Naslovnica Blog Stranica 260

Dosadila vam je zelena salata? Dajemo vam 6 prijedloga šta još možete saditi!

Došlo je proljeće i želite da se hranite zdravije. Međutim, svaki od put kad se odvažite da tu ideju sprovedete do kraja uvijek se vratite na klasičnu zelenu salatu. Vrijeme je da vašu baštu i vaše trpeze obogatite drugim nekim raznovrsnijim proljećnim vrstama zeleniša. Predstavljamo vam 6 vrsta salata koje, pored zelene, možete da gajite u vašoj bašti, a koje će unijeti svježinu u vaš jelovnik.

1. Rukola

Ova biljka ima pomalo gorak ukus, ali je veoma zdrava za organizam čovjeka. Sjeme rukole se sadi u rano proljeće ili jesen.

Kada proređujete sadnice, ostavite razmak od 10 do 15 cm između svake biljke. Razmak između redova bi trebalo da bude do 25 cm. Rukolu možete brati nakon 6 do 8 nedelja.

2. Bok čoi

Često ga u svijetu nazivaju i pak čoi, a kod nas je poznatiji kao kineski kupus. On pripada porodici kupsnjača i odlikuju ga dugačke, tanke i bijele stabljike i tamnozeleno lišće. Sjeme možete saditi u rano proljeće ili u jesen. Postupak gajenja ove biljke isti je kao i kod gajenja kupusa.

Ova biljka najbolje uspijeva na niskim temperaturama. Razmak između biljaka trebalo bi da bude od 20 do 25 cm, a razmak između redova 25 cm. Prilikom berbe isjecite cijelu glavicu kupusa ili samo pojedinačne listove.

3. Cikorija

Cikorija je rođak endevije, pa se zato drugačije naziva belgijska endevija. Odličan je izbor za pravljenje salata tokom zimskih dana. Cikorija (Cichorium intybus) je višegodišnja biljka. Ona cvjeta od jula do septembra, a počinje da sazrijeva u avgustu.

Koren cikorije je najukusniji ako se vadi na jesen. Korijen možete osušiti, samljeti i od njega pripremiti napitak koji je sličan kafi. Možete ga isjeckati na komadiće i koristiti ga za čaj. Čaj od cikorije je, pre svega, veoma ukusan, ali ima i ljekovita svojstva.

Nadzemni dijelovi biljke takođe su jestivi. Plavi cvjetovi cikorije mogu završiti u salati, a u kombinaciji sa listovima mogu da se koriste kao lijek u narodnoj medicini.

4. Kelj

Ova biljka daje salatama raznovrsnost u boji, ali i veliku količinu hranljivih materija. Kelj u svojim plavo-zelenim ili ljubičasto-zelenim listovima krije veliku količinu vitamina i minerala potrebnih ljudskom organizmu.

Sjeme kelja se sije u rano proljeće ili kasno ljeto, a prilikom proređivanja ostavite razmak do 60 centimetara između biljaka.

5. Radič

Radič potiče iz Italije i postao je veliki favorit svim ljubiteljima salata. Ova biljka svojom teksturom dodaje ukus svakoj salati. Radič u plasteniku sadite u formiranim lejama.

Ako ga sadite u bašti, pravite razmake do 15 cm između svake biljke. Biljke formiraju čvrstu kupusnjaču veličine do 10 cm u prečniku.

6. Spanać

Spanać se može brati dok su mu listovi još uvek mali (bejbi spanać), ili kada sazri. Sjeme sadite u rano proljeće i kasno u ljeto. Proredite sadnice tako da razmak bude od 10 do 15 cm između biljaka.

Spanać je bogat vitaminima i mineralima, pa je kao takav jedan od najzdravijih izbora za vašu salatu.

Prirodni pripravci izliječiće vaše biljke – Umjesto štetnih hemikalija, koristite preparate iz kućne radinosti

Za rast biljaka, stvaranje plodova i cvijeća nužno je osigurati dovoljno hranjivih materija. Ako ih nedostaje, biljke će ostati male, slabo cvjetati, nositi slabe plodove i biće sklonije bolestima. Umjesto korištenja štetnih hemikalija na vašem balkonu ili u bašti radije koristite domaće, prirodne preparate.

Postoji nekoliko biljaka koje se mogu koristiti za đubrenje, jačanje biljaka i odbijanje štetočina, od kojih možete pripremiti đubrivo, ekstrakt, uvarak ili čajnu mješavinu. Za njihovo pripremanje treba vam litarska mjerna posuda, rijetko i gusto cjedilo i kutlača.

Pripravke možete po biljkama nanosti pomoću raspršivača ili ih polijevati direktno u tlo. Sve ove pripravke treba prije upotrebe na biljkama u nekim slučajevima razrijediti u pravilnom omjeru. Predlažemo vam nekoliko recepata za pripravke koji će vašim biljkama vratiti otpornost, ljepotu i sjaj.

Oparak od bijelog luka protiv sive plijesni Bijeli luk nije dobar samo za zdravlje ljudi nego i biljaka. Uz njegovu pomoć možete biljke učiniti otpornima protiv sive plijesni. Potrebno vam je 20 grama bijelog luka i litra vode. Bijeli luk isjeckajte, ubacite u lonac i prelijte vrelom vodom. Pustite, da u posudi odstoji 15 minuta, a onda ga procijedite. Pripremljenu tečnost raspršite po biljkama nerazrijeđenu i ohlađenu, s tim da se najbolji zaštitni učinak postiže na jagodama.

Pročitajte: Infuzija za biljke – oporavljaju se i cvjetaju kao lude

Takođe možete pripremiti i čajni oparak od rena koji sprječava truljenje voća i sušenje pupoljaka. Treba vam 500 g listova rena i litra vode. Čajni oparak razrijedite u omjeru 1:5 i s njim poprskajte biljke. Kako bi se suzbila plijesan razrijedite ga u omjeru 1:1, ali prskajte listove i tlo.

Za jačanje biljaka preporučljiv je i oparak od kamilice za što vam treba 20 grama cvjetova kamilice i litra vode. Za prskanje sadnica koristite čaj od kamilice u omjeru od 1:5, ili prskajte po sadnicama i po tlu.Ekstrakt koprive protiv lisnih ušiju

Ekstrakt koprive veoma je učinkovit protiv lisnih vaši. Za pripremu je potrebno 200 grama koprive i 2 litre vode. Nasjeckajte koprivu i prelijte je hladnom vodom (nikako vrućom jer bi ona uništila aktivne materije). Koprivu zatim pritisnite kamenom koji će potaknuti izlučivanje aktivnih sastojaka. Ostavite je da se tako namače 24 sata i zatim procijedite tekućinu.Tako pripremljeni ekstrakt ostavite na suncu jedan dan, a za upotrebu ga razrjeđujte u omjeru 1:5, te po potrebi prskajte biljke kad ih napadnu lisne uši.

Možete pripremiti i ekstrakt od listova kiselog ruja (rhus typhina) koji tjera lisne vaši i larve hrušta. Upotrijebite iste količine i omjere kao kod koprive.

Đubrivo od koprive – za više azota u tlu

Koprivu možete upotrijebiti i za pripremu đubriva s kojim ćete tlu osigurati dodatni azot koji je veoma važan za razvoj i vitalnost biljaka.

Za to vam je potreban kilogram koprive i deset litara vode. Najbolje je da se koprive za đubrivo uberu neposredno prije cvjetanja. Đubrivo pripremite tako da nasjeckanu koprivu ubacite u veliku kantu vode, a potom je ostavite 10 do 14 dana s tim da je svaki dan promiješate.

Nakon 3 ili 4 dana, dolazi do fermentacije. Gusta otopina je spremna kad tekućina potamni i kada se čvrste čestice istalože tako da se tekućina može i od njih odvojiti. Prije đubrenja tla, otopinu razrijedite u omjeru 1:10.

Ljutika ili luk kozjak se gaji veoma lako, a možete ga i ukiseliti

Ljutika ili, kako joj je službeni naziv, luk kozjak (lat. Allium ascalonicum) vrsta je koja potiče s područja Bliskog istoka, a u našim je područjima u uzgoju već dugi niz godina, uglavnom u priobalju i na otocima. U prošlosti se uzgajala puno više nego danas, iako je zadnjih godina opet primjetan pojačani uzgoj.

Ova vrsta prilagodljiva je mnogim vrstama tla, ali ipak preferira neutralna do blago alkalna, kakva su upravo ona u našem obalnom dijelu. Uzgaja se na potpuno osunčanim položajima, a bez problema će podnijeti kratkotrajna razdoblja s temperaturama ispod nule.

Važno je prije sadnje tlo obraditi do dubine od oko 25-30 centimetara. Zajedno s primarnom obradom tla obavlja se i đubrenje kompleksnim mineralnim đubrivima (NPK) formulacije 10:20:30, dok se poslije prihranjuje formulacijom 15:15:15.

Pročitajte: Ove biljke NIPOŠTO nemojte saditi pored LUKA u bašti – Ni jedno ni drugo vam neće uspjeti

Ono što treba izbjegavati jeste sadnja u tlo kojem je u toj godini dodan stajsko đubrivo, pa je kod izbora mjesta sadnje najbolje izabrati ono koje je bilo đubreno u prethodnoj godini.

Na ovako pripremljenoj gredici ljutika se sadi u avgustu, iako je sadnja moguća i u ostatku godine. Najjednostavniji i najčešći uzgoj, pogotovo na malim površinama, jeste uzgojem iz lučica koje su sačuvane od prethodne godine.

Lučice se sade na razmak od 10-ak centimetara jedna od druge, i to tako da vrh lučice viri iz tla. Odmah nakon sadnje nasad se dobro zalije.

Tokom razdoblja rasta agrotehničke mjere se svode na redovno plijevljenje, s obzirom da ljutici za nesmetan rast i razvoj smetaju korovi, dok se zaliva jedino za dugotrajnog sušnog razdoblja, kao i nakon prihrane.

Sama se razmnožava, pa na istome mjestu može ostati duži niz godina, ali je ipak preporučljivo svakih nekoliko godina biljku izvaditi iz tla i presaditi na novo mjesto.

Ljutiku karakterišu dugi zeleni, cjevasti listovi, viši i tanji nego kod luka, koji se pripremaju na razne načine, najčešće u zelenim salatama ili kratko prženi s jajima.

Pročitajte: Kako se razmnožava aljma ili zimski luk

Podzemni dio – lučice, konzumiraju se u raznim jelima, a ljutika je posebno cijenjena i kao „kiseliš“ pripremljen u vinskom sirćetu – kvasini, kao zimnica. Ukus ljutike je blaži nego što je ukus luka.

Ako i nemate baštu, ljutiku možete uzgojiti i na balkonu u dovoljno velikoj posudi u mješavini komposta i vrtnog tla. Kod uzgoja u posudi, ipak će trebati nešto češće zalijevanje.

KAKO UKISELITI LJUTIKU?

Nakon vađenja ljutike iz tla, odstranite sve ostatke tla, a lučice ostavite da se prosuše na zraku. Uklonite veći dio vanjske kore, ipak ostavljajući jedan njen sloj, toliki da se kroz njega nazire žućkasto „meso“ lučice. Ovako pripremljenu ljutiku ugusto složite u tegli i prelijte vinskom tečnošću. Ostavite na polusjenovitom položaju.

Nakon otprilike mjesec dana lučice su spremne za konzumaciju. Tečnost u kojoj su se kiselile, procijedite kroz fino sito ili gazu. Dobijenu odličnu aromatizovanu tečnost možete koristiti za salate, pogotovo one od kupusa.

Indijski jorgovan – Uzgojite veoma atraktivan ukras bašte

„Lagerstroemia indica“, ili kako je u narodu još zovu indijski jorgovan, je jedan od najatraktivnijih ukrasa bašte. U pitanju je listopadna žbunasta biljka ili drvo porijeklom iz Kine, Japana i sjeverne Australije koja može da izraste do osam metara, a u našim uslovima tri do četiri metra.

Ima veoma dekorativno stablo neobičnih boja. Kora je izuzetno dekorativna, veoma glatka i u osnovi bež boje, po kojoj su razlivene zelenkasta i crvenkasta, i prošarana tamnobraon linijama nepravilnog oblika, pa djeluje kao da raste bez kore!

Mlade grančice izrazito su četvorouglaste, a listovi su naspramni, jednostavni, elipsasti, glatki, kožasti i jarkozeleni, dok su mladi izbojci crvenkaste boje. U kasnu jesen, prije opadanja, listovi dobijaju narandžastu boju. Buketi izuzetno atraktivnih purpurnih, bijelih ili tamnoroze, skoro crvenih cvjetova, pojavljuju se sredinom ljeta i traju do kasne jeseni. Metličaste cvasti koje mogu da dostignu dužinu i do 25 centimetara. A onda se formiraju interesantni braonkasti plodovi elipsoidnog oblika, odrvenile čaure, koji ostaju na granama sve do proljeća.

Pročitajte: San svih ljubitelja biljaka – Upoznajte jednu kojoj ne trebaju ni zemlja ni saksija

Može se gajiti na terasi kao pojedinačan žbun ili drvo sa okruglastom krošnjom. Idealno stanište je toplo i sunčano, ali malo zaštićeno od jesenjih vjetrova koji mogu da oštete cvjetove. Da biste zadržali žbunastu formu, a ujedno i postigli veću cvjetnost, potrebno je orezati prošlogodišnje izdanke. Orezivanje se vrši svakog proljeća. Sadi se u dobro drenirano zemljište sa dosta humusa. Indijski jorgovan možete saditi cijele godine ukoliko je u kontejneru.

Ova biljka je pravi izbor za one koji zapažaju promjene u prirodi i koji im se raduju. Unesite neku novinu u vaš vrt ili na terasu i uživajte u bojama cvjetova i stabla „Ponosa Indije”.

Uslovi za gajenje

Indijskom jorgovanu odgovaraju sunčana ili svijetla mjesta, kao i dobro drenirano, plodno zemljište koje nije bogato azotom i koje je slabo kisele reakcije. Da bi biljka lijepo napredovala mjesto na kojem se nalazi trebalo bi da bude zaštićeno od hladnog vjetra. Na proljeće obavezno dodajte đubrivo sa produženim dejstvom. Indijski jorgovan je najosjetljiviji tokom prve godine poslije sadnje i zato je neophodno da ga redovno zalivate i prihranjujete, a ukoliko je potrebno i da ga zaštitite od niskih temperatura.

Orezivanje

Biljka se orezuje svakog proljeća. Da biste zadržali žbunastu formu i postigli intenzivnije cvjetanje potrebno je da orežete prošlogodišnje izdanke i odstranite slabe i suvišne grane.

Indijski jorgovan se može gajiti kao samostalna biljka, u grupama ili u drvoredima, dok se niže forme mogu gajiti i na terasi, najčešće na Mediteranu. Jedno je sigurno, ukoliko odaberete indijski jorgovan sigurno nećete da pogriješite, jer je riječ o veoma dekorativnoj biljci koja je jednostavna za održavanje. Indijski jorgovan pogodan je i da se oblikuje u bonsai drvo.

Pri kupovini sadnica vodite računa o rasporedu grana i da li želite grmolike, mini-biljke ili manje drvo. Takođe, obratite pažnju i na izbor sorte, jer nisu sve podjednako otporne na niske temperature.

Pročitajte: Savjeti za gajenje GERBERA – Ipak mogu cvjetati cijelo ljeto

Razmnožavanje

Indijski jorgovan se razmnožava sjemenom ili reznicama. Sjeme prije sjetve treba potopiti u vodu na jedan dan, a ondase posije u dubinu koja je jednaka prečniku sjemena. Za klijanje sjemena je potrebna temperatura od oko 24 stepena i dosta vlage. Indijski jorgovan se može razmnožavati i poludrvenim reznicama tokom ljeta i rane jeseni.

Najvažniji savjet za presađivanje cvijeća

Najvažniji savjet za presađivanje cvijeća – da vaše muškatle, petunije i surfinije lijepo cvjetaju cijelog proljeća i ljeta!

Muškatla je kraljica naših balkona, a skoro da nema kuće čiji prozori nisu ljeti okićeni raznobojnim petunijama ili surfinijama. Dok prve lako prezime ako ih pripremite na vrijeme, druge obično kupujemo kao rasad.

Međutim, i jedne i druge treba na početku sezone presaditi, a za to najčešće koristimo prošlogodišnje saksije. Često se dogodi da u njima preostane i lanjske zemlje, a štedljive domaćice je samo dobro rastresu, eventualno proseju, dodaju novog humusa i zasade cvijeće.

Pročitajte: MUŠKATLE – Način i vrijeme sadnje, zalivanje i prihranjivanje SVE NA JEDNOM MJESTU

U tome leži jedna od najopasnijih grešaka zbog koje će vam biljke slabo cvjetati i boriti se s bolestima. U zemlji mogu da ostanu mnogi patogeni organizmi kojima ćete zaraziti sadnice. Ako su saksije i žardinjere prezimile napolju, a zemlja izmrzla, nema te bojazni. Međutim, ako ste ih sklonili u podrum, stepenište ili zastakljenu terasu, neophodno je da ih ispraznite i dobro operete vrelom vodom.

U njih sipajte pripremljenu mješavinu zemlje i sadite svoje muškatle i petunije. Ne zaboravite da ih redovno zalivate, a na svakih petnaestak dana i prihranjujete kako bi što bogatije cvjetale.

Plamenjača šljive

Plamenjaču šljive izaziva gljiva Polystigma rubrum, a za bolest je karakteristično da se javlja isključivo na listu, na kojem se obrazuju pjege različite veličine koje se međusobno spajaju, a ponekad prekriju i cijelu lisnu površinu.

Pjege su sa lica lista malo ispupčene, a sa naličja udubljene. U početku su žućkaste, nešto kasnije narandžaste i na kraju tamno crvene boje. Kod jačih napada lišće prevremeno opada u avgustu ili početkom septembra. Voćke slabe, plodovi ostaju sitni i opadaju. Mladari se teško oporavljaju, a cvjetni pupoljci teško obrazuju.

Pročitajte: Plamenjača šljive smanjuje kvalitet i prinos na jesen

U razvojnom ciklusu P. rubrum smenjuju se dvije faze: saprofitna i parazitna. Saprofitna faza se odvija u opalom lišću, a parazitna za vrijeme vegetacije. Obnavljanje i širenje bolesti zavisi isključivo od razvoja gljive u toku saprofitne faze. Tok obrazovanja i sazrijevanja askospora zavisi od klimatskih uslova. Tako se one mogu oslobađati prije kretanja vegetacije, u toku cvjetanja, posle cvjetanja, pa čak i poslije precvjetavanja. Askospore se oslobađaju iz askusa kad su fiziološki zrele i kad su stome dobro navlažene kišom ili rosom u trajanju od najmanje sat vremena. Uslov je, takođe, da temperatura bude iznad 10 stepeni. Lišće se inficira ukoliko je mlado i kad se na njemu nalaze kapi kiše ili rose, a temperatura vazduha iznad osam stepeni.

Optimalni rok za hemijsku zaštitu se određuje na osnovu razvoja gljive u toku saprofitne faze. Kritičan period za inficiranje je od početka listanja pa dvije do tri nedjelje poslije precvjetavanja. Tretiranje se izvodi najčešće po precvjetavanju. Međutim, ukoliko se radi o osjetljivim sortama (npr, požegača, čačanska lepotica), a listanje se dogodi prije cvjetanja, tretiranje bi trebalo obaviti na početku cvjetanja fungicidima…

San svih ljubitelja biljaka – Upoznajte jednu kojoj ne trebaju ni zemlja ni saksija

Biljka Tilandsija prirodno se nalaze u tropskim šumama. To su epifiti to jest, samoodržive biljke koje rastu na drugim biljkama, na kori i granama drveća.

Biljka Tillandsia je dobila ime u čast švedskog fizičara i botaničara Eliasa Tilandera u XVII vijeku.

Popularne su uglavnom zbog originalnih ružičastih cvjetova i nema potrebe da ih sadite u zemlju.

Postoji više od 500 vrsta, ali samo neke od njih se mogu saditi kod kuće. Jedna od najpopularnijih je tillandsie modra – ima roze i ljubičaste cvjetove. To je kratkotrajna vrsta, cvijeta oko treće godine gajenja, a potom odumire.

Bradati beg, nazvan španska mahovina, jednako je popularan. Možemo ih često videti u mnogim modernim enterijerima.

Tilandsija je biljka koja se preporučuje čak i početnicima. Biljke ne moraju da se sade u zemlju, ona će se dobro nositi bez nje. Mogu se uzgajati u posebnim staklenim posudama, konusima ili na kori drveta sa mahovinom.

Biljku treba postaviti na mjesto sa mnogo svjetlosti. Međutim, ona ne voli direktnu sunčevu svjetlost, jer lišće može izgoreti. Sorte sa srebrnkastim listovima definitivno su otpornije na sunce.

Kada birate prozorsku dasku na koju želite postaviti Tilandsiju isplati se voditi se suncem. Prozorske daske na istoku i sjeveru su najpogodnije. Ljeti Tilandsija voli toplotu – poželjno je 21°C – 24°C, a zimi preferira znatno niže temperature i hladnija mjesta. Zimska temperatura ne bi trebalo da padne ispod 13°C-14°C.

Podsjetimo se da Tilandsija dobro podnosi duvanski dim i drugo zagađenje vazduha. Ako se odlučimo za uzgoj u zemlji, vrijedi se odlučiti za plodno i humusno tlo, treset pomiješan sa mahovinom podjednako je dobar. Zatim bi trebalo da izgradimo drenažni sloj na dnu saksije.

Ovo će zaštititi posudu od akumulacije vode. Ova biljka zahtijeva redovno zalivanje (svaka 2-3 dana). Najbolje je koristiti kišnicu ili meku, čistu vodu bez kamenca. Takođe, našoj biljci možemo davati vodenu kupku jednom nedjeljno, a sastoji se od potapanja u vodu nekoliko sati.

Plavu Tilandsiju presađujemo jednom u drugoj godini gajenja. Nakon cvjetanja, sačekajte dok izdanak ne uvene, a zatim ga uklonite. Kasnije ćete je moći podmladiti razdvajanjem izdanaka.

Ukoliko niste znali, važno je napomenuti da Tilandsija apsorbuje elektromagnetno zračenje i preporučuje se u prostorijama sa električnim aparatima.

Uzgoj cvijeća iz sjemena znatno je jeftiniji, a ovo su sorte kojima ne možete pogriješiti

Želite li uživati u prekrasno rascvjetanom vrtu bez trošenja poveće svote novca? Vrtlarenje itekako može biti skup hobi, no poprilična ušteda može se ostvariti kupovinom više sjemena cvijeća, a manje samih biljaka.

Višegodišnje cvijeće uzgojeno iz sjemena možda neće cvjetati tokom svoje prve vegetacijske sezone, no iduće godine biće spremno kreirati prekrasne cvjetne prizore u vrtu. Sadnja cvijeća iz sjemena financijski je znatno isplativija, a ove sorte predstavljaju neke od najboljih izbora za to.

Različak

Ovi plavi cvjetovi izgledaju poput minijaturnih karanfila i vrlo su privlačni leptirima. Nakon zadnjeg proljetnog mraza posijte sjeme izravno u gredicu, a ako ga želite posaditi ranije, onda to učinite šest do osam nedjelja prije predviđenog datuma zadnjeg mraza – smjestite ih na zatvoreno, a kada temperature porastu, presadite ih u vrt. Cvjetaće od sredine ljeta do prvog jesenskog mraza i zahtijevati vrlo malo brige, jer dovoljno ih je zaliti tokom sušnog razdoblja. Na kraju vegetacijske sezone skupite mahune sjemena i posadite ih iduće godine.

Pročitajte: MUŠKATLE – Način i vrijeme sadnje, zalivanje i prihranjivanje SVE NA JEDNOM MJESTU

Neven

Ovi cvjetovi su obično svijetložute do tamnonarančaste boje i predstavljaju lijepu biljku za žardinjere ili rubove vrta. Direktno posijte sjeme u vrtu nakon zadnjeg mraza ili započnite sijanje u zatvorenom prostoru šest do osam nedjelja prije toga. Zatim samo uživajte u prekrasnim prizorima jer će neven sam rasijati sjeme iz sezone u sezonu. U područjima viših temperatura potrebno mu je osigurati popodnevnu zaštitu od sunca i održavati tlo umjereno vlažnim. Takođe, preporučljivo je ukloniti ocvale cvjetove jer će se tako podstaknuti cvjetanje.

Pakujac (Aquilegia)

Upečatljivi cvjetovi ovih trajnica koje cvjetaju u proljeće i rano ljeto dolaze u različitim bojama. Dopustite im da same rasiju sjeme i vraćaće se iz sezone u sezonu uz minimalno njege i brige. Pakujac može podnijeti različite uslove uzgoja, no ono na što svakako treba obratiti pažnju je dobro drenirano tlo. Takođe, uklanjanje stabljike nakon završetka cvatnje može produžiti razdoblje cvatnje.

Uresnica ili kosmos

Kosmos je prekrasno rezano cvijeće kao stvoreno za bukete, a cvate čitavo ljeto. Ovo je jednogodišnja biljka, no obično je samonikla, a radi se o cvijetu vrlo malih zahtjeva koji uspijeva čak i na siromašnom tlu. Posijte sjeme nakon zadnjeg mraza u proljeće ili započnite sa sadnjom u zatvorenom prostoru šest do osam nedjelja prije toga. Posadite ga na mjesto koje je zaštićeno od jakog vjetra, a ocvale cvjetove uklonite kako biste potaknuli dodatnu cvatnju. No svakako ostavite nekoliko cvjetnih glavica ako želite da biljka sama rasije sjeme.

Pročitajte: Jorgovani nikako da procvjetaju kako treba – Šta možete učiniti da ubrzate njihovo cvjetanje?

Noćurak

Ovi cvjetovi rastu kao trajnice u toplim podnebljima, a prije nego ih posadite direktno u vrt provjerite je li prošla opasnost od mraza ili to prvo učinite u zatvorenom prostoru. Cvjetovi noćurka otvaraju se u poslijepodnevnim satima, po čemu su i dobili ime te su lijepog mirisa. Cvatu od sredine ljeta do jeseni i ne zahtijevaju mnogo održavanja, a ne preferiraju stalno vlažno tlo pa treba malo više brige posvetiti zalivanju tokom sušnih razdoblja.

Kadifa

Sjemenke kadife potrebno je saditi svake godine jer se radi o jednogodišnjoj biljci, no ako uklanjate uvele izdanke, cvjetat će čitavog ljeta. Tokom najtoplijeg dijela ljeta cvatnja bi se mogla smanjiti, no zato će zablistati približavanjem jeseni. Dio sjemena sačuvajte na kraju sezone i iskoristite ga za ponovnu sadnju sljedeće godine. U područjima visokih temperatura ovoj biljci će odgovarati poslijepodnevna hladovina te ravnomjerno vlažno tlo.

Prkos

Ovo cvijeće dobro pokriva tlo na mjestima koja su većinom dana izložena suncu. Jako dobro podnosi sušu i zahtijeva vrlo malo brige, a obično nema problema sa štetočinama ili bolestima sve dok tlo ima dobru drenažu. Posijte sjeme direktno u vrt nakon zadnjeg mraza ili u zatvorenom prostoru nekoliko nedjelja ranije. Početak cvatnje očekujte u ljeto, a trajaće sve do dolaska mraza u jesen. Ocvale cvjetove možete otkinuti kako biste podstakli daljnje cvjetanje ili ostavite neke od njih kako biste potaknuli samoniklost.

Dragoljub

Ovo cvijeće uopće nije zahtjevno te čak i kada zaboravite na njega nagradiće vas cvatnjom. Listovi i cvjetovi su jestivi i često se dodaju u salate, a dragoljub je vrlo popularan i kao rezani cvijet zbog svog opojnog mirisa i lijepe boje. Može podnijeti siromašno i suvo tlo, iako ga je preporučljivo zalivati tokom dužih sušnih razdoblja, a dobro će mu doći u zaštiti od poslijepodnevnog sunca u područjima tople klime. Preskočite prihranjivanje jer jako bogato tlo može negativno djelovati na njegovu cvatnju.

Suncokret

Suncokreti ne počinju cvjetati sve do kasne sezone, obično od jula do avgusta. Ali kada ti divovski cvjetovi konačno izniknu, svako čekanje će se isplatiti. Posadite sjeme u vrtu nakon posljednjeg mraza, idealno na mjestu zaštićenom od jakog vjetra. Sjeme posijano u zatvorenom prostoru obično će cvjetati otprilike u isto vrijeme kao i sjeme posijano direktno u vrtu, tako da zapravo nema koristi od ranog zasijavanja. Suncokreti su jednogodišnje biljke, tako da ćete morati sačuvati dio sjemena za ponovnu sadnju sljedeće godine. Pokrijte nekoliko glavica sjemena mrežom, tako da se mogu osušiti, a da ih ptice ne pojedu.

Infuzija za biljke – oporavljaju se i cvjetaju kao lude

Nije tajna da biljke, posebno u fazi rasta, zahtijevaju dodatnu njegu, prije svega redovnu prihranu. Ipak, ako vidite da biljke posustaju posegnite za receptom od koga će odmah živnuti.

Ovaj rastvor je toliko moćan, da se zbog toga kolokvijalno naziva i infuzijom za biljke.

A trik je u aspirinu. Osim što se koristi u medicinske svrhe, aspirin može da poboljša i rast biljaka i pomogne im da se oporave.

Ključ je u salicilnoj kiselini, jednom od sastojaka aspirina, koja pomaže u rastu biljaka. Ovaj sastojak napravljen je na osnovu salicilne kiseline koju sadrži i biljka vrba.

Pročitajte: Upotrijebite JOD za bolji rast i PRIRODNU zaštitu PARADAJZA

Aspirin je koristan za sve vrste biljaka, bilo da ih uzgajate u dvorištu ili u saksijama na balkonu.

Sve što vam je potrebno za ovu „infuziju“ jedna je tableta aspirina i decilitar destilovane vode.

Izmrvite tabletu i ubacite u vodu, miješajte sve dok se ne otopi. Ovom mješavinom možete zalivati ili prskati biljke, jednom nedjeljno za najbolje rezultate.

Ova tečnost pozitivno će djelovati na razvoj korijena, omogućava cvijeću da bude raskošnije i bujnije, sprečava pojavu gljivica, a odlična je i za rezano cvijeće.

Na rezanom cvijeću isjijecite krajeve stabljika i potopite u vazu u kojoj ste rastvorili pola tablete aspirina.

Sada se sije LISNATI KELJ – Jedna od najotpornijih povrtarskih kultura

Sada se sije lisnati kelj, zatim i u julu i avgustu za zimsku berbu. Lisnati kelj je jedna od najotpornijih zimskih povrtarskih kultura. Izuzetno se lako gaji i otporan na veliki broj nepovoljnih uslova. U ishrani se koristi početkom godine, poslije mrazeva i u tom periodu je jedna od rjeđih kultura koja se može koristiti u svježem stanju. Uspješno se gaji poslije usjeva boba i graška.

Od sijanja do berbe pristiže za oko 7 nedjelja, tada već sa mladih biljaka možemo skidati prve listove. Visine je 40-80 cm, bolje uspijeva na siromašnim zemljištima od ostalih kupusnjača ali najbolje prinose postiže na zemljištima neutralne reakcije. Uspješno se gaji na otvorenom polju, može i na djelimično zasjenčenim, jedino loše uspijeva na propustnim zemljištima.

Dobro reaguje na organska đubriva, tj. stajnjak u količini od 20-25 t/ha, ne pretjerivati azotnim đubrivima jer će produžiti vegetaciju i biti neotporan na mraz. Potrebna temperatura za klijanje u zatvorenom prostoru je 7 stepeni. Sjeme se sije u februaru za ljetnju berbu, za zimsku berbu u maju.

Pročitajte: Sjetva kelja – Dobro podnosi suše i visoke temperature

Lisnati kelj u maju za sedam nedjelja

Na otvorenom polju od aprila do maja sjeme lisnatog kelja se sije u rasadnik u plitke redove, presađivanje se vrši sa 6-8 nedjelja. S proljeća, sjetva se obavlja direktno u jednu rupu po 3-4 sjemenke, a kad biljke porastu tada proređujemo usjev i ostavljamo po jednu biljku. Sjetvu kelja možemo obavljati i u julu i u avgustu. Postoje različite forme tako da se one najviše siju na rastojanju od 45 cm.

Zalivanje je obavezna mjera, dok biljke mlađe imaju izraženu potrebu za vodom. Od štetočina najveće probleme prave larve leptira kupusara, kupusni moljac, kupusna muva, kupusne vaši, a često se javlja i kupusna kila.

Berba se obavlja po potrebi, mogu se i sa mlađih biljaka ranije skidati listovi, za jelo najukusniji je poslije mrazeva kao i kelj pupčar.

Autor: Dragan Mijušković