U nastavku pročitajte zašto treba da birate zrele banane. Banane su ukusne i hranljive zahvaljujući idealnoj kombinaciji ugljeno hidrata i minerala poput kalijum i magnezijuma. Neki ljudi izbjegavaju da konzumiraju zrele banane, ali nisu svjesni kakve zdravstvene pogodnosti one donose.
Liječe zatvor
Ovo voće sadrži balastne materije, odnosno hranljiva vlakna što podstiče bolji rad crijeva.
Odlične protiv gorušice
Samo jedna zrela banana nakon jela može da spriječi kiselinu u ustima i grlu. One opuštaju probavni trakt, te dijeluju poput antacida – lijeka za poremećaj kiseline.
Snižavaju krvni pritisak
Osobe koje imaju visoki pritisak treba da jedu manje posoljenu hranu jer je poznato da so povećava pritisak. Zato se njima savjetuje konzumiranje namirnica bogate kalijumom koji snižava pritisak, a banana je upravo takva. Dijabetičari treba da budu oprezni i da ne pretjeruju sa zrelim bananama jer one imaju visok udio šećera.
Ublažavaju menstrualne tegobe
Kalijum koji se nalazi u bananama pomaže kod ublažavanja grčeva za vrijeme menstruacije. Pored toga, banane su bogate vitaminom B6 – koji smanjuje nadutost i nakupljanje tečnosti.
Pune nas energijom
Još jedna prednsot ovog voća jeste što nas dugo drže sitima. Zahvaljujući biljnom skrobu daju nam svu potrebnu energiju za obavljanje svakodnevnih aktivnosti.
Minerali, vitamini i ugljeno hidrati kojih je puna su jedan od razloga zašto je sportisti redovno konzumiraju. Kalijum dodatno štiti od grčeva u mišićima, dok magnezijum iz banane djeluje na funkciju mozga, olakšava učenje i poboljšava koncentraciju.
Sprječavaju nastanak raka
Banane aktiviraju odbrambene ćelije, odnosno neutrofile i makrofage koji su zaslužni za stvaranje faktora nekroze tumora, pokazalo je jedno japansko istraživanje.
Kako bi se postigao taj učinak, bitno je da ovo voće imaju puno smeđih mrlja na kori, odnosno da su veoma zrele. Što je tamnija kora, toliko je viša alkalna vrijednost – koja je zaslužna za aktiviranje funkcija bijelih krvnih zrnca.
Liječe depresiju i poboljšavaju san
Zrele banane sadrže manje količine aminokiseline poznate kao triptofan. On popravlja raspoloženje i omogućava miran san. Osim toga, vitamin B i antistresni minerali magnezijum i kalij um– ojačavaju naše živce.
Pomažu kod anemije
Banane sa smeđim mrljama su savršeni snabdjevači gvožđa, te ukoliko mučite muku sa anemijom jedite ih što više.
Smiruju želudac
Ljudi koji imaju želudačne tegobe često ne smiju da jedu teške začine ili određeno voće kako ne bi iritirali želudac. Međutim, zrele banane imaju meku i blagu teksturu i mogu vam pomoći kod ovog problema.
Lijek protiv starosti, cvijet besmrtnosti, trava života – ova tajanstvena biljka je imala mnogo naziva i bila je okružena mnogobrojnim legendama.
U njoj su tražili spas od starosti skitski carevi i sovjetske vođe, a Hitler je poslao po nju u Rusiju tajnu ekspediciju. Ovo je priča o astragalusu – prirodnom lijeku, koji produžava život i iscjeljuje mnoge bolesti.
Eliksir za firera
Kada se 1941. godine njemačka vojska približila Krimu, fašističkim vojnim jedinicama se priključila specijalna grupa naučnika. Ona je po naređenju Hitlera radila na tajnom projektu „Trava besmrtnosti“. Nacistički biolozi su tražili na Krimu jednu misterioznu biljku da bi napravili od nje eliksir dugovječnosti za firera.
Magična biljka se zvala astragalus. Hitler je saznao za nju od svog privatnog ljekara i travara Gerharda Madausa. Doktor Madaus pronašao je podatke o skitskom „cvijetu života“, koji raste samo u stepi. Drevni narodi su ga smatrali lijekom protiv starosti i pripisivali mu čarobna svojstva.
Ispostavilo se da je u pitanju astragalus, ili „carska biljka“, kako su je zvali sami Skiti. U njihovim plemenima ovu travu su koristile isključivo vođe: za njih su ljekari pravili od astragalusa i kobiljeg mlijeka iscjeljujući napitak po tajnom receptu. Plebejci nisu smjeli da dodirnu carsku biljku pod pretnjom smrću. Astragalus je bio tabu i za žene, čak i za plemenite – jer one, po mišljenju Skita, ne umiju da čuvaju tajne.
Nisu sačuvali tajnu astragalusa ni Nemci. Ruski partizani su saznali o njihovim istraživanjima na Krimu i prenijeli ovu informaciju Staljinu. Ali, sovjetski vođa je tada imao mnogo većih briga, pa nije obratio pažnju na ovaj izveštaj.
Nacistički naučnici su u međuvremenu uspjeli da pronađu rijetku biljku i da je donesu u Nemačku. Međutim, Hitler je uzalud čekao eliksir dugovečnosti: doktor Madaus je uskoro umro ne završivši istraživanja.
Poslije preokreta u ratu, firer je potpuno zanemario svoje ambiciozne naučne projekte – dok se Staljin, s druge strane, sjetio izveštaja o „travi besmrtnosti“. Sovjetski vođa je naredio najboljim biolozima i doktorima da prouče ljekovita svojstva astragalusa i da naprave od njega preparat protiv starosti.
Eksperimenti su se sprovodili prvo na životinjama, pa poslije na pacijentima jedne moskovske bolnice, koji nisu imali pojma kakav tačno lijek uzimaju. Ljekari su davali taj preparat oboljelima od ateroskleroze (jer istu je dijagnozu imao i Staljin) i ljudima koji su doživili moždani udar. Poboljšanje je bilo zapaženo kod 93 odsto pacijenata. Kada je Staljin saznao o sjajnim rezultatima eksperimenta, zatražio je taj lijek i za sebe. Ali, uskoro je prekinuo tretman, jer je bio veoma paranoičan i uvjek je sumnjao da ga truju saborci iz Politbiroa.
Ko zna koliko bi godina živeo Staljin da nije odustao od liječenja. Međutim, njegovi partijski nasljednici su obratili ozbiljnu pažnju na astragalus. On je postao toliko popularan u sovjetskim vrhovima da je dobio naziv „trava kremljevskih vođa“. Većina članova Politbiroa doživela je duboku starost – i sasvim je moguće da je svoju ulogu u tome odigrala i skitska biljka dugovječnosti.
Razmnožavanje kupine se vrši tako da se izdanci i prevremene (bočne) grančice povijaju i vrhovi vertikalno postavljaju u jame ili kanale dubine 10-15 centimetara. Zatim se zagrnu sitnom, rastresitom zemljom, koja se blago nagazi i zalije s dva-tri litre vode. U nižim i toplijim područjima oživljavanje može početi prvih dana avgusta, a u višim početkom septembra.
Ožiljavanje vrhova izdanaka jedan je od najvažnijih i najčešćih načina razmnožavanja kupine bez bodlji puzajućeg porasta. Može se primjenjivati u rodnim nasadima i posebno zasnovanim matičnjacima. Teško može očuvati čistoća sorte, slabija je zdravstvena kontrola sadnog materijala, otežana primjena agrotehnike u kupinjaku i berba, posebno sorti kasnijeg zrenja.
Sigurnija i kvalitetnija je proizvodnja sadnica u specijaliziranim matičnim nasadima, u kojima je zajamčeno zdrav i sortno čist početni sadni materijal. Uz to, obavezna je primjena svih agrotehničkih mjera i rigorozna zdravstvena kontrola. U nižim i toplijim područjima ožiljavanje može početi prvih dana avgusta, a u višim početkom septembra. Rano povijanje i zagrtanje ima za posljedicu prorastanje ili izvlačenje izdanaka iz jamica. Ako se zakasni (zbog nižih temperatura zemljišta i kratkog vremena za ožiljavanje), dobiveni izdanci imaće slabije razvijen korijen i moći će se koristiti tek u proljeće.
Razmnožavanje kupine putem izdanaka i bočnih grančica
Postupak je jednostavan. Izdanci i privremene (bočne) grančice povijaju se i vrhovi vertikalno postavljaju u jame ili kanale dubine 10-15 centimetara. Zatim se zagrnu sitnom, rastresitom zemljom, koja se blago nagazi i zalije s dva-tri litre vode. Zbog razlika u porastu izdanaka, ovaj postupak ponavlja se nekoliko puta u razmaku od sedam do deset dana. Najkvalitetnije sadnice dobivaju se ručnim zagrtanje. Mašinskim putem je brže i jeftinije, međutim zbog kosog položaja sadnice su lošije ožiljene.
Umjesto u zemlju, vrhovi izdanaka mogu se položiti u posebne kontejnere ili posude od čeličnog treseta napunjene kompostom, sa kojima se ukopavaju u zemlju i nagrnu. Tako su olakšani vađenje i transport, a čuva se i osjetljiv korijen. Sadnica se na stalno mjesto sadi zajedno s posudom, kroz čije zidove probija korijen i koja se kasnije raspada.
Neobičan napitak predstavlja odličan dodatak vašoj dijeti, pogotovo jer se stara za dobro zdravlje jetre.
Voda u kojoj se kuvalo suvo grožđe stimuliše određene biohemijske procese u jetri koji joj pomažu da efikasnije vrši detoksikaciju krvotoka. Najveći „krivac“ za ovo jesu same grožđice, a ukoliko pratite ovaj tretman cijela četiri dana, primjetićete da vam se varenje poboljšalo, kao i da imate više energije.
Doktori često preporučuju da suvo grožđe jedemo ujutro kako bismo se bolje brinuli za zdravlje srca, eliminisali loš holesterol, smanjili nivo triglicerida i poboljšali rad želuca i samog metabolozma.
Grožđice su prirodan izvor minerala i vitamina, ali njihov efekat se drastično povećava ako pijemo vodu u kojoj su se potapale jer se na taj način smanjuju nivoi šećera. Potrebno vam je 400 mililitara vode i 150 grama suvog grožđa.
– Pažljivo birajte grožđice i izbegavajte one koje su svijetle boje i veoma sjajne jer taj sjaj nije prirodan i rezultat je brojnih hemijskih procesa koji su zaslužni za takav „primamljiv“ izgled. Odlučite se za one tamnije boje koje nisu ni previše tvrde ni previše meke.
– Operite ih i sklonite sa strane.
– Zagrijte dvije šolje vode do ključanja. Dodajte grožđice i pustite ih da se krčkaju 20 minuta. Zvuči lako, ali to nije sve. Potrebno je da ostavite grožđice da se natapaju preko noći.
– Narednog jutra procijedite vodu i ponovo je zagrijte. Ovaj napitak možete piti vreo ili mlak, ali je važno da ga pijete na prazan stomak odmah nakon buđenja. Doručak bi trebalo da bude pola sata kasnije.
– Idealno je da ovo radite nekoliko dana u nizu – minimum četiri. Već nakon dva dana primjetićete da želudac bolje radi i imaćete više energije, pa se ovaj napitak posebno preporučuje ljudima koji žele da smršaju.
Heljda je vrlo je zahvalna sa stanovišta gajenja, hemijskog sastava i rentabilnosti proizvodnje. Ljudi koji su alergični na gluten (koji izaziva simptome kao što su nervozna crijeva, dijareja, grčevi u trbuhu, nadimanje, pojačani gasovi, gubitak tjelesne mase). Za njih je ova vrsta izuzetno važna, jer ne sadrži gluten. Najzastupljeniji među proteinima je globulin (40%). Pored proteina, najviše ima skroba (71%), masti (1,5–3,7%), ulja (16–20%, od toga zasićenih masnih kiselina, 30–40% oleinske i 31–41% linolenske kiseline), šećera i celuloze. Plod je bogat esencijalnim aminokiselinama (8,6–9,3%) i vitaminima B1 i B6 (u zrnu heljde ima 150% više vitamina B grupe nego u zrnu pšenice). Heljda je poznata medonosna biljka, jer obilno luči nektar. Med od heljde je na tržištu tražen i mnogo cijenjen proizvod.
Plodored
S bzirom da heljda ima kratak vegetacioni period (90-120 dana), može se gajiti u različitim plodoredima. Pogodna je i za prekidanje monokulture na površinama pod duvanom, zatim kao međuusjev u hmeljanicima, mladim voćnjacima i vinogradima, kao i pokrovni usjev radi sprječavanja erozije. Najčešće se gaji u plodoredu poslije pravih žita – pšenice, ječma, ovsa, kao i zrnenih mahunarki – pasulj, grašak i soja. Može da se gaji poslije krompira, kukuruza i povrtarskih biljnih vrsta. Zahvaljujući povoljnom uticaju na fizičke osobine zemljišta, kao i na biološko suzbijanje korova, većina usjeva poslije heljde reaguje povećanim ukupnim prinosom, što heljdu svrstava u grupu biljaka odličnih predusjeva. Pogodna je da se gaji u sistemima održive i organske poljoprivrede, jer se u tehnologiji proizvodnje ove biljne vrste upotreba hemijskih preparata svodi na minimum.
Obrada zemljišta
Koji će se sistem osnovne obrade primjeniti, zavisi od zemljišta, predusjeva i vremena sjetve heljde (glavni, naknadni ili postrni usjev ). Ako se heljda gaji kao glavni usjev proljećne sjetve, osnovna obrada se izvodi tokom jeseni. Za heljdu treba uraditi ranu duboku jesenju obradu zemljišta na 20-25-30cm, u zavisnost od tipa zemljišta, predusjeva i količine žetvenih ostataka predkulture. Predsjetvenu pripremu uraditi kvalitetno sa 1-2 kultiviranja sjetvospremačem ili drljačom, na dubini predsjetvene obrade 6-10cm. Kad se heljda gaji kao naknadni usjev, predsjetvenu pripremu treba uraditi neposredno nakon redukovane obrade, odnosno zaoravanja žetvenih ostataka predusjeva.
Đubrenje
Ishrana ima veliki značaj u proizvodnji heljde, jer biljke u kratkom vegetacionom period usvajaju znatne količine hraniva. Ukupan prinos i kvalitet zrna u zavisnosti je od potencijala zemljišta i intenziteta ishrane samih biljaka. U ishrani glavnu ulogu imaju azot, fosfor i kalijum, dok manje bitni elementi su kalcijum, sumpor i gvožđe. Mikroelementi imaju značaja u ishrani heljde, naročito cink, bor, mangan, molibden i bakar. Heljda dobro koristi đubriva unijeta pod predhodnu kulturu, naročito na unešen stajnjaka pod predusjev. Najveći efekat se postiže ako se đubrivo unese pod osnovnu obradu. Ako primjenjujemo prihranjivanje to radimo u fazi masovnog cvjetanja. Količina hraniva kreće se u granicama 30-60 kg/ha azota, 30-60kg/ha fosfora, 30-45kg/ha kalijuma. Na zemljištima prebogatim hranivima, heljda razvija veliku nadzemnu masu, kasnije cvjeta i prinosi zrna su manji, a može da dođe i do poleganja usjeva.
Izbor sortimenta i sjetva
Heljda dobija sve veći privredni značaj, tako da se iz tog razloga sve vise radi na selekciji ove biljne vrste. U proizvodnji su uglavnom zastupljene domaće populacije obične heljde, kao i manji broj introdukovanih sorti pretežno iz Rusije (Bogatir, Kalininskaja, Majskaja, Sibirjačka). Kod nas su uglavnom zastupljene dvije sorte, „Novosadska heljda„, koja se ističe brzim porastom i čvrstim stablom, visine 90-110 cm, dobro se grana, tolerantna je prema suši, osipanju zrna i poleganju. Dužina vegetacionog perioda je 100-110 dana. Genetički potencijal rodnosti je 2,5-3 t/ha, sadržaj proteina 17-20%.
Druga sorta koja zauzima površine kod nas je „Golubica„. Osnovne karakteristike naših sorti jesu dobra adaptabilnost u našim agroekološkim uslovima, dok su po proizvodnim osobinama i kvalitetu zrna na nivou introdukovanih sorti. Za sjetvu koristimo sjeme iz prethodne godine, pošto starije sjeme gubi klijavost i energiju klijanja. Pred sjetvu sjeme se izlaže zagrijevanju na suncu u toku 6-10 dana. Ovom mjerom povećavamo energiju klijanja i procenat klijavih zrna sjemena, koja ne smije da bude ispod 95 %, i maksimalnom količinom stranih primjesa 1%.
Optimalno vrijeme za sjetvu je kada se zemljište zagreje do dubine 10cm na 15o C. Pošto je heljda biljka kratkog vegetacionog perioda može se sijati kao naknadni i postrni usjev. U ravničarskim predjelima sjetva se obavlja u aprilu i maju, a može se sijati sve do početka jula ako se gaji radi pčelinje paše i sideracije. Sjetva se obavlja mašinski u redove 13-15cm, ili širokoredno 45-60cm. Za širokorednu sjetvu treba 40-60 kg/ha sjemena, a za gustorednu sjetvu treba 80-100 kg/ha sjemena; dubina sjetve je 4-6cm. Prije sjetve sjeme se dezinfikuje protiv patogenih gljiva Botriris cinerea i Peronospora fagopyri. Najefikasnije metode dezinfekcije su hemijske, odnosno tretiranje pojedinačnim nesistemičnim i sistemičnim fungicidima ili njihovim kombinacijama.
Mere nege i zaštite useva
Sistem mjera nege koji će se primjeniti zavisi od načina sjetve.
Poslije sjetve vrši se valjanje usjeva ukoliko za to ima potreba. Pri pojavi korova i pokorice prije nicanje heljde preporučuje se drljanje lakim drljačama. Poslije nicanja heljde, treba izvršiti međuredno kultiviranje ukoliko se radi o širokorednoj sjetvi.
Kultiviranje se obavlja čim biljke obrazuju prve prave listove. Da bi se spriječilo zasipanje tek izniklih mladih biljaka sa zemljom, na kultivatore treba obavezno postaviti tanjiraste zaštitnike. U zavisnosti od zakorovljenosti i zbijenosti zemljšta izvodi se 1-2 kultiviranja na dubini do 10cm.
Navodnjavanje je takođe vrlo važna agrotehnička mjera, posebno ako se heljda gaji kao postrni usjev. Prvo zalivanje se izvodi u fazi intenzivnog porasta stabla i grananja. Orošavanje ima prednost, jer se na taj način povećava relativna vlažnost vazduha, koja značajno utiče na povećan procenat oplođenih cvjetova.
Neophodan način njege heljde je dopunsko oprašivanje pomoću pčela. Ova mjera podrazumjeva postavljanje košnica sa pčelama pored usjeva u početku cvjetanja biljaka. Pošto je period cvjetanja kod heljde dug, heljda stvara veće količine nektara, tako da pčelinje društvo u jednoj košnici može sakupiti i proizvesti do 5 kg meda, odnosno u povoljnim uslovima pčele mogu proizvesti i do 300 kg meda po hektaru. U nedostatku pčela izvršiti dopunsko oprašivanje. Ovo se vrši ujutro oko 8-10 časova, i ponavlja se 4-5 puta. Dobar efekat postiže se u uslovima navodnjavanje vještačkom kišom. Zaštita usjeva od korova vrši se herbicidima prije sjetve, kao i tokom vegetacionog perioda. Heljdu tokom vegetacije napada manji broj insekata, tako da se i neprimjenjuju hemijske mjere zaštite.
Žetva usjeva
Heljda cvjeta neujednačeno pa je zbog toga važno odrediti pravo vrijeme žetve. Najbolje vrijeme žetve heljde je kada je oko2 /3 zrna dobilo mrku boju. Žetva se vrši preuređenim kombajnom u što kraćem roku, zbog osipanja. Prilikom žetve sjeme heljde ne treba da sadrži više od 14-15% vlage. Prinos zrna se kreće od 1-4 t/ha, najčešće 1,5-2 t/ha, dok je prinos zelene biomase 25-35 t/ha.
Prerada heljde može biti dvojaka: može se mljeti cijelo zrno (integralno heljdino brašno) ili mljeti oljušteno zrno. Za ljuštenje se koriste posebne mašine, a odstranjeni omotač zrna (sterilizovan) se koristi kao nus proizvod za proizvodnju jastuka. Od 100 kg sjemena treba da se dobije 65-70 kg brašna, oko 20 kg ljuske (omotač) i oko 15 kg mekinja. Brašno heljde dostiže cijenu od oko 3 eura/kg u maloprodaji, ali je izuzetno zdrav proizvod i dobro se prodaje i zato postoji opravdana isplativost uzgoja heljde kod nas.
Nutritivna i ljekovita svojstva heljde
Heljdu gajimo radi zrna. Oljušteni plodovi mogu se koristiti u ishrani na vise načina. Cijela zrna služe kao hranljivi dodaci za različita variva, dok se brašno pomješano sa pšeničnim ili ražanim koristi za izradu hljeba povećane svarljive vrijednosti. U procesu industrijske prerade zrna heljde dobija se više vrsta prehrambenih proizvoda kao što su celi plodovi heljde, brašno od oljuštenog zrna, integralno brašno od neoljuštenog zrna, heljdine ljuspice, heljdin griz.
Najznačajniji sastojci heljde su flavonoidi. Rutin, kvrcetin i hiperozid su prisutni u najvećoj količini. Zahvaljujući prisustvu navedenih sastojaka ekstrakt ove biljke se koristi za izradu fitopreparata koji se primjenjuju za jačanje venskih krvnih sudova, smanjenje osjetljivosti i propustljivosti kapilara, za ubrzanje venske cirkulacije.
Dijete koje sadrže heljdu utiču na smanjenje holesterola i visokog krvnog pritiska. Funkcionalnost heljde, nutritivna svojstva, potiče i od prisustva antioksidanata. U zrnu su prisutni tokoferoli i polifenolna jedinjenja. Zrno sadrži oko tri puta više polifenolnih jedinjenja nego zrno ovsa i ječma. Ljuska i mekinje imaju oko četiri puta veću antioksidativnu aktivnost u poređenju sa ovsem i ječmom. Zahvaljujući ljekovitim osobinama, heljda je postala izuzetno cjenjena u farmaceutskoj industriji.
Ujed insekta, opekotine, posekotine, visoka temperatura i proliv mogu se izlječiti travama koje rastu svuda oko nas. Izuzetno je korisno poznavati ljekovita svojstva biljaka koje okružuju naše podneblje, jer njihovim pravilnim korišćenjem mogu čovjeku da spasu život.
Nekoliko biljaka bi trebalo da se nađe u svakoj bašti, jer u brojnim slučajevima iznenadnih bolesti, bolova ili povrjeda mogu da budu efikasna prva pomoć. Da bi olakšali sebi i život svojih najmilijih, treba posmatrati biljke i u svakom trenutku znati gdje se nalazi potencijalni lijek koji može da spasi život čovjeku.
Protiv dijareje
Ukoliko dijarea počne na mjestu gdje nema lijekova i apoteke, treba se okrenuti oko sebe i ubrati štavolj.
Štavelj je biljka koja se kod nas smatra korovom, a najčešće raste pored puta i u kratkom roku zaustavlja proliv. Nekoliko listova se prelije prokuvanom vodom i popije kada se prohladi.
Štavelj
Kupine su ukusno i veoma hranljivo voće,ali mogu pomoći da se zaustavi dijareja. Ukoliko nema plodova kupine, može da posluži njihovo korijenje. Dovoljno je očistiti i žvakati korijen kupine i ubrzo će se osjetiti olakšanje u stomaku.
Žalfija je još jedna biljka čiji listovi popareni vrelom vodom stvaraju čaj koji pomaže kod stomačnih tegoba.
Ujed insekta
Ukoliko se primjeti crvenilo i počne svrab, treba odmah ubrati nekoliko zelenih listova bokvice i oprati. Listovi se žvaću i kada se napravi smjesa, ispljunu se i stave na mjesto ujeda.
Posjekotine i opekotine
Kada se čovjek posječe i krv počne nekontrolisano da kaplje, a u tom trenutku nema hidrogena i alkohola, dovoljno je iz cigarete izvaditi duvan i posuti po rani. Krvarenje će odmah prestati.
Posjekotine liječi duvan, hajdučka trava i aloja.
Alojin ljepljivi gel, koji se nalazi unutar debelih i sočnih listova, ima jaka antibakterijska svojstva, koja pomažu ne samo kod posjekotina, već i opekotina i za liječenje od uboda insekata. Dovoljno je iseći list i prisloniti ga na oboljelo mjesto.
Hajdučka trava se lako prepoznaje na livadi, poveže se na ranu ovu biljku kao oblog.
Visoka temperatura
Ukoliko dođe do povišene temperature treba odmah reagovati i ubrati metvicu. Crveni cvjetovi se potope u toplu vodu dobija se čaj prepun antibakterijskih svojstava, koji je snižava temperaturu.
Pomaže i čaj od lišća resnika (konopljuša, grozničnica, ustuk, Dušanovo perje, konopljika) ili macine trave, poznate kao „očajnica“, a može se vidjeti na svakom proplanku.
Najviša dnevna od 26 do 32, na jugu i sjeveru do 35 stepeni
U Bosni i Hercegovini danas se očekuje malo do umjereno oblačno i sunčano vrijeme. Tokom dana, povećanjem oblačnosti, u centralnim i istočnim područjim se očekuje kiša, pljuskovi i grmljavina. Do kraja dana, padavine se očekuju i u ostalim djelovima Bosne. Lokalno je moguća i pojava grada. U Hercegovini bez padavina. Vjetar u Bosni slab promjenljivog smjera, u Hercegovini slab do umjeren jugozapadnjak. Jutarnja temperatura od 14 do 20, na jugu do 22, a najviša dnevna od 26 do 32, na jugu i sjeveru do 35 stepeni, prognozira Federalni hidrometeorološki zavod.
U Sarajevu sunčano vrijeme uz malu do umjerenu oblačnost. Tokom dana, povećanjem oblačnosti sa kišom, pljuskovima i grmljavinom. Jutarnja temperatura oko 15, a najviša dnevna oko 31 stepen.
Nakon svježijeg i ugodnijeg prijepodneva, sa porastom temperatura su kod osjetljivih osoba moguće nešto izraženije tegobe u vidu glavobolje, nervoze, dekoncentracije i malaksalosti. Poželjno je boraviti na otvorenom, pri tome djelimično reducirati aktivnosti u najtoplijem dijelu dana i izbjegavati duže izlaganje suncu. Moguće je da lokalni pljuskovi djelimično pokvare opću sliku. Sa noćnim satima biće malo ugodnije.
U Bosni sutra umjereno do pretažno oblačno vrijeme. U jutarnjim satima i prije podne, ponegdje u sjevernim, sjeverozapadnim i centralnim područjima sa kišom. U Hercegovini malo do umjereno oblačno i sunčano vrijeme. Jutarnja temperatura od 10 do 16, na jugu do 20, a najviša dnevna od 22 do 28, na jugu do 31 stepen.
U ponedjeljak sunčano vrijeme uz malu do umjerenu oblačnost. Po kotlinama i uz riječne tokove moguća je magla ili niska oblačnost. Jutarnja temperatura od 9 do 15, na jugu do 18, a najviša dnevna od 21 do 27, na jugu do 31 stepen.
Postoje biljke koje nisu samo lijepe, već posjeduju i čitav niz korisnih svojstava. Zahvaljujući tim osobinama, one značajno poboljšavaju mikroklimu našeg doma. Jedna od njih je i čudesni hlorofitum. Ova biljka ni najmanje nije zahtjevna i možete je držati na svjetlosti ili u sjenci.
Vrlo efikasno neutrališe supstance štetne za ljudski organizam, kao što su fenol, benzen, formaldehid i druge, koje u velikim količinama emituju savremeni materijali za završnu obradu i namještaj od iverice. Veoma efikasno apsorbuje izduvne gasove.
Stoga, ova biljka je prosto neophodna svima koji žive na prvom i drugom spratu. Hlorofitum je takođe neophodan u kuhinji, zbog svojstva da aktivno upija ugljen-monoksid. Ova biljka nezaobilazna je u domovima onih koji puše jer zeleni ljiljan odlično neutrališe duvanski dim. Pored svega navedenog, ova sobna biljka ima izrazito antimikrobno i antibakterijsko dejstvo. Sljedbenici drevne kineske doktrine Feng šui takođe preporučuju da ovu biljku držite u kući.
Svi mi veliki dio života provodimo u kući i zato je važno da u njoj stvorimo prijatne uslove za život. Čist vazduh bez štetnih primjesa osnova je zdravlja i zato za pročišćavanje vazduha treba da iskorstimo hlorofitum, koji nam je podarila majka priroda.
Bez peršuna ukus mnogih jela je nezamisliv, ali zagovornici tradicionalne medicine ističu i brojna ljekovita svojstva ovog začina u otklanjanju različitih tegoba, nudeći i recepte. Što je najvažnije, kod peršuna je ljekovito sve – korijen, list i sjeme.
Za podsticanje mokrenja, u slučaju kada je otežano, treba izmiješati korijen, list i sjeme, pa sve sitno isjeckati. Potrebno je pet kašika. Mešavina se potom kuva pet minuta u 500 ml vode, zatim odstoji 20 minuta, pa procijedi. Pije se po šoljica, triput dnevno. Ovaj čaj istovremeno je djelotvoran kod otečenosti nogu.
Kada su oči otečene i upaljene, dvije kašike sitno isjeckanog peršunovog lista treba kuvati u 300 ml vode, dva do tri minuta, zatim sadržaj ohladiti i procediti kroz sterilnu krpu ili gazu. Dobijenim čajem više puta u toku dana ispiraju se oči, a uveče se stavljaju obloge da stoje duže vrijeme.
Obloge se pripremaju tako što se šest grančica peršunovog lišća, pažljivo opranih, stavi na kapke i oči se povežu gazom. Oblog se skida tek ujutru, u zamračenoj prostoriji.
U julu se nastavljaju radovu u bati, a prva polovina ovog mjeseca idealna je za rasađivanje kasnih kupusnjača, kasne boranije itd. Počinje berba nekih plodova, ali i sjetva i sadnja onih koji stižu u jesen.
Šta sijati u julu
Kasna boranija
Najkasnije se sije do polovine jula. Obično se sije na mjestu ranog kupusa, graška, luka srebrenjaka ili salate. Sije se na rastojanju 40-60 cm između redova, a u redu 4-7 cm zrno od zrna. Veoma je preporučljivo zalivanje neposredno poslije sjetve, radi što bržeg i ujednačenijeg nicanja. Navodnjavanje nakon nicanja treba nastaviti svakih desetak dana.
Rotkvice i rotkve
Rotkvica se odlično uklapa kao pretkultura i kao naknadni usjev zbog kratke vegetacije koja traje svega 40-60 dana. Najbolje uspijeva na lakim, baštenskim zemljištima, pH reakcije 5,2-6,7. U plodoredu dolazi na drugo mjesto i na istu površinu se sije nakon tri godine. Za jesenju proizvodnju sije se krajem jula i u avgustu sukcesivno na svakih 7-10 dana. Razmak sjtve je 5-10cm u redu i 20-50cm zmeđu redova. Kao i rotkva, i rotkvica se može sijati omaške ali radi dobijanja plodova boljeg kvaliteta, neophodno je proređivanje.
Karfiol
Sjtva za proizvodnju rasada obavlja se krajem juna, rasad koji pristiže za mjesec dana rasađuje se krajem jula na otvorenim parcelama a formiranje glave počinje krajem septembra. Kada glave dostignu prečnik 3-5cm, vade se cijele biljke i unose u kanale dubine 20-30 cm, nakon čega je potrebno dobro ih zaliti.
Biljke u ovim kanalima ostaju 30-45 dana, koliko traje period dozrijevanja, tokom kojeg hraniva iz listova prelaze u glavu i karfiol dospijeva u oktobru, novembru i decembru (sukcesivna setva, sadnja, dozrevanja i pristizanje). Pored kanala, karfiol se može unijeti i u objekte zaštićenog prostora sa grejanjem, što omogućava dobijanje glave tokom zime, ali su prinosi manji. Razmak sjetve i sadnje identičan je kao kod proizvodnje kupusa.
Cvekla
Sije se neposredno posle priprema zemljišta iza strnih žita, graška, boranije, salate ili luka. Sije se na rastojanju 40-50 cm red od reda, ili u trakama na 20-25 cm red od reda, a rastojanje između traka je 50-60 cm. Dubina sjetve je 2-4 cm.
Kelj
Po svojim biološkim osobinama, a samim tim i po uslovima proizvodnje kelj je sličan ostalim kupusnjačama i zbog relativno dobre otpornosti na visoke i niske temperature može se proizvoditi tokom cijele godine. Gaji se na isti način kao i kupus, sa međurednim razmakom 60-70 cm i razmakom u redu 40-60 cm. Sadi se tokom jula a berba počinje u oktobru.
Jesenji kupus
Proizvodnja kupusa za jesenju i zimsku potrošnju obavlja se posle graška, ranog krompira, luka, ječma, pšenice i drugih useva koji oslobađaju njivu do jula meseca. Najbolji predusjev za kasni kupus su mahunarke jer ostavljaju zemljiše obogaćeno azotom. Proizvodnja ne smije da se obavlja na mjestima gdje su prethodno bile gajene kupusnjače, jer kupus je usjev koji ne podnosi monokulturu i u plodoredu dolazi na prvo mjesto.
Sije se na razmak 25-30 cm između redova i 1,5-2 cm u redu. Rasađivanje su vrši tokom druge polovine jula a za berbu pristiže krajem oktobra, početkom novembra.
Krastavac kornišon
Za razvoj kornišona na otvorenom potrebna je srednja dnevna temperatura veća od 15 ºC, dok je optimalna 25-27 ºC. Cvjetanje započinje kod temperature 15-17 ºC, a oprašivanje se najbolje obavlja na temperaturama 18-21 °C. Od dana zametanja plodova do berbe treba da prođe od 30 do 40 dana.
Za svoj rast i razvoj treba dosta vlage kako u zemljištu tako i u vazduhu. Kao glavni usjev sijje se krajem aprila, a kao postrni tokom jula. Sijje se na većim površinama pomoću sijačica, a na manjim ručno u redove ili kućice. U redove se sije na 80-100 cm razmaka red od reda i u redu 20-30 cm biljka od biljke. Kornišoni se sijju gušće, a količina sjemena zavisi od gustoće sjetve i iznosi 2-4 kg/ha. Ako se proizvodi rani krastavac, sjetva se obavlja u toplim plastenicima 30-40 dana pre sadnje na stalno mesto.
Obrada zemljišta
Nutritivna i ljekovita svojstva heljde
