ŠAMAC – Divlje svinje su na poljoprivrednim parcelama na području Šamca uništile oko stotinu dunuma usjeva, ali lovci za sada ne mogu ništa da preduzmu zbog epidemiološke situacije izazvane virusom korona, izjavio je Srni predsjednik Lovačkog udruženja „Fazan“ Mirko Lukić.
Uništavanje korova na organski način SUNČEVIM ZRACIMA
U organskoj proizvodnji borba protiv korova vodi se preventivno (izbor parcele, plodored…), primjenom agrotehničkih mjera i mehaničkim uništavanjem korova.
Jedna od agrotheničkih mjera uništavanja korova u organskoj proizvodnji jeste solarizacija zemljišta.
Solarizacija je metoda koja se primjenjuje u organskoj proizvodnji povrća radi uništavanja zemljišnih patogena (gljivice, bakterije…) i korova u plastenicima i na manjim površinama – baštama.
Sastoji se od pokrivanja vlažnog zemljišta sa čistom prozračnom polietilenskom folijom, minimalno četiri nedelje, tokom ljetne sezone, tako da zemljište tokom izlaganja sunčevim zracima postane dovoljno zagrijano da uništi nematode, sjeme korova i mikrobe.
Ima niz prednosti u odnosu na druge metode, jer ne stvara biološki vakum (selektivno smanjuje zemljišne mikroorganizme, ali ne isključuje korisne organizme), podstiče rast korijena, i povećava prinos usjeva.
Iako je princip solarizacije jednostavan, njen način djelovanja je složen.
Pored uništavanja spora, takođe, generiše smjenu mikrobioloških populacija i aktivnosti, i mijenja fizićke i hemijske osobine zemljišta.
Promjene uglavnom zavise od povećanja temperature zemljišta i postignutog nivoa isparavanja tokom solarizacije.
Temperatura zemljišta tokom solarizacije, je u rasponu od 45 do 55 C u godnjem sloju, na 5-15 cm dubine i dovoljno je visoka da eliminiše ciljne štetočine, poboljša hemijske i fizičke osobine zemljišta i privremeno, stvori novu ravnotežu mikroba.
Tehnička, poboljšanja u efikasnosti solarizacije mogu se postići ako se uključe dodatne količine organske materije u zemljištu procesom poznatim kao biofumigacija (zaoravanje biljne mase vrsta kao što su Sinapsis alba ili Brassica hirta, Brassica juncea, Brassica nigra) koji je donedavno bio malo primjenjivan.
Temperatura i vlažnost zemljišta utiču na brzinu mineralizacije organske materije, i ovaj proces može biti podstaknut solarizacijom. Dostupnost nekih mineralnih hraniva se povećava u toplom zemljištu i poboljšava rast biljaka.
Dozvoljena sredstva za suzbijanje korova prave se na bazi kukuruznog glutena, sirćeta (5-20%), ulja karanfilčića, cimeta i limuna (organskog porijekla).
Kukuruzni gluten je efikasan za suzbijanje isključivo travnih korova i to u fazi nicanja.
Izvor: AgroSavjet
KLEMENTINA U SAKSIJI: Detaljna procedura uzgajanja, jednostavna njega!
Možda zvuči previše dobro da bi bilo istinito, ali klementina je sjajna sobna biljka za koju je prilično jednostavna njega. Ukoliko do sada niste uzgajali citrusno drveće, klementina je pravi izbor. Miris klementine stimuliše telo da oslobađa hormon serotonin, a to je hormon sreće. Pored preukusnih plodova, ovo je svakako još jedan razlog zašto treba da postane stanovnik vašeg doma.
Vjeruje se da potiče iz jugoistočne Azije, a najviše joj odgovara tropska, sutropska i klima Sredozemlja. Međutim, u našim uslovima, drvo može da se drži u kući i da se iznosi napolje, u dvorište ili na terasu tokom ljeta.
Mogu se pronaći sorte koje imaju patuljasto stablo, koje će narasti oko 1,5-1,8 metara, te mogu izgledati veoma dekorativno.
Sadnja klementine
Bilo da se radi o sjemenu ili sadnici, klementinu treba saditi u proljeće ili u jesen. Potrebno je odabrati lokaciju sa puno sunca i veliku saksiju. Imajte na umu trnje jer ne želite da se ubodete svaki put kada prođete pored nje.
