Naslovnica Blog Stranica 699

Biljka bunika djelovanje i upotreba – Evo šta bi trebalo da znate o ovoj biljci

Agrosavjet
-
0
Biljka bunika djelovanje i upotreba – Evo šta bi trebalo da znate o ovoj biljci

Biljka bunika – Sigurno ste dosad nekad čuli za narodnu izreku „Da li si jeo bunike?” u značenju „Da li se drogiraš?”. Ova izreka se veoma često koristi u narodu. Možda do sad i niste bili upoznati sa ovom biljkom i njenim djelovanjem. Mi ćemo Vam iznijeti neke veoma značajne činjenice o njoj.

Biljka bunika je endemska vrsta biljke koja se najčešće sreće na Mediteranu i u oblastima zapadne Azije, a takođe je rasprostranjena i širom Evrope, Azije i Severne Afrike. Bunika je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka. Jednogodišnja cvjeta u maju i junu, dok dvogodišnja uglavnom u periodu od juna do spetembra. Može da dostigne visinu od 25 do 100 cm. Ima dlakave zelene listove ovalnog oblika i izduženim ivicama. Cvijet bunike je žute boje i može da proizvede čak do 8000 sjemena. Drugi nazivi za buniku su balam, blen, bun, bunjika, bunica, zubna trava, zubljak, crna bunika, svinjarac, trava od bunila, trava od zuba. Svi dijelovi bunike, naročito bobice su veoma otrovni!

Bunika djelovanje i upotreba

Listovi bunike se koriste u biljnoj medicini od davnina, a ponekad i cvjetovi. Prilikom branja bunike potrebno je da nosite rukavice upravo zbog toga što je ova biljka otrovna. Zbog svojih ljekovitih svojstava u alternativnoj medicini se koristi lišće i jednogodišnje i dvogodišnje bunike, ali su se listovi dvogodišnje bunike pokazali kao efikasniji. Za liječenje se koriste isključivo listovi i cvijet bunike, dok je djelovanje bobica bunike veoma otrovno!

Glavni aktivni sastojci bunike su hiosciamin kao osnovni sastojak (organsko jedinjenje koje sadrži 17 atoma ugljenika), skopolamin (jedan od sekundarnih metabolita; to su organska jedinjenja koja koja ne učestvuju direktno u rastu i reprodukciji organizma) i atropin (jedan od najstarijih i najpoznatijih lijekova). Djelovanje svih ovih sastojaka koje biljka bunika sadrži je veoma otrovno. Još neke materije koje sadrži bunika jesu flavonoidi (klasa biljnih sekundarnih metabolita; nazivaje se još i vitaminom P), tanini ili polifenoli (složena jedinjenja biljnog porekla koja imaju opor ukus), amini (organska jedinjenja koja sadrže najmanje jednu ili više baznih azotovih atoma), albumini (jedan od najzastupljenijih proteina krvne plazme), kalcijum i kalijum nitrat.

U dalekoj prošlosti bunika se koristila kao lijek i vjerovalo se da je bunika magična biljka. Neki su je čak koristili i kao ljubavni napitak koji izaziva halucinacije. U srednjem vijeku bunika je u malim dozama bila popularna kao lijek za spavanje, a u velikim dozama neki su je koristili da bi nekog otrovali. Toksično djelovanje koje bunika ima koža lako apsorbuje, pa su je zvali i „mast letećih veštica”. Biljka bunika izaziva halucinacije i veoma realistične snove, čak toliko da onaj koji ju je konzumirao vrlo često ne ume da razlikuje stvarnost od iluzije.

Ljekovita svojstva bunike

Glavna ljekovita svojstva bunike su sedativno i analgetsko, pa je bunika često korišćena za bol urinarnog trakta, posebno u slučaju kamena u bubregu. Ljekovito djelovanje bunike koristilo se kao prirodni lijek za Parkinsonovu bolest jer ublažava ukočenost u ranim stadijumima ove bolesti. Bunika se takođe često koristila i za zubobolju, pa i za razne nervne poremećaje kao što su manija i histerija. Bunika se koristila i kao prirodni lijek za bronhitis i kašalj jer ima sposobnost da očisti disajne puteve. Nekad su se čak pravile i cigarete od listova bunike i to se koristilo za liječenje astme.

U savremenoj medicini se hiocin, supstanca koju sadrži bunika, koristi za liječenje morske bolesti. Bunika se koristi i za pravljenje terapeutskih ulja tako što se njeno isitnjeno lišće potopi u alkohol i maslinovo ulje i to se zagrijeva dok alkohol ne ispari. Ulje bunike se koristi isključivo za spoljašnju upotrebu za bolove u ušima i ublažavanje bolova kod neuralgije, išijasa, artritisa i reumatskih stanja.

Bunika iako otrovna, ima ljekovita svojstva. Linija između toksičnih i ljekovitih svojstava je veoma tanka i zato treba biti ekstremno oprezan pri upotrebi ove biljke kao prirodnog lijeka. Zato liječenje pomoću bunike ili izolovanih alkaloida iz nje sprovodi se isključivo uz uputstva ljekara!

Današnjoj farmaceutskoj industriji je ljekovito djelovanje bunike veoma poznato i ona se i koristi kao sredstvo uz pomoć kog se prave razni lijekovi za liječenje mnogih bolesti. Postoji i ulje od bunike koje se koristi za ublažavanje reumatskih bolova.

Dobro je poznato djelovanje čaja od bunike za problem sa crijevima i grčevima u stomaku, kao i za smirenje nerava. Međutim, ljekari danas veoma retko preporučuju čaj od bunike za zdravstvene tegobe.

Lišće bunike kuvano u vinu se u nekim krajevima koristi za tople obloge koje smanjuju otok, bolove u zglobovima i osećaj bola kod gihta i išijasa. Ipak, ukoliko se bunika koristi u velikim količinama za svrhe liječenja, to može dovesti do trovanja, pa čak i do smrtnog ishoda!

