

Uzgoj ranunkule

Kada korjenasti gomolji niknu, prema njihovoj veličini se može odrediti i mjesto sadnje. Krupnije biljke koje više narastu u visinu daju i veći broj cvjetova pa se one preporučuju posaditi u uzgojne posude, dok su one sitnije ranunkule prikladnije za sadnju u vrt.

Ako ih posadite u posude, ranunkule će se dobro prilagoditi novonastalim uslovima i razviti razgranato korijenje. Za uzgoj u posudama birajte one minimalnog promjera 25 cm u koju možete posaditi jednu krupniju biljku ili dvije manje.

Njega ranunkula

Ako ranunkule uzgajate u posudama, prihranite ih svake dvije sedmice hranivom za cvatuće biljke. Želite li da ranunkula prije dobije cvijet, posude nakon sadnje držite u zatvorenom na prozoru okrenutom prem zapadu ili jugu. U ovom trenutku najbolje će im odgovarati temperatura od 13 stepeni.

U rano proljeće ranunkulu postepeno prilagodite na spoljašnje uslove. Svaki dan ih iznosite napolje i držite ih napolju sve duže. Prije nego što padne mrak, unesite ih u zatvoreno. Ranunkule koje se u početku uzgajaju u posudama, mogu se presaditi u vrt krajem maja.

Pročitajte: Šest stvari koje su ključne za njegu božura kako bi davao raskošne cvjetove

Cvjetanje ranunkule

U kontinentalnim područjima biljka cvjeta od januara od maja. Ne podnosi temperaturu ispod nule pa imajte to na umu ako je želite saditi u jesenskim mjesecima. Ako je uzgajate u posudama, stavite ih u zatvoreno i ostavite ih da tako prezime.

Proces mirovanja

Nakon što završi cvatnja biljke i njeni listovi i cvjetovi se osuše, izvadite gomolje iz zemlje, dobro ih očistite i spremite za sadnju za sljedeću sezonu. Gomolje čuvajte na tamnom i hladnom mjestu.

No, budući da je riječ o trajnici biljku možete ostaviti da prezimi (miruju) u tlu u vrtu, a dolaskom toplijeg vremena trebale bi ponovo započeti s rastom i cvjetanjem.

Bolesti i štetnici ranunkule

Ako ćete je saditi u vrtu i plasteniku pripazite na pepelnicu. Ako je napadne pepelnica, odmah uklonite zaražene dijelove biljke kako se zaraza ne bi dalje širila.

Iako je ranunkula biljka koja voli vlagu, ne podnosi previše zalivanja i to jedan od najčešćih razloga zašto uvene i istrune. Naime, kod prevelike vlage ranunkula postaje plodno tlo za razvoj botritisa – opasne gljivice koja napada većinu povrtlarskih kultura. Stoga, zalivajte umjerno i po potrebi.

Čudo od biljke raste uz korove i veoma je ljekovita

Agrosavjet
-
0
Čudo od biljke raste uz korove i veoma je ljekovita

Veoma je rasprostranjena, raste uz puteve, korove i pješčana polja.

Ljekovito dejstvo bokvice poznato je već dugi niz godina. Razlikuju se muška i ženska bokvica, a često su ih koristili drevni grčki i kineski doktori. Koliko je ova biljka ljekovita, pokazuje i podatak da bokvica ima antibakterijska svojstva i pomaže kod plućnih infekcija, ali i raznih kožnih oboljenja i promena na koži.

Zahvaljujući velikoj količini kalijuma koji sadrži, ona djeluje i diuretički, a povoljno utiče i na sisteme za varenje. Bokvica se bere u martu i aprilu, a čak je možete i jesti. Naime, njeni listovi koriste se za spremanje supe, salate ili se jednostavno bare na pari kao spanać.

Za konzumiranje koristite muške dijelove bokvice, odnosno mlade listove koji se beru prije razvoja cvijeta, od marta do juna. Evo za šta sve možete da koristite listove bokvice.

1. Protiv akni i mitisera

15 do 29 grama svježe iscijeđenog soka od bokvice promiješajte sa 10 – 15 grama masne kreme i dodajte nekoliko kapi ružinog ulja, kao i kašičicu nevenove masti, pa dobro izmiješajte. Mješavina se koristi protiv akni i gnojnih mitisera.

Pročitajte: BOKVICA – MELEM ZA LICE, ZAŠTITA ZA PLUĆA

2. Protiv žučnog kamenca

Sjeme bokvice koristi se i za uništavaje parazita, ameba i glista. Preporučuje se kao laksativ, naročito za djecu, kao i kod upalnih stanja sluznice. Dnevno konzumiranje osam grama sjemena sprečava stvaranje žučnog kamenca.

3. Svježi sok

Potrebno vam je 500 grama svježih listova bokvice. Sok je najlakše napraviti u sokovniku ili ga dobro usitnine štapnim mikserom, pa procijedite kroz gazu. Nekoliko puta na daj popijte po kašiku soka pomiješanog s pola kašike tople vode. Uzima se u proljećnim tegobama za čišćenje i podsticanje metabolizma, a koristan je i protiv plućnih bolesti, čak i tuberkuloze.

4. Mješavina protiv gripa

Pomiješajte 30 g listova bokvice, 30 g iglica smreke, 20 g listova podbela i 20 g biljke dan – noć. Za čaj, dvije kašičice ove mješavine prelijte sa 250 ml vruće vode i ostavite da odstoji 10 minuta. Procijedite, zasladite medom ili dodajte sok od zove ili višanja.

5. Infekcije zuba i desni

Bokvica je odlična za brzo liječenje rana na licu i u ustima. Spriječava gnojenje i podstiče zacjeljivanje. Sažvakano lišće bokvice postavljeno kao obloga na zub i desni može da spriječi infekciju zuba u ranim fazama.

6. Za kućne ljubimce

Bokvicu dobro podnose psi i mačke, tako da im jakim čajem možete ispirati osipe ili rane. Ako životinja ne liže povređeno područje, možete koristiti i mast, ali poželjno je da im stavite elizabetaski okovratnik.

Pročitajte: Med i bokvica za savršeno zdravlje

7. Tegobe s kožom

Popularna je upotreba bokvice kod svih vrsta kožnih tegoba, kao što su rane, čirevi, posjekotine, modrice, podlivi, opekotine, plihovi, žuljevi, zanoktice, ubodi insekata i osipi raznih uzroka. Za liječenje kožnih tegoba operite svježi list i napravite kašu od njega, pa nanesite na oboljelo mjesto. Zbog lake dostupnosti, bokvica je odlična prva pomoć kod uboda insekata.

8. Opekotine

Nakon što ih isperete hladnom vodom, stavite na njih list bokvice koji ćete učvrstiti flasterom.

Brzi sirup od bokvice

Potrebno vam je 4 šake svježe bokvice, 300 g šećera i 250 g meda. Opranu bokvicu sameljite u stroju za mljeveno meso. Dolijte malo vode, šećer i med, pa polako zagrijte da lagano proključa. Neprekidno miješajte dok ne dobijete gusti sirup. Vruć sirup ulijte u tegle i čuvajte u frižideru. Kod kašlja i bronhitisa nekoliko puta na dan popijte po kašiku.

Maska za lice

Na gazi izrežite rupe za usta, oči i nos. Lišće mlade bokvice sameljite i zalijte proključalom vodom (promjer 1:3). Neka voda ponovo proključa i kipi 3 minuta. Natopite gazu ohlađenom tečnošću i držite na licu oko 15 minuta. Isperite.

Napomena: 

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Divite se magnoliji? Evo koja je tajna uspješnog uzgoja i rasta

Agrosavjet
-
0
Divite se magnoliji? Evo koja je tajna uspješnog uzgoja i rasta
Ako ste ovog proljeća odlučili zasaditi magnoliju nabavite zdravu sadnicu, dodajte joj treset i kompost. Ovaj postupak je dobro ponoviti svake godine. Što se tiče rezidbe, suzdržite se, osim ako je riječ o bolesnim granama.
S dolaskom proljeća razveselio nas je prizor veličanstvene, procvjetale magnolije koja je već, zahvaljujući raskošnim cvjetovima zagospodarila društvenim mrežama. Što i ne čudi kad znamo da ova biljka obara s nogu ne samo izgledom već i opojnim mirisom.

Međutim, iako jako popularna, manglija je težak zalogaj kad govorimo o uzgoju. Magnolije su vrlo atraktivne cvjetnice iz porodice Magnoliaceae. Postoji više od 200 vrsta magnolija koje se razlikuju veličinom, oblikom, bojom cvijeta i vrstom staništa. Stabla magnolije potiču iz jugoistočne Azije i Sjeverne Amerike, ali su se zbog svoje ljepote proširila po gotovo svim kontinentima.

Pročitajte: MAGNOLIJA – Drvo raskošnog cvijeta koje će vašem dvorištu dati kraljevski izgled
Magnolija obično raste na kiselim tlima koja su bogata hranjivim materijama, na područjima gdje im je osigurano dovoljno vlage i sunčeve svjetlosti. Često se sadi u parkovima i na igralištima za golf zbog njihova predivnog izgleda, ali i sposobnosti da pruže hlad.

Komplikovane su za ugoj jer sim što traže kiselo tlo, ne podnose vjetar, trebaju puno sunca i loše podnose mraz. Traže duboka, svježa, humusna i hranjivima bogata, ravnomjerno vlažna, dobro drenirana tla. Ono na čemu mnogi pogriješe je sam početak, odnosno sadnja. Naime, potrebno je paziti da se ne sade preduboko kao i izbjegavati obradu tla oko magnolije kako se ne bi oštetilo korijenje koje je plitko i razgranato, nalazi se u gornjim slojevima tla i lako se može oštetiti. Osim obrade, preporučuje se i izbjegavanje sadnje drugih grmova uz samu magnoliju.

Pročitajte: Najljepše ukrasno drveće, koje našem vrtu daje posebnu čar
Ako ste ovog proljeća odlučili zasaditi magnoliju nabavite zdravu sadnicu, dodajte joj treset i kompost. Ovaj postupak je dobro ponoviti svake godine. Što se tiče rezidbe, suzdržite se, osim ako je riječ o bolesnim granama.

Od vrsta, najčešće se sadi proljetno cvatuća Magnoliax soulangeana koja ima bijele cvjetove s purpurnom bazom latica. Cvjetovi se javljaju prije listanja, u aprilu ili maju. Ova magnolija je otporna na mraz, ali joj zbog rane cvatnje mogu nastradati cvjetovi, ako dođe do kasnog mraza. Još ranije od spomenute magnolije cvate Magnolia stellata koja je dobra za male vrtove, jer je svega 2 do 3 metra visine. Cvate prije listanja, bijelim cvjetovima koji se javljaju u martu ili aprilu.

Izostavili ste jesenje đubrenje? Nadoknadite ga pred proljećnu sjetvu povrća

Agrosavjet
-
0
Izostavili ste jesenje đubrenje? Nadoknadite ga pred proljećnu sjetvu povrća

Ukoliko na parcelama namijenjenim za proljećnu sjetvu povrća izostane jesenje đubrenje, taj nedostatak može da se nadoknadi i pred sjetvu. Ali, to se sada radi s mnogo većom pažnjom. Prvo treba uraditi hemijsku analizu zemljišta, a preporučena hraniva unositi depozitorima. 

Naime, poznato je da je osnovno đubrenje u jesen nezamjenljiva agrotehnička mjera, prije svega zbog sporije aktivacije fosfora i kalijuma, kao i poboljšane mineralizacije svih hranljivih elemenata u zemljišnom kompleksu u kojem ima manje azota. Kada se ono uradi u pravo vrijeme, zemljišta u proljeće ulaze bogatija hranivima i spremna za intenzivnu proizvodnju.

Pročitajte: Đubrenje biljaka preko lista – Zašto je važno i kako se primjenjuje

Prvo hemijska analiza pa đubrenje

Iz neznanja ili nemara, naši proizvođači često izostavljaju jesenje đubrenje i uzdaju se samo u primjenu kompleksnih đubriva predsjetveno ili, čak, samo azotnih u prihrani. Ovakva praksa sigurno ne može donijeti vrhunske rezultate u proizvodnji, a naročito ne u očuvanju kvaliteta zemljišta.