Najbolje bi bilo da saksiju postavite na postolje sa točkovima, kako bi ste mogli da je pomjerate (ukoliko je smjestite u ćošak), a da biste mogli da joj pristupite sa svih strana, kao i da je lakše odgurate napolje, kada to klimatski uslovi dozvole.
U saksiju se postavi prvo drenažni sloj od kamenčića ili pjeska, napuni se zemljom, iskopa se rupa da bi se smjestila sadnica, doda se supstrat oko nje, blago pritisne i zalije. Možete dodati i tanak sloj malča po vrhu da bi se sačuvala vlaga.
Ukoliko sadite sjeme, treba ga dezinfikovati kako bi se izbjegla pojava buđi. Potopite ga u toplu vodu preko noći kako biste podstakli klijanje sjemena. Posadite ga oko 1-2 cm duboko u vlažnu zemlju u saksiji i postavite je na sunce. Možete saksiju da prekrijete providnom folijom, na kojoj ćete izbušiti par rupica, kako bi zadržali vlagu i temperaturu u zemlji. Zalivajte redovno, odnosno čim vidite da se osušila površina zemljišta, kako bi održavali vlagu.
Sjeme će da proklija za 2-4 nedelje, a trebaće 2-3 godine da poraste u zrelo drvo. Ne presađujte sadnicu dok ne dobije jak korijen i ne počne aktivno da raste. Vremeno ćete morati da je presađujete na svakih 2-3 godine i tom priliko treba zamjeniti zemlju.
Sunce i temperatura
Klementina traži dosta sunca, zato izaberite najsvjetliju poziciju u kući. Ona može da toleriše djelimičnu sjenku, ali tada neće davati plodove.
Što se tiče temperature, klementina može da toleriše čak i temperaturu do -6 stepeni, ali se ne preporučuje da to testirate. Izloženost mrazu može da ometa podonošenje, a može i da djeluje fatalno po biljku. Najbolje bi bilo objezbediti temperaturu iznad 10 stepeni u zimskim uslovima. U ljeto, kada dođe do pojave ekstremno toplih talasa ne treba je držati na direktnom suncu, kako ne bi došlo do opekotina.
Zalivanje
Tlo mora da bude stalno vlažno, ali ne i prepuno vode. Da biste postigli ravnotežu, zalivajte kada se gornji sloj zemlje osuši za 2-4 cm. Zavisno od lokacije, vjerovatno ćete morati da zalivate svake nedelje. Ukoliko je vrlo mlado drvo biće potrebno da ga zalivate na svakih 2-3 dana, tokom prve godine rasta.
Kako je riječ o tropskom drvetu, klementina može da podnese visoku vlažnost vazduha. U zatvorenom prostoru nikako ne treba da je držite kod radijatora, a ukoliko je vazduh u prostoriji suv obavezno upotrebite ovlaživač vazduha blizu nje ili možete da pripremite poslužavnik sa kamenčićima na koje ćete sipati vodu kako biste stvorili isparavanje vlage oko biljke.
Zemlja
Klementina traži dobro dreniranu zemlju i blago kiselu. Može da raste i neutralnom zemljištu, ali da bi zaista lepo napredovala i dala ukusne plodove potrebno joj je blago kiselo zemljište. Možete da kupite zemlju koja je posebno napravljena za citruse ili, ako ste kupili običnu zemlju, možete da kupite komercijalno sredstvo za zakiseljavanje tla koje sadrži sumpor i gips, kako biste postepeno doveli tlo u blago kiselo stanje.
Ljeti je potrebno da dodate nekoliko centimetara laganog malča po površini saksije. To će sačuvati vlagu u zemljištu, pa nećete morati često da zalivate. Malč se nikada ne postavlja uz samo stablo, već se odmakne nekoliko centimetara od njega prenosi Agromedia.
Prihrana
Prihrana se vrši svakog drugog mjeseca tokom cijele godine, jer klementina ne spava tokom zime. Ukoliko se odlučite za đubrivo koje se sporo otapa, ono se primjenjuje početkom proljeća i jeseni. Možete da kupite i đubrivo koje je specijalno napravljeno za agrume, a koje je prilagođeno potrebama ovih biljaka.
Orezivanje
Čak i ako ste odabrali patuljastu vrstu, orezivanje ne treba zanemariti. Klementina se može orezivati u bilo koje doba godine, ali je u vrijeme proljeća najpoželjnije. Orezivanjem se održava forma krošnje i zdravlje biljke.
Prvo očistite makaze, a zatim procijenite šta bi trebalo orezati. Potražite sljedeće naznake:
- Mrtve ili oštećene grane
- Grane koje štrče i ometaju da priđete biljci
- Grane koje se ukrštaju u centru krošnje
- Vodopije
- Grane koje se savijaju na dolje
Sa orezivanjem ne treba pretjerati, a opšte je pravilo da se oreže trećina biljke.
Mogući problemi
Ukoliko se desi da primjetite da lišće žuti, to je riješiv problem. Uobičajeni krivac je nedostatak sunčeve svijetlosti, što se riješava premještanjem biljke na lokaciju gdje ima više svjetla. Ako lišće požuti samo u sredini krošnje morate orezati stablo kako bi sunčeva svjetlost doprla do tog djela.
Prekomjerno zalivanje može da dovede do otpadanja listova. Provjerite da li je dobra drenaža i da li voda otiče kada zalivate. Može biti korisno da napravite raspored zalivanja, što će pojednostaviti taj proces.
Voćne mušice su štetočine sa kojima ćete se najvjerovatnije susretati. Ove dosadne bubice polažu jaja na biljku i oko nje. Takođe, mogu se pojaviti lisnate, štitaste i vunaste vaši. Najbolji način da spriječite njihovu pojavu je da drvo održavate uredno, uklanjate mrtav materijal i berete plodove na vrijeme. Postavljanje žute ljepljive trake uz drvo i na drvo može vam pomoći da lakše uočite da li su se pojavile. Ukoliko jestu, najbolje da odmah istuširate biljku kako biste ih skinuli i da je isprskate insekticidom. Ovde obavezno vodite računa o karenci.
Rudar citrusnog lista je prilično zanimljiv insekt koji minira tunenele kroz mlade listove. Putanja je vidljiva sa spoljne strane lista i na kraju uzrokuje da se listovi izvijaju. Vrlo je štetan za mlado stablo, ali ne utiče na rod već zrelih biljaka. Međutim, šteta koju napravi ovaj insekt može da dovede do pojave bakterija i infekcija. Ukoliko primjetite takve listove, odmah ih uklonite i spalite.
Najčešća bolest je gumoza ili smeđa trulež korijenovog vrata. Ova bolest se razvija u vlažnom i hladnom okruženju. Kada drvo oboli pojavljuje se tamno smeđa tečnost koja poput gume curi iz pukotina i oštećenja u kori. Da biste spriječili širenje bolesti tretirajte biljku bakarnim fungicidom.
Ubiranje plodova i čuvanje
Plodovi će biti spremni za berbu od početka do sredine zime. Ubrane klementine neće naknadno sazreti, te morate da sačekate da sazru na drvetu, pa da ih uberete. Klementine ne prezrijevaju tako lako, te mogu da traju mjesecima na drvetu. Ipak, prepruka je da ih uberete prije nego što se zima završi, da ne bi počele da trule na drvetu.
Svježa klementina može da traje oko nedelju dana nakon berbe, a najbolje je da je držite u otvorenoj posudi na suvom i prohladnom mjestu. Kako biste joj produžili trajanje svježine, možete da je stavite u otvorenu plastičnu ili mrežastu kesu i ubacite u frižider. Provjeravajte ih redovno kako biste uklonili prezrele plodove prije nego što se pokvare i krenu da kvare i ostale.
Klementine možete i da dehidrirate i da ih konzumirate kao ukusne i zdrave glickalice. Osušene poslastice čuvajte u vakum kesi.
Izvor: Epic gardening
PROČITAJTE:
Kako da uzgojite šargarepu, tikvice i crni luk kod kuće: U saksiji ili bašti!
Lavanda: Kako da uzgajate lavandu u saksiji
Evo kako da uspiješno gajite origano u saksiji
Ovako se gaji kikiriki u saksiji: Jednostavno i u kućnim uslovima!
Paradajz – Izbor parcele je važan za uspješan uzgoj
U maju se sadi paradajz izbor parcele je važna odluka za uspješnu berbu. Kod izbora parcele za proizvodnju paradajza mora se voditi računa o oraničnom (humusnom) sloju koji ne bi trebalo da bude manji od 20-25 cm, kao i o nagibu zemljišta, tamo gdje je nagib zemljišta u pravcu pružanja redova 5%, paradajz se može navodnjavati i vještačkom kišom. Tamo gdje taj nagib iznosi 5-10% u obzir dolazi jedino navodnjavanje kap po kap, jer bi erozija uništila usjev paradajza.
Kao i svo povrće i paradajz traži odredjenu pH reakciju zemljšta. Optimalna pH reakcija za gajenje paradajza je 6,5 – 7,5 mada se u literaturi sreće širi dijapazon od 5,5-7,9. Kod izbora zemljišta za proizvodnju paradajza mora se voditi računa i o sadržaju CaCO3 (kreč, kalcijum karbonat). Na zemljištima gdje je taj sadržaj preko 5% ne bi trebalo gajiti paradajz, jer je otežano, a često i onemogućeno usvajanje mikroelemenata, koji su neophodni za pravilan rast i razvoj biljaka. Ujedno ne bi ga trebalo gajiti ni tamo, gde je sadržaj kreča ispod 1%.
PARADAJZ izbor parcele za uspješan uzgoj
Za razliku od paprike i krastavca koji traže veoma plodna zemljšta, paradajz se može proizvoditi na zemljištima koja sadrže dva i više procenata humusa. Ako je sadržaj humusa ispod 2%, mora se unijeti velika količina organskih djubriva (stajnjak) u zemljište. Kod planiranja proizvodnje paradajza, treba da vodimo računa i o zaslanjenosti zemljišta.
Paradajz spada u srednje osjetljive kulture na sadržaj soli u zemljištu kao što su i krompir, bob, kupus, karfiol, kelj, keleraba, salata, spanać, plavi patlidžan, tikve, dinje i lubenice. To znači da sa povećanjem zaslanjenosti zemljišta opada i prinos. Kod paradajza konkretno to znači da je sporije ukorjenjavanje, sitni su plodovi, a na njima se javljaju oštećenja (nekroze). Pored zaslanjenosti zemljišta moramo voditi računa i o salinitetu vode za navodnjavanje. Sve soli uzorkuju zaslanjenje zemljišta, čak i male koncentracije. Višegodišnjim navodnjavanjem dovodi se do pogoršanja strukture. Pogoršavaju se vodnofizička svojstva, koja kasnije nije ni jednostavno ni jeftino popraviti.
Najbolji rezultati u proizvodnji postižu se tamo, gdje se paradajz gaji na dubokim, rastresitim, dreniranim (vodo-propustljivim), toplim zemljištima, blago okrenutim jugu, dobre strukture i bogatim u hranivima, koja se nalaze u lako pristupačnom obliku.
Izvor: PSSS
PROČITAJTE:
Tri glavna razloga zašto opada cvijet paradajza
Top 10 biljaka koje pomažu paradajzu da bolje raste
Šest grešaka zbog kojih je prinos PARADAJZA loš!
Dvije vrste pepelnica koje mogu smanjiti urod paradajza i paprike i do 70%
Zavidoviće pogodilo nevrijeme: Poljoprivrednicima nanesena šteta
Poljoprivrednicima nanesena šteta – Nešto poslije 15 sati šire područje Zavidovića pogodilo je grmljavinsko nevrijeme.
Uz jaku kišu padao je i grad koji je poljoprivrednicima nanio štetu.
Na svu sreću, nevrijeme nije dugo potrajalo pa su putevi uglavnom ostali prohodni.
Izvor: avaz.ba
PROČITAJTE:
POLJOPRIVREDNICI PONOVO PROTESTUJU Blokada na graničnom prelazu Pavlović most
Zelena prognoza za narednih sedam dana!
Viseće lubenice na armarturnoj mreži
Volite lubenice i voljeli biste ih uzgajati, ali nedostaje joj vrtnog prostora? Nema problema, pokušajte uzgajati viseće lubenice na armaturnoj mreži.
Ovakav način uzgoja lubenica je jednostavan, a fotografije i video koji slijedi može vam pomoći da započnete sa uzgojom visećih lubenica.
