Naslovnica Blog Stranica 260

Da li krastavac zaista pomaže u gubitku težine?

Krastavac spada u „neshvaćeno“ povrće, jer mnogi vjeruju da je sve što nudi – voda.

Krastavac je voće, baš kao i paradajz, sa kojim se često kombinuje u salatama. Sadrži niz vrijednih hranljivih materija, određenih biljnih jedinjenja, kao i antioksidansa, koji pomažu kako u liječenju tako i u prevenciji određenih bolesti. Ima minimalno kalorija, dok je bogat vodom i rastvorljivim vlaknima, što ga odmah čini odličnim saveznikom u mršavljenju.

Ali koje su njegove prednosti za dobro zdravlje tijela i zašto je vrijedno imati posebno mjesto u vašoj ishrani?

Pročitajte: Zašto krastavac ima GORAK ukus i kako to spriječiti?

Krastavac može da sadrži samo nekoliko kalorija, ali je bogat vitaminima i mineralima. Na primjer, 300 grama krastavca, bez kore, sadrži:

– Kalorije: 45

– Ugljeni hidrati: 11 grama

– Proteini: 2 grama

– Vlakna: 2 grama

– Vitamin C: 14% preporučenog dnevnog unosa

– Vitamin K: 62% preporučenog dnevnog unosa

– Magnezijum: 10% preporučenog dnevnog unosa

– Kalijum: 13% preporučenog dnevnog unosa

– Mangan: 12% preporučenog dnevnog unosa

Pročitajte: Voda sa voćem je idealna za tople dane – Izaberite svoju omiljenu kombinaciju

Pored toga, krastavac ima značajnu količinu vode, jer se 96% sastoji od vode.

Voćnjak bez plodova

Posadili smo nekoliko voćaka na okućnici i gle čuda: voćke rastu tri godine, a na njima nikako da se zametnu plodovi.

A kako bi se to slatko reklo-šta nam podvališe? Ali, šta nam u tom pogledu kaže struka. Kaže da postoji više razloga zašto voćke bujno rastu, a malo ili nikako ne rode. Jer potrebno je znati da svaka voćka prolazi kroz različite faze razvoja. Tako, mlada i tek posađena voćka treba se prvo ukorijeniti, što je i razumljivo. A za ukorjenjavanje joj je potrebno minimalno godinu dana.

Pročitajte: Miner okruglih mina – Značajna štetočina u voćarstvu

Dakle, ako voćka prve godine nakon sadnje potjera malo kratkih izboja, nije ništa kritično jer prvenstveno mora formirati korijenovu mrežu, što pak mi ne vidimo. E, tek u drugoj godini nakon sadnje počinje intenzivniji rast izboja jer voćka ulazi u vegetativnu fazu. Međutim, to ne mora značiti da će odmah biti i plodova, jer generativna faza razvoja voćke dolazi tek nakon nekoliko godina od sadnje.

Istina je da pojedine voćke odmah u drugoj godini formiraju određeni broj plodova. Na primjer, jabuke na slabo bujnim podloga tipa MM 9 mogu već druge godine “zametnuti” nekoliko plodova. Međutim, treba znati kako i kod tih voćaka puna rodnost dolazi tek pete godine nakon sadnje.

Pročitajte: Voće jedne godine rađa, a druge nema ni jednog ploda – EVO KAKO TO DA SPRIJEČITE

Znači da od vrste voćke, sorte, njene podloge, količine dostupnih hranjiva i drugih činilaca zavisi koliko će trajati ranije navedena vegetativna faza. S druge strane, treba znati da je većina voćaka stranooplodna, što znači da uz sebe trebaju imati i sortu oprašivača.

Tako ukoliko imamo već formiranu voćku koja redovno i obilno cvjeta, a malo rodi, znajmo da joj treba i odgovarajući oprašivač. Uz to trebamo poznavati i tehniku rezidbe ali i osnove đubrenja voćaka. Dakle, iako je problematika preširoka, trebate biti svjesni kako je najlakše uzeti pilu u ruke. Ali što ako samo niste bili dovoljno strpljivi?