U ovakvim sutuacijama potrebno je prije proljećnog đubrenja uraditi hemijsku analizu zemljišta. Tek na osnovu tih rezultata može se obaviti predsjetveno đubrenje, ali i prihrana određenim kombinacijama, u pogledu kvaliteta, ali i količine hraniva.

Tačna je tvrdnja da na parcelama sa intenzivnom povrtarskom proizvodnjom često ima dosta hraniva zaostalih iz ranijih proizvodnih ciklusa. Ali, ona su obično u raskoraku sa potrebom gajene vrste, a postoji opasnost i da su nagomilana do stepena fitotoksičnosti (otrovnosti) za povrće, što se često dešava s fosforom u plastenicima i staklenicima.

Da bi se to izbjeglo, u predsjetvenom đubrenju prednost treba dati kompleksnim đubrivima na organskom nosaču, jer se bolje i brže rastvaraju i postepeno djeluju. Takođe, bolje djeluju kada se u zemljište unesu depozitorima, a i troškovi se smanjuju jer su potrebne manje količine. Kada se ovako unose, hraniva su mladim biljkama odmah pristupačna.

S obzirom na to da su naša zemljišta najčešće dobro snabdjevena kalijumom, a slabije fosforom, pametnim izborom formulacija mogu se ostvariti značajne uštede. Upotrebom određenih kombinacija izostavljaju se jedni elementi, drugi se forsiraju a, generalno, štedi se na dozama, čime se dodatno čuva kvalitet zemljišta.

Pročitajte: Koji PEPEO smije da se korsiti za đubrenje povrća?

Kan ima prednost u prihrani

Kada je u pitanju prihrana, kod svih vrsta povrća prednost treba dati KAN-u i folijarnoj primjeni mikroelementima, ako su osnovne hranidbene norme zadovoljene, što pokazuje rezultat hemijske analize zemljišta.

Poželjno je da se u proizvodnju postepeno uvode organska đubriva, kojih na našem tržištu ima sve više. Ona su odlična zamijena za stajnjak, koji je u sve većem deficitu. U posljednje vrijeme na našem tržištu ima mnogo biostimulatora, aminokiselina, hormonskih i drugih proizvoda.

Oni nisu štetni, naprotiv, mogu da budu od velike koristi, ali ne smiju se koristiti po svaku cijenu i napamet. Njih ima smisla koristiti samo ukoliko su svi ostali elementi savremene poljoprivredne proizvodnje i agrotehnike blagovremeno primijenjeni, ili – ukoliko je došlo do nepredviđenih uslova u proizvodnji (grad, oluja, nagli porast ili pad temperature…). U suprotnom, napraviće se trošak, a efekti će izostati.

Popularna tehnika uzgoja zumbula u vodi

Agrosavjet
-
0
Popularna tehnika uzgoja zumbula u vodi
Postoje mnoge vrste koje se mogu koristiti za uređenje doma, a mi smo izdvojili lukovičasto cvijeće za proljetnu sadnju.

Dok se u prošlosti lukovičasto cvijeće koristilo isključivo za sadnju u vrtnim ili ukrasnim gredicama, danas stoji rame uz rame sa sobnim biljkama, a potražnja za njima kao ukrasnim biljkama u domu je rastuća.

Ako razmišljate o kupovini obratite pažnju na nekoliko detalja.

KVALITETA LUKOVICA KOJE KUPUJETE

Lukovice koje su smežurane ili osušene, a pogotovo ako su pokrivene s pljesni nikako ne treba kupovati. Kvalitetne lukovice su na pogled zdrave, čvrste i sa svih strana neoštećene.

IZBJEGAVAJTE PROŠLOSEZONSKE ZALIHE LUKOVICA

Lukovičasto bilje poput dalije sadi se na proljeće, pa ih je pametnije kupovati kad im je sezona.

PRIJE ODLASKA U DUĆAN INFORMIRAJTE SE O CVIJEĆU KOJE KUPUJETE

Neke vrste lukovičastog bilja ne mogu prezimiti naše kontinentalne zimske temperature, poput sparaxisa, frezije i drugih. Takođe lukovice odaberite da budu u skladu s mjestom gdje ćete ih posaditi.

