Simbol snage, moći, dugovječnosti, čvrstoće, duhovnog i materijalnog bogatstva, drvo hrast bilo je od davnina bilo veoma poštovano u narodu.
Njegov plod žir, kao i kora, koristila se za ishranu i liječenje.
POGLEDAJTE VIDEO KAKO UZGOJITI HRAST IZ SJEMENA (ŽIR)
Osam vrsta sapuna od kozjeg mlijeka i prnjavorski melem, sa najfinijim sastojcima iz prirode, proizvodi Prnjavorčanin Igor Kanjski sa porodicom, po receptu starom više od 100 godina.
Sapuni su na bazi nevena, kamilice, kukuruznog brašna, aloje, koprive, klinčića i prirodnog uglja, te uz prnjavorski melem, a u zavisnosti od problema koji se pojave na koži, preporučuju određenu vrstu sapuna.
Kozje mlijeko je bogato vitaminima kompleksa A, B, C i D, kao i mineralima poput željeza, cinka i bakra, redovna upotreba sapuna od kozjeg mlijeka čini da koža bude zdrava, a idealni su za sve tipove kože.
Igor kazuje da je njegova prabaka sa porodicom iz Poljske došla davne 1893. godine i sa sobom donijela, tada za nju, ne baš bitan recept za pravljenje sapuna, a da je danas cijela porodica Kanjski uključena u njihovo spravljanje.
“Recept predstavlja bazu i osnovu od koje krećemo, ali na početku je bilo uloženo mnogo truda i rada da bi se došlo do savršenog proizvoda. Kada smo počinjali proizvodnju sapuna prije šest-sedam godina, prvih nekoliko mjeseci bili smo prilično demoralisani zbog nemogućnosti da dođemo do željenog rezultata”, priča Igor i prisjeća se da su mnogo puta bili na ivici da odustanu, ali da im porodična upornost to nije dopustila, te su nakon dužeg vremena napravili gotovo savršen proizvod.
Igor, apsolvent na Pravnom fakultetu u Banjaluci, kaže za “Nezavisne” da je proizvodnja sapuna u njegovoj porodici počela zbog njegova dva brata.
“Pošto je mlađi brat imao problema sa bronhitisom, roditelj su odlučiti nabaviti koze baš zato što su čuli da kozje mlijeko pomaže u liječenju tih tegoba. Gotovo istovremeno moj drugi brat imao je problema sa mladalačkim aknama, tako da smo, nakon nabavljanja koza, uvidjeli da imamo sve sastojke da pokušamo napraviti prirodni sapun po staroj porodičnoj recepturi”, pripovijeda Igor.
Sapune su počeli praviti za ličnu upotrebu, međutim nakon određenog vremena, rodbina i prijatelji su čuli za ove prirodne proizvode, a nakon što su ih probali, preporučili su ih svojim prijateljima.
“Nakon što smo vidjeli da su korisnici zadovoljni i da se sapuni pokazuju djelotvornim za brojne kožne probleme, odlučili smo da krenemo u ozbiljan poduhvat i da napravimo naše sapune dostupne svima”, ponosan je Igor.
proizvodnje, a sastojke koje nemaju nabavljaju od poznanika za koje znaju da garantuju kvalitet.
“Imamo svoje koze, tako da imamo i mlijeko, pored toga, imamo plantaže nevena, kamilice, koprive, kukuruza bijelca, aloje, klinčića… Da bi naši proizvodi bili na vrhunskom nivou, neophodno je da sastojci budu prirodni i vrhunskog kvaliteta, zato koristimo brojna prirodna ulja prilikom pravljenja sapuna – maslinovo, ricinusovo, kantarionovo i kokosovo”, objašnjava Igor.
Sapuni koje proizvodi porodica Kanjski skuplji su od industrijskih, ali, kako Igor kaže, ako se zna koje sve dobrobiti imaju za kožu, oni su mnogo jeftiniji.
“Do sada smo imali narudžbe iz brojnih evropskih zemalja (Njemačke, Austrije, Poljske, Švedske, Norveške), a posebno smo ponosni što su naši proizvodi završili i u Čileu i SAD. U Americi su se čudili kako, iako ih je 300 miliona, niko nije uspio da napravi proizvod bolji od našeg”, kazuje kroz smijeh Igor i dodaje da se u BiH sapuni mogu pronaći u apotekama, biošopovima, marketima te etno-selima.
Svaki sapun se pravi ručno i neophodno je da se suši na sobnoj temperaturi, hladnim postupkom, da ne bi izgubio ljekovita svojstva, tako da je svaki proizvod unikatan i u njega je uloženo mnogo truda i ljubavi. Da se došlo do konačnog proizvoda, pravi se smjesa kombinovanu sa kozjim mlijekom, biljem, tačno utvrđenom mješavinom prirodnih ulja i natrijum-hidroksidom.
Sapune iz porodice Kanjski nosili su na analizu u Institut za javno zdravstvo, gdje je potvrđeno da su proizvodi bezbjedni za upotrebu i da imaju idealnu PH vrijednost za kožu, ali svoj proizvod još nisu patentirali, jer su, kako Igor kaže, svježe registrovani, te su pokrenuli postupak za zaštitu svojih proizvoda.
Izvor: Nezavisne novine
PROČITAJTE:
Nova revolucionarna studija satelitskih snimaka visoke rezolucije koja koristi specijalni algoritam otkrila je da, suprotno popularnom mišljenju, u pustinjama Sahel i Sahara postoji najmanje 1,8 milijardi stabala.
Tim od 24 naučnika iz Evrope, SAD-a i Afrike otkrili su da je takozvana subvlažna zona iznenađujuće ispunjena biljnim svijetom.
„Bili smo vrlo iznenađeni da u pustinji Sahara raste toliko puno drveća“, rekao je glavni autor Martin Brandt, docent geografije na Univerzitetu u Kopenhagenu.
„Svakako postoje ogromna područja bez ikakvog drveća, ali još uvek postoje područja sa velikom gustinom stabala, pa čak i između pješčanih dina, tu i tamo raste neko drveće“, naveo je.
Zahvaljujući moćnom algoritmu i sa 11.000 satelitskih snimaka visoke rezolucije, prebrojana su stabla.
Brandtovo visoko detaljno, brojanje pojedinačnih stabala otkrilo je gustinu od 13,4 po hektaru.
Studija je isključila drveće ili grmlje sa malim krošnjama, računajući samo one sa prosječnom veličinom krošnje od 12 kvadratnih metara.
Stručnjaci koji su pregledali istraživanje rekli su da će uskoro biti moguće mapirati lokaciju i veličinu svakog drveta širom svijeta.
Izvor: rs-lat.sputniknews.com
PROČITAJTE;
Ko nas štiti dok mi spavamo: Šišmiš za jedan sat pojede 600 komaraca
PAULOVNIJA – najbrže rastuće drvo na svijetu
Pacovi sve više liče na ljude: Počeli da jedu đevreke i piju pivo
Vjerovatno svi znate blagodati redovne konzumacije meda, a znate li što se događa kada uz med popijete i vodu i to sve na prazan želudac?
To je nešto najbolje što možete napraviti za svoj organizam! Evo i zašto
S fantastičnim učincima meda većina ljudi dobro je upoznata, ali malo je onih koji znaju ljekovitost medene vode.
Ovaj pripravak od davnina je upotrebljavan za oslobođanje od različitih bolesti te u kozmetičke svrhe.
Za spravljanje medene vode dovoljno je jednu čajnu žlicu meda promiješati u čaši mlake vode. Time se dobiva 30 postotni rastvor meda koji je po svojem sastavu identičan krvnoj plazmi.
Med strukturira vodu i time povećava njena ljekovita svojstva, što je znanstveno dokazano.
Odlično je znati da se ova voda potpuno i brzo apsorbira u organizam.
Ujutro malo zagrijte vodu koju ste sinoć pripremili i umijte lice, vrat, oblast dekoltea… zahvaljujući sistematičnom djelovanju ove ljekovite vode, dolazi do poboljšanja cirkulacije u krvnim žilama i aktivnije ishrane stanica kože. Nakon umivanja malo pričekajte da med počne djelovati pa isperite kožu mlakom vodom. Ako se ovako redovno umivate, koža će vam postati zdravija, svježija, elastičnija i baršunasta.
Med je higroskopičan, sakuplja vodu, tako da bubrezi i mjehur preko noći nemaju opterećenje i odmaraju se.
Medenu vodu u preventivne svrhe treba konzumirati svako jutro na prazan želudac, a popiti je treba brzo. Ovo je važno. Sfinkter (ventil) želuca odmah se otvara i voda dospjeva u crijeva, nakon čega se apsorbira u krvotok.
Dobro ju je piti i naveče prije spavanja, a preporučuje se da se uvijek pije svježe pripremljena.
Izvor: atma.hr
PROČITAJTE:
Zimski kelj pupčar, takođe poznat kao prokelj, je malo gajeno povrće u našoj zemlji. Njegova hranljiva vrijednost i zdravstveni benifiti su učinili da ovaj kelj postane veoma popularan u svijetu. U ishrani ljudi koriste se razrasli pupoljci tzv. glavičice koje se formiraju na stablu i u pazusima listova.
Zimski kelj pupčar obrazuje veliku organsku masu te ima i povećane zahtjeve za hranivima. Najveću količinu hraniva kelj pupčar zahtjeva u periodu intenzivnog rasta listova rozete i obrazovanja glavičica.U prosjeku kelj pupčar zahtjeva sljedeće količine čistih hranva:
Ukoliko se koristi stajnjak dovoljno je upotrebiti minimalne količine mineralnih đubriva tj 100kg/ha azota, 80 kg/ha fosfora I 120 kg/ha kalijuma.
Navodnjavanje kelja pupčara je neophodno zbog velike nadzemne mase, a manje razvijenog korijena. Potreba za vodom je uslovljena sortom i vremenom proizvodnje. Na lakšim tipovima zemljišta norme zalivanja su manje, ali je navodnjavanje češće. Dva do tri dana nakon izvedenog navodnjavanja poželjno je izvršiti međurednu obradu zemljišta kultiviranjem ili okopavanjem. Ravnomjernim zalivanjem spriječava se neželjeno pucanje glavica koje se javlja u slučaju kada se kelj pupčar zaliva posle izrazito sušnog perioda. Kap po kap je jedno od najboljih rješenja koja se mogu primjeniti pri gajenju kelja.
Izvor: ratarstvo.net
PROČITAJTE:
Plamenjača kupusa – Bolest koja značajno smanjuje prinos
Kada je pravo vrijeme za berbu kupusa
Jesenja sadnja kupusa – Korisni savjeti za uspiješnu proizvodnju
Kamelija – Može se gajiti direktno u zemlji, ali i u saksiji, gde je lakše stvoriti uslove idealne za njen razvoj.
U vezi s kamelijom postoji zanimljiva priča: Englezi su, navodno, u 18. vijeku tražili od Kineza da im ustupe nekoliko sadnica biljke čaja, kako bi pokušali da je uzgajaju na svojim plantažama. No, Kinezi nisu željeli da izgube monopol nad proizvodnjom tog jedinstvenog pića i na kraju su, kao greškom, poslali u London nekoliko primjeraka japanske kamelije umjesto biljke čajevca, Camellie sinensis. Tako je kamelija započela svoju priču na Zapadu, u kojoj je imala glavnu ulogu ne samo kao neprikosnovena vladarka vrtova već i šire – sredinom 19. vijeka nošenje ovog cvijeta na reveru bilo je ultimativni trend.
Nasuprot mišljenju koje o njoj vlada, kamelija uopšte nije osjetljiva biljka: sjajno se odupire zimskoj hladnoći, čak i onda kada se gaji u saksiji. Nema velike potrebe, ne mora da se orezuje, i cvijeta obilno godinama, ne mareći za hladnoću. To je zimzelena biljka, i kao takva, budući da ima izuzetno lijepo lišće, biće savršen ukras na svakoj terasi ili bašti tokom čitave godine. Izgledaće spektakularno i kao živa ograda između dva balkona i neće joj smetati skučen prostor u saksiji.
Dok listovi kamelije sjajno podnose temperaturu i do -10°C, korijenje pati već na -4°C. Iz tog razloga, ukoliko je zima veoma hladna ili su učestali noćni mrazevi, dobro je obložiti saksiju kartonom ili je staviti u drugu, veću posudu čije je dno (kao i prostor između njih) izolovano korom drveta. Ukoliko je posađena direktno u zemlju, stabljiku biljke treba zaštititi borovom korom koja je odličan izolator, a pritom će očuvati i vlažnost zemljišta.
Veoma je važno da se kameliji obezbjedi kiseliji sastav zemljišta, kakav odgovara i drugim acidofilima – azaleji, hortenziji i rododendronu. Ukoliko u vrtu već imate ove biljke i ako dobro uspijevaju, neće biti poteškoća ni sa uzgajenjem kamelije. U suprotnom, morate zakiseliti tlo ili koristiti specijalni supstrat za takvo rastinje, kojim ćete ispuniti rupu prilikom sadnje, a jedna od opcija jeste i da baštensku zemlju pomešate s kiselim tresetom. Ako kameliju uzgajate u saksiji, dovoljno je da koristite zemlju za acidofilne biljke i održavate kiselost povremenim dodavanjem treseta.
1. Ašovom iskopajte rupu dubine 40-60 cm.
2. Prekrijte rupu najlonom i izbušite ga.
3. Na dno rupe rasporedite lomljeno kamenje da biste obezbedili oticanje viška vode.
4. Položite biljku u zemlju i zatrpajte joj koren zemljom pomješanom s tresetom. Obilno je zalijte.
Budući da je u pitanju acidofila, mora se voditi računa o tome kakvom se vodom zaliva. Ukoliko se to čini česmušom (obiluje krečnjakom), pogotovo u vegetativnom periodu kada kamelija ima veću potrebu za vodom, doći će do smanjenja kiselosti zemlje, zbog čega biljka neće uspijevati da apsorbuje gvožđe i druge neophodne minerale pa će joj listovi gubiti boju i počeće da pati. Reagujte blagovremeno i na pravi način: na litar vode iz česme dodajte kašičicu sirćeta da biste neutralisali krečnjak i održali kiselost zemlje. U proljeće, kada se biljka prihranjuje, u đubrivo dodajte treset da biste obnovili kiselost. Koristite uvjek preparate za acidofilne biljke.
Ukoliko ste nedavno nabavili japansku kameliju, vaša biljka će biti puna pupoljaka. Posuda u kojoj se prodaje sigurno joj je već tjesna, ali je vjerovatno dovoljno velika da se biljka u njoj drži sve do kraja cvjetanja. Možete kameliju presaditi i ranije, ali ne smijete dirati busen, mada je bolje sačekati da precvjeta pa je tek onda prebaciti u veću posudu. Kada je riječ o sasangvi, važi isto pravilo: preporučljivo je sačekati da precvjeta da bi se presadila. Presađivanje se može obaviti čim cvjetovi otpadnu.
Izvor: bastaivrt.rs
PROČITAJTE:
Brassia orhideja – Savjeti za uzgoj ove neobične vrste
Kada se cvijeće unosi u kuću – 5 pravila njege i zaštite od hladnoće
Brassia orhideja porijeklom iz tropske Amerike, Juzne Floride, Zapadne Indije… Ime je dobila po engleskom botaničaru Williamu Brassu, a nadimak („Orhideja pauk“) je dobila po paukastom izgledu cvijeta. Osim specificnog izgleda cvijeta, karakterišu je i izdužene pseudolukovice koje na sebi imaju 1-3 lista dužine oko 30 cm, sama biljka je u prosijeku visoka od 50-70 cm.
Zanimljivost vezana za „paukast cvijet“ je u tome što baš on mimikom omogućava biljci da se opraši na malo neobičan način. Zapravo, ženka Ose pauk-lovca iz roda Pepsis i Campsomeris , misleći od cvijeta Brassie da je u pitanju pauk, ubada Brassiu za usnu cvijeta i muvajući se oko „plena“ napuni se polena , kojim kasnije opraši sljedeću Brassiu (koja ga je privukla na isti način). Uzgajanje biljke u stanu je slično većini epifitskih orhideja koje držimo.
-Sadi se u supstrat od srednjih ili krupnijih komada borove kore.
-Zaliva se kada se supstrat totalno osuši (malo češće u vrijeme rasta biljke nego zimi).
-Traži dosta svijetla ali ne i direktno sunce
-Djubriti je na svakih 15 dana (razblaženijim rastvorom za orhideje nego obično) i to u periodu od aprila do septembra.
-Vlažnost vazduha bi trebala biti oko 60% , znači ko nema ovlaživač barem dva puta dnevno fajtalicom „puf,puf“
-Razmnožavanje je dijeljenjem pseudolukovica, a presadjivanje kada biljka preraste saksiju, to je otprilike na svake 2-3 godine.
Oponašanje tropskih uslova u kojima rastu nije lako, ali to je ono što bi trebalo učiniti ako želite razviti pauk orhideje. Ako im ne dajete značajne količine vlage svaki dan i ne čuvate ih u sjenovitom, toplom okruženju, one jednostavno neće rasti . Ne zaboravite i držati ih dobro prozračenim prostorijama, novi povjetarac će učiniti čuda. To su prilično rijetke biljke koje se stvarno nalaze samo u specijalnim izvorima ili divljini pa će ih biti teško odgajiti, ali to nije razlog da – pod uslovom da oponašate tropske uvjete ne napravite dobre domaće uzorke.
Izvor: svetbiljaka.com
PROČITAJTE:
ORHIDEJA – Ako uradite ovo, cvjetaće 3 puta godišnje!
U dodiru sa vazduhom jabuka isječena na kriške poslije samo par minuta potamni i dobije neprivlačnu braon boju zahvaljujući mehanizmu koji se istog trena aktivira, a koji štiti plod od spoljašnjih bakterija i gljivica.
Tom prilikom aktivira se enzim koji reaguje na kiseonik stvarajući oksidirajući zaštitni sloj.
Enzim sastavljen od monofenola i katehola, koji se još i zove polifenol, oksidira u dodiru sa kiseonikom pretvarajući tkivo jabuke u organsko jedinjenje hinon koje čuva meso jabuke od bakterija i gljivica djelujući na njih kao prirodni antiseptik.
Hinon sam po sebi nema nikakvu boju, ali u kontaktu sa amino kiselinama iz kiseonika hinon proizvodi melanin te otuda i braon boja na kriškama isječene jabuke.
Na sreću postoji nekoliko vrlo jednostavnih rješenja uz pomoć kojih možete da sprečite potamnjenje isječene jabuke.
Prvo je da kriške jabuke držite u frižideru, jer to drastično usporava hemijsku reakciju, a drugo rjješenje jeste da isečene jabuke poprskate sokom od limuna koji će spriječiti da vam jabuke potamne i postanu odbojne za jelo.
Izvor: informer
PROČITAJTE:
Moć zamrznutog limuna: Niste ni svjesni šta sve liječi!
Ako ste kupili nekoliko kilograma kafe više nego što vam je potrebno za mjesec dana, ostavićete je negdje prije nego što vam zatreba, zar ne? Zvuči logično ali da li ste ikad razmišljali o tome da li kafa može da se pokvari?
Imamo dobre i loše vijesti – ne, kafa ne može da se pokvari, kao hljeb ili banana… Čak ni ispijanje kafe kojoj je istekao rok trajanja neće vam donijeti stomačne probleme, iako za njen dobar ukus u tom slučaju nema garancija.
Međutim bilo kafa u zrnu ili samljevena, jednom kada vlažna ne može ponovo biti upotrebljena. Takva kafa može da se pokvari, odnosno da se ubuđa.
Spomenuli smo i loše vijesti.
One se ogledaju u gubitku kvaliteta kafe. Kiseonik je neprijatelj broj jedan pečenih zrna kafe. Vremenom, izlaganje kafe u zrnu ili prahu vazduhu učiniće da kafa izgubi svoj ukus i intenzitet. Iako dakle tehnički gledano, zrna kafe se neće pokvariti u roku od 3-4 sedmice, mljevenu kafu je ipak najbolje popiti u roku od dvije sedmice, od momenta otvaranja.
Održavanje svježine zrna kafe svodi se na pravilno skladištenje. Kafu je potrebno držati u hermetički zatvorenoj posudi u što manjem dodiru sa kiseonikom. Ako kafu držite u njenom originalnom pakovanju, pobrinite se da ste prije zatvaranja kesice, izbacili sav vazduh iz nje. Svakako kafu je potrebno držati dalje od izvora tečnosti, toplote i sunčeve svjetlosti.
Kafu u originalnom pakovanju možete da držite u zamrzivaču do momenta kada odlučite da je koristite, dok je frižider opcija koju bi trebalo da zaobiđete jer je kafa poznati upijač mirisa.
Izvor: Ljepota&Zdravlje
PROČITAJTE:
Ukoliko se grijete na drva, nipošto nemojte da bacate prirodni produkt sagorijevanja.
Pepeo od ogrevnog drveta toliko je korisna stvar da može da se upotrijebi na mnogo načina, tako da ukoliko se grijete na drva, nipošto nemojte da ga bacate.
Poljoprivrednici odlično znaju koliko drveni pepeo može da bude odličan za zemlju, pa ga često koriste kao prihranu i za poveće kiselosti zemljišta. Naročito prija biljkama koje vole kalcijum kao što su paradajz, spanać, bijeli luk, ali i ruže. Prije nego što posijejete ove biljke, dodajte četvrt šolje drvenog pepela u zemlju.
Stručnjaci savjetuju kako se PEPEO može iskoristiti u poljoprivredi
Takođe, kada pepeo pomiješate sa vodom i ostavite nekoliko dana da odstoji, a potom procijedite, dobili ste cijeđ. Ona je odlična za čišćenje odjeće, podova, srebrnine, rđe sa mermernih površina. Malo gušća varijanta pepela i vode u vidu paste može da skine mrlje sa namještaja. Takođe, sapun od cijeđi odličan je za one koji imaju masnu kosu.
Pepeo dobro uklanja neprijatne mirise u stanu, ali i u frižideru, a deluje slično kao sirće koje ostavite da “povuče” aromu neke ubuđale namirnice.
Pojedine štetočine, poput puževa i raznih insekata, ne podnose pepeo, pa ćete ih se vrlo lako riješiti uz pomoć ovog “otpatka”. Isto važi i za mrave – pospite mravinjak pepelom i mravi će odmah da odu. Korisno je da i u ćoškove podruma pospete po malo pepela, jer ćete na taj način otjerati miševe, bubašvabe i druge napasnike.
PROČITAJTE: Pepeo izvor plodnosti zemljišta ali i zaštite
Pepeo može da pomogne i u čišćenju vaših kućnih ljubimaca od buva. Napravite pastu od pepela i sirćeta i namažite svoje životinje. Računajte da ćete posle ovog tretmana morati i da ih okupate.
Izvor: balkanspress.com , hayat.ba
Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.
Kontakt: [email protected]
© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.
Created by: MicroMedia
