Lijeska je vrlo otporna biljka, ne napada je velik broj prouzrokovača bolesti i štetočina, pa se i mjere zaštite ne moraju često primjenjivati. Međutim, vlasnici plantažnih zasada lijeske, ovih dana su nam tražili pomoć u rješavanju problema s pojavom bakteriozne plamenjače i pepelnice u svojim zasadima.
BOLESTI LIJESKE
Bakteriozna plamenjača
U poslednje vrijeme je sve češća pojava bakteriozne plamenjače lijeske, naročito u kišnim godunama. Smatra se da ima veći ekonomski značaj u odnosu na sve druge bolesti lijeske zajedno. Simptomi se mogu javiti na listu, mladarima, resama i mladim plodovima. Optimalna temperatura za rast i razvoj bakterije je 28 °C.
Bakterioznu plamenjaču lijeske izaziva Xanthomonas arboricola pv. Corylina. Ova bakterija na lišću izaziva pojavu tamnih pjega. Pjege na listovima su sitne uglavnom 1-2 mm, uglaste ili nepravilne, vlažne. U početku su žutozelene do tamnozelene boje, a kasnije postaju crvenkasto-braon. Na kraju se lišće suši, ali ostaju na granama. Na pupoljcima se javlja nekroza.
Na zaraženim ljetorastima (lastarima) dolazi do pucanja tkiva i do pojave ulegnuća. Usled prstenastog širenja pjega, ljetorasti se povijaju i lome. Mlada stabla, koja su pod stresom, imaju mnogo veće šanse da budu napadnuta od strane ovog patogena. Takva stabla se suše iste godine. Najosjetljiviji su voćnjaci od 1-4 godine starosti. Biljke stare 12 i više godina napadnute ovom bolešću imaće smanjen prinos zbog sušenja vrhova krošnji, a samim tim obrazuje se manji broj rodnih pupoljaka. Ukoliko rano dođe do zaraze na resama, one se suše i otpadaju. Ako zaraza zahvati mlade plodove oni se smežuraju, suše se i opadaju.
Pored Xanthomonas arboricola pv. Corylina, lijesku napada i Pseudomonas syringae pv. Avellanae, koja izaziva veoma slične simptome kao i prethodna, ali krajnji oblik simptoma su rak rane na granama iz kojih se može pojaviti iscjedak. Ova pojava dovodi do sušenja, prvo grana, a onda cijele biljke.
Suzbijanje prouzrokovača bakterioza se sprovodi uklanjanjem zaraženih grana 60-90 cm ispod zaraženog mjesta ili cijelih biljaka kod jačeg napada. Zaraza nastaje i zbog korišćenja nedezinfikovanog alata za rezanje. Na veća rastojanja se prenosi sadnim materijalom i to je glavni način širenja bolesti. Iz tog razloga, glavna mjera borbe protiv ove bolesti je korišćenje zdravog sadnog materijala, a od hemijske zaštite tretiranjem sredstvima na bazi bakra prije i na početku vegetacije, odnosno prije otvaranja pupoljaka. Na osnovu iskustva proizvođača koji su imali problema sa navedenim bakteriozama, preporuka je da se u jesen, nakon završetka vegetacije i u toku zime tretira bakarnim preparatima u 30 % jačoj koncentraciji od koncentracije koja je predložena u uputstvu.
PEPELNICA
Pored bakteriozne plamenjače, na lijesci se javlja pepelnica, bolest koju izaziva gljiva Phyllactinia guttata (Phyllactinia corylea). Pepelnica lijeske je najčešće oboljenje lijeske. Simptomi ove bolesti lijeske se javljaju tokom ljeta. Pepelnica prije svega napada listove. Na naličju lista obrazuje se pepeljasta prevlaka. U početku, prevlaka je slabo razvijena i uočljiva, a kasnije se širi i stvara kompaktnu pepeljastu masu. Tokom septembra, naličje lista požuti, kasnije potamni i opada. Parazit prezimljava u opalom lišću i naredne godine se intenzivno širi.
Češće se javlja u mediteranskom, nego u kontinentalnim uslovima gajenja. Štete koje nastaju opadanjem lišća utiču na fotosintetsku aktivnost, čime se voćka iznuruje, pa joj u narednoj godini opada porast i rodnost.
Suzbijanje se vrši mehanički, sakupljanjem i odstranjivanjem zaraženog i opalog lišća i hemijskim mjerama primjenom fungicida na bazi sumpora ili sistemicima. Preporuka: Ako koristite sumporne fungicide onda se mora obratiti pažnja na koncentraciju koja mora biti mnogo niža od preporučene jer može izazvati palež listova. Dobro dejstvo su pokazali i fungicidi na bazi fenarimola, penkonazola, meptildinokapa i strobiluruna.
Štetočine lijeske
Od štetočina lijesku najčešće napada lijeskin ili lješnikov surlaš (rilaš). Lijeskin surlaš je štetočina rasprostranjena svuda gde se gaji lijeska. Može da nanese štete od 25 do 70% u ukupnoj proizvodnji lijeske. Ima jednu generaciju godišnje. Prezimljava u stadijumu larve u zemljištu na dubini od 10 do 20 cm. Kada su temperature vazduha od 10 do 15 stepeni i više, imaga postaju aktivna.
Dopunski se hrane lišćem i pravi oštećenja na njemu, a posle kopulacije imago u junu buši mlade plodove i polaže jaja. U svakom plodu položi jedno jaje. Jedna ženka u sezoni ošteti od 130 do 150 plodova. Nakon polaganja jaja ženka zatvara ubodno mjesto pa se rupice na oštećenom plodu ne vide. Ispiljene larve se hrane jezgrom, dok plod ne opadne. Krajem ljeta larva surlaša izlazi iz ploda i zavlači se u zemljište gde prezimljava u obliku lutke. U godinama nepovoljnim za njihov razvoj mogu ostati u tom stadijumu do tri godine. U proljeće napada cvjetove i cvjetne drške. Nagriza mlado lišće i tek razvijene lastare dok se ne razviju mladi plodovi kad prelazi na jezgro. Napadnuti i oštećeni plodovi su normalne veličine, ali ranije opadaju. Sem toga oštećeni plodovi su podložni bolestima jer predstavljaju ulazna vrata patogenima ploda (najčešće izazivačima truleži) pa kao posledica toga nastaju i sekundarne štete koje često mogu biti veće od primarnih.
Kao mjere za suzbijanje preporučuje se sakupljanje oštećenih plodova sa larvama i redovna obrada zemljišta kako bi se uništile lutke u zemljištu. Hemijske mjere se preduzimaju u vrijeme dopunske ishrane odraslog insekta nekim od insekticida sa kontaktnim ili digestivnim djelovanjem, najviše dva tretiranja u razmaku od 12 do 14 dana. Tretiranje se primjenjuje kada, nakon tresenja, ispod rodnog grma ili stabla sakupimo 3-4 odrasla surlaša.
Od štetočina na lijesci se povremeno može javiti i lješnikova grinja (Eriopheyes avellana). Javlja se na naličju lista, a po jedno jaje polaže u neotvoren pupoljak. Kad je jači napad može izazvati defolijaciju. Suzbija se i tokom vegetacije i u toku zime jer prezimljava u stadijumu jajeta plitko u zemljištu kao i u opalom lišću. Za zimsko tretiranje se koriste uljni preparati, a tokom vegetacije se tretira nekim od akaricida.
Vaši na lijesci nanose direktne i indirektne štete. Direktne štete nastaju ishranom odraslih jedinki na listu, a indirektne stvaranjem medne rose na kojoj se stvaraju gljive čađavice. Međutim nisu zabilježene značajnije štete na lijesci od ovog insekta. Njihovo suzbijanje se vrši indirektno suzbijanjem drugih insekata. Ukoliko se javi jači napad suzbijanje se vrši nekim od registrovanih insekticida namjenjenih za ove štetočine.
Izvor: pssrs.net
PROČITAJTE:
Lijeskin polen važan izvor hrane za svaku pčelu u rano proljeće
Priprema zemljišta za uspiješnu sadnju lješnika
Alen Islamović motivisao pivaru da sadi lješnjake