Bunika kao droga djelovanje

Bunika se zbog svog halucinogenog djelovanja koristi i kao droga. Bunika kao druga može da dovede do stanja euforije, delirijuma, halucinacija i imaginacija. U ove svrhe obično se uzima par bobica, jer bobice bunike u velikim dozama mogu da dovedu do trovanja, kome i smrtnog ishoda! Za odrasle, smrtonosna doza je 10 do 15 bobica bunike. Bunika, kao i svaka druga droga, može izazvati psihičku zavisnost. Ukoliko se bunika koristi dugo, može dovesti do raznih psihičkih poremećaja, osećaja straha i paranoje. Takođe može dovesti do poremećaja u ponašanju, a nerjetko dovodi i do smrtnog ishoda! Dakle, najvažnija napomena u vezi sa bunikom jeste da njeno agresivno delovanje može biti veoma toksično po organizam i da može dovesti do fatalnih smrtnih posljedica! Nikako se ne smijete igrati sa ovom biljkom!

Važne napomene!

  • Djeca i trudnice nikako ne smijeju doći u dodir sa bunikom!
  • Ukoliko berete buniku, obavezno koristite zaštitne rukavice zato što se otrov bunike može apsorbovati kroz kožu i nakon branja dobro operite ruke sapunom i mlakom vodom!
  • Nivo toksičnosti bunike zavisi od toga u kom prirodnom staništu raste.
  • Bunika može da ispušta veoma jak miris, pa i sam udisaj tog mirisa može dovesti do stanja euforije i haluciniranja!
  • Prvi simptom trovanja bunikom jeste gubljenje pamćenja, a simptomi mogu biti i ubrzan puls, suva usta, konstantan osećaj žeđi, dehidratacija čitavog organizma, povraćanje, teško disanje, magljenje vida, raširene zenice.
  • U ljekovite svrhe koriste se samo listovi i cvjetovi bunike i to u veoma malim količinama!
  • Nikako ne koristite buniku na svoju ruku!
  • Nemojte eksperimentisati sa ovom biljkom jer to može dovesti do smrtnog ishoda!

Izvor: prirodnoizdravo.com

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

PROČITAJTE:

Ljekovitost kantariona

TRPUTAC: Recepti za sirup i čaj protiv kašlja

Iđirot – Ljekovita svojstva i priprema čaja

Kiša i pljuskovi pred nama: Objavljena prognoza za vikend u BiH biće i 12 stepeni

Agrosavjet
-
0
Kiša i pljuskovi pred nama: Objavljena prognoza za vikend u BiH biće i 12 stepeni

Jutros je u našoj zemlji bilo umjereno do pretežno oblačno vrijeme sa mjestimičnom kišom, pljuskovima i grmljavinom.

Temperature zraka u 8 sati: Bjelašnica 8 stepeni, Ivan Sedlo 13, Livno 14, Sokolac 15, Bihać, Bugojno, Jajce i Sarajevo 16, Banja Luka, Sanski Most i Srebrenica 17, Doboj, Grude, Prijedor i Tuzla 18, Gradačac, Široki Brijeg i Zvornik 19, Bijeljina i Trebinje 20, Mostar i Neum 22 stepena. Atmosferski tlak je u Sarajevu iznosio 941 milibar, za 1 milibar je niži od normalnog i sporo opada.

Bioprognoza: Uz povoljnije biometeorološke prilike i ugodnije temperature tokom dana, većina populacije biće boljeg raspoloženja. Tegobe kod osjetljivih osoba prema kraju dana neće biti suviše jake. Povremeni pljuskovi mjestimično će kvariti ugođaj.

Danas se u Bosni i Hercegovini očekuje umjereno do pretežno oblačno vrijeme. Nešto manje oblačnosti očekuje se na jugu. Tokom dana, povremeno sa slabom kišom ili lokalnim pljusakovima. Vjetar slab do umjerene jačine sjevernog i sjeveroistočnog smjera. Najviša dnevna temperatura zraka uglavnom između 20 i 25, na jugu zemlje do 29 stepeni. U Sarajevu pretežno oblačno vrijeme sa povremenom kišom. Najviša dnevna temperatura zraka oko 21 stepen.

Petak: U Bosni i Hercegovini pretežno oblačno vrijeme. Prije podne lokalno može padati slaba kiša u Bosni. U poslijepodnevnim i večernjim satima se očekuju pljuskovi. Vjetar slab do umjerene jačine sjeveroistočnog smjera. Jutarnja temperatura zraka većinom između 13 i 17, na jugu zemlje do 21, a najviša dnevna temperatura zraka uglavnom između 23 i 28, na jugu zemlje do 32 stepena.

Subota: U Bosni pretežno oblačno vrijeme sa lokalnim pljuskovima. U Hercegovini većinom umjereno oblačno, prolazno može biti i pretežno oblačno vrijeme. Vjetar slab do umjerene jačine sjeveroistočnog smjera. Jutarnja temperatura zraka većinom između 12 i 17, na jugu zemlje do 21, a najviša dnevna temperatura zraka uglavnom između 24 i 29, na jugu zemlje do 32 stepena.

Nedjelja: U Bosni pretežno oblačno vrijeme. U drugoj polovini dana sa lokalnim pljuskovima. U Hercegovini umjereno oblačno. Vjetar slab do umjerene jačine sjevernog i sjeveroistočnog smjera. Jutarnja temperatura zraka većinom između 13 i 17, na jugu zemlje do 20, a najviša dnevna temperatura zraka većinom između 25 i 30, na jugu zemlje do 33 stepena, javlja Federalni hidrometeorološki zavod.

Izvor: radiosarajevo.ba

PROČITAJTE:

Pet vrsta povrća koje se sadi u kasno ljeto?

Ogrev “zapalio” novčanike

Kako nasaditi kokošku – Ovako su se nekada proizvodili pilići

Agrosavjet
-
0
Kako nasaditi kokošku – Ovako su se nekada proizvodili pilići

Jedno jaje snagu daje, a 21 – cijelo leglo. Pilića. Toliko je, naime, brojao jedan nasad. Gomila jaja namjenjena produženju kokošije vrste, najbrojnijih ptica na svijetu, kojih, navodno, ima čak 16 milijardi. Dobro, nasad je mogao biti i manji, ali nikako ispod 15-16 komada, pažljivo biranih i još pažljivije čuvanih da bi se iz njih izlegli pilići.

Za taj važan posao služila je kvočka. Nekada baš prava institucija u životu sela (pa i grada, posredno), sada samo riječ iz poslovica i detalj božićnih kolača. Kokoška, ali u doba rađanja pilića, dakle u proljeće. Kada ono već odmakne, kada nema straha od mrazeva, a da budemo sasvim tačni – kada se obična koka nosilja – raskvoca. Čudo jedno kakav prirodni, ugrađen genetski, biološki kalendar imaju kokoške! Iako su ljudima uvijek bile važne zbog jaja, bataka i pečenih krilaca, nikada im nije bila poklanjana dužna pažnja, mada su je vrlo glasno i jasno tražile.