Pročitajte: ZUMBUL – Sadnja, uzgoj, održavanje

LUKOVIČASTO CVIJEĆE ZA PROLJETNU SADNJU

• Ljiljan (Lilium) – voli sunčane pozicije i dobro drenirano tlo

• Ananas ljiljan (Eucomis) – podnosi sjenu i niske temperature

• Plamena zvijezda (Liatris) -preživjeće sušu iako voli vlažna dobro drenirana tla

• Afrički ljiljan (Agapanthus) – snažna trajnica za sunčane pozicije

TULIPAN U SVAKO DOBA GODINE

Od svega lukovičastog cvijeća, tulipan je najpristupačnija biljka na tržištu. Ne postoji cvjećara koja u ponudi nema tu jednostavnu i elegantnu biljku tokom cijele godine. Postoji u bezbroj boja, a do danas je broj kultiviranih sorta nastalih ukrštanjem narastao na nevjerojatnih 12 hiljada. Porijeklom je iz Male Azije i uzgaja se isključivo kao ukrasna biljka, a Nizozemska je najpoznatiji proizvođač tulipana

LUKOVICE U VRTU

Lukovice koje cvatu u proljeće sade se u jesen jer zahtijevaju neprekidni period niskih temperatura koje stimulišu razvoj korijena. U vrtnim centrima tada je i najveći izbor različitih vrsta, no jesenski asortiman može se naći i u proljeće na njihovim policama po nešto povoljnijim cijenama.

Pročitajte: Otkrivamo koje će tri cvjetnice biti najtraženije ovog proljeća, a lako ih je uzgojiti

UZGAJANJE ZUMBULA U VODI

Tehnika uzgajanja lukovičastog cvijeća u vodi je jednostavna, no prvo za to treba nabaviti adekvatnu staklenu čašu koja će omogućiti da je lukovica iznad vode, odnosno da ne dodiruje vodu. Vaza s lukovicom mora se držati na hladnome mjestu do 10 °C bez pristupa sunčeve svjetlosti sve dok dugačko korijenje ne ispuni teglicu, a iz lukovice naraste izbojak svijetlozelene boje i dužine do 7 cm. U tom se trenutku biljka stavlja u topliju prostoriju gdje se gornji zeleni dio prekriva papirnatom neprozirnom vrećicom sve dok je cvjetni pup rastom ne nadigne.

Staklenke s lukovičastim cvijećem možete postaviti na prozorsku dasku, no ako želite da cvijet duže traje, smjestite ih podalje od radijatora i direktne sunčeve svjetlosti.

JERIHONSKA RUŽA simbol sreće, snage i mira – Jedna od rijetkih biljaka koje mogu da prežive isušivanje

Agrosavjet
-
0
JERIHONSKA RUŽA simbol sreće, snage i mira – Jedna od rijetkih biljaka koje mogu da prežive isušivanje

Jerihonska ruža jedna je od najfascinantnijih kućnih biljaka. Veoma je lako njegovati je, jer može u potpunosti da se osuši i ponovo oživi kratkotrajnim potapanjem u vodu.

Jerihonska ruža naziva se i biljkom uskrsnuća jer je jedna od rijetkih koje mogu da prežive isušivanje. Anastatica hierochuntica ili jeriho ruža, potiče iz zapadne Azije i pripada porodici „slačica“ (Brassicaceae).

Riječ je o sivoj biljci koja uvija svoje grančice i čuva sjeme u unutrašnjosti, naročito tokom sušne sezone. Formira kuglu koja se otvara samo kada je biljka navlažena. U obliku kugle može da preživi decenijama, a nakon vlaženja postaje zelena i dostiže širinu od 30 centimetara. Prepoznatljiva je po bijelim cvetovima.

Šta simboliše ovaj poseban cvijet?

Zbog svoje nevjerovatne sposobnosti da vaskrsne, Jerihonska ruža igra veoma važnu ulogu u nekoliko svjetskih religija.

Afričko-američki spiritualisti koriste je tokom ceremonija blagostanja, a santeristi kao duhovnu ponudu bogu groma i munja. Katoličke porodice često daruju Jeriho ružu kako bi cvjetala uoči Božića i Vaskrsa.

Vjeruje se da ova ruža ima magične osobine. Donosi blagostanje, prosperitet, sreću, obilje, kao i pozitivnu energiju i uticaj na život.

Pročitajte: Bogorodičine suze – Savjeti za uzgoj biljke od koje se prave brojanice

Kako se gaji Jerihonska ruža?

Nije zahtjevno i teško voditi računa o Jerihonskoj ruži. Možete dozvoliti da se u potpunosti osuši i ponovo će biti kao nova kada je stavite u vodu. Ukoliko često zaboravljate da zalijete cvijeće i nerijetko vam se događa da biljke propadnu zbog neredovnog zalivanja, onda je ovo pravi cvijet za vas. Jedino što nikako ne bi trebalo da uradite jeste da je ostavite predugo u vodi, jer to može da dovede do truljenja.

Trik je u tome da se Jerihonska ruža ne zaliva često i dugo. Biljka će duže ostati u životu ukoliko joj omogućite da se osuši i osvježi između perioda zalivanja.

Jeriho ruža je veoma dugovječna i prenosi se sa generacije na generaciju u porodicama.

Sađenje ruže

Kada kupite Jeriho ružu, vjerovatno će izgledati kao smeđa, osušena kugla od mahovine. Ima korijenje, ali zapravo ga ne treba pričvrstiti, pa nije potrebno tlo. Biljka je više kao hidroponika.

Da biste je zasadili, koristite posudu bez drenažnih rupa. Napunite je kamenčićima ili šljunkom i sipajte vodu tek toliko da kamenčići budu potopljeni. Spustite ružu tako da korijenje dodiruje vodu. Postavite je na mjesto gdje dopire indirektno svjetlo.

Savjet: Koristite destilovanu vodu ili vodu koja je prethodno stajala, kako bi se neutralisale bilo kakve hemikalije. Vodu mijenjajte svakodnevno, ali i pobrinite se za to da u toku dana biljka bude i bez vode. Na svakih nekoliko nedjelja pustite biljku da se u potpunosti osuši.

Temperatura

Biljka ne treba da bude izložena ni prevelikoj toploti, ni prevelikoj hladnoći. Sobna temperatura je odgovarajuća, ali vodite računa o strujanju vazduha. Jerihonska ruža je osjetljiva na ekstremne promjene temperature.

Svjetlost

Odgovara joj indirektan izvor svjetlosti. Iako je riječ o pustinjskoj biljci, ne prija joj neprestana izloženost jakom svjetlu.

Pročitajte: Gavez – Najmoćnija korovska biljka LJEKOVITOST + RECEPTI

Orezivanje

Ovoj ruži, poznatoj i kao pustinjska ruža, nije neophodno orezivanje. Ipak, možete da koristite makaze za uklanjanje nježivih vrhova koji ostaju suvi nakon hidriranja biljke. Na taj način ruža će uvijek izgledati svježe.

Koliko vremena je potrebno da se Jerihonska ruža otvori?

Ukoliko je postavite u mlaku vodu, ruža može da se otvori za četiri sata. Ipak, u zavisnosti od stanja biljke, nekad njeno otvaranje može da potraje i nekoliko dana.

Činjenice koje niste znali o mačkama, a koje je nauka potvrdila

Agrosavjet
-
0
Činjenice koje niste znali o mačkama, a koje je nauka potvrdila

Studija objavljena na stranici Cell, a čiji su autori Kristin R. Vitale, Aleksandra C. Benke i Monia A.R. Udel, pokazala je da mačke imaju razvijene društveno-kognitivne sposobnosti te da mačka može doživjeti svog vlasnika kao roditelja i kreirati osjećaj povezanosti.

Mačke su društvena bića

Većina mačaka ima društvene potrebe. Mogu se sprijateljiti s drugim životinjama i sarađivati s njima, a mogu i osjetiti gubitak.

Mačke će se pokušati družiti s ljudima i stvarati vezu s njima. Zapravo, neki stručnjaci kažu da mačke misle da smo i mi mačke. Veće od njih, ali ipak mačke.

Mačka se veže za svog vlasnika

Vaša mačka traži bliskost s vama. Ona pokušava biti uključena u ono što radite i kreirati osjećaj povezanosti. Jednom kada se ostvari ta veza, ona postaje stabilna. Ovakvo ponašanje prema vlasniku prisutno je i kada je odrasla, što znači da vas vidi kao nekog ko se primarno brine o njoj.

Mačka može osjećati stres ako nije s vama

Prema testu koji je proveden u studiji, ako se nalazite u sobi sa svojom mačkom i ostavite je samo dvije minute, ona će početi osjećati nesigurnost i pokazivati znakove stresa. Kada se ovako osjećaju, mačke imaju potrebu otrčati i negdje se sakriti. Nivo stresa smanjiće se kada se vratite i budete ponovno s njom, navodi Bright Side.

Uz vas se osjeća sigurno

Mačke imaju sposobnost razlikovati s kojim su ljudima sigurne, a s kojima ne. Prema studiji, visok postotak mačaka osjeća trenutnu sigurnost kada su u blizini svojih vlasnika. Većina mačaka bira svoje vlasnike kao prvi izvor sigurnosti, baš kao što su djeci njihovi roditelji.

Mački  je zaista stalo do vas

Iako možda ne izgleda tako na prvi pogled, vaša se mačka zaista brine za vas. Postoje različiti načini na koje ona pokazuje svoju ljubav, kada prede, trepće prema vama, gura vas glavom, pokazuje svoj stomak ili vas liže kako bi vas uljepšala. Ona će tražiti vašu pažnju. Kada mačka njeguje svog vlasnika, ponavlja isto ponašanje kao s majkom, osjeća se jako opušteno i želi vam pokazati da vam vjeruje.

IBAR, VUJAN I OVČAR – Domaće otoporne sorte ORAHA viseoke rodnosti

Agrosavjet
-
0
IBAR, VUJAN I OVČAR – Domaće otoporne sorte ORAHA viseoke rodnosti

Na institutu za voćarstvo u Čačku najbolji tipovi oraha su razmnožavani i uvođeni u proizvodnju. Tako su dobijene prve domaće selekcije oraha (Ibar, Vujan i Ovčar).

IBAR

Sorta oraha IBAR
Sorta oraha IBAR / foto: institut za voćarstvo Čačak

Izdvojen je klonskom selekcijom oraha iz prirodne populacije u selu Progorelici, u dolini rijeke Ibar. Odabiranje je sprovedeno 1969. godine. Selekcionari su prof. dr Staniša A. Paunović i dr Milisav Gavrilović.

Stablo je pravo, široko i snažno, pripada grupi srednjebujnih sorti oraha. Kuruna je rijetka, široko razvedena, piramidalna, sa srednje dugim, dobro obraslim granama, otvorenih uglova grananja. U kruni nema suvih grana, što ukazuje da nema izmrzavanja od zimskih mrazeva. Kora je sive boje, glatka duž debla i skeletnih grana. Ljetorasti su pravi, jaki, tamniji od skeletnih grana. Lisni i drvni pupoljci su izraženi, zaobljeni na letorastu. Cvjetni pupoljci su krupni, izraženi, zaobljeni i smješteni na vrhu ljetorasta. List je složen, poređan na lisnoj dršci u grupi od 7-9, dok su najčešće skupine od 5 listova. Zelene je boje, glatke površine, srednjekrupan, izduženo se završava. Cvijet je jednodom, po tipu protaginičan.

Karakteriše se velikom produkcijom resa u kruni. Cvjeta srednjekasno, pa time izbjegava oštećenja od poznih proljećnih mrazeva. Matično stablo je izuzetno rodno. Kalemljeno stablo rano prorodi i daje odličnu rodnost. Srednje osjetljiv je prema prouzrokovaču sive pjegavosti lista oraha (Gnomonia juglandis (DC) Trov. f. c. Marssonia juglandis (Lib) Magn.). Ima dobru otpornost prema bolesti crnila ploda i letorasta (Xanthomonas juglandis (Pierce) Drows.).

