Naslovnica Blog Stranica 657

Najznačajnije BOLESTI ORAHA!

Agrosavjet
-
0
Najznačajnije BOLESTI ORAHA!

Odluka o uzgoju oraha svakako leži i u činjenici da bolesti i štetočine, orah relativno malo napadaju (ili ne toliko koliko druge voćke). Uprkos tome u intenzivnoj plantažnoj proizvodnji nastale štete mogu biti veoma visoke stoga uzgoj oraha zahtijeva  organizovanu zaštitu od prouzrokovača biljnih bolesti i štetočina.

Smatra se da najveće  štete u plantažnom uzgoju nastaju pojavom bakterijske pegavosti (crna pegavost) što u regionima sa obilnim padavinama kasno u proljeće i preko ljeta, kada je temperatura visoka (pogoduje razvoju pegavosti) povećava troškove zaštite veoma visoko te oni mogu iznositi i do 10% vrijednosti ukupne godišnje proizvodnje.

NAJZNAČAJNIJE BOLESTI ORAHA

Crna pjegavost oraha – prouzrokovač  (Bacterium juglandis (Pierce) Erw. Smith)

Bakterija je klasifikovana pod različitim imenima : Pseudomonas juglandis  Pierce  (1901);  Bacterium  juglandis  (Pierce)Smith  (1905);  Phytomonas  juglandis  (Pierce)  Bergey  et al.   (1930); Xanthomonas   juglandis  (Pierce)   Dowson (1939)  i Xanthomonas   campestris  pv.   juglandis (Pierce)  Dye  (1978),  koji su svi zvanično prihvaćeni po Međunarodnim standardima prema imenu patovara fitopatogene bakterije  (Dye et al ., 1980). U novije vrijeme međutim, bakterija je re-klasifikovana  (Vauterin et al.(1995) kao Xanthomonas arboricola pv. juglandis (Xaj).

Veoma je rasprostranjena i nanosi ozbiljne štete (do 80%), a manifestuje se na svim zelanim dijelovima oraha.

Na mladim listovima koji su još u porastu,  između nerava se obrazuju najprije bezbojne, zatim mrke i na kraju potpuno crne pjege.

Karakteristično je da se oboljelo lišće sa mnogo pjega suši (prestaju sve njegove životne funkcije)  ali ne otpada odmah, nego ostaje na stablu. Na zaraženim mladarima javljaju se izdužene pjege čijim širenjem dolazi do veće nekroze, pucanja kore i ulegnuća tkiva uslijed dubljeg prodora parazita. Dio mladara iznad oboljelog mjesta vene te mladari počinju da se suše od vrha prema oboljelom dijelu, a na nekrotičnom dijelu, a pod dejstvom vjetra, mladar se lomi.

Pri ranoj zarazi oboljele rese opadaju, a ako je infekcija nastupila u kasnijem stadijumu njihovog razvića, rese će dati zaražen polen kojim se infekcija širi prilikom rasejavanja polena na listove i mladare. Plodovi mogu biti zaraženi od faze zametanja do sazrijevanja. Zaraženi mladi plodovi se sasuše, smežuraju i opadaju. Ako je do infekcije došlo u kasnijoj fazi razvoja, na plodovima se javljaju nekrotične ulegle površine. Bakterija prodire u jezgro ploda oraha koje postaje sluzavo, a potom pocrni i plod otpada.

Najbolji način borbe protiv ovog prouzrokovača je gajenje otpornih sorti i upotreba zdravog sadnog materijala. Međutim, kako se bakterija održava preko zime u otpalom zaraženom lišću, na zaostalim plodovima i na mladarima, veoma su važne i direktne mjere koje obuhvataju: uklanjanje i spaljivanje oboljelog lišća i mladara u toku vegetacije – jer su oni osnovni izvor širenja zaraze, kao i sakupljanje lišća, mladara i zaraženih plodova i njihovo uništavanje u jesen i tokom zime. Zaražene lastare treba orezati i spaliti.

Preporučuje se i korišćenje bakarnih preparata nekoliko puta u zavisnosti od padavina u toku infekcionog perioda (proljeće i jesen), 2%-nom bordovskom čorbom i bakarnim krečom  ili ciramom.

Siva pegavost lišća oraha –Antraknoza , prouzrokovač  gljiva (Gnomonia leptostyla) a: Marssonina juglandis

Manifestuje u vidu pjega na lišću, lisnim drškama, lastarima i plodovima oraha.

Prvi znaci bolesti se javljaju na lišću u obliku pjega koje su različite veličine i nepravilno su razmješteni po listu.  Kada je zahvaćena veća površina liske (spajanjem pjega) dolazi do sušenja listova  te često i prevremenog otpadanja lista tokom jula i avgusta mjeseca. Ako listovi ne otpadnu, oni se deformišu tako što se uvijaju oko centralnog nerva na jednu stranu.

Pjege na listovima su u početku sitne. Središnji dio pjege je siv (siva pjegavost) dok im je obod zagasitiji. Na naličju pjege uočavaju se gomilice pepeljaste boje, koje predstavljaju reproduktivne organe parazita.

Stabla sa kojih je otpalo mlado lišće daju mali prinos i u toku te vegetacije na njima se ne formira dovoljan broj cvijetnih pupoljaka pa je umanjen rod i sljedeće godine.

Na zaraženim lastarima pjege su slične onima na listu,  a širenjem pjega dolazi do veće nekroze i ulegnuća tkiva uslijed dubljeg prodora parazita. Pri jačoj infekciji lastari zaostaju u porastu.

Na plodovima se takođe javljaju pjege koje u početku podsjećaju na one na listu, a kasnije postaju tamnosmeđe do crne boje. Uslijed odumiranja tkiva u okviru pjega , zaraženi plodovi se deformišu, pocrne, sasuše se i opadaju (zbog nejednakog porasta oboljelog i zdravog tkiva, egzokarp ploda se deformiše i unutar nekrotičnog tkiva nastaju pukotine) osim ako je do zaraze došlo u poslednjoj fazi razvoja plodova, kada plodovi samo potamne ali i njihova jezgra potamne te ipak nisu za upotrebu.

Parazit prezimljava u otpalom lišću, plodovima i zaraženim lastarima. U proleće askospore gljive ostvaruju primarnu infekciju. Tokom vegetacije sekundarna zaraza se širi konidijama.

Najbolji i najekonomičniji način borbe protiv ove bolesti je gajenje otpornih sorti i selekcija oraha (relativno otporne su sorte Rasna, Kasni rodni, Ovčar, Elita, Šejnovo).

Od direktnih mjera borbe, značajno je sakupljanje i uništavanje opalog zaraženog lišća jer parazit u njemu prezimljava. Da bi se izbjegle sekundarne infekcije u toku ljeta, važno je sakupljati i spaljivati oboljele mladare.

Hemijske mjere borbe – sastoje se od 2  tretiranja: prvo u vrijeme bubrenja pupoljaka, a naredno u razmaku od oko dvije nedelje , upotrebom nekih od fungicida na koje je parazit osetljiv: bordovska čorboa, bakarni kreč, cineb, benomil isl.

U kišnim godinama intezitet zaraze je jači, pa tretiranja treba izvoditi češće.

Trulež plodova oraha – prouzrokovač parazitna gljiva (Gleosporium epicarpi)

Napada samo plodove oraha na kojima izaziva pojavu mnogobrojnih okruglih pjega sive ili kestenjaste boje koje su oivičene zagasito-zelenkastom linijom. Pjege su u početku male ali se vremenom šire i mogu da zahvate cijeli plod. Tkivo ploda obuhvaćeno pjegama izumire i truli. Borba protiv bolesti je preventivna i sastoji se u skidanju zaraženih plodova sa stabla kao i u sakupljanju i uništavanju otpalih trulih plodova.

Rak oraha – bakterioza izaziva parazitna gljiva (Xanthomonas juglandis Pearce.)

Oboljevaju deblje grane i stablo koje se suše. Najčešće se javlja u rakljama osnovnih grana. Napadnuto tkivo je crne boje, jer se na oboljelom mjestu izlučuje eksudat crne boje. U ranim fazama zaraze, na oboljelom mjestu kora ulegne, a kasnije ispuca, Iz oboljelog mjesta curi crna tečnost i sliva se niz stablo. Poslije 3-4 godine prisustva gljive, formira se prsten oboljele kore oko grane i grana se suši.

Najčešće se javlja na krčevinama i vlažnom zemljištu, ili ako se pri navodnjavanju (ili uslijed kiše) voda oko stabla i ispod stabla duže zadržava.

Za suzbijanje preporučuju se preventivne mjere (pravilan izbor mjesta za sađenje). Važno je u početnom periodu razvoja bolesti , oboljelo mjesto očistiti i više puta premazati 10%-nom bordovskom čorborbom.

Truležnica žila –  prouzrokovač gljiva (Armillaria mellea Fah.)

Pretežno se javlja na običnom orahu mada izaziva i truljenje korijena hrasta. Gljiva kroz koru prodire u drvo. Napadnuto tkivo izumire. a na oboljelom stablu lišće požuti, suši se i otpada prije vremena, a suše se i tanje grančice. Poslije nekoliko godina stablo sigurno propada.

Preventivna mjera je krčenje oboljelih stabala i njihovo spaljivanje te obvezno čišćenje zemljišta od zaraženih žila. Mjesto gde je stablo oraha izvađeno treba dobro dezinfikovati (20%-ni sulfat gvožđa), a orah se ponovo može tu saditi tek posle 3-4 godine.

Izvor: Savetodavac PSS  Tatjana Mironović

PROČITAJTE:

Uzgoj mrkve na “agril” foliji

Agrosavjet
-
0
Uzgoj mrkve na “agril” foliji

Mrkva uzgojena u zaštićenom prostoru može se brati već u aprilu kad postiže visoku cijenu prodavana kao „mlada“ na vezice.

Nakon berbe rane mrkve koja u prosjeku traje oko 20 – ak dana obično se sadi paradajz, paprika ili krastavci koji sađeni sredinom maja daju plodove prije glavne sezone pa u kombinaciji s mrkvom opravdavaju ekonomsku isplativost zaštićenog prostora. Mrkva je dobra pretkultura jer tlo iza nje ostaje rahlo.

PROČITAJTE: Jesenja sjetva MRKVE – Savjeti za uzgoj bez greške

U zaštićeni prostor mrkva se može sijati u februaru. Za što ranije nicanje treba voditi računa da sjetveni sloj bude vlažan a nicanje će se ubrzati ako se posijane gredice prekrije perforiranom PE folijom a u večini slučajeva se to čini netkanim paučinastim materijalom, lutrasil folijom (tzv. „agril“ folijom). Prekrivanjem nekim od ovih materijala postiže se temperatura viša za 2 – 3°C u sjetvenoj zoni a istodobno se čuva vlaga te struktura tla. Pospješenim nicanjem i berba se pomiče na ranije rokove (10 – 14 dana).

Primjena lutrasil folije omogućuje povoljne mikroklimatske prilike za biljke, jer propušta svjetlo (80 – 94 %), vodu, kišu i zrak, a zadržava prašinu i druge nečistoće. Sprječava i negativno djelovanje vjetra na biljke i tlo te onemogućuje napad insekata i virusa.

Lutrasil je UV – stabiliziran i može se koristiti dvije do tri sezone ako se pravilno održava. Osim toga, vrlo je elastičan tako da se njime lako rukuje, a postavlja se lako i jednostavno.

Pritisak lutrasil folije na biljke može se usporediti s pritiskom kapi vode, tako da se folija neposredno postavlja preko usjeva, bez nosača i zatezanja, samo se učvrsti na krajevima kako je ne bi podigao i otpuhao vjetar. Tlo se ispod folije brže zagrijava a noću sporije hladi, tako da su i temperaturna kolebanja manja.

Kapljice vode zbog zalivanja ili kipe polako prolaze kroz pore i ravnomjerno padaju na biljke i zemlju. Zbog toga se ne stvara pokorica, jer se tlo postupno suši. Zračna vlaga polako isparava tako da se ne stvara kondenzacija, a temperatura ispod folije povećava se i do 5 °C. Folija ubrzava proizvodnju povrća za 10 do 30 dana.

Kod uzgoja mrkve na otvorenom najviše se pažnje posvećuje navodnjavanju te zaštiti od korova, bolesti i štetnika.

Izvor: agroportal.hr

PROČITAJTE:

Mrkva – Plodored, sjetva, uzgoj i vađenje sa polja

Ljubičasta MRKVA – zbog BOJE ima veću ulogu po naše ZDRAVLJE

Bakir Biščević kupinovo vino i rakiju prodaje na kućnom pragu

Agrosavjet
-
0
Bakir Biščević kupinovo vino i rakiju prodaje na kućnom pragu

Na padinama Majdanskih planina, na lokalitetu Redak, nedaleko od poznate rudarske varošice Ljubije, nalazi se plantaža kupina Bakira Biščevića, koji se godinama bavi proizvodnjom vina i rakije od ove vrste jagodičastog voća, koji su veoma traženi na ovdašnjem tržištu.

Biščević ističe kako je jedan od najvećih uzgajivača kupine na području prijedorske regije, a na ovu vrstu proizvodnje odlučio se nakon što se prijevremeno penzionisao.

„Čovjek u penziji ima dosta vremena, a poljoprivreda me oduvijek privlačila. Riješio sam da počnem uzgoj neke kulture koja nije pretjerano zahtjevna, pa sam se odlučio za kupinu“, ističe Biščević za „Nezavisne“.

Prije desetak godina posadio je prve zasade, a potom je povećavao površinu pod kupinama na zemljištu, koje je, kako ističe, bogato željezom i mineralima, što pogoduje rastu i razvitku ove biljke. Dodaje kako je u početku prodavao svježe plodove, ali da se nakon što je višestruko umanjena njihova otkupna cijena odlučio za vlastitu proizvodnju.

„Već duže vrijeme proizvodim vino i rakiju te ih plasiram na tržište pod svojom etiketom. Protekle godine proizveo sam oko 800 litara vina i 400 litara rakije. Sve sam uspio prodati na kućnom pragu, jer svi koji su oprobali moje proizvode ponovo su mi pokucali na vrata“, ističe Biščević.

Posebno ističe kupinovo vino, za koje nutricionisti imaju samo riječi hvale, jer poboljšava krvnu i opštu sliku cijelog organizma.

U narodnoj medicini se preporučuje protiv anemije i općenito za jačanje organizma, a preporučljivo je da se pije uz obrok. Svoju popularnost duguje kako aromi tako i prisutnosti aktivnih komponenti koje dokazano imaju pozitivan učinak na naše zdravlje.

Biščević dodaje da vino priprema na potpuno prirodan način, bez upotrebe konzervansa i drugih hemijskih sastojaka.

„Moje vino je čisti lijek, a da bi se proizvelo potrebna su puna četiri mjeseca. Ono se mora svakih sedam dana pretakati, kako bi se na taj način podstakli vrenje i fermentacija. O vinu najbolje govori boja, jer ukoliko se stavlja konzervans, poprima crvenu boju, a pogledajte kakvu nijansu ima moje vino“, objašnjava Biščević.

Kada je u pitanju rakija, odgovorno tvrdi kako je ona od kupine pitkija nego ona koja se proizvodi od šljiva.

Zbog vremenskih prilika koje ove godine zbog mraza i kišovitih dana nisu bile idealne, urod kupine je nešto manji od očekivanog. Biščević objašnjava kako u svom kupinjaku provodi dosta vremena, s obzirom na to da se radovi izvode tokom cijele godine, a u svemu mu pomaže supruga.

„Iako je urod podbacio, plodovi su veliki i kvalitetni, tako da dobrog vina i rakije neće izostati“, kaže ovaj domaćin. Inače, najnovija istraživanja su pokazala kako kupine pomažu ljudskom tijelu na puno načina, jer su korisne kao izvori vitamina i minerala, ali i sastojaka koji pomažu u borbi protiv nekih bolesti.

Izvor: nezavisnenovine

Priprema krčevina i šikara za podizanje novog voćnjaka

Agrosavjet
-
0
Priprema krčevina i šikara za podizanje novog voćnjaka

Najčešće površine koje se stavljaju na raspolaganje za podizanje voćnjaka su dijelom, ili u cjelini, površine pod šikarama, sastojinama različitih vrsta šumskog drveća, ili površine na kojima se nalaze stari voćnjaci koji su na kraju biološkog ili ekonomskog vijeka eksploatacije.

Na ovim površinama je osnovno izvršiti krčenje prestojećeg rastinja i vađenje iz zemljišta ostataka njihovog korijenja.

Ostaci korijenja, posebno skeletnih, moraju se odstranjivati iz zemljišta kako bi se spriječila pojava oboljenja od truležnica korijena (Rossellinia ssp. i Armilaria ssp.) i bakterija, prouzrokovača raka korijena (Erwinia tumefaciens), na novoposađenim voćkama.

Ako na ovim površinama, u sklopu pripreme zemljišta, nije obavljeno detaljno čišćenje od ostatka korijena, postoji mogućnost da dođe do sušenja stabala i u kasnijim godinama, u godinama punog plodonošenja.

Da bi se odredila dubina do koje se mora vršiti obrada i čišćenje zemljišta od korijena, potrebno je na svakoj parceli otvoriti dva do tri karakteristična pedološka profila dubine 1m. Analiza vertikalnog profila pokazaće do koje dubine se prostire korijenov sistem postojećeg rastinja, odnosno do koje se dubine mora vršiti obrada zemljišta i čišćenje od korijena.

U većini slučajeva ove površine zahtijevaju rigolovanje do dubine 0,8 m. Na zemljištima plitkog fiziološkog profila i korijenov sistem šumskog rastinja se razvija plitko, pa će rigolovanje u ovim uslovima biti pliće. Uz rigolovanje, ove površine je potrebno unakrsno preći riperom, kako bi se iz zemlje izvukli preostali ostaci korijena.

PROČITAJTE: Priprema zemljišta za sadnju voćaka!

Ovakve površine se mogu koristiti za voćarsku proizvodnju poslije pauze od 3 do 5 godina, kako bi se u toku tog vremenskog perioda odstranili i preostali ostaci korijena i izvršila razgradnja i neutralizacija toksičnih izlučevina korijena prethodnog rastinja.

Ovaj vremenski period se može skratiti na površinama koje su ranije korišćene za voćarsku proizvodnju, ukoliko se planira uzgoj druge voćne vrste, ili promjene podloge.

U ovim slučajevima poželjno je da vremenski period odmora zemljišta nije kraći od tri godine. U međuvremenu najbolje je da se zemljište koristi za proizvodnju ratarskih ili povrtarskih kultura, okopavina, uz popravku njegovih fizičkih i hemijskih svojstava, po potrebi.

Izvor: AgroSavjet

PROČITAJTE:

Koliki treba biti razmak među voćem u amaterskim zasadima?

Ilovača tlo – Idealno za poljoprivrednu proizvodnju!

Agrosavjet
-
0
Ilovača tlo – Idealno za poljoprivrednu proizvodnju!

Ilovača tlo  ili zemljište sastoji se od pijeska, mulja i gline. Takođe, ilovača tlo sadržava hranjive materije i vlagu pa je pogodno za poljoprivredu

Dezinfekcija luka prije sadnje ovim rastovrom – Nema bolesti, povećava se prinos!

Agrosavjet
-
0
Dezinfekcija luka prije sadnje ovim rastovrom – Nema bolesti, povećava se prinos!

Prije sadnje arpadžik ili lučice potrebno je dezinfikovati kako bi spriječili pojavu bolesti i napad štetočina. To će obezbjediti i dobar prinos.

Pred nama je vrijeme za jesenju sjetvu luka. Osim obrade i pripreme zemljišta, potrebno je pripremiti sadni materijal. Pored toga što se luk odlikuje brzim klijanjem i rastom, on je takođe izložen napadu štetočina i pojavi raznih oboljenja. Kako bi se spriječila pojava zaraza, kao i propadanje mladih biljaka, neophodno je obaviti dezinfekciju sadnog materijala.

Odaberite arpadžik promjera 3 centimetra

Prije sadnje poželjno je odabrati kvalitetan sadni materijal. Arpadžik ili lučice treba da su zdrave, čiste, sjajne i bez oštećenja. Ukoliko su suve, trule ili oštećene, nisu za sjetvu. Odaberite one promjera do 3 centimetra. Suviše sitne ili suviše krupne treba izbjegavati. Ako su presitne, onda imaju slabu energiju klijanja, lakše propadaju i formiraće kržljave glavice. Prekrupne glavice lakše formiraju cvjetnu stabljiku.

PROČITAJTE: Jesen je pravo vrijeme za sadnju luka u plasteniku

Prije sadnje arpadžik crvenog luka, kao i čenove bijelog i razne druge lukovice možemo dezinfikovati. Na taj način će se zaštiti sadni materijal i mlade biljke od štetočina, posebno od nematoda, lukove muhe i prouzrokovača bolesti. Za dezinfekciju sadnog materijala možemo koristiti plavi kamen, so ili pepeo.

Plavi kamen i pepeo od drveta za dezinfekciju

Upotreba plavog kamena ili bakarnog sulfata za dezinfekciju je efikasna mjera protiv gljivičnih oboljenja koja mogu dovesti do propadanja mladih biljaka usjeva. Za razliku od soli i pepela, primjena plavog kamena zahtjeva da budete zaštićeni jer se radi o hemijskoj materiji. Takođe, postojaće i problem odlaganja iskorištenog rastvora.

U deset litara vode doda se 30 grama plavog kamena i dobro izmješa dok se ne dobije rastvor u koji se lučice potapaju na dva sata. Poslije vađenja one se moraju osušiti i tek tada su spremne za sadnju.

Za dezinfekciju pepelom potrebno je odabrati isključivo onaj od drveta. Koristi se 250g pepela koji se rastvori u pet litara vode. Potapanje lučica traje veoma kratko, samo deset minuta. Poslije ovog procesa, prosuše se na osunčanom mjestu. Kada su tretirane na ovaj način biće dezinfikovane, pepeo će djelovati kao stimulans rasta tako da će biti obogaćene i mineralima iz pepela.

Kuhinjska so protiv lukove muve i tripsa

Za dezinfekciju može poslužiti i morska ili kuhinjska so. Rastvor soli može pomoći u zaštiti sadnog materijala od štetočina, posebno efikasan pokazao se u slučaju lukove muhe, lukovog tripsa, grinja i nematoda.

Kako bi poboljšali djelovanje rastvora soli, sadni materijal je dobro dva sata potopiti u vodu prije potapanja u slanu otopinu. Tokom skladištenja lučice i lukovice se isuše i potrebno ih je kratko nakvasiti kako bi bolje upile so. Poslije dva sata natapanja u običnoj vodi, ide njihovo potapanje u slani rastvor koji se priprema tako što u pet litara tople vode dodamo tri kašike soli. U smjesi soli lučice ostaju najviše do četiri sata. Nakon toga trebalo bi ih tri do četiri puta isprati u čistoj vodi.

So se teško ispira iz zemljišta i dugo negativno djeluje na njegov kvalitet. Najgora varijanta upotrebe je posipanje gredice na kojoj se gaji luk. Bolja opcija je da se koristi slani rastvor i to samo jednom u toku vegetacije. Poslije primjene navedenog rastvora, biljke luka i zemlju treba zaliti vodom kako bi se so saprala sa biljaka.

Da bi sebi olakšali postupak dezinfekcije, lučice je potrebno staviti u mrežaste vrećice.

Izvor: agroklub.ba

Jela – Kako da je posadite i njegujete

Agrosavjet
-
0
Jela – Kako da je posadite i njegujete

Jela (lat. Abies) je vrsta crnogoričnog drveta iz porodice borovki i pripada četinjačama. Svi članovi, osim ariša kojem u jesen padaju iglice, su zimzelena i igličasta stabla, a najpoznatiji su bor, smreka i cedar. Obuhvata više od 40 vrsta koje su rasprostranjene na sjevernoj polulopti u umjerenom pojasu. Latinsko ime dobila je po glagolu „abire“ što znači otići i opisuje njenu tendenciju rasta u visinu.

Sadnja jele

Jela se sadi planski kod uzgoja za daljnje presađivanje. Jako je otporna, jedino treba paziti na odabir vrste ako se sadi u gradskom području. Naime, neke jele, kao što su alžirska i španjolska, ne mogu izdržati gradska onečišćenja.

Vrijeme sadnje

Jela se sadi u rano proljeće ili ranu jesen. Temperatura klijanja sjemena je 8°C, dok je temperatura tla pogodna za sadnju sadnice iznad 10°C. Najbolje rezultate postiže u proljetnoj sadnji kako bi se korijen imao vremena razviti tijekom toplijeg vremena i pripremiti se za prezimljavanje.

Odabir podloge za sadnju

Jela se može razmnožavati i vegetativno cijepljenjem. Jednogodišnji pup se koristi za cijepljenje na crnogoričnoj podlozi. Podloga nije toliko važna, ali bolje je ako je druga jela koja će moći podnijeti visok rast. Najčešće se tako uzgajaju razni kultivari kako bi se dobile nove boje iglica.

Sadnja iz sjemena

Jela se može sijati iz sjemena, ali kao priprema za sadnicu. Naime, sjeme je skriveno u češeru i treba mu dugo vremena dok se ne oslobodi i proklija. Sjeme iz češera mora odstajati minimalno godinu dana na tamnom mjestu kako bi imalo veću klijavost. Najčešće se koristi petogodišnje stratificirano sjeme. Sjeme se sije u sijačicu i nije potrebno paziti na razmak jer će se biljke kasnije prorijediti. Sije se na dubinu 5 – 10 cm i pokriva se zemljom. Klija nakon 14 – 30 dana te je mladi izdanak potrebno ravnomjerno zalijevati.

Sadnja sadnice

Prije sadnje sadnice potrebno je iskopati odgovarajuću jamu u koju će se položiti biljka. Jama mora biti nekoliko centimetara šira od sadašnjeg korijenskog sustava. U jamu ulijte vodu kako bi se navlažila zemlja, a na dno stavite šljunak koji će služiti kao drenažni sloj. Biljku pokrijte rahlom zemljom i poduprite štapom. Najbolje sadnice za presađivanje stare su minimalno četiri godine. Važno je da su rasle u samostalnom kontejneru i da su iglice zelene i čvrste. Savjetuje se upotreba tretiranih biljki.

Uzgoj u vrtu

Kod uzgoja na otvorenom, vodite računa o položaju jele. Jela može rasti na zasjenjenom položaju, ali nije dobro da je u blizini vrta s povrćem i začinima. Dobro podnosi blizinu drugog stabla, ali može postati dominantna i onemogućiti rast drugima. Dobro podnosi i posolicu, gradska onečišćenja, dim i prašinu, pa se može saditi u gradskim parkovima i uz more. Ima dubok korijenski sustav i dobro podnosi jak vjetar, pa se može saditi i kao zaštita od vjetra.

Održavanje i njega

Jela je jedna od najzahvalnijih biljka za održavanje jer je samom konstrukcijom prilagođena teškim uvjetima. Takođe, ne traži puno njege, pa se uzgaja u gradskim parkovima. U nastavku se nalazi nekoliko savjeta o održavanju.

Faza mirovanja

Jela miruje u razmaku od decembra do februara i tada nema potrebe za hranjivim tvarima ili većom količinom vode. Njezine su grane savitljive, pa će lako podnijeti teret snijega.

Održavanje nasada

Održavanje mladih sadnica sastoji se od navodnjavanja, rahljenja pokrorice i uklanjanje korova. Mladi nasad traži više zalijevanja, pa je dobro koristiti i sustav navodnjavanja „kap po kap“. Rahljenje pokorice pomaže u povećanju kisika u zemlji. Košnja korova između jela je mehanička i omogućava dovoljno svjetlosti, sprječava bolesti i gnoji zemlju.

Prorjeđivanje

Nasad jela mora imati minimalno 3 m razmaka između svake biljke i 5 m između redova. Sve biljke koje su na manjem razmaku potencijalno se neće razviti, pa ih je potrebno prorijediti. Biljka se može odsjeći ili presaditi na drugo mjesto dok je mlada.

Rezidba

Jele su dosta osjetljive na nagle promjene temperature, pa im se suše grane. U rano proljeće, prije velikog kolanja sokova, je potrebno orezati sve suhe i bolesne grane kako bi narasle nove i zdrave te krošnja ostala gusta. Nakon rezidbe se rezovi se mogu zaštititi voćarskim voskom.

Berba

Svaki dio jele je iskoristiv, pa se bere tijekom cijele godine. Iglice se beru zimi i u rano proljeće, a od njih se kuva čaj. Unutrašnji dio, kambrij, se dobija sječom jele u jesen. Češeri se mogu brati ili sakupljati kada su zreli, smeđi i rastvoreni i suše se na suncu za ukrasne aranžmane. Jela se može rušiti nakon više od 10 godina kako bi se iskoristilo deblo za izradu dasaka i namještaja.

Izvor: vrtlarica.hr

PROČITAJTE:

Sok od smreke je prirodan lijek za šećernu bolest: Evo kako da ga napravite (RECEPT)

Boravak u šumi: Terapija za um, radost za srce i eliksir zdravlja za pluća

Koji četinar posaditi u dvorištu?

Zašto ose postaju tako aktivne krajem ljeta i početkom jeseni?

Agrosavjet
-
0
Zašto ose postaju tako aktivne krajem ljeta i početkom jeseni?

Kraj ljeta i početak jeseni, godišnja su doba kada žuto-crni leteći insekti ne prestaju dosađivati, zujeći oko naše hrane, pića.

Riječ je o osama, koje su, iako napast za ljude, vrlo korisne za ekosistem – smanjuju broj nametnika, ali i oprašuju biljke.

No, zašto su ovako dosadne krajem ljeta?

Odgovor je vrlo jednostavan, naime, razlog je – šećer.

Tokom cijelog ljeta, ose radnice hrane novu generaciju larvi. Kako bi larve dobile neophodne proteine, ose love druge insekte, kao što su lisne uši ili gusjenice (upravo tako štite naše nasade i poljoprivredu).

Radnice hrane larve prožvakanim bubama, a, zauzvrat, larva izbacuje šećernu supstancu koju, pak, jedu radnice.

Kako se ljeto primiče kraju, larve se pripremaju da postanu ose. Povlače se u svoje kukuljice i više ne trebaju hranu koje donose radnice, ali i prestanu lučiti šećer koji trebaju ose radnice.

Ose tada počinju tražiti šećer na drugim mjestima – prvo na cvijeću (upravo tako oprašuju biljke), a onda na red dođu i naša hrana i piće.

Stručnjaci stoga navode – kada vas sljedeći put, krajem ljeta, naljuti osa, sjetite se koliko je vrijedno radila, ali i koliko nam je pomogla, te je, u biti, ostavite na miru.

Izvor: radiosarajevo.ba

PROČITAJTE:

Ose su podjednako korisne kao i pčele?

Kako čovjek, životinje i inseketi prenose biljne bolesti?

Ose i stršljene namamite u boce sa pivom ili sokom

Kako se boriti protiv osa i stršljena na pčelinjaku

Agrosavjet
-
0
Kako se boriti protiv osa i stršljena na pčelinjaku

Ose i stršljenovi, ako se pojave u većem broju mogu da izazovu i veće štete na pčelinjaku. Povećanje broja ovih insekata karakteristično je za drugi dio ljeta i početak jeseni. Tada napadaju pčelinja društva i zavisno od broja napadača i snage društva, mogu čak i da savladaju i potpuno unište društvo. Ako su društva jaka, po pravilu se odbrane i nema većih šteta.

Borba protiv ovih insekata počinje praktično još od početka proljeća. Gdje god se otkriju u prirodi treba ih uništavati. Za to su po pravilu najpogodniji sprejevi protiv insekata.

Prvi način borbe

Mogu se koristiti i insekticidi. Uništavanje vatrom, što nije rijedak slučaj, treba izbjegavati zbog opasnosti od izazivanja požara. Bilo da se koriste sprejevi ili insekticidi, treba se prvenstveno zaštiti od ovih sredstava ali paralelno sa tim treba preduzeti i mjere zaštite od navedenih insekata. Ako se neposrednom uništavanju gnezda ovih insekata pristupa nedovoljno ozbiljno i bez prave zaštite, posljedice mogu da budu nekad i vrlo opasne, posebno ako se to radi sa stršljenovima. Po pravilu je uništavanje efikasnije noću jer su tada svi insekti u gnijezdu.

Drugi način borbe

Drugi način borbe sa ovim insektima je postavljanje mamaca. To se obično radi tako što se plastična flaša do pola napuni pivom ili gnječenim grožđem. Kada počne vrenje, miris koji se širi privlači ose i stršljenove ali ne i pčele. Po ulasku u flašu ( na manji otvor koji se prethodno napravi ) insekti se po pravilu ne snalaze da izađu i na taj način uginjavaju. Ako je invazija velika, treba kontrolisati postavljene flaše i povremeno ih prazniti i obnavljati mamac.

Još jedan način uništavanja osa i stršljenova je zatrovanom ribom. Komad ribe polije se insekticidom. Žicom ili kanapom veže se na nekom drvetu na pčelinjaku. Ose i stršljeni brzo osjete miris ribe, dolaze na mamac, kidaju komadiće i nose u gnijezdo. Pri ovom načinu treba voditi računa da se mamac postavi tako da do njega ne dođu mačke ili druge domaće životinje kojima nije namjenjen.

Početkom jeseni, zavisno od vremenskih uslova i temperature vazduha pčele smanjuju izlijetanje i sve više se okupljaju u košnici. Istovremeno, sa zahlađenjem ali i sa nestankom hrane na otvorenom, pojedine životinje pokušavaju da potraže sklonište i hranu. Košnica sa pčelama može itekako da posluži za to kada su u pitanju rovčica i miš. Hraneći se prije svega pčelama, prave štetu. Uznemiravaju i oslabljuju društvo, oštećuju saće, prljaju košnicu. Pčelinje društvo u kojem su preko zime boravili miš ili rovčica ili ugine ili izlazi iz zime izuzetno slabo i gotovo ga je nemoguće pripremiti da bude produktivno društvo u narednoj sezoni.

Borba protiv ovih neprijatelja pčela počinje u vremenu kada se sklanja kukuruz sa njiva. Na leta košnica postavljaju se limeni ili plastični češljevi. Time se onemogućava ulazak navedenih životinja u košnicu. Nedostatak ove mjere borbe je što se pčelama smanjuje mogućnost izlaska i ulaska u košnicu. Ako se koriste češljevi treba voditi računa da se preko zime ne zapuše od uginulih pčela i time onemoguće i izlazak pčela i ulazak svježeg vazduha u košnicu.

Izvor: domacinskakuca.rs

PROČITAJTE:

Iskoristite koprivu za suzbijanje Varoe u pčelinjaku

Najznačajnije vrste pčela!

Od čega zavisi uspjeh u narednoj pčelarskoj sezoni?

Oskoruša – Zaboravljeno voće koje je krasilo seoska imanja

Agrosavjet
-
0
Oskoruša – Zaboravljeno voće koje je krasilo seoska imanja

Oskoruša (sinonimi: Skorš, Oskorš, Skurš, Skruš, Skoruša) – latinskog imena Sorbus domestica, kod nas je vrlo rjetko drvo. Ta voćna vrsta polako izumire, jer se u prirodi teško razmnožava. Drvo je izvanredno tvrdo i žilavo, pa su ga naši preci upotrebljavali za izradu raznih točkova i zupčanika za vodene mlinove, za izradu okretnih osi tzv. svijeće kamenih utega presa za grožđe te zbog lijepog dekorativnog drveta u stolarstvu. Nekada je bilo poželjno da stablo oskoruše uspjeva u svakom domaćinstvu, jer ljekovitost plodova, posebno sušenih, koji su se kuvali za ljekovite čajeve, za mljeveno brašno koje se dodavalo u hljeb, kompot od suvih plodova oskoruše, mješan sa drugim voćem je posebnog ukusa.

Oskoruša je prilagodljiva za različita podneblja, prilagođava se na zapuštena i suva zemljišta ; jedino je važno da ima dovoljno svetlosti, a otporna je na sušu i niske temperature. Deblo joj je ravno i prekriveno sa tankom sivo-smeđom korom; koja je raspucana i vrlo slična deblu kruške. Krošnja oskoruše je okruglasta ili piramidalnog oblika, razgranata, glavne grane su snažno uspravne, a sa strane na krajevima su više vodoravne. Listovi su neparni (pernati) i sastavljeni od 13 do 21 streličastih dlakavih listića. Pupovi i cvetni i lisni su poludugi, zašiljeni, ljepljivi, pokriveni sa nežnim dlačicama, lišče i stablo je lepo i dekorativno i može nam služiti kao voćno i ukrasno drvo.

Oskoruša cjveta u maju ili junu, cvjetovi su bijeli, skupljeni u grupu cvjetova. Plodovi su jabukolikog ili kruškolikog oblika, više je oblika (tipova, vrsti); debeli su od 2-5 cm, skupljeni u buket, čak i preko 10; a može i manje, što zavisi od oprašivanja, od sorte, tla i međusobne udaljenosti.

Plodovi na drvetu su blijedo-zelene boje, na sunčanoj strani malo crvenkasti. Kad dozrijevaju u septembru ili oktobru, tada požute i počinju postepeno padati sa drveta. Možemo ih otresti, ali moramo pričekati da plodovi posmeđe i da se umede. Meso je prvo tvrdo i jako trpko, a plodovi postanu ukusni tek nakon kraćeg ili dužeg vremena umeđivanja. Nekada su oskoruše medili u slami ili sjenu na senicama, gdje je temperatura bila viša. Danas oskoruše možemo mediti ubrane u gajbe poslagane u podrumu ili magacinu, gdje na vještački način prilagođavamo vlagu i temperaturu.

Plodovi oskoruša su višenamjenski, koristimo ih umedene, sušimo ih, pravimo od njih kompote, stavljamo ih u rakiju, a kod kuvanja žestokog pića daju jako kvalitetan liker. Ljekoviti plodovi se upotrebljavaju za uravnoteženje probave (želudačne i crevne probleme). Naši preci su govorili da su gradska gospoda jako cjenila rakiju od oskoruša.

Stabla oskoruša su rasla u svakom seoskom dvorištu i bila su hrana i lijek, naših predaka. U staroj Austro-Ugarskoj državi vladarka Marija Terezija izdala je naredbu da se mora saditi oskoruša, tepka i jabuke bobovac, carevič, kanada, mošancel i druge, zbog gladi i zdravije prehrane djece i stanovništva. Oskorušu su jako cjenili u Francuskoj i Njemačkoj, gdje su vrlo traženi u prehrambenoj industriji, te ih uzgajaju u zasadima, a upotrebljavaju za izradu voćnog vina i soka. Naši preci su takođe sok od oskoruša dodavali voćnom moštu, posebno od tepke i vinske mošnjače (moštnice) jer su tako poboljšavali njegovu čistoću i postojanost.

S obzirom na njegu i uzgoj, oskoruša je vrlo skromna biljka, orezivanje se vrši samo ako je nužno. Pri sađenju se iskopaju veće jame, koje pođubrimo; prvih godina potrebno je više puta prekopati zemlju pod sadnicom, da je bez korova, po potrebi pođubrimo tako da sadnica čim prije izraste i oblikuje se u drvo – koje je lijepo i dekorativno. Oskoruše dočekaju zavidnu starost – više stotina godina. Kod nas, na našem području rastu oskoruše zavidne starosti.

Izvor: zdravasrbija.com

PROČITAJTE:

LJEKOVITA MOĆ DUNJE – RECEPTI

Kruška lubeničarka: Slatka domaća sorta!

Ljekoviti čaj od grančica kruške

1...656657658...1.013Stranica 657 of 1.013

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia