Prenošenje biljnih bolesti (inokulum) od mjesta izvora do biljke može se desiti na različite načine. Najčešći načini prenošenja su vodom, vjetrom, insektima i drugim životinjama i pomoću čovjeka.
PRENOŠENJE INSEKTIMA I DRUGIM ŽIVOTINJAMA
Inesekti i druge životinje mogu da imaju važnu ulogu u prenošenju patogena. Insekti su većinom slučajni prenosioci bolesti (inokuluma).
Neke gljive (Caratostomella ulmmi) se jedino mogu prenijeti potkornjacima. Utvrđeno je da pčele i ose prenose bakteriju Erwinia amylovora. Trips Fancliniella accidentalis prenosi konidije Fusarium spp., a rutava buba prenosi konidije Claviceps purpurea. Takođe utvrđeno je da puževi golaći prenose bakteriju Xantomonas campestris pv. campestris.
Ipak, insekti su najvžniji vektori (prenosioci) virusa. Oni se samo da se javljaju kao vektori, već često i domaćini, jer se u njima održavaju u nepovljnim uslovima, a u nekim slučajevima i umnožavaju. Najznačajniji vekotori ili prenosioci virusa su biljne vaši, cikade i grinje.
Erwinia amylowora je 1966. godine pticama selicama prenijeta iz Engleske u Holadniju i Dansku. Sitni glodari, takođe, mogu biti, prenosioci patogena.
PRENOŠENJE BILJNIH BOLESTI PUTEM ČOVJEKA
Čovjek može da bude veoma značajan prenosilac patogena. U mnogim slučajevima on to čini nesvjesno, a ima i primjera kada je to činio svjestno i ciljano.
S obzirom na izraženu migraciju, na ovaj način su prenijeti mnogi patogeni na velike udaljenosti.
Širenje zaraženog sjemena i sadnog materijala, trgovinom poljoprivrednim proizvodima, razmjenom eksperimentalnog materijala i drugim putevima čovjek je mnoge patogene iz centra njihovog porijekla prenijeo u druge dijelove svijeta. Vjerovatno da je to nekada činio namjerno kako bi izazvao nestašicu hrane i glad kod svojih neprijatelja.
Širenje biljnih patogena čovjek vrši primjenom različitih agrotehničkih mjera: sjetva, žetva, okopavanje, košenje, kalemljenje, zakidanje zaperaka, rezidba i dr….
Izvor: AgroSavjet