Niko ih ne ubraja ni u ptice pjevačice, iako znaju više arija nego mnogo opjevavaniji slavuji. To, kada se koka raskvoca, sasvim je drugačiji pjev nego onaj kada kokdače, kada se hvali da je snijela jaje, ili onaj vrisak kada kokošinjac napadne lisica jal’ lasica ili koba odnese najnaprednije pile, „nedajbože“.

Kada koka želi da postane majka, kada izrazi namjeru da se bavi drugim poslom, a ne samo kljucanjem po dvorištu i nošenjem jaja, glavna domaćica mora brzo da odluči šta joj je činiti. Da li će dotičnu koku nasaditi na jaja ili će joj tu ideju izbiti iz glave. Ako već ima nasađenu kvočku ili misli da samozvana kandidatkinja neće biti dobra pileća mati, domaćica će je namamiti s malo zrnjevlja, uhvatiti i – zagnjuriti u hladnu vodu. To je takav šok za zimogrožljive ptice da se kokoška običo okane kvocanja. Ima još jedan, isto ne baš nježan metod: koka se čvrsto drži za krila i na uho joj se viče jako i dugo. Posle toga prestane da kvoca jer valjda zaboravi melodiju kvocanja, pošto privremeno ogluvi.

Nova kvočka se namjesti na gnijezdo povrh pune korpe slame, a na nasad od najviše 21 jajeta, koliko će dana kvočka i da leži na njima. Kvočka mora da leži u dovoljno toploj prostoriji da može da izdrži svoju dobrovoljnu patnju. Svaka dva dana joj se ponudi nešto zrnevlja, krupne prekrupe ili žita i kukuruza, te namjesti friška voda pored neke tacne, kutije, tepsije. Kvočka će ustati, brzo zobati i vode piti, mahati krilima da pokrene krvotok i obilato – kakiti. Ništa nije smrdljivije od te balege zadržavane dva-tri dana pa su valjda zato ljudi i izmislili inkubatore.

Poslije tri nedelje, pilići će prokljuviti ljusku i početi da izviruju ispod mame-kvočke. Svi bi trebalo da izađu u roku od 48 sati jer su ona jaja što ostanu cijela vjerovatno mućkovi. Kaže se da je kvočka dobro ležala ako se izleže 80 odsto jaja.
Poslije kvočku čekaju novi zadaci. Mora da voda piliće i da ih uči da kljucaju, da jedu prekrupu i suve mekinje, mrve hljeba i sitna sjemena, mora da ih skuplja pod krila čim zaduva hladniji vetar, da ih sklanja od kiše, a traži pomoć ako ih ugrozi neki uljez. Učiće ih i kako da piju vode iz onog posebno lijepo izvajanog crijepa, okrugle zemljane zatvorene tepsije s okruglim rupama. Samo za male pileće glave. To traje nedeljama, mjesecima maltene, sve dok se pilići ne osamostale i prestanu da slušaju mamu-koku.

Pavle Malešev

Izvor: dnevnik.rs

PROČITAJTE:

Šta trebate uraditi da sačuvate kokoške od toplotnog udara

Ove trikove morate znati ako uzgajate kokoške u dvorištu!

Zašto kokoške jedu svoja jaja i kako to da spriječite

Paraziti koji vrebaju u našoj hrani – Nevidljiva opasnost!

Agrosavjet
-
0
Paraziti koji vrebaju u našoj hrani – Nevidljiva opasnost!

Mnogi od nas o opasnostima koje vrebaju u hrani i vodi počnu da brinu tek kada počnu da se spremaju na put. Kako hrana danas na naše pijace i u markete stiže sa svih strana svijeta, ta briga bi trebalo da bude svakodnevna.

Mnogi potencijalni problemi mogu da se  izbjegnu jednostavnim poštovanjem higijenskih pravila: detaljnim pranjem povrća i voća (čak i salata kod kojih na ambalaži piše da je proizvod odmah spreman za upotrebu).

Stručnjaci su napravili spisak od 24 najštetnija parazita, piše ruski National Geographic, a mi izdvajamo osam najopasnijih.

1. TAENIA SOLIUM ILI SVINJSKA PANTLJIČARA

Svinjska pantljičara, može doseći i 10 metara dužine. Ovaj parazit spada među najveće od svih trakastih glista. U ljudsko tijelo ulazi sa komadima neprečišćenog svinjskog mesa. Svinjska pantljičara se nastanjuje u crijevima i dobija hranjive materije iz hrane koju konzumira čovjek.

Najopasnije je gutanje jajašca parazita, što uzrokuje cisticerkozu: gastrični sok rastvara ljusku jajeta i oslobađa embrione koji se šire organima i tkivima. To može prouzrokovati ozbiljne probleme, posebno u centralnom nervnom sistemu. Na primjer, vjeruje se da je cistierkoza jedan od glavnih uzroka epilepsije kod stanovnika siromašnih država.

2. ECHINOCOCCUS GRANULOSUS ILI ECHINOCOCCUS TAPEWORM ODNOSNO PSEĆA PANTLJIČARA

Ovaj crv, koji doseže samo 3-7 mm, izaziva bolest koja se zove ehinokokoza. Uzročnik je larva echinococcus tapeworm – koja se nastanjuje u organizmima lovačkih pasa, ovaca i drugih domaćih životinja. Ljudi se često zaraze kontaktom sa životinjama, ali jajašca mogu ući u ljudsko tijelo i putem hrane. Više od milion slučajeva ehinokokoze zabeleženo je u zemljama gde domaće životinje, uključujući kamile, blisko komuniciraju sa psima. Jajašca ovog crva otporna su čak i na niske temperature.

3. ECHINOCOCCUS MULTILOCULARIS ILI LISIČJI EHINOKOK

Geografska rasprostranjenost ove trakulje je raznolika. Nalazi se i u Severnoj Americi i u Evropi. Ehinokoke se obično nastanjuju u organizmima lisica i glodara, ali zabeleženi su i slučajevi otkrivanja ovih parazita kod domaćih pasa, pa čak i mačaka. Višečlani ehinokok uzrokuje alveolarnu ehinokokozu kod čovjeka što izaziva oštećenje jetre, metastaze u mozgu i drugim organima. Smrt nije isključena. Lovci na lisice i ljudi koji beru gljive i bobice, mogu se zaraziti ako su izloženi izmetu ovih životinja.

