Naslovnica Blog Stranica 227

Recept za omiljeni domaći kukuruzni hljeb

Priprema domaćeg hljeba ne mora da bude teška i komplikovana. Recept za domaći kukuruzni hljeb koji vam donosimo mogu da pripreme i domaćice koje nisu vične miješenju tijesta.

Recept za domaći kukuruzni hljeb

Sastojci:

  • 3,5 šolja običnog brašna (mjera je šolja od 250 mililitara)
  • 2 šolje fino mljevenog kukuruznog brašna
  • 3 šolje mlijeka
  • 1 šolja ulja
  • ravna supena kašika suvog kvasca
  • ravna kafena kašičica soli
  • vršna kafena kašičica šećera
  • 1 jaje

Pročitajte: Najzdravije vrste hljeba – Puni su vitamina i minerala, štite od brojnih bolesti!

Priprema:

Zagrijte mlijeko da bude mlako, pa ga sipajte u činiju u koju ste već stavili obično i kukuruzno brašno, suvi kvasac, šećer i so. Sve dobro izmiješajte, pa dodajte jaje i ulje i mijesite pet minuta.

Umiješeno testo prekrijte krpom ili streč-folijom i ostavite sat vremena da naraste. Potom ga prebacite na pobrašnjenu radnu površinu, podijelite ga na dva jednaka dijela i formirajte vekne.

Tepsiju obložite pek-papirom i premažite uljem, pa prebacite vekne i ostavite ih da narastaju još pola sata.

Zagrijte rernu na 200 stepeni, pa na dno spustite tepsiju u koju ste sipali vodu – ovo će obezbijediti da korica hljeba bude hrskava.

Nožem zasijecite hljeb na nekoliko mjesta, pa tepsiju sa hljebom stavite u rernu iznad tepsije sa vodom i pecite otprilike 35 do 40 minuta.

Krompir dosegao rekordne cijene

Visoke temperature i suša su umanjile prinos krompira, a cijena je blizu maksimalnog iznosa, dok su uljana repica i soja su pojeftinile.

Naime, cijene uljane repice i drugih uljarica su u protekloj sedmici bile pod pritiskom i ostvarile pad, dok je iznos za krompir počeo da raste, izvještava Topagrar, prenosi Agroklub.

U Evropi je dobra ponuda uljane repice imala uticaj na kretanje cijena na pariškom MATIF-u tokom sedmice. Ugovori za novembar su manji za 23,75 evra, a iznos je pao na 633,00 evra/t.

Pad je zabilježila soja na CBOT-u. Novembarski ugovor je izgubio 16,75 američkih centi da bi se zatvorio na 13,69 dolara po jedinici što je 494,85 eura/t. Očekuje se nestabilno stanje na tržištu zbog promjena u potražnji ulja.

Fjučersi za krompir na EEX u Lajpcigu su pokazale cjenovni vatromet.

Relevantni ugovor od 23. aprila zatvoren je u srijedu na 26,90 evra/dt, što je blizu maksimuma za sezonu.

I dalje vremenski uslovi i prognoza za prvu polovinu avgusta ostaju nepovoljni što će smanjiti prinos i kvalitet. To će imati dodatni pritisak na cijenu krompira.

 

Čaj za masnu jetru

Masna jetra je jedno od najučestalijih oboljenja koja zahvataju ovaj vitalni organ i u najjednostavnijoj formi ne predstavlja prijetnju za njegove normalne funkcije. Međutim, mogu prouzrokovati brojne komplikacije. Svi znamo da su velike količine alkohola pogubne za jetru. Uostalom, to pokazuju i statistički podaci, prema kojima se masna jetra javlja kod 90% do 100% osoba koje uživaju u prekomjernim količinama alkohola. Međutim, sami možete napraviti čaj za masnu jetru, koji će vam pomoći da se osjećate bolje.

Čaj za masnu jetru

Potrebni sastojci za čajnu mješavinu su:

  • 40 gr. kičice
  • 40 gr. vodopije
  • 40 gr. listova žalfije
  • 40 gr. listova šumske jagode
  • 40 gr. listova maslačka
  • 30 gr. listova pelina
  • 80 gr. kamilice
  • 2,5 dcl ključale vode

Usitnjeno suvo bilje pomješati i 1 kašiku čajne mješavine preliti ključalom vodom. Pokriveno ostaviti da odstoji 15 minuta i procijediti. Nezaslađeni topli čaj uzimati 3-4 puta na dan, prije jela.

Pročitajte: Biljni čajevi koji mogu biti rashladno osvježavajuće zdravo piće

Čaj od korijena maslačka

Za masnu jetru odličan je korijen maslačka. Ovaj skromni korov s diuretskim svojstvima stimuliše proizvodnju žuči, a često ga koriste u borbi protiv masne jetre, holesterola i ciroze jetre.