Šta je potrebno uraditi, kako bi KRASTAVAC dao maksimalan prinos?

Zahtjevi same biljke u ovoj fenofazi plodonošenja su nešto veća potreba za vodom i hranljivim materijama. Takođe, temperature u plasteniku mora da bude između 20-30 stepeni, a noću 15-17 stepeni. Ovo su osnovni uslovi, a u nastavku pročitajte šta je još potrebno uraditi, kako bi biljke donijele maksimalan prinos.

„Ono što karakteriše ovu fazu je njega usjeva. Otklanjanje viška listova i zaperaka, kao i otklanjanje suvišnih i nepraivlnih plodova daće za rezultat jako visok prinos, koji svaki proizvođač i želi“, navodi dipl. inž. Marko Đokić.

Što se tiče upotrebe hraniva, ono što odlikuje ovu fazu je velika upotreba kalijuma i kalcijuma. Takođe, da bi se dostigli vrhunski prinosi u proizvodnji krastavca, mora se konstatno raditi njega usjeva, a to podrazumijeva rezidbu starog, lošeg lišca, kao i uklanjanje zaperaka i nepravilnih plodova.

Pročitajte: Uslovi koji su potrebni za postizanje visokih prinosa KRASTAVACA

„Kada dođe do fenofaze plodonošenja, sa aspekta zaštite mora da se vodi računa, ne samo o patogenima i štetočinama koje moraju da se suzbiju, već i koja sredstva ćemo da upotrebimo u te namijene. U ovoj fazi najproblematičnija je plamenjača krastvca koja posebno dolazi do izražaja kada dođe do berbe plodova. U tom trenutku je važno upotrijebiti fungicide koji imaju jako kratku karencu, kako ne bi ugrozili kozumente koji će ih kupiti“, savjetuje dipl. inž. Mladen Đorđević.

Prema njegovim riječima, drugi dio problema, koji se često javlja i već je prisutan u plastenicima je pojava tripsa, kao i bijele leptiraste vaši.

Pročitajte: Proizvodnja krastavaca u zaštićenim prostorima

Njačešća greška koju proizvođači rade u ovoj fazi razvoja krastvca je neblagovremena detekcija štetočina, odnosno kada je pravi trenutak za tretman.

„Kod tripsa i bijele leptiraste vaši od izuzetne je važnosti da, kada primijetimo prve jedinke na biljkama, primijenimo tretman insekticidima“, zaključuje Mladen.

Stručnjaci objašnjavaju sva čudna ponašanja MAČAKA – Saznajte šta vaš ljubimac želi i misli u svakom trenutku

Ljudi su počeli da komuniciraju sa mačkama prije otprilike 10.000 godina, koristivši njihove izuzetne lovačke vještine, kako bi kontrolisali pacove i miševe u skladištu hrane.

Kako čuvati paradajz da ne postane brašnast?

Ljudi imaju različita mišljenja o tome kako čuvati paradajz, ali svi žele isti rezultat: svjež, sladak, kiselkast paradajz za jelo i kuvanje što je duže moguće.

Bez obzira da li paradajz koristite za brz gaspačo, obilan, sporo kuvan paradajz sos ili ih jedete kao jabuke, morate da znate kako da ih čuvate da bi bili spremni za upotrebu. Nastavite da čitate da biste saznali sve o tome kako pravilno skladištiti paradajz.

Kako čuvati paradajz

Ako paradajz još nije zreo, najbolje ga je čuvati na polici nekoliko dana dok ne sazre. Znaćete da je zreo kada budu mirisan i blago mekan na dodir. Kada sazre, ili ih konzumirajte ili ih stavite u frižider da sačuvate svježinu. Zreli paradajz može da ostane svjež u frižideru oko dvije nedjelje.

Pročitajte: Šest biljaka koje nije dobro sadatiti blizu PARADAJZA – Prinos će vas iznenaditi!

Možete li čuvati paradajz u frižideru?

Ukratko, da, paradajz možete čuvati u frižideru, ali važno je uzeti u obzir zrelost paradajza. Hlađenje prekida proces zrenja, a niko ne želi da jede zrnast, blag, nezreo paradajz. Ako nezreli paradajz stavite u frižider, ostaće takvi – nikad tako ukusni kao što su mogli da budu. Ako odaberete ili uspijete da kupite savršeno zreo paradajz, ili ga pojedite ili ohladite.

Što se tiče prezrelog paradajza, obavezno ga stavite u frižider da biste usporili njihovo kvarenje, i imajte na umu da možete da koristite mekani, prezreli paradajz za sosove od paradajza.

Pročitajte: Dvije metode za sadnju paradajza uz koje ćete ostvariti najbolji prinos

Kako čuvati narezan paradajz

Pošto kožica štiti „meso“, najbolje je da paradajz čuvate cijele za skladištenje, ali ako se nađete sa ostatkom paradajza koji je isječen, postoji način da duže ostane svjež. Jednostavno pokrijte isječenu stranu plastičnom folijom čvrsto i labavo umotajte neisječenu stranu. Stavite paradajz na mali tanjir isječenom stranom nadole i stavite ga u frižider. Ovako uskladišten, paradajz isečen na kriške će trajati nekoliko dana.

Ishrana bogata maslinovim uljem smanjuje stres

Maslinovo ulje u svom sastavu, ima i esencijalne masne kiseline i zato je važna namirnica za sprječavanje ili ublažavanje djelovanja stresa na organizam

Riječ stres i prečesto čujemo u svakodnevnom životu koji poprima sve brži dnevni ritam. Mnogi ljekari tvrde da organizam može biti izložen stresu tokom dužeg perioda, a da toga uopše nismo svjesni. Tek kada se suočimo s razornim posljedicama stresnog djelovanja shvatamo da se organizam nalazi u alarmantnom stanju.

Prehrana utiče na stres

Šta je stres i kako nastaje? Stres se definiše kao sklop emocionalnih i fizičkih reakcija u trenucima kada neki događaj procijenimo opasnim ili uznemirujućim. Stres se može odnositi na unutrašnje stanje organizma, na djelovanje nekog vanjskog događaja, na doživljaj koji proizlazi iz interakcije osobe i okoline. Stres kao unutarnje stanje organizma obuhvata i fiziološke i emocionalne reakcije.

Iz navedenog je jasno da je stres vrlo kompleksan lanac psiholoških, fizioloških i okolišnih faktora koji rezultiraju psihološkim i biokemijskim odgovorom organizma. Duži period izloženosti stresnom stanju povezuje se s nastankom niza teških oboljenja poput hipertenzije, srčanih bolesti, kroničnog umora, probavnih smetnji, pada kognitivnih funkcija… Nadalje, hronični stres značajno povećava rizik od srčanog udara, hipertenzije, alergija, čira na želucu, nesanice, kožnih osipa…

Puno je vanjskih faktora koji mogu uticazi na povećanje ili smanjenje efekta stresa na organizam, a način prehrane je nesumnjivo jedan od ključnih. Ako pogledamo šta stanje stresa u biohemijskom smislu uzrokuje u organizmu, onda će biti jasnije zašto pravilan odabir prehrane postaje važan u obrani od stresa. Jedan od štetnih posljedica djelovanja stresa na organizam je manjak esencijalnih masnih kiselina do kojeg dolazi tokom izloženosti stresu zbog inhibicije enzima koji su uključeni u metabolizam ovih vrsta masnih kiselina.

Naučna literatura navodi veliki uticaj omega-3 i omega-6 masnih kiselina na smanjenje uticaja hroničnog stresa u organizmu. Masne kiseline iz prehrane su inače izuzetno važne za normalno funkcionisanje organizma, a u stanju stresa postaju još i važnije. Ako znamo da je jedna od posljedica stresa anksioznost i depresija, onda je jasno da će dodatak masnih kiselina biti važan jer mononezasićena masna kiselina, oleinska, iz maslinovog ulja pospješuje vezanje serotonina («hormon sreće») na njegove receptore i smanjuje efekt stresa.

Omega-3 masne kiseline su uključene u dinamičnu strukturu membrana centralnog nervnog sistema i povećavaju njihovu propusnost i transport serotonina, čime također utiču na smanjenje posljedica stresa.

Probavni problemi

Esencijalne masne kiseline i mononezasićena oleinska kiselina utječu na poboljšani rad imunološkog sistema organizma, što je takođe izuzetno važno u odgovoru organizma na stres. Neka istraživanja ukazuju na korist od uzimanja dodataka prehrani u obliku esencijalnih masnih kiselina tokom stresnih perioda. Dobar izvor ovih kiselina su biljna ulja, riblje ulje je odličan izvor omega-3 masnih kiselina.

Maslinovo ulje u svom sastavu, pored dominantne oleinske kiseline, ima i esencijalne masne kiseline i zato ono predstavlja važnu namirnicu u prehrani za sprječavanje ili ublažavanje djelovanja stresa na organizam.

Od biohemijskih promjena koje nastaju u organizmu kao posljedica djelovanja akutnog i hroničnog stresa jest i otpuštanje hormona, kateholamina, kortizola i nekih drugih hormona. Hormoni iz skupine kateholamina su hormoni koje oslobađa nadbubrežna žlijezda u odgovoru na stres i oni pripremaju organizam na «borbu» sa stresom tj. podižu njegov stepen pripravnosti, utiču na pojačani rad srca, na povišeni krvni pritisak.

Kao jedna od posljedica djelovanja stresa navedeni su i problemi s probavnim sistemu, tj. otežana probava. Da bi izbjegli ili umanjili ovaj problem potrebno je uvesti prehranu mediteranskog tipa u kojoj prevladava voće, povrće, riba, a unos masnoća temelji se na maslinovom ulju. Ovakav tip prehrane dat će organizmu spojeve koji su potrebni za očuvanje imuniteta, a neće nepotrebno opteretiti i onako loš probavni sistem.

Osim probavnih smetnji, stres kod nekih ljudi može uzrokovati pojačani apetit, tako da imaju potrebu nekontroliranog hranjenja. Kao posljedica javlja je pretilost. Ako je još i probavni sistem pogođen stresom, onda se broj problema samo povećava.

Odabir prehrane i za problem pretilosti i pojačanog apetita je također izuzetno važan, pa se Mediteranska prehrana i maslinovo ulje navode kao najbolji izbor za sprječavanje pojave pretilosti i unosa štetnih namirnica (praznih kalorija, masne hrane, zasićenih masnih kiselina, rafiniranih šećera, soli) u organizam.

Kako da prepoznate koja štetočina je napala vaše povrće? Ovo su simptomi prepoznavanja

Povrće je meta brojni štetočina, različitih insekata koji napadaju sve dijelove biljaka kako nazemne tako i podzemne.

KLJUČ ZA PREPOZNAVANJE ŠTETOČINA

NA PODZEMNIM DIJELOVIMA

  • Korijenje izgriženo, biljke propadaju – štetočine u zemljištu (grčice, žičnjaci, rovci…)
  • Vrat korijena i podzemno lišće izgriženo – podgrizajuće sovice (Noctuidae)
  • Na korijenu odebljanja – guke, naročito pri uzgoju u zaštićenom prostoru – nematode korijenovih guka
  • Korijenje i vrat korijena izgrižen u njemu bjekasto beznožne larve duge do 7 mm – korijenove muve

NA NADZEMNIM DIJELOVIMA

Lišće igriženo, trgavi sluzi – puževi

Lišće krompira, patlidžana, rjeđe paradajza, igriženo – krompirova zlatica

Lišće se kovrdža, žuti i suši, na naličju se nalaze kolonije sitnih insekata – biljne vaši

Na lišću crna ljepljiva prevlaka čađavice, biljke zaostaju u rastu, na dodir lete bijele mušice – bijela mušica (Trialeurodes vaporariorum)

Na listu sitne bijelkaste tačkice, lišće žuti i suši se, na naličju fina paučina – koprivina grinja

Na lišću hodnici – mine, u njima žućkastonarandžasta larva, duga do 2 mm – lisni miner

Bjelkastosrebrenkaste tačkice na lišću i cvjetovima; na tim organima sitni brzi insekti dugi svega 1-2 mm – tripsi

Biljke paradajza postaju rđastocrvenkaste, a plodovi se raspucaju – rđaste grinje paradajza

U plodu paradajza, patlidžana, češće paprike, gusjenica, ulazno mjesto gnjije – kukurzni moljac (Ostrinia nubilalis)

Značaj komposta u povrtarskoj proizvodnji

Upotreba komposta u povrtarskoj proizvodnji je vrlo značajna – s jedne strane koristi se u proizvodnji supstrata za gajenje rasada različitih povrtarskih vrsta, dok s druge strane kompost pozitivno utiče na niz značajnih fizičkih i hemijskih svojstava zemljišta.

Unošenjem komposta u zemljište povećava se njegova ukupna poroznost što doprinosi boljoj strukturi, manjoj zbijenosti zemljišta i lakšem prodiranju korijena povrća. Upotreba komposta dovodi do povećanja organske materije zemljišta koja se podvrgava aerobnoj biodegradaciji pod uticajem mikroorganizama u uslovima povećane temperature i vlažnosti. Kompost povećava procenat humusa u zemljištu uslijed čega zemljište bolje reguliše nedostatak i višak vode pa poboljšava vodno–vazdušni toplotni režim zemljišta, popravlja njegovu strukturnu plodnost što doprinosi povećanju prinosa.

Pročitajte: Kako ubrzati kompostiranje i napraviti kompost za 18 dana

Organski otpad iz domaćinstva kao i pokošena trava, lišće, ostaci iz cvjećarske proizvodnje, izvor su organske materije pogodne za kompostiranje. U zavisnosti od načina, tehnologije, korišćenih organskih ostataka, uslova kompostiranja potpuno zreo kompost za upotrebu može se dobiti u roku od 2-20 mjeseci.

Povrtarske vrste imaju različite zahtjeve za količinom unijetog komposta u zemljište. Pri proizvodnji kupusa, karfiola, brokole, paprike, krompira, tikava potrebno je unijeti u zemljište 4-6 kg/m² komposta, a za baštensku proizvodnju celera, bijelog lika, praziluka, lubenice, paradajza, dinja potrebno je 2-4 kg/m² komposta. Crni luk, mrkva, cvekla, spanać, krastavac, rotkva, zahteva 1,5-2,5 m² komposta.

Kompostiranje je u baštovanstvu opcija upravljanja organskim otpadom. Nekontrolisano bacanje otpada u čovjekovoj okolini nemerljivo se ugrožava zdravlje ljudi i zagađuju se vodeni tokovi.

Intenzivna proizvodnja povrća na otvorenom i u zaštićenom prostoru stvara se velika količina korisne organske materije u obliku plodova, ali i biorazgradivih povrtarskih ostataka. Prirodnom razgradnjom organskih ostataka iz intenzivne proizvodnje povrća doprinosi se očuvanju životne sredine.

Biljka troskot veoma efikasan prirodni lijek koji okrepljuje organizam

Raste uz vodu, u jarugama i na vlažnom tlu. Biljka troskot (lat. Polygonum aviculare) veoma je efikasan lijek protiv bolesti srca, jetre, želuca, bubrega i pluća, veoma često koristi se i u terapiji oboljenja ženskih reproduktivnih organa.

Biljka troskot ili drugi naziv solomonov pečat, kako još u narodu zovu ovu jednogodišnju zeljastu biljku, karakterističnih modro zelenih listova i bijelih ili svijetlo ljubičastih cvjetova, raste kao korov uz puteve, oranice, jarke, ali može se vidjeti i u vrtovima i dvorištima.

Cvijeta sitnim bijelim cvjetovima od lipnja do listopada. Biljka je ljekovita, sasvim mladi listovi i vrhovi su jestivi.

Pročitajte: Dragoljub – Ukrasna biljka koja čuva zdravlje

Biljka troskot kao lijek

Ova biljka sadrži dragocjene sastojke kao što su tanini (4%), flavonski heterozidi, vitamine C i A, vosak, sluz, smolu, šećer i silikate, a njeni najljekovitiji dijelovi, koji se sakupljaju u proljeće i ljeto, su listovi i mladi vrhovi stabljike.

Troskot je godinama poznat kao lijek za takozvane “ženske” bolesti, ali je izuzetno efikasan i u liječenju kardiovaskularnih oboljenja jer stimuliše rad srca. Izvrsno je sredstvo za zaustavljanje povraćanja krvi, liječenje katara želuca i čireva u želucu. Koristi se, inače, za grgljanje kod upala grla i ždrijela.

Spolja se koristi za ispiranje starih i zapuštenih rana. Otvorene rane po nogama oblažu se svježe izgnječenom biljkom, čime se ublažuju bolovi i rane brzo zacjeljuju.

Kao lijek za čaj od troskota koristi se osušen nadzemni dio biljke. Troskot biljka kao lijek se primjenjuje kod krvarenja hemoroida jer zaustavlja krvarenje, kao i kod proširenih i upaljenih vena, zatim za zaustavljanje proliva i protiv noćnog mokrenja. Prema tome, u narodnoj medici troskot kao lijek se upotrebljava za izmokravanje, razrijeđivanje sekreta u plućima, te kao sredstvo za iskašljavanje, za upaljenu sluzokožu i kožu…

Pročitajte: Sve o ruzmarinu na jednom mjestu

Čaj od troskota kako se priprema

Potrebno je malu kafenu kašiku usitnjene biljke preliti sa 2 dl hladne vode, te zagrijavati do ključanja. Potrebno je da se kuva 5 minuta, a onda skloniti i ostaviti tako još 10 minuta. Potom procjediti čaj od troskota i piti 3 šoljice dnevno, prije svakog obroka.

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

10 činjenica o ružama zbog kojih ćete ih obožavati još više

Zapanjujuć oblik, veličina i nijanse čine ih omiljenim u dvorištima i baštama širom svijeta. Štaviše ruže mogu biti i  jestive, a u njihovim ukusima su često uživali stari Rimljani i Egipćani. 

1. Ruže su jedno od najstarijeg cvijeća

Arheolozi su otkrili fosile ruža koji datiraju čak 35 miliona godina.

Prema Ginisovoj knjizi svjetskih rekorda, ruže su najstarija vrsta biljaka koja se uzgajala u dekorativne svrhe. Dokumenti iz 50. godine nove ere sugerišu da su stari Rimljani uzgajali cvijeće na ogromnim plantažama i lokalnim staklenicima da bi obezbijedili snabdijevanje ljekovitim ekstraktima, sastojcima za kuvanje i ukrasima tokom cijele godine. Stari Rimljani su koristili ruže za ukrašavanje zgrada, namještaja i ljudi, dok su latice korišćene za pravljenje ružinih tepiha i šetališta.

Postoje dokazi koji datiraju pre 5.000 godina kada su Kinezi i Japanci stvarali vrtove ruža, iako nije poznato da li su to bili iz ukrasnih razloga.

Pročitajte: Ako želite da vam ruže bujno cvjetaju, ovaj korak nikad ne smijete da preskočite

2. Ruže mogu da žive veoma dugo

Što je još šokantnije, najstarija živa ruža stara je 1.000 godina. Raste na zidu katedrale u Hildesheimu u Njemačkoj i njeno prisustvo je dokumentovano od 815. godine nove ere. Prema legendi, ružin grm simbolizuje prosperitet grada Hildesheima.

3. Možete jesti ruže

Iako većina ljudi gaji  ruže u baštu samo zbog izgleda, ruže imaju dugu istoriju korišćenja kao hrana i lijek. Ruže su klasifikovane kao „bilje“.

Njihove latice su jestive, a ružina vodica se često dodaje želeima ili džemovima, a koristi se i kao dodatni ukus u indijskim i kineskim jelima.

Ako koristite ruže kao hranu, ona trabaju biti bez hemikalija. Ne koristite ruže koje su prskane pesticidima ili bilo kojim drugim hemikalijama, takođe nemojte koristiti rezane ruže iz cvjećara ili supermarketa jer su uzgajane sa mnogo hemikalija.

4. Poznato je da su neke vrsta ruža pune vitamina C

One takođe raste kao voće u obliku bobica koje se obično naziva „šipak“. Plod može biti narandžast, crven, tamno ljubičast ili čak crn. Šipak je prepun vitamina C i može se osušiti da bi se napravio osvježavajući čaj. Zbog toga se šipak ponekad koristi za pravljenje džema, želea i marmelade.

5. Njihov miris se koristi za pravljenje parfema

Svi znamo za izreku: Stani i pomiriši ružu.

Pa, nisu slučajno baš ruže izabrane za ovu frazu; njihova divna aroma je popularan cvjetni miris i čak se koristi u mnogim parfemima.

Konkretno, ružino ulje je kroz vijekove važan sastojak u industriji parfema. Proces vađenja ružinog ulja iz cvijeća zahtjeva ogromnu količinu ruža; od dvije hiljade ruža proizvodi se samo jedan gram ulja.

Činjenica: U dolini ruža u Bugarskoj proizvodi se 85% ružinog ulja u svijetu, kako prenosi sajt thesmellofroses.com

Miris ruže je jedna od najcjenjenijih karakteristika ovog cvijeta. Grci i Rimljani su pravili parfeme od ruže i do danas je njihov miris važan element u mnogim najboljim i najuspješnijim svjetskim parfemskim mješavinama.

Pročitajte: Kako uzgajati ruže na balkonu – Nekoliko savjeta za zagarantovan uspijeh

6. Svaka boja ruže ima drugačije značenje

Svi znaju da su ruže dugo bile simbol ljubavi, ali izbor boje takođe igra ulogu u tome šta ruža simbolizuje. Takođe je važno naglasiti da se značenja mogu razlikovati u različitim kulturama.

Sljedeće boje ruže u zapadnom svijetu se obično povezuju sa sljedećim značenjima:

  • Crvena: Ljubav i romansa
  • Pink: gracioznost i elegancija
  • Žuta: prijateljstvo i veselje
  • Bela: čistoća, nevinost i duhovnost
  • Narandžasta: Entuzijazam i energija

7. Ne postoji takva stvar kao što je crna ruža ili plava ruža

Žao nam je na razočaranju, ali ne postoje „crne“ ruže. Ono što se ponekad može nazvati crnom ružom zapravo je tamnocrvena ruža. Dobar primjer je „Turska crna ruža“, rasa koja ima tamne crvenkasto-grimizne boje.

8. Ruža je američki nacionalni cvijet

Predsednik Ronald Regan je 20. novembra 1986. zvanično proglasio ružu nacionalnim cvjetnim amblemom Sjedinjenih Država. Učinio je to dok je stajao u čuvenom ružičnjaku Bijele kuće.

9. Džordž Vašington i Abraham Linkoln, povezani su sa ružama, direktno i indirektno.

Džordž Vašington je bio prvi uzgajivač ruža u Sjedinjenim Državama, a sortu je čak nazvao po svojoj majci Meri Vašington.

Pročitajte: Kako se gaje patuljaste ruže – Vrijeme sadnje, zemljište, prihrana, zalivanje, orezivanje

10. Najskuplja ruža prodata je za milione dolara

Uzgajivač ruža Dejvid Ostin potrošio je 5 miliona dolara za stvaranje hibrida boje kajsije tokom 15 godina. Ruža Julija prodata je za 15,8 miliona dolara 2006. godine, što je takođe učinilo najskupljom sortom ruže na svijetu.

Kada su u pitanju ruže, ima ih više nego što se na prvi pogled čini. Naravno, ruže su poznate po svojoj ljepoti i simboličkom značenju, ali su takođe nevjerovatno zanimljiv cvijet sa bogatom istorijom.