Da biste bolje shvatili ovaj vid uzgoja lubenica najbolje je da kliknete i pogledate video prilog koji se nalazi na ispod
Izvor: AgroSavjet
Bakteriozna plamenjača voćaka
Bakteriozna plamenjača je veoma štetna i rasprostranjena bolest voćaka.
SIMTOMI BOLESTI
Erwinia amylovora parazitira sve organe voćaka (cvjetove, lišće, mladare, grane, stablo pa i korijen).
Zaraženi cvjetovi postaju tamnomrki, podsjećaju kao da su izmrzli i oboljeli od Monilinia spp., venu, suše se i opadaju.
Patogen se širi kroz cvijetnu dršku i zahvata lišće i mladare. Oboljelo lišće nekrotira, poprima crnu boju, suši se i deformiše.
Oboljeli mladari se, takođe, suše, nekrotiraju, poprimaju najprije mrku, a porom crnu boju i na vrhu se savijaju u vidu štapa, a simptom je poznat kao štapićavost.
Simptomi bolesti na plodovima se mogu uočiti samo dok su mladi i slični su onima na lišću, jer i oni nekrotiraju i ne opadaju.
Prve promjene na granama se uočavaju promjenom boje kore, koja se uši, nekrotira i puca te nastaju sinte rak-rane i ljušti se. Na obljeloj kori se javlja eksudat u vidu sitnih kapljica, koje vremenom očvrsnu i imaju ćilibarnu boju, a potom potamne. Pojava eksudata može da ima dijagnostički karakter, jer se po njemu ova bakterija razlikuje od nekih koje prouzrokuju različite simptome (P.syringae pv. syringae).
Često se dešava da oboli samo jedna grana na stablu i da se bolest vremenom širi zahvatajući postepeno ostale grane, stablo i korijen, kada dolazi do sušenja čitave biljke.
Voćka izgleda kao da je zhvaćena plamenom , odakle i naziv bolesti „plamenjača“.
CIKLUS RAZVOJA
E. amylovora se održava u oboljelim biljkama domaćina, ali i na plodovima i ambalaži tokom skladištenja. Najvažniji izvor zarate su prezimjele rak rane, mada to mogu biti i pupoljci voćaka inficirani u prethodnoj vegetaciji.
U proljeće, pri povoljnim uslovima za razvoj ove bakterije dolazi do njenog brzog umnožavanja, a na oboljelim biljnim organima ja vlja se bakterijski eksudat.
MJERE ZAŠTITE
Zaštita voćaka od E. amylovora nije ni malo jednostavna i laka.
Ona se pravashodno može ostvariti preventivnim radikalnim mjerama, kao što su odsjecanje obljelih grana ( na 10-20 cm ispod vidljivog mjesta zaraze) ili vađenjem čitavih stabala. Presjeke treba sterilisati 10% formalinm ili 4% rastvorom bakarsulfata.
Administrativne mjere (karantinske) mjere mogu biti od značaja za zaustavljanje širenja patogena. Pri uvozu sadnica voćaka i ukrasnog bilja treba obratiti pažnju na prisustvo ove bakterije. Biljke gloga treba ukloniti ako se nalaze u blizini zasada.
efikasnost je bila oko 50%.
Hemijske mjere zaštite provode se preventivno u početku vegetacije fungicidima na osnovi bakra (kao i za suzbijanje krastavosti jabuke) te u fazi cvjetanja primjenom fosetila. Primjena bakrenih fungicida preporučuje se i u jesen, odmah nakon opadanja lišća, a smatra se da je njohova efikasnost oko 50%.
Izvor: AgroSavjet
Pročitajte još:
Fiziološka oboljenja plodova – posmeđivanje pokožice zelenih plodova
Plamenjača luka – simptomi i zaštita
Plamenjača luka (Peronospora destructor) je prvi put zabilježena 1841. godine u Engleskoj, a kasnije se proširila u mnoge krajeve svijeta i danas je prisutna svuda gdje se gaji luk.
SIMPTOMI BOLESTI
U proljeće, tokom aprila i početkom maja, u usjevu se mogu uočiti žarišta u kojima pojedinačne biljke imaju blijedu boju lišća i zaostaju u porastu.
U usolovima visoke vlažnosti i povećane toplote na lišću ovih biljaka uočava se prljava sivoljubičasta prevlaka.
Na mjestima infekcija lisno tkivo nekrotira usljed čega nastaju kraće ili duže pjege, koje se šire od vrha ka osnovi lišća.
Oboljelo lišće počinje da vene, a kasnije se suši.
Simptomi na lišću od sekundarnih infekcija se javljaju u vidu hlorotičnih uzdužnih pjega, koje se vremenom povećavaju i njihov središnji dio najprije postaje vodenast, a potom mrke do crne boje.
Plamenjača se u usjevu brzo širi i za kratko vrijeme zahvati sve biljke. Oboljele biljke izgledaju kao da su spaljene vatrom, odakle naziv bolesti „plamenjača“.
Micelija iz oboljelog lišća prelazi u lukovice i na unutrašnjim ljuspama se javljaju zagasite pjege, a u slučaju sistemične zaraze dolazi do truljenja čitave lukovice.
CIKLUS RAZVOJA
Ova gljiva se uglavnom održava micelijom u oboljelim glavicama ili zaraženom arpadziku. U proljeće, kada se iz oboljelih lukovica razvija nova biljka, micelija nastavlja svoj razvoj i sistemično se širi kroz biljku. Kao rezultat sistemične zaraze micelija zahvata novoobrazovano lišće. Preko lišća ova bolest ( konidijama i konidioforama) se dalje širi na zdrave biljke i ostvaruje infekciju.
MJERE ZAŠTITE
Od preventivnih mjera zaštite preporučuje se korišćenje zdravog arpadzika, odnosno lukovica pri proizvodnji sjemena.
Inaktiviranje gljive (uništenje) u lukovicama je moguće njihovim izlaganjem temperaturi od 40 ºC u trajanju od 8 sati, 45 ºC za 4 sata ili 50 ºC za 25 minuta.
Preventivna prskanja luka tokom vegetacije daju odlične razultate u suzbijanju ovog patogena međutim pri nepovoljnim klimatskim uslovima i brzom porastu biljaka, preventivnim prskanjima se često ne ostvaruje zadovoljavajuća zaštita.
Zahvaljujući novim sistemičnim fungicidima zaštita luka od plamenjače postala je jednostavna.
U zaštiti luka od prouzrokovača plamenjače mogu se koristiti fungicidi na bazi bakra, cineba, cineba + metalaksila, hlorotalonila, metalaksila, mankozeba, metalaksila-M+bakar-oksihlorida, metalaksila-M+ cineba i propineba.
Izvor: AgroSavjet
Pročitajte još:
SIRUP OD KOPRIVE: Obavezno ga zabilježite jer pomaže kod bubrežnih bolesti i problema!
Html code here! Replace this with any non empty text and that's it.
Evo recepta koji je vrlo jednostavan
Potrebni sastojci:
40 vrhova koprive,
po mogućnosti mlade biljke da budu
1 kg šećera ili meda
3 l vode
5 limuna
Priprema:
Kada berete koprivu, treba da pazite da uberete samo samo njen vrh, te tri lista ispod toga, a nikako nemojte ubirati cijelu biljku. Kada ste ubrali, operite je dobro, nekoliko puta. Limun prvo dobro oprati, pa isjeći na kriške te dodati u hladnu vodu, pa u isto dodajte i koprivu.
Posudu poklopite i ostavite na sobnoj temperaturi barem 24 sata. Nakon 24 sata, promješajte posudu i dodajte šećer ili med i mješajte malo duže dok se šećer ne otopi u potpunosti. Vaša smjesa je gotova, istresite je u tegle, zatvorite i čuvajte u frižideru.
Izvor: svirecepti.info
PROČITAJTE:
Zbog ovog soka Novak Đoković je uvjek zdrav: Svako jutro prvo popije ovo!
Nar: Prirodno rješenje protiv stresa!
Tri glavna razloga zašto opada cvijet paradajza
Paradajz mi je ogroman, ima cvijeta, ali nema ploda. Cvjetovi na pradajzu su mi opali. Ovo su samo neki od problema s oplodnjom paradajza s kojima se povrtari susreću.
Postoje tri osnovna razloga zašto ne dolazi do oplodnje cvjetova paradajza:
NEDOVOLJNO OPRAŠIVANJE
Prvo što treba razmotriti je koliko lako oprašivači tj. insekti mogu doći do vaših usjeva. Paradajz je samooplodan, što znači da se svaki cvijet može sam oprašiti. Ipak, prisustvo pčela i / ili vjetra dramatično poboljšava oprašivanje.
Bumbari su u tome posebno dobri. Dok upotrebljavaju svoje leteće mišiće tj.krila oni proizvode niske vibracije te doslovno otreskuju polen bez pada, omogućavajući mu da se spusti na stigmu (tučak) – ženski dio cvijeta koji ulovi polen.
Ako uzgajate paradajz u plasteniku ili tunelu od polietilena, možda bi bilo vrijedno razmotriti imaju li insekti koji oprašuju jednostavan pristup biljkama. Otvorite vrata i ventilacijske otvore, što će takođee pomoći da se stvori dobar protok zraka, održavajući temperaturu, a samim time smanjiti rizik od bolesti.
POSTOJE JOŠ NEKI NAČINI VJEŠTAČKOG OPRAŠIVANJA PARADAJZA A TO MOŽETE PROČITATI NA LINKU ISPOD
Ručno oprašivanje paradajza: Da svaki cvijet postane plod!
PREVISOKE TEMPERATURE
Paradajz je toploljubiva biljka, ali previsoke temperature koje ga zadese, posbeno nakon hladnijeg i kišovitog kraja maja i početka juna, ne idu na ruku oplodnji.
Osim toga, naglo zatopljenje je preveliki stres za ovu biljku.
Naime, optimalna dnevna temperatura za rast i razvoj ploda je 20-25°C.
Visoke temperature, pogotovo kad su praćene niskom relativnom vlažnošću zraka, sprječavaju zametanje ploda i često su uzrok otpadanja cvjetova.
Kada temperature dostignu više od 35°C, rast biljke i zametanje plodova u potpunosti prestaju. Sitnije sorte su otpornije na ovu pojavu dok se kod sorti koje dolaze iz hladnijih dijelova svijeta odbacivanje ploda može dogoditi već kod temperatura višim od 30°C.
POGREŠAN TIP ĐUBRIVA
Posljednji faktor koji treba uzeti u obzir je plodnost tla. Dobijaju li vaše biljke paradajza potrebnu hranu za uzgajanje sočnih i ukusnih plodova? Čak i ako imate bogato tlo, od trenutka kada se pojave prvi cvjetovi, paradajz trebate hraniti organskim gnojivom s visokim sadržajem kalijuma. (izvor)
JOŠ NEKI FAKTORI KOJI UTIČU NA OPADANJE CVJETOVA PARADAJZA
Iako paradajz ne treba toliko vode kao, primjerice paprika, krastavci ili tikvice, predugo razdoblje suše dovest će do opadanja cvijeta.
Dakle, u fazi cvjetanja potrebno je redovno zalijevanje, barem svakih nekoliko dana, a vlagu će pomoći zadržati malčiranje oko biljki. Važno je zalijevati uz samo stabljiku, a na po lišću.
S druge strane, manje svjetla također može uzrokovati opadanje plodova. Paradajz zahtijeva od šest do osam sati sunca kako bi mogao cvjetati, a onda i dati plod. Zato je važno saditi ih na sunčana mjesta u vrtu.
Osim što je logično da niske dnevne temperature koje niti ne očekujemo u ovom dobu godine mogu dovesti do odbacivanja cvijeta, problem su i noćne temperature. Naime, ako su noćne temperature niže od 10°C, takođe mogu uzrokovati lošiju oplodnju. Problem je još više izražen ako su dnevne temperature 30 i više stepeni, a noćne ispod 10°C.
Dakle, jedino na što možete uticati je smanjiti stres biljke pravilnom prihranom te joj redovno dati dovoljno vode. Na temperaturu možete eventualno uticati tako što ćete zasjeniti gredicu paradajza.
Izvor: AgroSavjet
Pročitajte još:
Šest grešaka zbog kojih je prinos PARADAJZA loš!
Top 10 biljaka koje pomažu paradajzu da bolje raste
Dvije vrste pepelnica koje mogu smanjiti urod paradajza i paprike i do 70%