Prirodni lijek za masnu jetru

Jedan veoma koristan prirodni lijek za masnu jetru je suvo grožđe. Najprije izaberite kvalitetno suvo grožđe. Prepoznaćete ga po tome što su zrna smežurana, ne sijaju, nisu previše tvrda, ali ni previše mekana. Izbjegavajte zrna koja su vidno oštećena. Najbolje bi bilo da pronađete zrna koja imaju i malu peteljku, to pokazuje da je riječ o prirodnom proizvodu.

Ujutru stavite pola šolje suvog grožđa u vodu i ostavite da stoje oko 15 minuta. Zatim ih dobro isperite pod mlazom vode. Oprana zrna stavite u šolju prokuvane, ali ohlađene vode. Neka suvo grožđe stoji u vodi 24 sata.

Sljedećeg jutra, prije doručka, popijte tečnost i pojedite suvo grožđe. Lezite u krevetu oko 1 do 2 sata držeći toplu kompresu ili flašu tople vode na desnoj strani stomaka. Ovaj postupak ponavljajte jednom nedjeljno mjesec dana, i to dva puta godišnje. Ova metoda liječenja pokazala se kao jedna od boljih prirodni lijekovi za jetru.

Voće za jetru

Sirovo voće i povrće su najmoćnije namirnice za jetru. Pomažu u čišćenju i oporavku jetre.

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu služe kako bi pomogli ljudima. No, uvjek znajte. Ukoliko imate neki zdravstveni problem. Prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu. Bez stručnog mišljenja.

Kako se pravi slatko od borovnice

Sezona borovnica je u punom jeku pa iskoristite da napravite ukusno slatko od borovnice u kojem ćete uživati cijele zime. Osim sastojaka biće vam potrebno i malo strpljenja, ali se trud na kraju isplati.

Sastojci za slatko od borovnice:

  • 1,5 kg borovnica
  • 1 kg šećera
  • 1,5 limun

Pročitajte: Slatko od trešanja po provjerenom receptu

Priprema:

Borovnice dobro operite, pa ostavite da se ocijede. U veću šerpu sipajte red šećera, red borovnica. Završite šećerom. Protresite šerpu blago, da se šećer svuda lijepo rasporedi. Šerpu poklopite i ostavite da odstoji preko noći, ili na najmanje 5 sati, kako bi pustile sok.

Sutradan stavite borovnice da se kuvaju na umjerenoj temperaturi. Nema potrebe dodavati vodu, jer su one pustile sok. Tokom kuvanja, povremeno lagano protresite šerpu, ili baš lagano promiješajte, kako ne bi zagorele borovnice pri dnu. Takođe, redovno skidajte pjenu koja će izlaziti na površinu.

Kuvajte nekih pola sata do sat vremena. Kada sirup postane gust nalik medu, odnosno kada prođete varjačom kroz slatko i vidi se dno šerpe tada je gotovo. Tada ugasite ringlu, ali ostavite slatko na njoj. Dodajte kriške limuna i promiješajte. Ostavite da ukrčka još malo dok se ringla ne ohladi. Toplo slatko sipajte u sterilisane tegle, dobro zatvorite pa umotajte u krpu. Ostavite da se slatko skroz ohladi pa ga odložite u špajz. Nakon otvaranja, teglu slatkog držite u frižideru.

 

 

Kako napraviti gajilište za proizvodnju šampinjona

U intenzivnom gajenju šampinjona postoje gajilišta u kojima se odvija čitava
proizvodnja počev od unošenja zasijane podloge do kraja čitavog ciklusa. Sve se
odvija u jednom objektu – prostoriji.

Takav način gajenja naziva se jednozonskim sistemom, pri čemu se gajilište koristi svega tri-četiri puta godišnje. U takvim gajilištima treba da se obezbijedi odgovarajuća mikroklima za nesmetan rast i razvoj pečurki. Tako, recimo, ona moraju biti tako prilagođena uslovima gajenja šampinjona pri čemu će biti obezbijeđena optimalna visoka temperatura tokom inkubacije a isto tako i niža temperatura, uz intenzivno provjetravanje tokom plodnošenja i berbe.

Veličina ovakvih gajilišta zavisi od više faktora. Najveći uticaj ima stepen mehanizovanosti u procesu proizvodnje. Najbolje je ako se veličina kreće oko 150 kvadratnih metara rodne površine. Inače, veličina ovakvih gajilištą može da se kreće od 50 do 800 kvadratnih metara. Ne i smjelo da bude manje od tri gajilišta, jer se s manjim brojem gajilišta javlja problem radnih špiceva, a i neujednačene su količine ubranih šampinjona, što otežava prodaju plodova u svježem stanju.

Pročitajte: Zasijavanje podloge šampinjona

Sa četiri objekta približno iste veličine potpuno se mogu eliminisati radni špicevi i sa pravilnim zasnivanjem gajilišta može se proizvesti skoro ista količina plodova tokom jedne nedjelje. Zbog sedmičnog zasnivanja proizvodnje obično se praktikuju tri, šest, devet i dvanaest gajilišta. Pošto jedan ciklus traje oko deset nedjelja, onda se svake nedjelje zasniva jedno ili više gajilišta. Ako je manje od deset gajilišta, na primjer, tri, tada se svake treće nedjelje zasniva novo gajilište i tako redom.

Intenzivniji vid gajenja šampinjona zahtijeva specijalizovane objekte tako da se pojedine faze rasta šampinjona odvajaju zbog različitosti uslova koje pečurke zahtijevaju tokom gajenja. Prvih petnaest dana, kada šampinjoni zahtijevaju višu temperaturu, podloga se  stavlja u inkubacione sale, gde je gustina stavljanja podloge mnogo veća nego u gajilištima, jer se tokom dve nedjelje ne obavljaju nikakvi radovi.

Inkubaciona sala treba da ima ventilacioni sistem, i to takav da obezbijeđuje podjednaku temperaturu u svim dijelovima sale, a po potrebi da izbaci suvišnu toplotnu energiju iz prostorije, koja se stvara prilikom rasta micelije. Nakon završene inkubacije podloga se prebacuje u gajilište gdje će početi plodnošenje i berba. Tokom prebacivanja podloge iz jedne u drugu prostoriju odmah se zasijana masa pokriva i zaliva, kako se to ne bi radilo u gajilištu. To se radi zbog lakšeg održavanja čistoće, tako potrebne u gajenju šampinjona.

Pročitajte: Proizvodnja micelijuma i sojevi šampinjona

Iz jedne sale mogu da se snabdijevaju tri gajilišta, jer proces plodonošenja i berbe je za tri puta duži od inkubacije. Voditi računa da u gajilištu postoji dobar ventilacioni sistem kako bi se tokom čitave godine obezbjeđivalo dovoljno svježeg vazduha, a time održavala odgovarajuća mikroklima.

Malo gajilište (za porodične potrebe, eventualno i za prodaju gljiva u malim količinama).

Za tonu podloge potrebna je efektivna radna površina od 10 kvadratnih metara. Za staze  prilaz ostaviti 2 do 3 kvadratna metra površine. Takvo gajilište može se podići u nekoj staroj prostoriji (objektu). U cilju što jeftinije (rentabilnije) proizvodnje, najbolje je ako su te prostorije smještene pod zemljom (podrumi). U takvim prostorijama najslabija je oscilacija temperature. Za jednu porodicu, u ovakvoj prostoriji, može se proizvesti dovoljno gljiva, čak 1 u jednom talasu (turnusu).

Uslov je da se sa gajenjem gljiva počne pred početak proljeća do polovine marta, kako bi se berba završila do ljetnjih dana. Još je bolje ako turnus počinje u septembru. Naravno, u podrumima ili polupodrumima temperatura ne smije da padne ispod tačke na kojoj šampinjoni ne rastu. U tom slučaju nije isključeno plodonošenje gljiva sve do proljeća. Kod proljećnog ciklusa proizvodnje toplo i suvo ljeto prekida plodonošenje, čak i podloga može da propadne.

Količina od 1000 kilograma podloge može se smjestiti i na mnogo manju površinu. Riječ je o gajenju šampinjona na policama. Zavisno od širine objekta, police mogu biti postavljene na dva načina. U uzanım prostorijama, obično na dva bočna zida postave se police širine 60 santimetara. Prvi nivo polica odignut je od zemlje 5 do 10 santimetara, a svaki sljedeći nivo je odmaknut od donjeg 55 do 60 santimetara. Sa ovakvim rasporedom polica po visini, mogu se u jednoj relativno niskoj prostoriji postaviti police na tri nivoa. To je otprilike visina koju može da dosegne čovjek srednje visine, bez pomoći merdevina.

U široj prostoriji mogu se napraviti duple police. Postavljaju se na sredini prostorije. Širina im je 120 santimetara, razmak izmedu nivoa je kao i u gore navedenom slučaju. Pri ovakvom gajenju rad je mnogo lakši, jer je moguć prilaz gljivama sa svih strana. To omogućuje i bolju njegu gljiva, lakše je provjetravanje i kontrola cijelog procesa proizvodnje.

Pročitajte: Proizvodnja podloge (komposta) za uzgajanje šampinjona

Police se, inače, mogu napraviti od drveta ili metala. Najpogodnije su police od metala, jer dugo traju, ali je važno da ne korodiraju. Drvo kraće traje i treba ga često dezinfikovati.

Uspjeh u gajenju šampinjona umnogome zavisi od pravilne izmjene vazduha (ventilacije). Prirodnom promajom praktično je nemoguće obezbijediti provjetravanje kakvo šampinjoni zahtjevaju. Otuda neophodnost postavljanja ventilatora. Ventilator treba da obezbijedi desetostruku izmjenu vazduha. Takve su potrebe šampinjona u ekstenzivnim uslovima gajenja.

Da se spriječi ubacivanje nepovoljnog spoljnjeg vazduha, ispod ventilatora treba ugraditi tzv. mješačku kutiju kojom se reguliše odnos svježeg i recirkuliranog vazduha U objektima gdje se šampinjoni proizvode u dva navrata tokom godine grijanje nije potrebno.

Ako je kvalitetna podloga i pokrivka savjesno pripremljena, uz dobre mikroklimatske uslove, u ovako malom gajilištu može se očekivati prinos od 200 kilograma šampinjona, 1 to tokom tri mjeseca proizvodnje.

Pri intenzivnom gajenju moguće je postići i pet turnusa, jer se šampinjon mogu gajiti i zimi. Uslov je grijanje gajilišta. Pri takvoj proizvodnji moguć je prinos od preko tonu gljiva.

Treba istaći, da je visok prinos najviše vezan za kvalitetno napravljenu podlogu. Zato je podlogu najbolje nabavljati od provjerenih i iskusnih proizvođača. Isto se odnosi i na nabavku pokrivke, a da se i ne govori o nabavci micelije.

Kvalitetna i zasejana podloga može se nabaviti kod proizvođača.

Fantastične moći bijelog luka

Jedite više bijelog luka. To je još jedan čuveni narodni lek za visok krvni pritisak, i to veoma efikasan.

Dugo korišćen u Kini, a danas široko korišćen u Njemačkoj kao lijek za visok krvni pritisak, bijeli luk ima čudno dejstvo. U nedavno sprovedenom dvostruko slijepom istraživanju, Njemci su ispitali jedan preparat bijelog luka i našli da doza koja odgovara svakodnevnom uzimanju nekoliko češnjeva bijelog luka spušta dijastolni pritisak pacijenata kod kojih je blago povišen.

U grupi koja je uzimala bijeli luk krvni pritisak pao je s prosječnih 171/102 na 152/89 poslije tri mjeseca, dok je u placebo grupi ostao nepromijenjen. Zanimljivo je da je efekat bijelog luka postajao sve jači tokom ispitivanja ukazujući o njegovom kumulativnom dejstvu.

Pročitajte: Zašto je bijeli luk bolje jesti na prazan želudac

Bijeli luk vjerovatno, barem djelimično, snižava krvni pritisak opuštanjem glatkih mišića krvnih sudova što omogućava njihovo širenje. To se događa kod životinja kojima je davan sok bijelog luka. Takođe, prema istraživačima sa Univerziteta Džordž Vašington, i bijeli i crni luk u velikoj mjeri sadrže supstancu adenozin koja dovodi do opuštanja glatkih mišića.

To znači da bi hranjenje lukom takođe trebalo da pomogne u snižavanju krvnog pritiska. Osim toga, crni luk još sadrži i male količine prostaglandina A1 i E, supstance s istim dejstvom.

NAPOMENA: I sirovi i kuvani bijeli i crni luk mogu da koriste vašem krvnom pritisku, iako se smatra da sirovi bijeli luk ima snažnije dejstvo.

Adaptogene biljke „skeniraju” pa „popravljaju” organizam

Nazvane su – adaptogene, a reč je o biljkama koje pozitivno utiču na stanje organizma. U RTS Ordinaciji, Hristina Milošević, magistar farmacije, objasnila je koje su to biljke, i kako zapravo djeluju.

Biljke mogu da pomognu u procesu uspostavljanja ravnoteže u cjelokupnom ljudskom organizmu, i tako umanje učinak stresnih situacija, koje nerijetko dovode do određenih disbalansa.

„Adaptogene biljke su nešto za šta se od skoro zna, ali zna se. Adaptogene biljke su generalno najpoznatije medicinske biljke koje pomažu našem organizmu da se prilagodi svakodnevnim nekim situacijama, stresu na primer, i pomažu našem organizmu da dođe u jedno stanje ravnoteže, odnosno stanje homeostaze, kako mi to stručno kažemo. Generalno, sam taj termin –  adaptogen, uveo je jedan ruski naučnik koji je ispitivao biljku ženšen. On je izolovao materiju koja u ljudskom organizmu ima dvostruko dejstvo, odnosno ta materija može kod jedne osobe da snizi nivo glukoze, ukoliko osoba ima povišen nivo glukoze, odnosno šećera, a kod neke druge osobe može da podigne nivo šećera ukoliko osoba ima nizak nivo šećera. Znači, jedna te ista biljka a može delovati na različite načine“, istakla je Hristina Milošević.

Takve biljke se prilagode stanju u organizmu određenog čovjeka i obezbijeđuju balans.

„Ja volim da kažem da one deluju bukvalno poput dži-pi-esa – traže problem u našem organizmu, nađu problem – i rešavaju, odnosno dovode nas do tog prirodnog balansa“, istakla je Miloševićeva.

Pročitajte: Ljekovite biljke koje neutrališu mučninu tokom vožnje

Neko ko ima hroničan stres iz bilo kog razloga, može da uzima adaptogenu biljku i da smanji stres, a Hristina je to pojasnila: „Može zbog toga što je za adaptogene biljke dokazano da one utiču prvenstveno na hormone stresa, odnosno oni smanjuju stres u našem organizmu. Kada se organizam susretne sa stresom on klasično prolazi kroz zvanično tri faze. Prva je faza alarmiranja organizma da je prisutan stres i da organizam treba da odgovori na adekvatan način, druga je korak koji je bukvalno odgovor organizma na stres i treća je faza iscrpljenosti organizma“.

Miloševićeva je pojasnila kako je moguče spriječiti treću fazu upotrebom adaptogenih biljaka: „Zbog toga što adaptogene biljke, kada se unesu oralno u naš organizam, one deluju bukvalno tako što zaustavljaju organizam na toj drugoj fazi, zaustavljaju organizam na tom odgovoru na stres i zatim uvode organizam u stanje ravnoteže, odnosno balansa. Deluju umirujuće na organizam i samim tim organizam se može lakše prilagoditi i izbegava se ona treća faza – faza iscrpljenosti organizma“.

Zelenom šparglom protiv stresa

Zelena špargla je jedna od adaptogenih biljaka, dok bijela špargla nema ta svojstva.

„Generalno, period kada je špargla najaktivnija, najsvežija i kada ima najveći procenat tih lekovitih svojstava u sebi je neki period ranog proleća, odnosno period april – maj. Tada ima najviše lekovitih svojstava i tada je najbolje šparglu upotrbljavati u svežem obliku“, rekla je Hristina, i dodala da se kao svježa može koristiti kao salata, ali da se može i kuvati.

„Prilikom kuvanja važno je da znamo da ne treba da se prekuva, samo kratko, bukvalno minut – dva kroz vodu i ona je spremna za upotrebu“, objasnila je.

Farmaceutkinja nam je otkrila da šparglu povezujemo sa smanjenjenjem stresa jer smanjuje nivo kortizola u organizmu.

Ipak, postoji neko ko šparglu ne sme da jede i to je veoma važno da se naglasi: „Mi uglavnom biljke povezujemo sa apsolutno bezbednim namirnicama, međutim šparglu ne smeju da koriste osobe koje imaju giht ili kamen u bubregu.“.

Pasji trn – idealna adaptogena biljka

Pasji trn je takođe adaptogena biljka. Nju možemo pronaći na našem podneblju, a ima više namjena. Pasji trn možemo koristiti u različitim oblicima. „Generalno, to je jedna velika, visoka biljka koja sadrži narandžaste plodove na sebi i ti plodovi su, kada su u svežem ili osušenom stanju spremni za upotrebu, smeju se koristiti, nisu otrovni plodovi. Uglavnom kada vidimo neku biljku koja je nama malo napoznata, mi pomislimo da ta biljka može naštetiti našem organizmu, međutim pasji trn je jedan od izuzetaka, zbog toga što je izvanredan, obiluje vitaminima kao što su liposolubilni vitamini – A, De, E, ima dosta nezasićenih masnih kiselina koje su bitne našem organizmu i zbog toga ga treba koristiti“, objasnila je Hristina Milošević.

Predložila je načine za upotrebu pasjeg trna: „Može se koristiti u obliku čaja od osušenih plodova, ali može i na druge načine. Ono kako se pasji trn najčešće koristi jeste u obliku ulja od pasjeg trna koje je izuzetno koncentrovano i pogodno za naš organizam“.

Pasji trn dobro pokazuje sva svojstva adaptogenih biljaka, odnosno: usporava starenje, smanjuje stres, spriječava iscrpljenost organizma, pa i vraća organizam u ravnotežu, zato Hristina kaže: „On je nekako najidealniji kada pričamo o adaptogenim biljkama sa naših prostora, zbog toga što se npr. ulje može koristiti oralno, odnosno može da se pije, zatim se može nanositi na kožu jer podstiče epitelizaciju ćelija. Ukoliko dođe do neke povrede ulje pasjeg trna će mnogo brže omogućiti zarastanje te rane, omogućiće da koža se lakše zaceli i da se to sve mnogo brže sanira, nego sa klasičnim nekim uljima“.

Pasji trn ipak ne bi trebalo da koriste osobe koje imaju problema sa pankreasom, problem sa želucem, a posebno oni koji imaju čir na želucu, baš kao i oni koji imaju problem sa heliko bakterijom.

Pročitajte: Sakupljanje ljekovitog bilja – OSNOVNA PRAVILA

Sladić – izvor brojnih vitamina i minerala

Sladić je dostupan u vidu praha, suvi kao čaj, korijen, i u obliku ulja. „Sladić poseduje i antibakterijsko i antivirusno delovanje, ima antiinflamatorno delovanje, odnosno kada se unese u organizam on deluje protivupalno i to je čitav jedan spektar pozivitnih jedinjenja koja poseduje“, objasnila je gošća RTS Ordinacije.

Dodala je da je sladić odličan izvor vitamina i minerala, da ima dosta natrijuma, kalijuma, fosfora, gvožđa, magnezijuma, cinka, bakra, i da oporavlja cijeli organizam.

„Svako može da koristi sladić, međutim kod osoba koje imaju hipertenziju, koje imaju problema sa kamenom u bubregu, zatim kod osoba koje imaju problema sa bubrezima, ne bi trebalo da se koristi sladić zbog toga što on povećava, zadržava tečnost i natrijum u organizmu, a samim tim osoba koja ima visok krvni pritisak upotrebom sladića može taj krvni pritisak i to stanje samo pogoršati“, upozorila je Hristina.

„Trudnicama je takođe zabranjen i trebalo bi voditi računa kod osoba koje koriste određene lekove“, dodala je.

Podsjećamo da, iako biljke mogu mnogo, prije upotrebe ipak treba konsultovati stručnjaka, kako bi se spriječila neželjena dejstva.

Uticaj adaptogenih biljaka na organizam

  • usporavaju starenje
  • smanjuju stres
  • sprečavaju iscrpljenost organizma
  • vraćaju organizam u ravnotežu

Rezidba u drugoj godini nakon sadnje

Rezidba u drugoj godini nakon sadnje nastavlja se zbog oblikovanja krošnje. Središnju osu prije kretanja vegetacije treba skratiti, zavisno od voćke i bujnosti podloge, na 75 – 120 cm od visine posljednje osnovne grane kako bi se podstaknulo razgranjavanje.

Kod oraha se skraćuje na 100-120 cm od visine posljednje osnovne grane jer je potreban veći razmak između pojedinih grana, dok se na jabukama, krušakama i šljivama, posebno ako su kalemljene na manje bujne podloge, skraćuje na 75-90 cm od visine posljednje osnovne grane.

Pročitajte: Rezidba u prvoj godini nakon sadnje

Ako središnja osa ne postigne tu visinu, ostavi se neskraćena te se izoluje njen vrh. Svrha navedenog postupka jeste razvoj još jedne do dvije grane na središnjoj osi koje se pružaju, gledano odozgo, u smjeru između osnovnih grana. Ta bi razgranjenja morala biti kraća od osnovnih grana, stoga im se pravodobnim povijanjem mora ograničiti rast.

Ako ostanu uspravne, osnovne grane kržljaju i kvari se uzgojni oblik. Nove osnovne grane se pružaju, gledano odozgo, u smjeru 90° u odnosu na prve dvije osnovne grane. To znači da se treća osnovna grana mora pružati prema sjeverozapadu, a četvrta osnovna grana prema sjeveroistoku. Tako će se izbjeći međusobno zasjenjivanje osnovnih grana.

Pročitajte: Kada se izvodi ljetna rezidba voćakai na kojim voćnim vrstama?

Osnovne se grane također skraćuju na navedenu duljinu, ali im visina mora biti manja
od visine središnje osi kako bi voćka zadržala piramidalan oblik. Prva se sekundarna grana
nalazi na 20 – 30 cm od mjesta izrastanja osnovne grane, druga sekundarna grana na 60 80 cm od prve grane, ali na suprotnoj strani. Treća sekundarna grana trebala bi biti na istom razmaku i suprotno od druge. U drugoj će se godini vjerovatno uzgojiti samo jedna do dvije sekundarne grane na svakoj osnovnoj grani. Povijeni se izbojci iz prve godine ne diraju, osim ako nisu pregusti. No tada se nepotrebni rezidbom odbacuju, a ostali pomažu  razvoju krošnje svojim lišćem, a mogu donijeti i rod.

Sve mladice koje na osnovnim granama izrastaju okomito i prema unutrašnjosti krošnje
treba pinciranjem, dok nisu dulje od 10 do 15 cm, ograničiti u rastu i pokušati pretvoriti u rodne grane ili ih potpuno odstraniti.

Liker od smokve – 4 recepta za domaći liker poznat po zdravlju

Smokve su prava riznica nutrijenata, hranjive, bogate vitaminima, mineralima i fitokemikalijama. Jedemo ih svježe ili suhe, a vrlo rado pripremamo i liker od smokve.

Liker od smokve – recepti

U nastavku vam donosimo četiri različita recepta – sa svježim smokvama, sa suvim smokvama, s rumom i s lavandom.

Liker od svježih smokava – recept

Da biste napravili dobar liker od smokve, važno je odrediti pravilno vrijeme berbe. Naime, smokve moraju sazreti jer nakon branja neće dodatno sazreti. Peteljka treba biti uvenula, a smokve vise kada su dozrele.

Pravilni odabir termina berbe je važan za ukus jer liker od smokve treba biti sladak, a ne gorak. Obično su smokve spremne za berbu sredinom ljeta. Takođe, iskoristite svježe ubrane ili kupljene smokve u vrlo kratkom roku za pripremu likera ili konzumaciju jer je plod smokve osjetljiv.

Iako je moguće napraviti i liker od suvih smokava, ipak će svježe smokve dati pravu aromu likeru. Da biste napravili svoj domaći liker od smokava, slijedite sljedeća uputstva.

Sastojci:
  • pola kg svježih smokava
  • pola kg šećera
  • 400 ml vode
  • pola litra rakije.
Priprema
  1. Smokve stavite u lonac, dodajte šećer i vodu. Kuvajte sve dok ne dobijete gustu smjesu, odnosno gusti sirup.
  2. Kada ste skuvali liker, ostavite smjesu da se ohladi.
  3. Potom je procijedite kroz gazu i dodajte rakiju.
  4. Ostavite oko dva dana i tada započnite s konzumacijom.

Pročitajte: Sok od listova SMOKVE

Domaći liker od suvih smokava

Ako vam nisu dostupne svježe smokve, sasvim u redu će biti i suve smokve koje su dobra alternativa svježima ako ste početnik i prvi put pravite liker od smokve. Za ovaj recept biće potrebno malo strpljenja jer smokve trebaju stajati na suncu.

Sastojci:
  • 200 g suvih smokava
  • 400 g šećera
  • 100 ml vode
  • 400 ml rakije.
Priprema
  1. Odaberite teglu i pripremite smokve te pola količine šećera. U teglu posložite naizmjenično red smokvi i red šećera.
  2. Zalijte smokve rakijom i stavite na sunčano mjesto. Neka tako stoji otprilike mjesec dana.
  3. Kada je prošlo 30 dana, sklonite teglu sa sunca i njen sadržaj procijedite kroz gazu.
  4. Zatim u lonac stavite preostalu količinu šećera i vode te kuvajte dok smjesa ne postane prozirna.
  5. Pomiješajte smjesu koju ste procijedili s otopljenim šećerom te napunite svoje boce likerom.

Liker od smokve s rumom

Za jednu dodatnu aromu i igranje ukusima svoj liker od smokve napravite i sa zanimljivim dodatkom poput ruma.

Sastojci:
  • 200 g suvih smokava
  • 400 g šećera
  • 100 ml vode
  • 400 ml bijelog ruma.
Priprema
  1. Ovaj postupak je sličan kao i onaj u prethodnom receptu. Tako u teglu poredajte naizmjenično smokve i pola količine šećera, dodajte rum i ostavite oko 30 dana na suncu.
  2. Nakon 30 dana smjesu procijedite kroz gazu, a u loncu otopite šećer i vodu.
  3. Dobijene dvije smjese pomiješajte i pretočite u bocu. Vaš liker s rumom je spreman.

Pročitajte: ČAROBNI SIRUP OD SMOKVE: RJEŠENJE ZA KAŠALJ

Liker od smokve i lavande

Liker od smokava može biti još posebniji ako mu damo dodatni pečat Mediterana. Ako volite lavandu, onda je ovo nezaobilazni recept za vas.

Sastojci:
  • pola kg svježih smokava
  • pola kg šećera
  • 400 ml vode
  • pola litra rakije
  • 2 – 3 čajne kašike suvih pupoljaka lavande.
Priprema
    1. U loncu pomiješajte vodu, smokve i šećer te kuvajte do sirupaste smjese.
    2. Nakon što je smjesa postala sirupasta, umiješajte lavandu i ostavite da se ohladi.
    3. Nakon što se smjesa ohladila, procijedite je kroz gazu i dodajte rakiju.
    4. Liker od smokava i lavande pretočite u svoje omiljene boce za liker i ostavite barem dva dana prije nego što počastite goste.

Rakija od smokve – zdravlje

Rakija ili liker od smokava najčešće se konzumira prije obroka kao aperitiv. No, baš poput, npr. ruma, liker od smokve idealan je za poslastice i kolače. Smokve su bogate kalijumom i vlaknima, pridonose dobroj probavi i snižavanju krvnog pritiska.

Liker od smokve ne sadrži vlakna jer je procijeđen, no bogat je šećerom i alkoholom, pa svakako umjereno konzumirajte bilo koju vrstu likera ili alkohola. Zato i imamo male čaše za rakiju da uživamo povremeno i umjereno u omiljenom piću.

Ovo će vas iznenaditi – Mislite da kupujete svježe, a evo koliko jabuke iz marketa mogu biti stare

Svježe egzotično voće poput ananasa, banana ili avokada su danas običan dio ponude svakog marketa i to u svako doba godine. I dok je sasvim jasno da navedeni proizvodi dolaze iz uvoza, većini to ne smeta jer je na izgled voće svježe i zdravo. Crvene jabuke koje se toliko sjaje da možete vidjeti svoj odsjaj u njima itekako mame na kupovinu, ali treba se zapitati što se krije iza ovog na izgled svježeg voća.

Budimo realni, malo ko se zapita kako je moguće da voće koje putuje kilometrima do marketa ostane svježe. Koliko je zapravo svježe voće koje kupujemo pod sloganima “Upravo ubrano? Jabuke pripadaju u skup voća koje je prirodno otporno na degradaciju u hladnijim uslovima. Danas se koriste razne uzgojne metode i trikovi kako bi plodovi ostali svježi na duži period.

Pročitajte: Kako da isiječete lubenicu bez nereda na najbrži način

Na primjer, zelena salata koja je jedna od najosjetljivijih namirnica se često pakuje u mikro performirane plastične vrećice koje mogu sačuvati proizvod od bilo kakvog fizičkog oštećenja, ali i azot koji će produžiti rok trajanja. Voće se za razliku od povrća većinom transportira vakumirano. Kada nema vazduha zaustavljaju se prirodni procesi u plodovima. Određeni paketi mogu štititi i od vlage, što znači da se ono kasnije ne može reciklirati. Prehrambena industrija se danas susreće s raznim izazovima kad pričamo o pakovanju.

Jabuke mogu biti svježe i do godinu dana

Obrane za vrijeme ljeta, jabuke mogu ostati svježe i tokom cijele zime. U prošlosti su se čuvale u slami koja je upijala etilen i usporavala proces dozrijevanja i propadanja. Danas se većina voća čuva u hladnjačama koje imaju kontrolisane uslove kako bi ono trajalo i produžilo rok trajanja.
Transport voća se obavlja na temperaturama od 2 do 4 stepena. Navedene hladnjače takođe uklanjanju etilen, što znači da jabuke mogu biti svježe i do godinu dana. Postoji mogućnost da je jabuka koju ste kupili u prodavnici stara od nekoliko mjeseci pa do godinu dana.

Kvalitetnije sorte jabuka se čak prodaju u posebnim pakovanjima na tanjirima od stiropora i prekrivene folijom kako bi se maksimalno produžio rok trajanja. Jabuka bi se nakon kupovine trebala držati u frižideru i pojesti u što kraćem roku jer stajanjem na vazduhu ona gubi svoju nutritivnu vrijednost. I dok je putovanje i očuvanje namirnica manji problem, sve veći problem je njihovo naknadno tretiranje pesticidima koji se ne mogu razgraditi u određenom roku.

Pročitajte: Plastična kesa je ubjedljivo najgora opcija – Ovo je najbolji način za čuvanje hljeba

Trik od 5 sekundi vam otkriva da li su jabuke svježe ili su bile zamrznute

“Jabuka na dan tjera doktora van” je stara poslovica koja pokazuje koliko su jabuke dobre za naše zdravlje. Ako nemate bližnje koji imaju stablo jabuke, ili ako nemate jabuku na placu kojoj vjerujete, tada teško da možete znati da je jabuka svježa. I dok je poznato kako uvozno voće stoji i do godinu dana u hladnjači prije stavljanja na police, manje je poznato kako primijetiti navedeno.

Kako prepoznati da li je jabuka svježa?

Peteljka je najbolji pokazivatelj koliko je jabuka svježa. Ako je ona dugo stajala, peteljka će biti tamnosmeđe boje i suva.

Svježa jabuka će imati zelenu peteljku koja se ne može istrgnuti. Osim toga, jabuku možete razaznati i po boji. Što je jabuka zelenija to je zapravo svježija. Mnogi misle kako su rupice od crva dokaz da je jabuka svježa i da nije tretirana. Morate imati na umu kako je crv mogao ući u jabuku i prije tretiranja pesticidima, i kako je važno detaljno oprati svo voće prije njegove konzumacije. Iako je kora najbolji dio jabuka, one se sve češće gule radi straha od unošenja pesticida u organizam.