Pročitajte: Najznačajnije BOLESTI ORAHA!

Plod je srednje krupan, u grupi najčešće 2, ređe 1 i 3, okruglo jajast (prosečne mase 9,56 g, visine 40,5 mm, širine 31,9 mm, debljine 30,5 mm i indeksom oblika ploda 0,89). Klapina je oko ploda dosta debela, zelene boje, pa plodu daje prividno veću krupnoću. Ljuska je svijetlobraon boje, naborane površine, debljine 2,02 mm, izraženog šava koji je čvrsto vezan. Dovoljno je čvrsta i podnosi mehaničku doradu ploda (klapinjenje i beljenje). Prilikom krcanja lako se lomi i odvaja od jezgre. Jezgra dobro ispunjava ljusku, odlično se vadi iz iste, prosječnog randmana je 51,4 %, odličnog ukusa i arome. Sadržaj ulja je 70,2 %, a bjelančevina 13,8 %. Boja jezgre je svetložuta, što ovoj selekciji daje značajnu karakteristiku za kvalitet ploda.

Sazrijeva krajem septembra i početkom oktobra. Plodove poslije berbe treba prosušiti kako bi imali dugu trajašnost.

Po svojim privredno-biološkim osobinama, ova selekcija pripada srednje ranoj grupi po vremenu kretanja, ali zbog izuzetnog kvaliteta jezgre i dobre rodnosti preporučuje se za gajenje u komercijalnim zasadima oraha.

Više o srtama OVČAR I VUJAN pročitajte na linku ispod:

OVAČAR I VUJAN 

 

Bolesti sobnih biljaka

Agrosavjet
-
0
Bolesti sobnih biljaka

Virusne bolesti – Napdne li virus biljku, ona se mora odmah spaliti. Virusi su zarazni organizmi koji se mogu razmnožavati samo unatar žive ćelije.

Prenose se na različite načine: leteći insekti virus prenose prilikom hranjenja; zdrava biljka se zarazi orezivanjem; dodirom sa zaraženom biljkom, zdrava će se  zaraziti, itd. Najčešća je virusna mozaik-bolest. Na listovim se pojavljuju svijetle, žutozelene ćelije nastale poremećajem pri stvaranju lisnog zelenila. Bolest „okruglih mrlja“ se često javlja kod pelargonija, dok kod bolesti „žutilo“ lišće potpuno požuti.

Gljivična oboljenja – Često se javlja kod cvjetnih begonija. Topla i vlažna klima pogoduje širenju gljivica. Spore se prilijepe za gornje strane listova odakle isisavaju hranu. Na zahvaćenim mjestima nastaju sitne smeđe mrlje. Spore su vrlo otporne i dugovječne. I poslije uklanjanja zaražene biljke, nekoliko nedelja će biti pristune u prostoriji i napdati nove biljke.

Begonije ne treba prskati i zemlja treba da je vlažna a ne mokra. Biljka ne treba da stoji na suncu. Napadnutu biljku odvojimo, odsječemo joj zaražene listove (ako je samo neki list u pitanju) ili joj listove isperemo sapunicom, pa to ponovimo još koji put. Jako zaraženu biljku ćemo isprskati nekim hemijskim sredstvom protiv gljivica.

Plutavost – Sobne biljke mesnatih ili kožastih listova posevno su izložene ovoj bolesti. Smeđe mrlje nastaju sušenjem „bradavica“ koje su se stvorile pri skupljanju vode na pojedinim dijelovima lista. Napadnuta mjesta nisu sposobna obavljati asimilaciju, pa je samim tim rast biljke nije kakav treba. Ovo je više fiziološka pojava koja ukazuje da je nešto pogrešno u samoj njezi biljke.

Nastane li na biljci mnogo plutavih površina, vjerovatno je i sam korijen oštećen. Biljka će vremenom odumrijeti. Možemo spriječiti ovu pojavu ako biljkama u vrijeme zimskog perioda omogućimo mirovanje i obustavimo prihranjivanje a zalivanje svedemo na minimum.

1...284285286...1.011Stranica 285 of 1.011

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia