Naslovnica Blog Stranica 655

Otrov koji liječi srce i obnavlja bešiku: Evo kako se koristi GOROCVIJET

Gorocvijet -zečji mak, gorocvat lat.Adonis vernalis, je višegodišnja, zeljasta biljka iz familije ljutića, koja raste na pjeskovitim staništima i sušnim livadama. Još jedna biljka kojoj je ime pozajmio lik iz grčke mitologije, lijepi lovac Adonis.

S obzirom na to, da cvijeta u proljeće (od marta do maja) eto i drugog dijela njenog imena ( lat.vernalis = proljećni). Predstavlja ukrase Deliblatske peščare Gornjeg Podunavlja i u Vojvodini je ova biljka zaštićena od 1978. godine. Osim po ljepoti ova biljka je i dragocjena i po ljekovitosti i koristi se za proizvodnju lijekova protiv srčanih oboljenja. Upravo zbog toga je znatno prorjeđena. Ljepota i ljekovitost ne smiju da zavaraju – ona je otrovna. Zbog ljepote cvjetova često se gaji kao ukrasna biljka.

Ova biljka je visoka od 10- 40 cm. U proljeće se iz jakog crnosmeđeg rizoma sa mnogo crnih žila najpre razvijaju cvjetovi na mnogobrojnim stabljikama, obrazujući biljku u obliku busena. Stabljike su uspravne, jednostavne ili granate, gole, samo u početku dlakave, u donjem dijelu ljuspaste ili izbrazdane. Listovi stabljike su sitni dva do četiri puta perasto deljeni, skoro sjedeći, goli i rijetko dlakavi.

Na vrhu svake stabljike postepeno se razvijaju po jedan ili vise cvjetova zlatnožute boje. Cvjetovi se pojavljuju u rano proljeće, pa se smatra i vjesnikom proljeća. Plodovi su gusto sabijeni, mrezasto naborani i dlakavi, sa kukasto savijenim kljunom. Gorocvijet je ljutog, gorkog, neprijatnog ukusa i veoma otrovan, ali i ljekovit- koristi se za proizvodnju lijekova protiv srčanih oboljenja.

Ljekovito dejstvo

Kao ljekovita sirovina koristi se ceo nadzemni dio gorocvijeta- Adonis herba. Tokom aprila, maja i juna beru se zeljasti vršni djelovi stabljike u fazi cvjetanja. Precvjetala biljka je manje ljekovita. Prilikom branja treba obratiti pažnju da bude što manje plodova. Ubrane stabljicice sa listovima i cvjetovima treba sto prije osušiti. Suši se u hladu, na promaji ili u sušari.

Supstanca osušenog gorocvijeta djeluje kao sredstvo za jačanje oslabljenog srčanog mišića, za umirenje i za izlučivanje mokraće. Obnavljaju nedovoljnu snagu srca, poboljšavaju krvotok, djeluju kod srčanih edema i podstiču mokrenje. Djelovanje im je brzo i kratkotrajno. Ne izazivaju naviku i nemaju kumulativno dejstvo. Brže djeluju od drugih kardiotonika i brzo se eliminišu. U homeopatiji se gorocvijet koristi za liječenje hipertireoze, reume, zapaljenja pluća i angine pektoris.

Izvor: opanak.rs

PROČITAJTE:

Uz KANTARION zaboravićete na tablete za smirenje

Prirodni lijekovi za čišćenje masne jetre

Ljekovita svojstva HIBISKUSA i recepti za ČAJ

Recept za kiseli plavi patlidžan u tegli

Predstavljamo stare kulinarske recepte za prave gurmane. Kako je vrijeme zimnice, danas spremamo patlidžan u tegli.

Potrebno je za patlidžan u tegli:

oko 3,5 kg patlidžana
1,2 l vode
500 ml sirćeta
40 g + za posoliti patlidžane soli
40 g šećera
proizvoljne količine svježeg peršuna i bijelog luka
ulje

Priprema:

Patlidžane oprati i narezati na kriške. Posoliti i ostaviti nekih 5-6 sati.

Ocijediti patlidžane. Prokuvati vodu, sirće, so i šećer. Spuštati patlidžane, pa kuvati nekih 5 minuta. Ostaviti da se procijede.

Posušiti kuhinjskim papirom, pa ređati u sterilisane tegle. Svaki sloj patlidžana posuti sitno sjeckanim lukom i peršunom. Na kraju zaliti uljem (obično suncokretovo ili kombinacija maslinovog i suncokretovog ulja)! Tegle dobro zatvoriti, pa ostaviti na hladnom.

Savet:
Ovako pripremljen patlidžan možete koristiti odmah, kao prilog mesu ili uz krompir, pirinač (vegetarijanske verzije), po ukusu!

Izvor: južnasrbija.info

PROČITAJTE:

Recept za NAJBOLJI SOS OD PARADAJZA

Domaće kisele mahune u tegli /RECEPT/

Kisele tikvice – Obavezno isprobajte ovaj recept

Kako da posadite ananas – Jednostavnije je nego što ste očekivali!

Jeste li ikad razmišljali o tome da u svom domu posadite ni manje ni više tropsko voće kao što je ananas? To je mnogo jednostavnije nego što vi možda milsite i zato ne časite časa već krenite u sadnju ananasa.

Kad ste kupili ananas i donijeli ga kući, otkinite zeleni vrhi i to tako da ga jednostavno okrenete rukom. Cilj je da otkinete samo zelene listove sa malo mesa na vrhu.

Nakon toga nožem odrežite meso i skinite prvi sloj malih smeđkastih listova koji se nalaze pri samom dnu. Zatim skinite i prvi sloj manjih zelenih listova sve dok vam se ne pojavi smeđe suvo korijenje. Ogulite još jedan sloj listova da bude vidljivo što više korijenčića.

Nakon toga ananas stavite u čašu vode, ali da u vodi  bude samo vrh. Čašu postavite na prozor gdje dopire dosta sunčeve svjetlosti i čekajte da se pojave klice što bi trebalo da potraje nekoliko nedelja. Ako bude potrebno skinite još koji sloj zelenih listova u međuveremnu.

Kad su se pojavile klice, ananas posadite u saksiju sa zemljom, stavite na dobro osunčano mjesto i zalivajte otprilike jednom nedeljno. Ako vidite da je zemlja jako suva, zalivajte i češće.

Treba da znate da će možda proći godine dok uberete svoj prvi plod koji neće biti ni blizu veličine onoga koji kupujete u prodavnici, ali do tada ćete imati divnu ukrasnu biljku u svom domu.

Izvor: Theorganiclemon

PROČITAJTE:

NOVA VRSTA JAGODA SA UKUSOM ANANASA

ČUDESNO VOĆE: Ananas liječi mnoge bolesti, ali ne smiju svi da ga konzumiraju

Kako uzgojiti nove biljke od ostataka voća i povrća

Recept za NAJBOLJI SOS OD PARADAJZA

Ako spremate zimnicu, sos od paradajza ne smijete da zaboravite

Sastojci za sok od paradajza:

  • 5kg paradajza
  • 2,5 supenih kašika soli
  • 5 kašika kristal šećera
  • 2 kašike alkoholnog sirćeta
  • Biber
  • Origano
  • Bosiljak
  • Majčina dušica

Priprema: Paradajz očistiti, isjeckati i samljeti. Ocjediti od sjemenki. Sok kuvati. Dodati začine i kuvati do željene gustine. U sterilisane tegle sipati sos, zatim ih dobro zatvoriti. Vratiti u rernu na 90 stepeni 90 minuta, nakon toga rernu isključiti a tegle ostaviti da prenoće. Prijatno!

Detaljnu pripremu pogledajte u videu ispod:

PROČITAJTE:

Nevjerovatne prednosti svakodnevnog korišćenja soka od paradajza

Adžika od paradajza: Namaz za zimnicu koji ćete obožavati! /RECEPT/

Artritis – Tajanstvena fobija od PARADAJZA

 

Luk srebrnjak – Sadnja u jesen, mladi luk u proljeće

Ukoliko ste oslobodili prostor na njivi ili u bašti i želite da proizvedete luk srebrnjak, obratite pažnju na nekoliko važnih momenata.

Luk srebrnjak se proizvodi najviše najčešće za snabdijevanje tržišta mladim lukom u proljeće i mladim glavicama tokom ljeta.

Luk srebrnjak je nazvan tako jer ima bijele ovojne listove lukovice. U odnosu na luk sa žutim ovojnim listovima, koji se najviše sije srebrnjak ima blaži i slađi ukus.

Sadnja ili sjetva luka srebrnjaka

Proizvodnja se u našim uslovima najčešće izvodi iz arpadžika. To je siguran i jednostavan način proizvodnje luka.

Sadnja se obavlja u jesen od početka septembra do kraja oktobra.

Zemljište koje se koristi za proizvodnju treba da bude plodno, dobre strukture i osunčano.

Sadnja se obavlja u četvororedne ili šestoredne trake sa međurednim razmakom u trakama do 20 cm i između traka do 40 cm. U redu je ramak od 3-10 cm, ako je gušće, onda se sukcesivno čupa, kako stiže.

U zaštićenom prostoru se proizvodi kada nemamo druge ekonomski isplativije kulture. Tu se (u zatvorenom prostoru) takođe može organizovati proizvodnja i iz rasada.

Sjetva i đubrenje

Sjetvu treba uraditi polovinom septembra, a sljedeću radnju rasađivanje krajem oktobra na rastojanje 18-20 cm i u redu 5 cm.

Mladi luk stiže ranije, pa sjetvu treba raditi sukcesivno kako bi ravnomjerno stizao za tržište.

Za proizvodnju na otvorenom osnovnu obradu treba uraditi čim se skine prethodna kultura uz istovremeno unošenje polovine potrebnih hraniva. Količinu, način i vrijeme primjene đubriva bilo mineralno-kompleksnih, bilo organskih, najbolje je poštovati preporuke poslije urađene agrohemijske analize zemljišta. To je jedini ispravan način.

Okvirno za proizvodnju luka srebrnjaka treba unijeti 80-100 azota (N) , 80-120 kg fosfora (P) i 100-120 kalijuma (K).

Polovinu uneti pri osnovnoj obradi , a drugu polovinu prihranjivanjem.

Ako je potrebno, usjev se zaliva i zemljište održava vlažnim.

U proljeće uraditi prihranu.

Zaštitu od štetočina i korova raditi po savjetu stručnog lica za zaštitu bilja.

Luk srebrnjak kao zrela glavica stiže početkom juna. Ne može se lagerovati u skladištima dug period, do mjesec dana, a u hladnjačama se može čuvati i duže.

Prinos je uz potpunu agrotehniku od 30-40 tona po hektaru.

Izvor: PSSS

PROČITAJTE:

Jesen je pravo vrijeme za sadnju luka u plasteniku

Luk u plasteniku tokom zimskog perioda za mjesec dana

Dezinfekcija luka prije sadnje ovim rastovrom – Nema bolesti, povećava se prinos!

Koje cvijeće možete da posadite u oktobru

Oktobar je vrijeme pripreme za mirnije vrijeme u prirodi i o njemu se ne misli kao o sezoni za sadnju cvijeća. Međutim, oktobar je idealan mjesec za sadnju širokog spektra cvijeća koje vašem vrtu može da podari pregršt boja i mirisa.

Lukovice

Lukovice su višegodišnje biljke koje imaju mesnate, podzemne strukture koje čuvaju hranljive materije tokom perioda mirovanja biljaka. Lukovice mogu da se suze u dvije kategorije: proljećne koje cvjetaju u proljeće i jesenje koje cvjetaju u jesen.

Jesenja sezona je vrijeme kada mnogi baštovani sade proljećne lukovice, jer zahtjevaju vrijeme kako bi se njihov korijenov sistem razvio prije prvih mrazeva.

Lukovice ne bi trebalo da se sade dok temperature zemljišta ne padne ispod 15 stepeni.

Cvijeće tolerantno na mraz

Biljke koje su otporne na mraz mogu da prežive teške uslove sa malo ili potpuno bez oštećenja. Ledeni cvijet je jedna od njih, a ovu biljku krase ružisti i ljubičasti cvijetovi.

Kukurek može da cvjeta na temperaturama ispod smrzavanja, a krase ga cvijetovi u obliku čaše koji se naginju prema dolje. Riječ je o višegodišnjoj biljci koja je ljekovita, ali i otrovna.

Zlatnica ima žute cvjetove koji se pojavljuju na vrhu visokih cvjetnih stabljika. Raste na punom suncu, a može da živi i u sjenci.

Jednogodišnje cvijeće

Za razliku od višegodišnjeg, jednogodišnje cvijeće se neće vraćati iz godine u godinu i uglavnom umire kad nastupi mraz. Međutim, nekoliko vrsta jednogodišnjih biljaka može da se sadi u jesen.

Nazvane izdržljivim jednogodišnjim biljkama, ove biljke preferiraju hladniju sezonu, ali im treba vremena da se oforme prije nego što nastupi hladno vrijeme.

Dan i noć i petunije su samo neke od ovih vrsta cvijeća čije sjeme možete da posadite početkom oktobra.

Cvijeće koje cvjeta u jesen

U jesen, kada većina biljaka završava svoj životni ciklus, ove biljke cvketaju, bujaju i nagrađuju vas svojim oblicima, bojama i mirisima. Među njima su hrizanteme, dalije, astere.

Što se tiče hrizantema, one imaju žbunast oblik, većina sorti nije visoka, a cvjetaju sve do novembra (određene sorte). Cvjetovi mogu biti različitih boja i oblika i mogu potpuno promjeniti vaše dvorište u jesen.

Dalije su izrazito dekorativno cvijeće, a cvjetaju od juna do početka oktobra. Aster spade u višegodišnje biljke i vrlo su lake za njegu, a cvjetaju sve do novembra.

Izvor: Home guides, Agromedia

PROČITAJTE:

Najljepše jesenje cvijeće za baštu

Cvijeće koje cvjeta cijelo ljeto

Balkonsko cvijeće – uzgoj i njega

Šafran – Kako da uzgojite kod kuće najskuplji začin na svijetu

Šafran (Crocus sativus L.) jeste biljka koja je korišćena još od davnina, kao začin, ali i kao lijek. U doba renesanse on dobija jednu svoju drugu dimenziju, tj. bio je osobito poznat i priznat kao izraziti afrodizijak.

Potiče od reči zaۥfaran koja u prevodu znači – budi žut, i to smatra se, prije svega, jer je pravi šafran, iako ga ima u više boja, intenzivno žute do narandžaste boje. Krokus je pored toga što je začinska i ljekovita biljka poznat od davnina i kao sredstvo za bojenje namirnica u prehrambenoj industriji, gdje 1 gram može obojiti u žuto i do 3000 litara vode. Kod nas se ovo ljekovito i ukrasno bilje naziva još i kaćunak, krok, brđuša, čavran.

Sadnja i uzgoj šafrana

Ovaj „kralj začina“ jeste livadska biljka koja pripada porodici perunika. Ove biljke su vjesnici proljeća, i, mada ima i vrsta koje cvjetaju na jesen, one su ipak rjeđe. Danas ima preko sto različitih vrsta šafrana, ali samo tri vrste služe za kultivisanje i ni malo ne liče na svoje nekadašnje pretke. Kada se sade u skupine, izgledaju veoma lijepo i ukrasno. Biljke se razmnožavaju preko lukovice, pa se tako prilikom kupovine mora povesti računa da one nemaju kakvih oštećenja ili znakova bolesti.

Krokusi se sade u jesen i poznati su po tome da dobro podnose niske temperature. Mogu se saditi ispod drveća, grmlja, ali i u kamenjarima, livadama, baštama, pa čak i u saksijama. Laki su za uzgoj jer se brzo prilagode na novu sredinu. Prilikom sadnje razmak između lukovica iznosi oko 2 cm do 3 cm. Ono što je takođe bitno za znati ukoliko se odlučite za sadnju šafrana, jeste da ove biljke vole sunčana ili blago sjenovita mesta.

Dubina na koju će se lukovica postaviti zavisi prije svega od vrste zemljišta. Ukoliko je zemljište glinovito, lukovica se sadi na manjoj dubini. Takvo zemljište dobro je prekopati i dodati mu pjeska, zbog postizanja bolje drenaže, jer je poznato da ova biljka zahtjeva zemljište koje je dobro drenirano. Smatra se da krokusu pogoduje i zemlja obogaćena kompostom ili kakvim organskim đubrivom. Kada na proljeće na travnjacima zateknete šafran, bićete oduševljeni prizorom.

Cvjetovi

Cvjetovi različitih boja od ljubičastih, preko plavih, do bijelih i žutih, pa i šarenih, mogu se pojaviti već krajem februara i početkom marta mjeseca. Pravi šafran je ipak tamnonarandžaste boje. Cvjetovi su mu zvonasti, imaju 6 latica, prizemni su i idu u visinu i do 12.5 cm,  a za neke vrste, smatra se, i do 20-30 cm.

U sredini cvjeta nalazi se tučak sa 3 svjetlonarandžasta vrha. Upravo se ovi vrhovi ručno odvajaju od tučka, suše se i melju. Sakupljanje se vrši po danu, kada su cvjetovi otvoreni. Zbog tako izražene težine prikupljanja i cjena ovog začina je izrazito visoka.

Ljekovita i nutritivna svojstva šafrana

Ljekovitost šafrana poznata je još od davnina. Ova biljka koristila se kao pomoć u terapiji i preventivi bolesti srca, naročito aritmija, zatim kao pomoć u terapiji bolesti bubrega, kod problema sa grčevima, apetitom i varenjem.

Upotrebom vodene pare za inhalaciju na bazi šafrana, dobićete idealan lijek protiv glavobolje, migrene ili vrtoglavice. Pokazano je njegovo pozitivno dejstvo i kod kakvih kožnih bolesti kakve su bradavice, ekcemi i akne. Danas se za šafran smatra da djeluje protiv razvoja tumorskih tkiva, dakle da posjeduje antikancerogeno dejstvo, ali i da spriječava razvoj aterosklerotskih procesa.

Dobar je kao afrodizijak, kao lijek u borbi protiv depresije, djeluje protivupalno, kao stimulans i sedativ. Smatra se idealnim „lijekom“ za ublažavanje simptoma PMS-a. Šafran se takođe sve češće koristi i u kozmetologiji i farmaciji. Kada su u pitanju nutritivne vrijednosti krokusa, moramo napomenuti da na 100 grama šafrana ima 310 kcal, od toga 66 grama pripada ugljenim hidratima, 6 grama mastima, 11 grama proteinima. Od vitamina najzastupljeniji su vitamin A, zatim vitamini B grupe kakvi su vitamini B1, B2, B3 i B6, kao i vitamin C, dok su od minerala najzastupljeniji kalijum, kalcijum, fosfor, cink, selen i drugi.

Upotreba krokusa u kulinarstvu

Danas se šafran najviše koristi u kuhinjama Azije, Irana i Mediterana (Francuska, Maroko, Grčka, Španija, Italija, Turska), naravno jer se tu najviše i uzgaja. Godišnje se u ovim zemljama proizvede oko 200 tona šafrana, a od toga čak oko 170 tona (oko 80 %) samo u Iranu i Španiji.

Za proizvodnju 1 kilograma šafrana, potrebno je isušiti od 80 000 pa i do 140 000 cvjetova (posebnih crvenih delova). Upravo zbog te specifičnosti i težine prikupljanja, šafran spada u najskuplji začin na svijetu kome se cijena kreće čak oko 30 evra za gram.

Ipak, od grama ovog crvenog zlata moguće je pripremiti od 50 do 100 porcija jela. Krokus je poznat i po tome što sadrži više od 150 aromatičnih komponenti, ali kada se obere i stavi na sušenje, on oslobađa takozvani šafranal, jednu vrstu izuzetno jakog ulja koje mu daje njemu svojstvenu, jedinstvenu aromu.

Čuvanje šafrana

Osušena biljka mora se čuvati u staklenim epruvetama, namenjenim specijalno za te svrhe, jer u dodiru sa svjetlosti i kiseonikom dolazi do njegovog raspada usljed promjene PH vrijednosti. Ovaj začin crvene boje i jake i specifične arome smije se unositi u organizam u ograničenim količinama, a to je 2-3 grama na dan.

Veće količine od 5 grama dnevno mogu izazvati mučninu, slabost i povraćanje. No, ipak je njegova količina u pripremi jela zanemarljiva i svodi se na svega nekoliko miligrama. Odličan je u jelima sa rižotom, jagnjetinom, piletinom, u ribljoj čorbi, ali i u okviru sladoleda, gde daje svoj jedinstveni šmek, tj. aromu.

Ukus mu je, kako se smatra, mješavina pikantnog i gorkog, cvjetnog ali i ljutog, nalik je medu, mošusu ali i jodu. Poznavaoci i uživaoci tog specifičnog ukusa koji nam krokus donosi u raznovrsnim jelima, potvrdiće naše teorije i saznanja o jedinstvenosti i neprikosnovenosti ovog začina i lijeka, kako u medicini, tako i u kulinarstvu.

Izvor: najzdravijahrana.com

PROČITAJTE:

CRVENO BLAGO: Šafran je najskuplji ali i najtraženiji začin na svijetu

Nova vrsta šafrana otkrivena na Fruškoj gori

Priručnik za proizvođače mlijeka

Cilj ove publikacije je da u kratkim crtama predstavi zaključke projekta Unapređenja kvaliteta i kvantiteta mlijeka, koji se uz podršku projekta Sweden/USAID FARMA II sproveo u Kalinoviku u periodu juli – septembar 2020. godine. Priručnik je podijeljen u 7 tematskih oblasti, a u skladu sa temama koje su obrađivane u projektu.

To su:

  • Smještaj i dobrobit goveda,
  • Ishrana i proizvodnja krmnog bilja,
  • Zdravlje vimena i higijena mlijeka,
  • Agroekonomija u proizvodnji mlijeka,
  • Uzgoj i selekcija goveda,
  • Reprodukcija i zdravlje krava,
  • Projekti u poljoprivredi kao element izvora dodatne podrške za razvoj sela.

Informacije koje se nalaze u ovom priručniku su rezultat skoro 60 posjeta, grupnih i individualnih konsultacija na terenu, predavanja i komunikacije sa drugim učesnicima u proizvodnji mlijeka (predstavnicima mljekare, organizatorima transporta mlijeka, radnicima na otkupnim mjestima i drugo).

Telad su kao naša ušteđevina na banci, i ako mi dobro odgojimo tele u kvalitetnim uslovima, na svjetlosti i čistom vazduhu možemo očekivati sutra zdravu junicu, dobru proizvodnu kravu i dobre prihode.

Publikaciju je pripremilo Udruženje poljoprivrednih proizvođača Opštine Kalinovik uz podršku Vlade Kraljevine Švedske, Američke agencije za međunarodni razvoj i Vlade Sjedinjenih Američkih Država, putem Projekta razvoja tržišne poljoprivrede II (Sweden/USAID FARMA II projekt) i Opštine Kalinovik.

Autori: Miljan Erbez, Željko Lakić, Grujica Vico, Svjetlana Mićić, Mirko Bozalo, Miljan Veletić, Zoran Kovačević

Kompletan priručnik možete preuzeti OVDJE.

Izvor: agroportal.ba

Agava – Ukrasna biljka od koje se pravi tekila!

Sva životna filozofija, smrti, ali i nade u ponovno rođenje, stane u jedan jedini cvijet agave. Na njeno cvjetanje čeka se nekoliko decenija i upravo u tim trenucima kada su najljepše i najraskošnije agave umiru.

Pred kraj života stabljike agave mogu narasti i do sedam metara, kao da na taj način uzvišeno pokušavaju prkositi neminovnoj sudbini koja ih čeka. Ipak se majka priroda pobrinula da im ostavi zalog za budućnost, jer prije nego što uginu, agave puste hrpu sjemenki iz kojih će opet buknuti život.

„Stoljetna“ sirovina iz koje se dobija tekila

Ova biljka iz porodice kaktusa, latinskog naziva agava americana, u našem podneblju živi između 25 i 30 godina, maksimalno 40, iako u nekim drugim područjima može doživjeti i 80 godina. To su pustinjske biljke gdje su temperaturne oscilacije vrlo visoke, pa dobro podnosi temperaturu i do tri stepena, uz uslov da su na suvom prostoru.

Može narasti do sedam metara, ali ako se želi kontrolisati njen rast, preporučuje se sadnja u vaze željenog promjera, pa duže može zadržati „patuljastiji“ oblik. Domovina agava je Meksiko, iz kojeg su 1561. godine dopremljene u Evropu, a rasprostranjene su širom Sredozemlja. Kako dolazi iz porodice kaktusa, za nju vrijede ponešto izmijenjeni uslovi u kojima se najbolje osjeća, a to su suvo vrijeme i vrućine, tačnije sve ono od čega ostale biljke ugibaju.

To je prizemna mesnata biljka koja imaju sposobnost pohranjivanja zaliha vode u listovima i zadebljanim dijelovima stabljike, pa može uspješno preživjeti duga sušna razdoblja u pustinjama i ostalim suvim područjima u kojima živi. Ima dugačke listove zašiljene na vrhu s bodljama po obodu.

Listovi mogu narasti čak i u loncu na balkonu i do metar u dužinu. Od njihovih niti nekada se pravila kanapa. Biljka je poznata i pod imenom stoljetna biljka, primarno iz razloga što, zavisno od klimatskih uslova, cvjeta jednom u 10, 40 ili stotinu godina. Tokom cvjetanja, visoko stablo raste iz središta biljke i nosi veliki broj malih cvjetova. Plod je dugačak tobolac (čahura). Sjemenke su brojne, pljosnate i crnkaste. Cvate od juna do jula. Nakon donošenja ploda, prvobitna biljka uvene, ali mladice često nastaju iz osnove stabla od kojih nastaje nova biljka.

Ime je dobila po grčkoj riječi agavos, što znači uzvišen, slavan. Ime agava spominje se i u grčkoj mitologiji kao mitska kraljica Tebe, a takođe i u Euripidovom djelu „Bakus“.

Spominje se i u legendama i predanjima najstarijih latinoameričkih civilizacija koje svjedoče o dolasku sveopšteg potopa, a u narodnoj medicini pridaju joj se čudesna iscjeliteljska svojstva i od nje se spravljaju ljekovite tinkture. Samo su četiri dijela biljke jestiva, a to su cvjetovi, mesnati listovi, stabljika i sok.

Domoroci iz Meksika od agava su izrađivali olovke, eksere i igle, dok se u zemljama Srednje Amerike od nje proizvodi vino i rakija. Svakako, jedan od najpoznatijih proizvoda koji povezujemo sa biljkom agava jeste tekila, meksičko nacionalno piće, koje se proizvodi iz cvjetova i soka agave. Najčešće je to četrdesetodstotno piće sa stoodstotnim sadržajem agave.

Voli sunce i pomaže kod smanjenja bola

Osim industrijske vrijednosti, ljepota ove biljke i njenih brojnih podvrsta smjestila se u mnoge domove kao ukrasno bilje. Pored vrste sa čisto zelenim listovima postoje i one sa kremastobijelim ili žutim prugama ili ivicama.

Agave su izdržljive biljke sa minimumom održavanja. Voli obilato sunce i vrtnu zemlju pomiješanu sa dosta pijeska i treseta. Prezimiti mora u svijetlom prostoru, ne hladnijem od 5°C.

U periodu aktivnog rasta biljke, treba je redovno zalijevati tako da kompost bude vlažan. Za vrijeme zime zalijevajte je samo toliko da se kompost potpuno ne isuši. Po potrebi u proljeće je presadite. Razmnožava se putem malih biljaka koje izrastaju uz matičnu biljku ili iz sjemena.

Američka agava predstavlja novost u narodnoj medicini Evrope. Najčešće se preporučuje svježi sok i prašak od listova. Svježi sok pomiješan s medom (kadulje) liječi kašalj (hripavac), a istučen list agave koristi se za liječenje opekotina i rana jer smanjuje bol.

Prašak agave rastopljen u vodi i pomiješan s medom danas je najviše korišten za liječenje bolesti želuca i jetre, žutice, reume, te za regulisanje menstruacije.

Agava ima snažno trnje na kraju listova, a i sa strana, pa treba biti naročito oprezan tamo gdje se igraju djeca. Možda je bolje odreći se uzgoja agave u periodu dok djeca odrastaju.

Simptomi nedostatka osnovnih materija

Kalijum – Nedostatak kalijuma najprije je vidljiv na starom lišću na čijim se ivicama pojavljuju mrlje koje kasnije posmeđe. Usljed nedostatka kalijuma biljke slabije rastu.

Fosfor – Nedostatak fosfora najuočljiviji je na starom lišću. U početku lišće poprima modrozelenu boju, a potom zbog nastanka crvenog pigmenta poprima razne crvene nijanse.

Pripremila: Danka Vujičićž

Izvor: nezavisne novine

PROČITAJTE:

Kaktus zahtijeva pažnju i njegu: Savjeti da ova biljka procvjeta

Kako njegovati kaktuse zimi

Indijska smokva – Ljekovitost, kako očistiti i jesti

Žitarica fonio – nova superhrana

0

Ova žitarica (Fonio) je jedna od onih koje su uglavnom ostale nepromijenjene tokom posljednjih nekoliko stotina godina.

U posljednje vrijeme žitarice poput heljde, prosa i kvinoje postale su dio jelovnika brojnih restorana, a svoje mjesto pronašle su i u privatnim kuhinjama.

S obzirom na brojne hranjive osobine koje se pripisuju drevnim žitaricama, zrno koje ima nevjerovatne zdravstvene prednosti, ustvari je najmanje.

Drevne žitarice su prije svega poželjne zbog svoje hranjive vrijednosti. Mnogo su korisnije za tijelo od nekih najčešće korišćenih sorti pirinča, kukuruza i pšenice i nude obilje korisnih vitamina i hranjivih sastojaka.

Nutricionisti smatraju da je dodavanje drevnih žitarica u ishranu dobro zbog „obilja vitamina B koji pomaže u borbi protiv stresa, magnezijuma koji pomaže u očuvanju zdravlja mišića, gvožđa i vlakana koja obezbjeđuju pravilan rad i zdravlje crijeva“.

Također se smatra da one mogu pomoći u obezbjeđivanju dobrih bakterija u crijevima, a zdravije crijeva može pomoći u svemu, od probave i imuniteta do raspoloženja. Poznato je da drevne žitarice imaju relativno puno proteina, što je korisno za svakog ko praktikuje biljnu ishranu.

Međutim, fonio u odnosu na većinu drevnih žitarica ima još više prednosti.

Ova žitarica vodi porijeklo iz zapadne Afrike, a drevni Egipćani su ga smatrali „sjemenom svemira“ pa se fonio u toj regiji uzgaja više od 5.000 godina i vjerovatno je najstarija uzgajana žitarica u Africi.

Ova sitna žitarica iz porodice prosa je od istog hranljivija, kao i od ostalih žitarica.

Izvrstan je izvor složenih ugljenih hidrata. Fonio je takođe zrno bez glutena sa niskim glikemijskim indeksom, što ga čini idealnim za osobe koje ne jedu gluten i one koji imaju visok šećer u krvi, piše Verywell Fit.

Prema američkom Ministarstvu poljoprivrede, jedna šoljica kuvanog fonia ima 140 kalorija naspram 216 kalorija po šoljici integralnog pirinča, 300 kalorija po šoljici pšenične tjestenine i 222 kalorije po šoljici kvinoje.

Fonio je takođe bogat aminokiselinama, metioninom i cisteinom, koje podstiču zdrav rast kose, kože i noktiju, ali nisu prisutne ni u jednom drugom zrnu.

Izvor: N1