4. TOXOPLASMA GONDII POZNATIJI KAO TOKSOPLAZMA

Toxoplasma gondii je jednoćelijski parazit koji može da se nastani u tijelu gotovo svake toplokrvne životinje. Najčešće biraju mačke ili glodare kao domaćina. Ovaj parazit nalazimo u većini zemalja i jedan je od najčešćih protista koji pogađa ljude. Stopa infekcije u različitim zemljama varira od 10 do 80 odsto. Ovaj parazit predstavlja najveću opasnost za trudnice: može da prodre u placentu i uzrokuje patološke promjene u embrionu ili čak pobačaj. Stoga se trudnicama ne preporučuje čišćenje mačjeg wc-a.

5. CRYPTOSPORIDIUM SPP.

Ovi parazitski protisti ulaze u tijelo ispijanjem kontaminirane vode ili unošenjem povrća koje je oprano kontaminiranom vodom, što uzrokuje dijareju. Zbog toga se preporučuje detaljno pranje svog povrća, pa i upakovane i salate na čijim pakovanjima piše da je oprana i odamh spremna za jelo.

6. ENTAMOEBA HISTOLYTICA ILI DIZENTERIČNA AMEBA

Anaerobna parazitska protista, čija infekcija uzrokuje amebnu dizenteriju. Amebna dizenterija je subakutno ili hronično oboljenje debelog creva. Amebijaza je tipična fekalno-oralna infekcija. Izvor bolesti je bolesnik ili amebonoša, koji eliminiše već obrazovane i zrele ciste preko stolice. Ciste su vrlo otporne u spoljašnjoj sredini i mogu se održati u nužniku dve nedelje, a u vodi i do osam mjeseci. Čovek se inficira posredno, tj. preko vode ili hrane, koja je kontaminirana zrelim cistama.

Ovu bolest karakteriše rijetka ili veoma čvrsta stolica u kojoj se često javlja sluz ili krv. Ozbiljniji problemi mogu se pojaviti kada se parazit širi na druge organe, uzrokujući, na primer, apsces jetre.

7. TRICHINELLA SPIRALIS

Trihinela spiralis je vrsta parazitskog crva koja uzrokuje – trihinelozu. Zaraza nastaje kada jedete sirovo ili nedovoljno obrađeno svinjsko meso ili proizvode pripremljene od njega, poput dimljenih kobasica. Zajedno s mesom, u ljudsko tijelo ulaze larve, koje rastu i proizvode hiljade novih larvi. Larve žive u mišićima, dok se odrasle jedinke nastanjuju u crijevima, pa se i razlikuju crevna i mišićna trineloza.

8. OPISTHORCHIIDAE

Opisthorchiidae je porodica digenih trematoda, a najvažnije medicinske vrste u porodici su Clonorchis sinensis, Opisthorchis viverrini i Opisthorchis felineus, koje su uzročnici bolesti klonorhijaze.

Opisthorchiidae se najčešće nalaze u jugoistočnoj Aziji (neke vrste žive u Evropi i Rusiji). Ovi paraziti ulaze u ljudsko tijelo zajedno sa sirovom slatkovodnom ribom. Različite vrste barskih puževa (prelaznih domaćina) inficiraju se ingestijom jaja parazita dospelih u vodu putem stolice inficiranog čoveka ili životinje. Po završenom razvoju iz organizma puža izlaze larve koje zatim dospijevaju u meso izvesnih vrsta slatkovodnih riba gde prelaze u oblik ciste, čovjek se inficira ako jede presno ili nedokuvano meso zaraženih riba. Zamrzavanje i kuvanje ribe štiti od infekcije, dok soljenja ili dimljenje – ne.

Ako je u pitanju infekcija manjim brojem parazita, kod većine bolesnika bolest protiče asimptomatski. Međutim, kod težih infekcija, tj. kod infekcija sa većim brojem parazita, uslijed migracije nezrelih parazita kroz žučne kapilare može doći do pojave slabosti, malaksalosti, žutice i bolne osetljivosti jetre pri palpaciji.

Izvor: www.nationalgeographic.rs

PROČITAJTE:

NE PERITE OVE NAMIRNICE PRIJE KUVANJA! Trovanje i bakterije PRIJETE ako ne poslušate, a najčešće GRIJEŠIMO sa njima!

Da li griješimo: Koliko je sigurno skloniti buđ i pojesti ostatak hrane?

Organski preparati za zaštitu biljaka na bazi sumpora

Agrosavjet
-
0
Organski preparati za zaštitu biljaka na bazi sumpora

Krečni sumpor u organskoj proizvodnji se koristi najčešće za suzbijanje svih gljivičnih oboljenja sem plamenjače.

Zaštita biljaka u organskoj proizvodnji je izazov za proizvođača.

Za dobar kvalitet proizvoda, zadovoljavajući prinos i održavanje proizvodnje neophodno je da spriječimo razvoj bolesti i napad štetočina. Zaštitu obavljamo po principima organske proizvodnje.

Upotreba preparata na bazi sumpora u organskoj proizvodnji – krečni sumpor

Krečni sumpor u organskoj proizvodnji se koristi najčešće za suzbijanje svih gljivičnih oboljenja sem plamenjače.

Ne djeluje na viruse, uspiješan je za suzbijanje lisnih vaši, a naši proizvođači ga koriste u svim razvojnim fazama gajenih kultura tokom godine.

Sastav ovog preparata čine sumpor i kreč , (kalcijum – pirosulfat) sa preko 30 % sumpora.

Za proljećno prskanje se koristi 25 % (2 litra krečnog sumpora + 8 litara vode) rastvor.

U toku ljeta se koristi 0,5 % rastvor (0,5 dl+10 litara vode).

Uspiješno se njime mogu suzbiti i lisne i štitaste vaši.

Krečni sumpor je rastvorljiv u vodi ali tvrda voda nije pogodna za mješanje.

Tretmane iznad 25 stepeni izvodimo krečnim sumporom. Idealna faza za tretman krečnim sumporom je kretanje pupoljaka.

Kriolit je preparat koji služi za suzbijanje gusenica i insekata (toksičan za ribe) na bazi je natrijuma, fluora i aluminijuma.

Mineralno ulje u posljednjih par godina našlo je najširu primjenu, to je smješa ugljovodonika. Preparat ima svrhu suzbijanja vaši, štitasti vaši, grinja i drugih insekata mekog tijela.

Mineralno ulje spada u grupu kontaktnih insekticida (zatvaraju disajne organe insekata).

Insekticidni sapun je kontaktni insekticid ima povoljne osobine jer ne utiče na razlaganje voštanog omotača kod lista. Njime se uspešno suzbijaju grinje i insekti mekog tijela kao i insekti koji imaju usni aparat za sisanje.

Kreč i kalcijum sulfat služe za uspiješno suzbijanje grinja, kruškine bube i pojedinih vrsta insekata koji imaju usne aparate za sisanje.

Obratiti pažnju njih ne upotrebljavati 2-4 nedelja nakon upotrebe mineralnog ulja i nije uspiješna primjena kada su temperature iznad +2 stepeni celzijusovih.

Feromoni su hormoni insekata i našli suširoku primjenu u praćenju brojnosti nekih štetočina u cilju njihovog suzbijanja. Neki su sintetizovani i uglavnom se koriste kao atraktanti (privlače insekte).

dipl. inž. poljoprivrede Dragan Mijušković savetodavac PSSS Jagodina.

PROČITAJTE:

Navodnjavanje u organskoj proizvodnji

Organski uzgoj PARADAJZA – Sve od sjetve do berbe!

Preparat od LJUTE PAPRIKE – Zaštitite povrće od NAJEZDE insekata!

Osam SOBNIH biljaka samo za OZBILJNE ljubitelje cvijeća!

Agrosavjet
-
0
Osam SOBNIH biljaka samo za OZBILJNE ljubitelje cvijeća!

Biljke oplemjenjuju prostor, osvježavaju vazduh i unose dašak prirode u vaš dom, ali neke od njih prilično su teške za održavanje, kaže stručnjak za baštovanstvo Melinda Majers.

Ona ističe da postoje biljke koje kod nekoga mogu savršeno da uspijevaju, dok kod drugih ubrzo požute, osuše se i uvenu, uprkos tome što se na prvi pogled čini da ih ljudi slično njeguju.

Glavni razlozi za propadanje biljaka količina svjetlosti i vlage. Poseban problem je i suv vazduh zimi i slabo zimsko svjetlo.

Ovih 8 biljaka najčešće vlasnicima baš znaju da zadaju brige:

1. Lirasti fikus (Ficus lyrata)

Majers kaže kako je riječ o biljci koja je vrlo popularna na društvenim mrežama i mnogi objavljuju fotografije bujnog lisnatog fikusa, ispod kojih bi, ističe, trebalo napisati:
– Odmah nakon fotografisanja biljku smo vratili na mjesto ispred prozora. Naime, sve vrste fikusa zahtijevaju puno svjetla i to ravnomjernog. Uz bilo kakvu promjenu, brzo odbacuju lišće. Lirasti fikus voli i vlažno tlo, ali ne podnosi previše zalivanja.

2. Kovrdžava paprat (Nephrolepis exaltata)

To mogu biti vrlo nezgodne biljke za održavanje, a ako počnu da odbacuju lišće izgledaju neuredno. Vole vlagu, zbog čega su često lijepe jleti, ali pate na suvom zimskom vazduhu.

3. Spatifilum (Ženska sreća)

spatifilium - ženska sreća

Omiljeni su jer imaju široko lišće i atraktivno cvijeće, ali ako zaboravljate da zalivate biljke, nisu za vas. Bez vode, brzo propadaju, a čim ih napojite, opet će se rascvijetati, ali jednog dana će jednostavno „odustati“. Ne vole direktnu svjetlost s otvorenih prozora (bez zavjesa) i mogu biti osjetljivi na hemikalije poput hlora i fluorida u vašoj vodi, što može uzrokovati mrlje na lišću.

4. Drvo s Madagaskara (dracena i juka)

Popularne su u enterijerima jer su visoke, ali kompaktne i deluju prefinjeno. Trebaju im blago vlažna zemlja i vlaga ili će izgubiti lišće i na krajevima dobiti smeđe vrhove, kaže Majers. Moraju da budu u sijenci (direktna sunčeva svjetlost može spržiti lišće) i povremeno ih treba prskati vodom da ostanu vlažni, ali ne previše.

5. Venerina muvolovka

Najbolje uspijevaju u terarijumu, jer obožavaju vlagu. Rijetko će uspjeti u stanovima sa suvim zrakom. Osim toga, one „jedu“ bube, pa ih morate loviti i osigurati biljkama hranu.

6. Kroton

To su biljke koje se često pojavljuju na jesen, kad imaju izražene narandžaste, žute i crvene vene na zelenom lišću, pa izgledaju kao lijepa dopuna jesenjim dekorima. Ali, to su vrlo osetljive biljke kojim smetaju slabo osvetljenje i promaja. Vrlo su osetljive i na zalivanje. U tamnom uglu će izgubiti sjajnu boju, ali ako ih premjestite na svjetlo, to može uzrokovati opadanje lišća.

Cvijet kroton – prekrasna i rijetka sobna biljka

7. Gardenija

Iako su gardenije ljupke, imaju blagi miris i svijetlozelene listove i deluju vrlo otporno, one su zapravo jako nezahvalne za gajenje. Radije bi bile u Kaliforniji, nego u vašoj kući i tako se drže: vole jarko svjetlo i kiselo tlo, a zimi kada su domovi suvi i nema svjetla, jednostavno ne uspijevaju. Vrlo su neotporne na mnoge vrste štetočina, tako da, ako ih ne ubije manjak svjetla, bube hoće.

Gardenija: Biljka očaravajućeg mirisa!

8.Djčije suze

Ova biljka je vrlo popularna zbog svoje živo zelene boje i nježnih okruglih listova. U pravim uslovima može se brzo razlistati i širiti, ali teško je pogoditi joj savršene uslove u zatvorenom prostoru. Teško je održavati biljku vlažnom, a da ne trune. Zato je terarijum bolje okruženje.

Izvor: magicnobilje.com

PROČITAJTE:

NAPRAVITE ODMAH: BUJNO CVJETANJE I LIJEPO LIŠĆE OMOGUĆIĆE NAM OVAJ RASTVOR!

Cvijeće koje cvjeta cijelo ljeto

Uz ove savjete LJILJAN će vam cvjetati kao lud!

Pet vrsta povrća koje se sadi u kasno ljeto?

Agrosavjet
-
0
Pet vrsta povrća koje se sadi u kasno ljeto?

Avgust je nevjerovatan mjesec u povrtnjaku. Ljetnji usjevi nas preplavljuju svojom produktivnošću, a mi imamo još puno mogućnosti za sadnju. U kasno ljeto dosta vrsta povrća možete da posadite, a mi vam donosimo informacije o pet najboljih, sa kojima ćete postići odlične rezultate.

Šargarepa/Mrkva

MRKVA

Šargarepu/mrkvu možete da sadite u svojoj bašti na svake tri nedelje. Savršeno vrijeme za početak sadnje je kraj jula i početak avgusta, što sjemenkama daje najbolje šanse da proizvedu šargarepu na jesen. Međutim, imajte na umu da će, ako ih ostavite u zemlji, preovladati njihova dvogodišnja priroda. Vrhovi će da cvjetaju, a zatim će da proizvedu sjeme naredne godine.

Sjeme šargarepe posadite na udaljenosti od, približno, 8-10 cm. Ne zaboravite redovno da okopavate i zalivate biljke, a obavezno uključite prihranu nakon 5 nedelja.

Brokoli

Brokoli može da se sadi otprilike 85 dana prije prvog jesenjeg mraza u vašem kraju. Pogledajte kada su bili mrazevi u prethodnih par godina u vašem području (sigurno postoje na Internetu ranije vijesti o tome), a to će vam pomoći da se vremenski orjentišete. Ukoliko niste sigurni, sredina i kraj avgusta je vremenski period u kojem nema greške.

Tri nedelje nakon sadnje obavezno pođubrite zemljište i održavajte vlagu tla. Kada zalivate, radite to pri bazi, odnosno, vodite računa da krune biljaka ostanu suve.

Spanać

Prilikom sadnje spanaća u kasno ljeto potražite mjesto s puno sunca do blage sijenke. Ukoliko je zemljište dovoljno hladno, prva polovina agusta je odlično vrijeme za sadnju kako bi ostvarili jesenju berbu. Proverite da li je zemljište dobro drenirano.

Ukoliko želite da imate spanać u proljeće naredne godine, prilagodite sadnju za kraj avgusta do početka septembra, a mlade biljke obavezno zaštite od zimskog mraza.

Rotkvice

Seme rotkvice posadite na mjesto u bašti gdje ima sunca. Vodite računa da zemlja bude rastresita, dobro drenirana i da ostane stalno vlažna, odnosno da se ne uhvati pokorica na površini.

Rotkvice možete sukcesivno da sadite na svake dvije nedelje.

Luk

Luk je prilično izdržljiv kada je u pitanju hladnije vrijeme, što ga čini savršenim za sadnju u kasno ljeto. Potrebno je da zemlja bude rastresita, dobro drenirana i bogata azotom.

Redovno koristite đubrivo kako biste mogli da prihranjujete luk, a prestanite sa prihranom kada lukovice počnu da vire iz zemlje. Obratite pažnju na zalivanje, posebno tokom sušnog perioda, jer će to učiniti da luk bude zdrav i da lijepo napreduje.

Izvor: Agromedia.rs, Pthome and garden

PROČITAJTE:

Koje povrće možete sijati/saditi u AVGUSTU!

Povrće koje ne niče na visokim temperaturama

Lijeska – Bolesti i štetočine

Agrosavjet
-
0
Lijeska – Bolesti i štetočine

Lijeska je vrlo otporna biljka, ne napada je velik broj prouzrokovača bolesti i štetočina, pa se i mjere zaštite ne moraju često primjenjivati. Međutim, vlasnici plantažnih zasada lijeske, ovih dana su nam tražili pomoć u rješavanju problema s pojavom bakteriozne plamenjače i pepelnice u svojim zasadima.

BOLESTI LIJESKE

Bakteriozna plamenjača

U poslednje vrijeme je sve češća pojava bakteriozne plamenjače lijeske, naročito u kišnim godunama. Smatra se da ima veći ekonomski značaj u odnosu na sve druge bolesti lijeske zajedno. Simptomi se mogu javiti na listu, mladarima, resama i mladim plodovima. Optimalna temperatura za rast i razvoj bakterije je 28 °C.

Bakterioznu plamenjaču lijeske izaziva Xanthomonas arboricola pv. Corylina. Ova bakterija na lišću izaziva pojavu tamnih pjega. Pjege na listovima su sitne uglavnom 1-2 mm, uglaste ili nepravilne, vlažne. U početku su žutozelene do tamnozelene boje, a kasnije postaju crvenkasto-braon. Na kraju se lišće suši, ali ostaju na granama. Na pupoljcima se javlja nekroza.

Bakteriotna plamnjače lijeske
Bakteriotna plamnjače lijeske

Na zaraženim ljetorastima (lastarima) dolazi do pucanja tkiva i do pojave ulegnuća. Usled prstenastog širenja pjega, ljetorasti se povijaju i lome. Mlada stabla, koja su pod stresom, imaju mnogo veće šanse da budu napadnuta od strane ovog patogena. Takva stabla se suše iste godine. Najosjetljiviji su voćnjaci od 1-4 godine starosti. Biljke stare 12 i više godina napadnute ovom bolešću imaće smanjen prinos zbog sušenja vrhova krošnji, a samim tim obrazuje se manji broj rodnih pupoljaka. Ukoliko rano dođe do zaraze na resama, one se suše i otpadaju. Ako zaraza zahvati mlade plodove oni se smežuraju, suše se i opadaju.

Pored Xanthomonas arboricola pv. Corylina, lijesku napada i Pseudomonas syringae pv. Avellanae, koja izaziva veoma slične simptome kao i prethodna, ali krajnji oblik simptoma su rak rane na granama iz kojih se može pojaviti iscjedak. Ova pojava dovodi do sušenja, prvo grana, a onda cijele biljke.

Suzbijanje prouzrokovača bakterioza se sprovodi uklanjanjem zaraženih grana 60-90 cm ispod zaraženog mjesta ili cijelih biljaka kod jačeg napada. Zaraza nastaje i zbog korišćenja nedezinfikovanog alata za rezanje. Na veća rastojanja se prenosi sadnim materijalom i to je glavni način širenja bolesti. Iz tog razloga, glavna mjera borbe protiv ove bolesti je korišćenje zdravog sadnog materijala, a od hemijske zaštite tretiranjem sredstvima na bazi bakra prije i na početku vegetacije, odnosno prije otvaranja pupoljaka. Na osnovu iskustva proizvođača koji su imali problema sa navedenim bakteriozama, preporuka je da se u jesen, nakon završetka vegetacije i u toku zime tretira bakarnim preparatima u 30 % jačoj koncentraciji od koncentracije koja je predložena u uputstvu.

PEPELNICA

Pored bakteriozne plamenjače, na lijesci se javlja pepelnica, bolest koju izaziva gljiva Phyllactinia guttata (Phyllactinia corylea). Pepelnica lijeske je najčešće oboljenje lijeske. Simptomi ove bolesti lijeske se javljaju tokom ljeta. Pepelnica prije svega napada listove. Na naličju lista obrazuje se pepeljasta prevlaka. U početku, prevlaka je slabo razvijena i uočljiva, a kasnije se širi i stvara kompaktnu pepeljastu masu. Tokom septembra, naličje lista požuti, kasnije potamni i opada. Parazit prezimljava u opalom lišću i naredne godine se intenzivno širi.

Pepelnica lijeske

Češće se javlja u mediteranskom, nego u kontinentalnim uslovima gajenja. Štete koje nastaju opadanjem lišća utiču na fotosintetsku aktivnost, čime se voćka iznuruje, pa joj u narednoj godini opada porast i rodnost.

Suzbijanje se vrši mehanički, sakupljanjem i odstranjivanjem zaraženog i opalog lišća i hemijskim mjerama primjenom fungicida na bazi sumpora ili sistemicima. Preporuka: Ako koristite sumporne fungicide onda se mora obratiti pažnja na koncentraciju koja mora biti mnogo niža od preporučene jer može izazvati palež listova. Dobro dejstvo su pokazali i fungicidi na bazi fenarimola, penkonazola, meptildinokapa i strobiluruna.

Štetočine lijeske

Od štetočina lijesku najčešće napada lijeskin ili lješnikov surlaš (rilaš). Lijeskin surlaš je štetočina rasprostranjena svuda gde se gaji lijeska. Može da nanese štete od 25 do 70% u ukupnoj proizvodnji lijeske. Ima jednu generaciju godišnje. Prezimljava u stadijumu larve u zemljištu na dubini od 10 do 20 cm. Kada su temperature vazduha od 10 do 15 stepeni i više, imaga postaju aktivna.

Lješnikov surlaš – rilaš

Dopunski se hrane lišćem i pravi oštećenja na njemu, a posle kopulacije imago u junu buši mlade plodove i polaže jaja. U svakom plodu položi jedno jaje. Jedna ženka u sezoni ošteti od 130 do 150 plodova. Nakon polaganja jaja ženka zatvara ubodno mjesto pa se rupice na oštećenom plodu ne vide. Ispiljene larve se hrane jezgrom, dok plod ne opadne. Krajem ljeta larva surlaša izlazi iz ploda i zavlači se u zemljište gde prezimljava u obliku lutke. U godinama nepovoljnim za njihov razvoj mogu ostati u tom stadijumu do tri godine. U proljeće napada cvjetove i cvjetne drške. Nagriza mlado lišće i tek razvijene lastare dok se ne razviju mladi plodovi kad prelazi na jezgro. Napadnuti i oštećeni plodovi su normalne veličine, ali ranije opadaju. Sem toga oštećeni plodovi su podložni bolestima jer predstavljaju ulazna vrata patogenima ploda (najčešće izazivačima truleži) pa kao posledica toga nastaju i sekundarne štete koje često mogu biti veće od primarnih.

Kao mjere za suzbijanje preporučuje se sakupljanje oštećenih plodova sa larvama i redovna obrada zemljišta kako bi se uništile lutke u zemljištu. Hemijske mjere se preduzimaju u vrijeme dopunske ishrane odraslog insekta nekim od insekticida sa kontaktnim ili digestivnim djelovanjem, najviše dva tretiranja u razmaku od 12 do 14 dana. Tretiranje se primjenjuje kada, nakon tresenja, ispod rodnog grma ili stabla sakupimo 3-4 odrasla surlaša.

Od štetočina na lijesci se povremeno može javiti i lješnikova grinja (Eriopheyes avellana). Javlja se na naličju lista, a po jedno jaje polaže u neotvoren pupoljak. Kad je jači napad može izazvati defolijaciju. Suzbija se i tokom vegetacije i u toku zime jer prezimljava u stadijumu jajeta plitko u zemljištu kao i u opalom lišću. Za zimsko tretiranje se koriste uljni preparati, a tokom vegetacije se tretira nekim od akaricida.

Vaši na lijesci nanose direktne i indirektne štete. Direktne štete nastaju ishranom odraslih jedinki na listu, a indirektne stvaranjem medne rose na kojoj se stvaraju gljive čađavice. Međutim nisu zabilježene značajnije štete na lijesci od ovog insekta. Njihovo suzbijanje se vrši indirektno suzbijanjem drugih insekata. Ukoliko se javi jači napad suzbijanje se vrši nekim od registrovanih insekticida namjenjenih za ove štetočine.

Izvor: pssrs.net

PROČITAJTE:

Lijeskin polen važan izvor hrane za svaku pčelu u rano proljeće

Priprema zemljišta za uspiješnu sadnju lješnika

Alen Islamović motivisao pivaru da sadi lješnjake

Čaj od lista aronije – Priprema i uticaj na zdravlje

Agrosavjet
-
0
Čaj od lista aronije – Priprema i uticaj na zdravlje

Aronija je bobičasto voće iz porodice ruža (Rosaceae) koje je otporno na veoma niske temperature. Drugi nazivi su: sibirska borovnica i sibirska aronija. Porijeklom je iz istočnog dijela Severne Amerike odakle je prvo dospjela u Sibir. Takođe je rasprostranjena u Rusiji, Finskoj i Švedskoj. Najveći proizvođači aronije su: Rusija, Slovačka, Češka i Poljska.

Sjevernoamerički Indijanci su prvi otkrili ljekovita dejstva aronije i koristili su je kao hranu i lijek. Od plodova su pravili zimske pogače i mješali su ih sa mesom. Od listova i kore su spremali lijek za stomačne tegobe i čaj za zaustavljanje krvarenja iz rana.

Aronija je bogata: vitaminima A, B1, B2, B3, B5, B6, B9, C, E, P, zatim mineralima: kalijumom, kalcijumom, magnezijumom, manganom, gvožđem, selenom, fosforom, jodom i antioksidansima: flavonoidima, pektinima, taninima, katehinima, folnom kiselinom, itd.

Zašto je dobro piti čaj od ove biljke

  • jača imunitet organizma;
  • spriječava razvoj virusnih i bakterijskih infekcija;
  • ublažava glavobolju;
  • snižava povišen krvni pritisak;
  • snižava trigliceride i loš holesterol, a podstiče proizvodnju dobrog holesterola;
  • popravlja krvnu sliku i pročišćava krv;
  • podstiče cirkulaciju;
  • spriječava stvaranje krvnih ugrušaka i pojavu ateroskleroze;
  • blagotvorno djeluje na jetru, žuč, želudac i crijeva;
  • olakšava funkcionisanje bubrega;
  • reguliše pravilan rad i izlučivanje hormona štitne žlezde;
  • reguliše rad pankreasa i pomaže u lečenju šećerne bolesti;
  • spriječava nastanak kardiovaskularnih bolesti;
  • liječi upalu mokraćnih kanala i urinarnih infekcija;
  • liječi upalu prostate;
  • pomaže u gubljenju tjelesne težine;
  • spriječava taloženje masti u oblasti stomaka;
  • poboljšava pamćenje i koncentraciju;
  • pospješuje izlučivanje teških metala iz organizma;
  • spriječava vezivanje slobodnih radikala u organizmu;
  • spriječava nastanak malignih oboljenja i pomaže u njihovom liječenju;
  • štiti od pojave demencije i Alchajmerove bolesti;
  • omogućava brz oporavak nakon srčanih i moždanih udara;
  • smanjuje rizik od infarkta miokarda;
  • usporava starenje kože i organizma;
  • štiti kožu od UV zračenja;
  • spriječava nastanak bora i strija;
  • poboljšava vid i spriječava nastanak katarakte;
  • ublažava i smiruje simptome dijareje;
  • skraćuje vrijeme zarastanja rana i vrši njihovu dezinfekciju.

Čaj od lista aronije

Sastojci:

  • 1 supena kašika sjeckanih listova;
  • 2 dl vode.

Priprema i korišćenje:

  1. Listove aronije preliti ključalom vodom i ostaviti 5-10 min da odstoje.
  2. Procijediti čaj i zasladiti ga po želji.
  3. Listove je potrebno osušiti na promaji, usitniti ih i čuvati u papirnoj kesi.

Izvor: cajevi.org

PROČITAJTE:

Aronija je jedna od najzdravijih biljaka na svijetu

DOMAĆE SLATKO OD ARONIJE – Prirodno, zdravo i brzo se sprema

Napravite domaći sirup od aronije

Penjačice – Ukrasne biljke koje krase vašu okućnicu

Agrosavjet
-
0
Penjačice – Ukrasne biljke koje krase vašu okućnicu

Penjačice su biljke koje koristimo u kreiranju okomitih obojenih površina, posebno u situacijama gdje je to teško ili nemoguće izvesti drugim biljnim vrstama. Tu svoju sposobnost penjačice zahvaljuju mogućnosti rasta na vrlo malom, gotovo minimalnom dijelu tla, što je inače slučaj na tlima uz kuću, ograde i zidove.

Svojim razgranatim načinom širenja pokrivaju velike površine i idealne su za sadnju uz pergole, balkonske ograde i sl. Ukoliko ih ostavimo da rastu bez ikakve potpore, većina penjačica će poslužiti kao odlični pokrivači tla.

Tekoma

Tekoma (Campsis radicans, sin. Tecoma radicans) je poluotporna listopadna penjačica podrijetlom iz Sjeverne Amerike. Cvjetovi su krupne trubice dugačke desetak centimetara, skupljene u cvatovima na kraju ovogodišnjih izboja, crvenonarančaste boje. Ovi cvjetovi čine tekomu jednom od najupečatljivijih vrtnih biljaka tijekom ljetnih mjeseci.

Tekoma (Campsis radicans, sin. Tecoma radicans)

Ali, da bi cvala, potrebno joj je duboko, plodno tlo i sunčan, zaštićen položaj. Na teškim glinovitim i suhim pjeskovitim tlima neće doseći svoju punu ljepotu. Jedini nedostatak ove biljke je što je neugledna tijekom zimskih mjeseci kada baci lišće i ogoli. Zbog toga tekoma nije prikladna penjačica za mjesta koja treba zakloniti zbog njihova ružnog izgleda. Radije je upotrijebite tamo gdje joj nema premca: na južnom pročelju kuće ili za prekrivanje suncu izloženih ograda i sjenica.

Glicinija kineska

Glicinija kineska (Wisteria sinensis) je otporna listopadna grmolika penjačica, podrijetlom iz Kine. Ima brojne mirisne svjetloljubičaste cvjetove u dugim visećim cvatovima. Prva cvatnja ove biljke je u kasno proljeće, a druga u kasno ljeto. Koristi se za prekrivanje zidova, sjenica, pergola, lukova i drugih vrtnih konstrukcija. Pogodna je i za bonsai. Dobro raste u kvalitetnom ilovastom tlu na toplom sunčanom mjestu. Orezuje se u ljeto nakon prve cvatnje, te po potrebi ponovo u zimu.

Glicinija kineska (Wisteria sinensis)

Izrazito je snažna biljka, te se redovitom rezidbom mora kontrolirati njezin rast. Nikako nemojte dopustiti da glicinija bez kontrole raste u vašemu vrtu.

Borave li u vrtu mala djeca, igrajući se na terasi koju prikrivaju glicinija i tekoma, brižno pazite da nehotice ne pojedu bilo koji dio glicinije, osobito mahune i sjemenke. Naime, dvije do tri pojedene sjemenke mogu prouzročiti teško otrovanje s mučninama i bolovima u trbuhu, proširenje zjenica i poremećaj cirkulacije, jer glicinija sadržava otrovne glikozide: vistarin i lektin.

Izvor: agroportal.hr

PROČITAJTE:

Jiaogulan – kineska biljka besmrtnosti

Hamamelis liječi kožne bolesti

Ginko biloba poboljšava pamćenje i ostale moždane aktivnosti

1...698699700...1.015Stranica 699 of 1.015

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia