Naslovnica Blog Stranica 673

Ove biljke privlače nesreću i lošu energju: Nikako ih ne smijete držati u kući!

Agrosavjet
-
0
Ove biljke privlače nesreću i lošu energju: Nikako ih ne smijete držati u kući!

Postoji vjerovanje da nekim biljkama nije mjesto u kući. Čak iako su vrlo dekorativne i uljepšavaju prostor, one ne bi trebale da se nađu u vašem domu, a naročito ne u spavaćoj sobi. Ove biljke negativno djeluju na ljude i životinje i privlače lošu energiju:

  1. Monstera
  2. Zlatna puzavica
  3. Zeleni ljiljan
  4. Paprat
  5. Orhideje
  6. Hibiskus
  7. Šeflera
  8. Tuja
  9. Sansevierija
  10. Ruzmarin

S druge strane tu su i biljke koje privlače blagostanje. Ukoliko želite da vašim domom teče pozitivna energija, nabavite jednu od ovih biljaka:

  1. Geranium
  2. Božićna zvezda
  3. Kalisija
  4. Sobna ljubičica
  5. Kaktus
  6. Tradescantia (zebrasti sobni puzavac)
  7. Amarilis
  8. Aloe vera
  9. Krasula (drvo novca)
  10. Fikus
  11. Sobni šipak
PROČITAJTE:

Čuvanje povrća – Efikasan način koji će očuvati svježinu plodova!

Agrosavjet
-
0
Čuvanje povrća – Efikasan način koji će očuvati svježinu plodova!

Čuvanje povrća u ukopanim i nadzemnim trapovima se često koristi u domaćinstvima jer ne zahtijeva veća ulaganja u građevinski materijal.

Čuvanje je moguće u blizini njive,što smanjuje troškove transporta. U trapovima se često čuva korenastokrtolasto povrće i kupusnjače.

Trapove treba podizati na terenu gdje nema opasnosti od površinskih i podzemnih voda (nivo podzemne vode treba da je najmanje 30cm niži od dna trapa). Zemljište treba da je suvo,ocjedno sa blagim nagibom, pogodnim za oticanje vode.

Ukopani trapovi predstavljaju udubljenja u vidu kanala u koje se stavlja povrće na čuvanje. Temperatura u trapu je pod direktnim uticajem temperature zemljišta. Postepeno hlađenje zimi odnosno zagrevanje zemljišta u proleće prenosi se sporo na povrće u trapu. Zato se ono sporije hladi u jesen ali i sporije zagrijeva u proljeće što omogućava duži period čuvanja.

Nadzemni trap je posebna vrsta trapa u kome je povrće složeno na površini zemlje ili ređe sa jednim ukopanim delom u obliku kanala (oko 1/3visine celog trapa). Na poprečnom preseku trap može imati oblik trougla ili trapeza. U nadzemnom trapu povrće je pod većim uticajem spoljne sredine,posebno vetra što zahteva veću zaštitu trapa.

Od veličine trapa zavise toplotni uslovi odnosno mogućnosti čuvanja povrća. Veličina trapa je uslovljena vrstom povrća koja se čuva, njegovom namjenom i uslovima spoljne sredine. Tako za kupus i šargarepu trap može biti plići nego za cveklu i krompir, jer njihovi plodovi bolje podnose višu temperaturu. Ukoliko se pravi veći broj trapova treba ostaviti staze između trapova da bi se olakšao prilaz. Trapovi se po dužoj strani postavljaju u pravcu nagiba terena što omogućuje oticanje vode.

Na ravnom terenu trapovi se postavljaju u pravcu najčešćih vetrova kako bi se spriječilo brzo hlađenje.

Oko trapa se kopa kanal za oticanje suvišne vode. Trapovi se kopaju nekoliko dana prije stavljanja povrća na čuvanje. Ukopani trapovi na lakšim tipovima zemljišta imaju kose stranice (uži su pri dnu) što sprječava neželjeno odronjavanje zemljišta. Zemljište na koje se postavlja ili kopa trap treba da je očišćeno od biljnih otpadaka (poželjna je dezinfekcija zemljišta sa oko 500g/m gašenog ili negašenog kreča), poslije čega se zemljište poore i izravna.

U trap se stavlja zdravo, neoštećeno povrće i to rastresito ili se slaže u redove sa ili bez preslojavanja pijeskom. Sloj pijeska(1-2cm) štiti pojedine redove od nepoželjnog zagrevanja i od oboljenja.

Da bi se održala potrebna temperatura i vlaga u trap se stavlja ventilacioni kanal, sem kod trapova širine 1m. On je potreban kada se povrće čuva pri višim temperaturama. Kod ukopanih trapova, duž trapa kopa se kanal širine i dubine 20 cm koji se prekriva rešetkasto poređanim letvama, kukuruzovinom ili nekim sličnim materijalom. Utrapljeno povrće se pokriva zemljom, slamom, strugotinom ili nekim drugim materijalom, koji je dobar izolator. Najčešće se trap s jeseni pokriva slojem zemlje ili pijeska (10-30 cm), a sa sniženjem spoljne temperature prekriva se slojem slame (20-30cm) i zemlje (10- 15cm). Debljina sloja pri osnovi trapa je 10-15 cm veća nego na grebenu. Konačno pokrivanje trapa obavlja se kada temperatura u trapu padne na oko 5ºC.

Debljina sloja sa kojim se pokriva trap zavisi i od vrste povrća koje se čuva: za korijenasto povrće u osnovi 75-150 cm,na grebenu 40-100 cm,a za kupus u osnovi 50-100 cm i na grebenu 30- 75 cm.

Tokom čuvanja u trapovima, povrće se mora redovno kontrolisati. U početku čuvanja temperatura se mjeri svaki dan, a kada ona postane konstantna, kontrola je ređa ,svakih 7-10 dana.

Kada temperatura povrća u trapu padne na 2-3 ºC a spolja na oko -5 ºC zatvaraju se ventilacioni otvori. Ako se temperatura u trapu poveća iznad normale, moraju se otvoriti ventilacioni otvori u toku 1-2 sata, zavisno od spoljne temperature.

Temperatura se mjeri u sredini trapa i pri čuvanju krompira i korenastog  povrća temperatura treba da iznosi 2-3 ºC a kupusa od 0-1 ºC. Viša temperatura u trapu ukazuje na mogućnost pojave bolesti, truljenja ili prorastanja povrća i tada se trap mora otvoriti i povrće izvaditi. U toku čuvanja pored temperature treba kontrolisati pokrivanje trapa, održavati formirane grebene i stranice jer od toga zavise efekti ovog posla.

Izvor: domaćinskakuća

PROČITAJTE:

Neobično prijateljstvo u Srbiji: Lisica i planinar Mujo postali nerazdvojni

Agrosavjet
-
0
Neobično prijateljstvo u Srbiji: Lisica i planinar Mujo postali nerazdvojni

I ranije se događalo da u posjetu Planinarskom domu Kablar dođe po neka divlja životinja. Nekako se, izgleda, naročito lisicama sviđa ovo mjesto na početku trojke, jedne od popularnijih staza koje vodi do vrha Kablara. Ali, uglavnom dođu, vide i odu…

Ipak, od prije mjesec kod Slavka Maletića Muja, domaćina u Planinarskom domu, skoro svakodnevno dolazi jedna mlada lija. Pripitomila se i već poslije nekoliko dana, priča Mujo. Kako veli, lija je poslije nekoliko dana počela da mu jede iz ruke.

Kada je prije skoro mjesec dana prvi put došla pred Planinarski dom, prišla je do roštilja, pogledala u Muja, ali je ubrzo pobjegla. Pri svakom sljedećem susretu bila je sve slobodnija, prilazila sve bliže, a za to je, kao nagradu, dobijala parče kobasice ili mesa. A već poslije 10-ak dana dozvolila mu je čak i da je pomazi, a onda i da je hrani iz ruke.

„Ponekad dolazi iz pravca Morave, a nekada se pojavi iz šume. Prvo prošeta da vidi da li sam sam. Ako su u blizini naše mačke, prvo se uplaše one, a onda i lija podvije rep i natrag u šumu. Iako je obazriva, od ljudi se sve manje plaši. Ali, samo ako čuje moj glas, priđe. Inače, drži ih na odstojanju. Ljudi se obično prvo ukopaju, kao da ne vjeruju svojim očima. Ali onda, kad je fotografišu, ona čak i sjedne, kao da pozira“, opisuje Mujo svog novog prijatelja, koji, sudeći po fotografijama i video snimcima, u njega ima beskrajno povjerenje.

U Mujovom prisustvu lija obilazi Dom, ulazi pod trijem, a ponekad se čak popne i na sto. Kako je ispričao ovaj veliki zaljubljenik u prirodu i životinje, jednom, kada mu je prijatelj došao u posjetu, sat vremena je provela u njihovom društvu.

Kako Mujo procjenjuje, lisica nije starija od godinu. On za nju svaki dan ostavi nešto za ručak ili večeru, parče piletine, kobasice ili ono što ostane od planinara i gostiju Doma, a zanimljivo je da ne odbija ni granule za mačke.

Izvor: blic.rs

PROČITAJTE:

Porodica Konjić iz Zenice uzgaja biljku 40 puta slađu od šećera

ZATRPANI TONAMA BIJELOG LUKA – Od korone se liječimo kineskim, a domaći nema ko da kupi

Počeli uzgajati romanovske ovce novcem od podrške porodiljama

Najbolje sorte šljiva

Agrosavjet
-
0
Najbolje sorte šljiva

U podizanju nasada šljiva, izbor sorte je od odlučujuće važnosti. Poznato je više od 2 500 sorti šljive na svijetu. Prema namjeni koju imaju plodovi, sorte šljive djelimo na tri grupe: stone sorte, sorte šljive za više namjena i sorte šljive za rakiju.

Najpoznatije i najbolje sorte šljiva su sljedeće:

Stenlej šljiva

Stanley spade u nove sorte šjive. Uzgojena je u SAD-u. Tipična je stona sorta s niskim sadržajem Brix-a ali spada u najbolje vodeće kvalitetne sorte. Ima krupne plodove prosječne težine 35 do 41 grama. Šljive su eliptičnog oblika i tamnoplave boje sa izraženim šavom.

Meso ploda je žućkastozeleno, čvrsto, sočno i slatko sa krupnom košticom, što je bagi nedostatak. U prvim godinama poslije sadnje bujno raste, brzo dostiže punu rodnost dok cvjeta srednje kasno. Iako je samooplodna, preporučuje se da ima oprašivača. Sazrijeva od 25 avgusta do 1. septembra. Iako je sorta osjetljiva na proljećne mrazeve, dobro podnosi niske temperature. Često joj se javljaju plodovi blizanci.

Čačanska ljepotica

Ova sorta spada u rane domaće zaštićene sorte. Razvijena je na Institutu za voćarstvo – Čačak ukrštanjem sorti Vangenhajmova i Bistrica 1961. godine. Ima srednje bujno stablo piramidalne krošnje. Cvjeta srednje rano, i samooplodna je sorta.

Rano počinje da radja, redovno i obilno, već poslije druge, treće godine po sadnji. Relativno je osjetljiva na plamenjaču i rđu ali je otporna na moniliju i šarku.

Čačanska ljepotica ima sitan do srednje krupan plod težine 30 do 40 grama i jasno izražen šav sa kratkom peteljkom. Kožica je tanka, tamnoplava, a meso je zelenkastožuto, sočno, čvrsto, slatkokiselo sa srednjekrupnom košticom koja se odlično se odvaja od mesa. Sazrijeva krajem jula i početkom avgusta. Plodovi su pogodni za transport.

Čačanska rodna

Sorta je nastala u Srbiji ukrštanjem sorti Stanley i Bistrica. Domaća zaštićena šljiva, ima srednje bujno stablo piramidalne krošnje. Vrlo je rodna i obavezna je jaka rezidba. Cvjeta srednje rano, i samooplodna je sorta. Ima jajast sitan do srednje krupan plod prosječne težine 26 grama sa vrstom plavom kožicom. Ova šljiva je osjetljiva na plamenjaču i rđu, a otporna je na proljećne mrazeve. Sazrijeva krajem avgusta i početkom septembra. Dobro podnosi uslove transporta.

Prezident

President je sorta poreklom iz Engleske. Spada u relativno kasne sorte i sazrijeva u prvoj dekadi septembra. Stranooplodna je sorta i ne podnosi toplije krajeve za uzgoj, dok joj prijaju brdsko planinska područja. Otporna je na niske temperatire. Ima stablo koje je srednje bujno. Obilno i reovno radja krupne, elipsaste plodove težine do čak 70 grama sa slatkokiselim mesom zelenožute boje. Koristi se za upotrebu u svježem stanju. Odlična za sušenje.

Požegača

Najvjerovatnije potiče iz Azije odakle je u Evropu stigla najprije u Grčku. Kod nas se naziva još i Madžarka. Spada u vodeće sorte. Sazrijeva u prvoj polovini septembra, a na većim nadmorskim visinama do kraja mjeseca septembra. Stablo je srednje bujno, osjetljivo na mrazeve, a korijen plitak. Kruna joj je piramidalna, a grane vitke i duge. Spada u kasno cvjetajuće, samooplodne sorte eksplozivnog cvjetanja. Požegača je osjetljiva na plamenjaču, rdju, šarku štitastu vaš. Počinje da radja u petoj godini po sadjenju, a pun rod nastupa u osmoj godini. Redovno i bogato radja jajastim, modrim, sitnim plodovima, sitne koštice i težine oko 17 grama. Meso joj je zlatnožuto i čvrsto, jako ukusno jer sadrži 11 do 12 % šećera. Odlična za rakiju ali i za pekmez i druge industrijske proizvode od voća.

Šumadinka

Spada u najstarije domaće rakijske sorte šljiva. Vrlo je zastupljena u Srbiji. Sazrijeva tokom prve polovine avgusta. Plod ove šljive ranke je sitan (težine oko 17g), plavocrvene boje i vrlo ukusan pa se koristi i kao svjež. Ovo je jedna od najboljih i najrodnjih sorti rakijskih šljiva.

Italijanka

Kako samo ime kaže, spada u italijanske sorte šljive. Nastala je sjevernoj italiji. Sazrijeva od kraja avgusta do sredine septembra. Ima slabo do srednje bujnu kišobranastu krunu. Srednje pozno cvjeta. Djelimično je samoplodna, relativno je otporna na rdju i plamenjaču, a osjetljiva na moniliju. Prijaju joj vlažnija plodna zemljišta i topliji položaji. Počinje da radja 4 do 5 godina po sadnji. Daje plod koji je srednje krupan do krupan (težine oko 30 g ), jajast i tamnoplav. Meso ploda je svjetložuto,čvrsto, vrlo kvalitetno i koristi se u svježem stanju, za sušenje, rakiju, kompote.

Šljiva Timočanka

Timočanka je relativno nova sorta šljive i razvijena je na Institutu za voćarstvo u Čačku. Sazrijeva sredinom avgusta, a dobijena je ukrštanjem sorti Stenlej i Kalifornijska plava. Potražnja za ovom sortom je posljednjih godina u porastu.

Felicija

Izvor: seoskiposlovi.rs

PROČITAJTE:

LANA – Nova sorta šljive iz Čačka

Institut za voćarstvo u Čačku proizveo novu ranu sortu šljive

Zašto je važna zimska rezidba šljive?

Ovako ćete pravilno posaditi ruže

Agrosavjet
-
0
Ovako ćete pravilno posaditi ruže

Ruže su svima dobro poznate vrste sa velikim brojem sorti koje se međusobno razlikuju prema visini, habitusu, građi, boji i mirisu cvijeta. Zbog ove velike raznovrsnosti, ruže su svrstane u određene grupe. Kod nas se načešće gaje moderne baštenske sorte koje pripadaju sljedećim grupama: minijaturne, polegle, mnogocvjetne, hibridne čajevke, stablašice i penjačice. Velika većina ruža cvjeta od maja pa do kasne jeseni, pri čemu je razlika između ranih i kasniih sorti oko tri nedelje.

Polegle ruže

Horizontalnog su rasta i polegle grane šire po tlu na čijim se vrhovima formira mnoštvo cvjetova u grupama. Poznate su još i kao ruže pokrivači tla. Vrlo su jednostavne za gajenje i posljednjih godina veoma popularne. U zavisnosti od sorte visina rasta varira i kreće se od 30-40 cm kod nižih i od 40-90 cm kod visokih sorti. Potrebno je 3-5 biljaka po m2.

Minijaturne ruže

Odlikuju se niskim, žbunastim rastom, visine do 35 cm. U toku cijele vegetacije neprekidno i obilno cvjetaju. Cvjetovi su  sitni, veličine od 1-5cm u prečniku. Sade se na rastojanju od 25-30 cm ili 8-12 biljaka po m2.

Mnogocvjetne

Su kompaktnog rasta i visine od 40-80 cm, u zavisnosti od sorte. Karakteristčne su po tome što jedna grana nosi više cvjetova, formirajući bukete. Cvjetovi su uglavnom mirisni. Obilno cvjetaju u toku cijele sezone, pa se pravi efekat postiže sadnjom u grupi. Koriste se za formiranje bordura, leja, živih ograda. Mogu se gajiti i u posudama. Sade se na rastojanju od oko 40 cm ili 6-8 biljaka po m2.

Čajevke

Su najbrojnije i veoma cjenjene zbog krupnog cvjeta, koji se nalazi na dugim i čvrstim cvjetnim drškama, pa su pogodne za rezan cvjet. Najčešće su mirisne. Snažnog su porasta i ako su pravilno orezivane dostižu visinu do oko 1 m. Rastojanje prilikom sadnje je 45-60 cm.

Ruže stablašice

Veoma su popularne i idealne za sadnju u malim vrtovima, posudama  na terasama ili ulazima u objekte. Karakteriše ih gusta krošnja, uspravne ili padajuća forma. Visina stabla zavisi od mesta kalema. Uglavnom je visina standarana i kreće se od 40, 75, 100 do 150 cm. Visoke stablašice obično imaju padajuću formu. Mogu se saditi  pojedinačno ili kao niski drvored. Lepo se kombinuju sa poleglim četinarima, patuljastim ružama ili perenama.

Penjačice

Imaju izdužene grane i snažnog su rasta, visine do 4 m. Cvjetaju cijele sezone. Veličina i oblik cvjeta zavisi od sorte. Koriste se kao ukras pergola, ograda, cvjetnih lukova. Često se koriste za sadnju uz fasadu kuće, za maskiranje zidova i neuglednih pozadina. Potrebno im je obezbediti čvrst oslonac jer odrasla biljka teži i preko 50 kg. Izdanke je potrebno redovno usmjeravati i pričvršćivati za oslonac. Visina rasta zavisi od sorte i mogu narasti i do 4 m. Obavezno ih treba skraćivati svake godine za trećinu. Sade se na rastojanju 1-2 m (neke sorte i do 300 m).

Stanište za ruže

Za dobar rast i obilno cvjetanje zahtjevaju osunčana, otvorena i od jakih vetrova zaklonjena mjesta. Ruže se gaje u dobro dreniranom i umjereno vlažnom zemljištu, slabo kisele do neutralne reakcije (pH 5,8-7). Ono treba da je hranljivo i duboko obrađeno (40-50cm). Kvalitet zemljišta prije sadnje povećava se dodavanjem komposta ili treseta. Pregoreli stajnjak je odličan za ruže ali ga treba dodati prije sadnje, najbolje prethodne jeseni. Većina sorti je kalemljena na divlju ružu koja ima jak i žilav korijenov sistem, pa su zbog toga otporne na sušu. Ipak, u periodu cvjetanja, da bi cvijet što duže trajao treba ih zalivati obilno i redovno. Stajaću vodu oko korijena ne podnose.

Kako se sade?

U prodaji se uglavnom mogu naći ruže golog korijena ili sa malim busenom zemlje umotanim u streč foliju. Vrijeme sadnje ovih sadnica treba da se poklapa sa periodom mirovanja (period od oktobra do aprila, odnosno od trenutka odbacivanja listova pa do otvaranja pupoljaka i ponovnog olistavanja).

Prije sadnje sadnicu treba potopiti u posudu sa vodom na par sati. U međuvremenu potrebno je iskopati sadnu jamu dubine 25-30 cm i širine oko 40 cm. Zemlju usitniti i izmješati sa kompostom ili pregorelim stajnjakom. Dobro je ako se u zemlju doda i malo treseta ili sporoopuštajućeg đubriva za ruže. Ako korijen nije predhodno orezan, potrebno ga je skratiti na 25 cm. Sve suve i oštećene grane potrebno je ukloniti. Sadnicu postaviti u sredinu sadne jame, koren ravnomjerno raširi tako da žile slobodno naliježu na supstrat  i zatrpati ga zemljom i dobro sabiti. Važno je da mjesto kalema (proširenje), bude 2-3 cm ispod nivoa zemlje.

Nakon sadnje obilno zaliti. (Sadnja ruža stablašica je ista samo što je neophodno dodati štap koji će biti povezan za stablo ruže na više mjesta kako bi se spriječilo krivljenje). Kod ruža penjačica važno je da sadnica prilikom sadnje bude udaljena oko 40 cm od vertikalne potpore. Ako se sadi uz zid kuće, korijenov sistem se u sadnu jamu postavlja tako da bude okrenut na suprotnu stranu od strane zida.

Za razliku od sadnica golog korijena, ruže gajene u kontejnerima mogu se saditi u bilo koje vrijeme, osim u toku dugih sušnih perioda ili kada je zemljište smrzlo.

Pravilno orezivanje

Da bi obilno cvjetale i zadržale bujan rast, ruže zahtjevaju redovno orezivanje i to više puta godišnje. Jesenje orezivanje se vrši nakon odbacivanja lista. Tada ceo žbun treba skratiti na oko 1/2 visine kako bi se spriječile posljedice od snijega i vjetra. Ruže stablašice se obavezno orezuju u jesen,  radi smanjivanja dimenzija krošnje, lakše zaštite i sprečavanja loma usljed težine snega. Glavno orezivanje ruža vrši se u proljeće, pre početka vegetacije, dok je biljka još uvjek u fazi mirovanja. Tom prilikom uklanjaju se sve oštećene, izmrzle i osušene grane. Takođe treba ukloniti sve slabe i tanke grane kao i one koje se nalaze u sredini žbuna ili se ukrštaju. Pupoljak ispod reza treba da je okrenut ka spolja. Kod starijih biljaka vrši se podmlađivanje žbuna uklanjanjem prestarelih grana. (Čin proljećnog orezivanja, odnosno broj pupoljaka (okaca) koji se ostavljaju na granama, zavisi od grupe kojoj ruža pripada).

Ljetnim orezivanjem se može produžiti period cvjetanja i spriječiti stvaranje plodova koji dodatno crpe biljku. Orezivanje se vrši tako što se skidaju precvjetali cvjetovi do prvog pupoljka koji je okrenut na spoljnu stranu. Kod svih ruža potrebno je redovno uklanjanje divljih izbojaka.

Obavezna prihrana

Ruže su zbog obilnog cvjetanja i veliki potošači hrane. Vrlo brzo iscpe sve raspoložive hranljive materije, pa ih je neophodno prihranjivati u toku svake vegetacije. Odlično rješenje je dodavanje pregorelog stajnjaka prilikom okopavanja u toku ranog proljeća. Kako se dobar pregoreli stajnjak teško nabavlja, dobro rješenje je i dodavanje kvalitetnog komposta ili sporootapajućeg đubriva. Vrlo lako se mogu nabaviti formule posebno namjenjene za prihranu ruža. Takođe se prihranjivanje može vršiti vodorastvoljivom prihranom za cvjetnice na svakih 15 dana. Sa prihranom se prestaje krajem avgusta kako bi izbojci na vrijeme odrveneli i pripremili se za prezimljavanje.

Zimska zaštita

Prije nastupa jačih mrazeva ruže se moraju zaštititi. Najosjetljivije su u predjelu kalema. Zaštitu je najbolje vršiti zagrtanjem tako što se motikom oko bokora nanese humka visine 15-20 cm. Kod stablašica se štiti krošnja tako što se prekrije agril folijom ili jutom pri čemu treba voditi računa da mjesto oko kalema bude pokriveno. Početkom proljeća, kad prestane opasnost od jačih mrazeva, ruže treba odgrnuti a sa krošnji poskidati zaštitu – piše Floraekspres.

PROČITAJTE:

Pepelnica ruže: Kako da zaštite ruže i spriječite ovu bolest

Rješenje za crnu pjegavost lista ruže

Ruže najbolje rastu pored ovih biljaka!

Neobična POSLASTICA: Probajte DŽEM od KRASTAVCA

Agrosavjet
-
0
Neobična POSLASTICA: Probajte DŽEM od KRASTAVCA

Donosimo vam recept za jednu veoma zdravu, ali i veoma neobičnu poslasticu. Da li ste probali džem od krastavca koji se jednostavno pravi, a može da vam bude zdrava užina ili dezert u kom ćete uživati.

Ako želite zdravu varijantu, slobodno ga namažite na crni ili ražani hljeb, sigurni smo da će vam se ukus dopasti.

Sastojci za džem od krastavca:

  • kilogram krastavca,
  • 1 vanila,
  • 80 g sitno isjeckanog đumbira,
  • sok i kora dva limuna,
  • 500 g šećera

Priprema:

1. Oljuštite krastavac, a zatim ga isijecite na tanke kolutove.

2. Stavite ga u šerpu sa debljim dnom, dodajte šećer i ostale sastojke: vanilu, đumbir, koru i sok limuna.

3. Kuvati smjesu sa krastavcima na tihoj vatri oko 30 minuta.

4. Kada je džem od krastavca skuvan, sipajte ga u tegle, zatvorite ih i stavite ih na toplo ili ih uvijte u vunenu tkaninu.

Izvor: kolektiv.me

PROČITAJTE:

Džem od JABUKA – Domaći RECEPT

Idealan recept za zaposlene domaćice: Džem iz pleha sa 2 kašike šećera

Recept za domaći džem od dinja /VIDEO/

SJEMENKE BUNDEVE – Saveznik vašeg zdravlja

Agrosavjet
-
0
SJEMENKE BUNDEVE – Saveznik vašeg zdravlja

Sjemenke bundeve odličan su izbor za grickanje jer su bogate omega 3 masnim kiselinama koje su tijelu potrebne za održavanje zdravlja srca i regulisanju krvnog pritiska.

Koriste se u medicinske svrhe koriste već hiljadama godina. Bogat su izvor magnezijuma, kalcijuma, kalijuma, gvožđa, cinka i vitamina K.

Odličan su izbor za grickanje jer su bogate omega 3 masnim kiselinama koje su tijelu potrebne za održavanje zdravlja srca i regulisanju krvnog pritiska. Otkrijte iznenađujuće zdravstvene prednosti sjemenki bundeve i zašto ih trebate jesti umesto nezdravih grickalica.

Sjemenke bundeve protiv raka

Istraživanje koje su sproveli španski naučnici pokazalo je da sjemenke bundeve sadrže spojeve koje se uspješno bore protiv ćelija raka. Još jedno istraživanje, ovog puta njemačkih naučnika, potvrdilo je da žene koje su prošle kroz menopauzu i svakodnevno jedu ove sjemenke imaju za 23% manji rizik od nastanka raka dojke. Jednako djelotvorno su se pokazale i sjemenke suncokreta.

Dobre za zdravlje prostate

Ulje sjemenki bundeve se koristi za lječenje povećane prostate ( hiperplazije ). Ovo ulje sadrži fitokemikalije i antioksidanse koji smanjuju nivo slobodnih radikala u tijelu i sprečavaju nastanak kancerogenih ćelija.

Ublažavaju simptome menopauze

Ako tražite prirodan način da poboljšate raspoloženje ili ublažite simptome menopauze, sjemenke bundeve su odličan izbor. One regulišu napade vrućine, glavobolju, smanjuju bol u zglobovima i smanjuju učestalost naglih promjena raspoloženja. Naučnici su dokazali da bundevine sjemenke povećavaju nivo dobrog ( HDL ) holesterola i regulišu krvni pritisak.

Sjemenke bundeve smanjuju holesterol

Istraživanja su pokazala da bumdevine sjemenke loš holesterol mogu smanjiti za 13 posto, a nivo ukupnog holesterola za 10 posto. Takođe će smanjiti rizik od nastanka krvnih ugrušaka, bolesti kardiovaskularnog sistema, moždanog i srčanog udara.

Štite od dijabetesa

Sjemenke bundeve su bogate zdravim nezasićenim masnim kiselinama. Ustanovljeno je da su djelotvorne u regulisanju nivoa šećera u krvi i povećanju osjetljivosti tijela na insulin. Brojni stručnjaci dijabetičarima preporučuju sjemenke bundeve kao namirnicu za svakodnevno konzumiranje.

Dobre za mršavljenje

Bogat su izvor vlakana i proteina, tvari koje su ključne u gubitku kilograma. Samo 30 g sjemenki bundeve ima oko 5g proteina, što će vas duže držati sitima. Ipak, konzumirajte ih umjereno jer šoljica semenki sadrži oko 285 kalorija.

Poboljšavaju raspoloženje

Odlične su za fizičko, ali i psihičko zdravlje. Naučnici su ustanovili da sjemenke bundeve pokazuju odlične rezultate u smanjenju simptoma depresije. Odlične su za smanjenje stresa i anksioznosti.

Olakšavaju artritis

Naučnici su ustanovili da sjemenke bundeve imaju antiupalno djelovanje koje ublažava simptome artritisa. Ako patite od artritisa, svaki dan pojedite oko 30g semenki bundeve kako biste olakšali simptome artritisa.

Sprječavaju nastanak osteoporoze

Osobe kojima u tijelu nedostaje cinka trebaju razmisliti od tome da počnu grickati sjemenke bundeve. One su odličan izvor cinka, minerala koji je potreban za izgradnju kostiju. Samo četvrtina šoljice sjemenki bundeve sadrži čak 17 posto preporučene dnevne vrijednosti cinka.

Izvor: kolektiv.me

PROČITAJTE:

Med od bundeve – Pravi melem za vašu jetru, a evo i kako ga napraviti

Ne bacajte LJEKOVITE sjemenke DINJE

Sve što niste znali o bundevama

Kalemljenje jabuke u 3 koraka

Agrosavjet
-
0
Kalemljenje jabuke u 3 koraka

Tehnikom pod nazivom „kalemljenje na procjepu”, uz pomoć samo jednog jabukovog drveta u dvorištu, čak i sitnije sorte, možete dobiti pravu malu fabriku jabuka nakon što u kasnu zimu ili rano proljeće, kada pupoljci jabuke počnu da se otvaraju, pristupite kalemljenju sljedećim redosljedom.

Prvi korak kalemljenja jabuke

Za početak, potrebno je da odaberete drvo „donora”, među sortama jabuka koje najviše volite. Odrezani djelovi drveta koji se koriste pri kalemljenju nazivaju se „kalem grančice” i najbolje ih je uzeti od tankih grana koje su dobro rađale prethodne sezone što se određuje na osnovu obilja nabubrelih pupoljaka koji su u stanju mirovanja u rano proljeće.

Izrežite „kalem grančicu” u dužini stopala, počinjući sa rezom tačno ispod jednog od pupoljaka. Uz pomoć oštrog noža, odsjecite granu pod kosim uglom nadole i to tako da rezom napravite suženje na grani nekoliko santimetara ispod dna pupoljka pazeći da pritom ne oštetite koru na grančici sa suprotne strane od one na kojoj se nalazi pupoljak. Kada ste prikupili sve „kalem grančice”, potrebno je da ih potopite u kantu sa vodom i u njoj držite sve dok ne pristupite kalemeljenju.

Drugi korak

Odredite vaše drvo domaćina koje možete pronaći i među oslabelim, starim  stablima koja su nekada dobro rađala. Koje god stablo da odaberete, nemojte kalemiti više od trećine grana jednog drveta i to samo onih najzdravijih. Grane mogu biti bilo koje dužine ali njihov prečnik bi trebalo da se kreće u rasponu od 2-5 cm na mjestu na kojem će se nalaziti rascjep za „kalem grančicu”.

Koristeći ručnu testeru kojom nećete poderati čitavu granu, izrežite prvu granu domaćina tako da napravite presjek oblog oblika. Zatim, koristeći sječivo koje može biti i jači nož, napravite rascjep, po sredini grane, dubok nekoliko santimetara i ostavite sječivo u njoj.

Nakon pravljenja procjepa, potrebno je skratiti „kalem grančice” na dužinu od 8-12 cm, sa po 3-4 pupoljka na svakoj od njih. Potom, koristeći sečivo kao svojevrsni otvarač grane na mjestu rascjepa, umetnite implante u granu „donora” i to po jednu „kalem grančicu” u granu 2-3 cm prečnika, odnosno po dvije u nešto širi obim grane.

Mjesto gdje će se odvijati spajanje kao i sav budući rast kalema, zove se kambijum i prepoznaje se kao mesnati sloj ispod kore grane,  te je od posebne važnosti da se obezbedi dobar kontakt između kambijuma implanta i donora.

S tim u vezi, donji pupoljak implanta treba da stoji najviše 1 cm iznad mjesta zasjeka grane donora, okrenut prema spolja. U slučaju postavljanja dvije „kalem grančice” na istom zasjeku, svaka od njih treba da se pozicionira na po jednu stranu zasjeka.

Nakon toga, potrebno je pažljivo ukloniti sječivo kako bi se procjep zatvorio, zajedno sa kalem grančicama unutar njega.

Završni korak

Sve površine na kojima se sprovodio postupak kalemljenja potrebno je premazati rastopljenim voskom kako bi se sanirale rane na granama. Uz to, da bi se osigao uspijeh u kalemljenju, čitavo drvo donora bi trebalo podvrgnuti orezivanju kako bi se uklonile suve i mrtve grane kako i „vodopije”, koje kalem mogu ostaviti bez vitalnih nutrijenata.

Tokom prve godine rasta „kalem grančica” najbolje bi bilo ne dirati ih, osim premazivanja voskom po potrebi. U drugoj godini rasta, slabije „kalem grančice” se mogu orezati.

Izvor: Mother earth news, Agromedia.rs

PROČITAJTE:

Kalemljenje na spavajući pupoljak u avgustu i septembru

Kalemljenje voćaka na zeleno u toku vegetacije

Dženarika – odlična podloga za kalemljenje šljive i kajsije

Da bi vaš travnjak ponovo zablistao URADITE OVO!

Agrosavjet
-
0
Da bi vaš travnjak ponovo zablistao URADITE OVO!

U nastojanju da stvorite i potom održavate lijep travnjak potrebno je da primjenite osnovne prakse poput pravilnog košenja, đubrenja i navodnjavanja. Uz to, neophodno je obezbijediti da nutrijenti stignu do zemlje na kojoj trava raste. Aeracija može biti veoma važan element u održavanju travnjaka zdravim, budući da omogućava da vazduh i voda prodru kroz izraslu travu ili travnu slamu.

Šta je aeracija

Aeracija uključuje perforiranje zemlje malim rupicama kako bi se omogućilo vazduhu, vodi i nutrijentima da stignu do korijena trave čime se korijenu pomaže da raste još dublje i proizvodi jači i bujniji travnjak. Osnovni razlog za primenu aeracije je težnja da se ublaži zbijenost zemljišta.

Zbijena zemljišta imaju preveliku količinu čvrstih čestica po jedinici zapremine odnosno prostora koje sprječavaju ispravnu cirkulaciju vazduha, vode i nutrijenata u zemlji. Čak i težak organski otpad zakopan ispod travnate površine može spriječiti protok ovih esencijalno važnih elemenata ka korijenu trave.

Da li bi trebalo sprovoditi aeraciju travnjaka

Da je vaš travnjak dobar kandidat za aeraciju možete zaključiti na osnovu nekolicine jednostavnih pokazatelja.

Ukoliko travnjak služi kao igralište po kojem trče djeca i kućni ljubimci, velike su šanse da je zemljište postalo suviše zbijeno. U slučaju da je travnjak dio tek izgrađenog objekta, zemlja na površini je najčešće ulegnuta, a trava koja je nikla u sljedećem sloju zemlje je zbijena i to kao posljedica kretanja po gradilištu.

Ako se travnjak previše lako isušuje i ima sunđerast izgled ovo najveraovatnije upućuje na problem travne slame. Isto tako, travnjak nastao sadnjom busenja trave pati od problema zemljišnih slojeva gdje se zemljište finije teksture koje je dio busenja nalazi u sloju iznad zemlje grublje strukture. Ovi slojeva onemogućavaju kvalitetnu drenažu budući da se voda zadržava u zemlji finije strukture. Sve ovo dovodi do pojave zbijenosti i loše razvijenosti korijena.

Kada je pravo vrijeme za aeraciju travnjaka

Najbolji trenutak za aeraciju je tokom trajanja vegetacije kada se trava najlakše može oporaviti i popuniti praznine u zemlji nastale uslijed punktiranja. U idealnim uslovima, aeraciju travnjaka sa travom za hladnija godišnja doba treba obaviti u rano proljeće dok je za toploljubive vrste trava to najbolje učiniti u kasno proleće.

Alat za aeraciju

Na tržištu postoje dva osnovna oruđa za aeraciju travnjaka i to bodljikavi aerator i aerator kopač.

Sa prvom alatkom aeracija se sprovodi tako što se bodljama buši zemlja bez njenog pomjeranja dok sa drugim dolazi do prevrtanja površinskog sloja zemlje i trave. Za najbolje rezultate u aeraciji, potrebno je koristiti alat koji uklanja površinske čepove zemlje budući da bušenje rupa dovodi do efekta dodatnog zbijanja zemljišta oko njih.

Kako da obavite aeraciju travnjaka

Za početak, potrebno je nakvasiti zemljište jer aeracija neće uspjeti na isušenoj zemlji. Stoga, preporučljiva je aeracija dan nakon pljuskova ili zalivanja travnjaka. Zatim, treba imati na umu da većina mašina za aeraciju pokriva veoma mali procenat zemljišta pri jednom prolasku te je potrebno više prolazaka, pogotovu za najzbijenije zone.

Nakon prolaska mehanizacije, iskopani čepovi zemlje bi trebalo da se prosuše i izmrve kako bi se izravnala i uniformisala travnata površina. Prolazak kosačicom preko čepova iskopane zemlje ili udaranje po njima spoljašnjom stranom grabulja dovešće do usitnjavanja i željene nivelacije.

U vezi sa aeracijom, postoji shvatanje da efekti preventivnog herbicida apliciranog u proleće mogu biti anulirani kasnijom aeracijom. Ovo naime nije tačno, budući da su istraživanja pokazala da aeracija uopšte ne utiče na kontrolu korova.

Nakon sprovedene aeracije, neophodno je nastaviti sa osnovnim mjerama održavanja travnjaka poput đubrenja, košenja i navodnjavanja.

Izvor: Agromedia.rs Briggsandstratto

Salata od kastavaca sa lukom

Agrosavjet
-
0
Salata od kastavaca sa lukom

Ako volite jesti domaće specijalitete, donosimo vam recept za salatu od krastavaca i luka.

Potrebno je:

  1. 1 kg krastavaca
  2. 1 L vode
  3. 40 g soli
  4. 2 kašike esencije
  5. 70 g šećera
  6. Mirođija
  7. Pola kesice bibera u zrnu

Priprema:

Dobro oprati veće krastavce i isjeći na kolutove. Crni luk, takođe, očistiti i isjeći na kolutove.

Krastavac i luk posebno oborati, ocijediti i ohladiti. U čiste tegle slagati red krastavaca, red luka, a između redova staviti komadiće rena. Zbog ljepšeg izgleda, mogu se u sredinu tegle složiti kolutovi šargarepe.

U vodu dodati so, šećer, biber u zrnu i esenciju pa to sve prokuvati. Krastavce i luk preliti vrelim rastvorom. Tegle povezati celofanom, staviti u sud sa toplom vodom i postepeno zagrijavati do 80 i na toj temperaturi ostaviti 20 minuta.

Hladne tegle ostavti na mjesto.

Prijatno!

Izovr: AgroSavjet

1...672673674...1.015Stranica 673 of 1.015

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia