Naslovnica Blog Stranica 596

BIJELI DUD – Ljekovita svojstva

Bijeli dud – Ovo drvo je porijeklom iz srednje Azije, a u Evropu je stiglo u srednjem vijeku. Na ovim prostorima ga ima u izobilju.

Mnoge biljke koje rastu na ovim prostorima nisu toliko poznate po ljekovitim svojstvima, samo zato što se mahom upotrebljavaju za neke druge, industrijske svrhe. To je slučaj i s bijelim dudom. Ovo drvo se koristi za građu, a plod za ishranu svilenih buba, ali njegove bobice su veoma zdrave i pomažu kod mnogih teških bolesti, među kojima su i dijabetes, srčane bolesti pa čak i tumori.

Bijeli dud sadrži organske kiseline, obilje vitamina C, karotin, pektin, vlakna, invertovane šećere, smolu… Ovi aktivni sastojci pomažu kod upala krajnika, za tretiranje kašlja, groznice, proliva, glavobolje i raznih upala.

Takođe je bogat i antioksidansima, a njegovom redovnom upotrebom znatno se smanjuje holesterol u krvi, pa na duge staze pomaže i kod srčanih bolesti. Koristi se i kao narodni lijek protiv dijabetesa tipa 2, jer njegov list sadrži supstance koje normalizuju nivo šećera u krvi.

Studija sprovedena na Univerzitetu u Teksasu otkrila je da bobice bijelog duda sadrže i resveratrol, prirodni fenol koji je djelotvoran u borbi protiv nekoliko vrsta tumora i srčanih bolesti.

Izvor: telegraf.rs

PROČITAJTE:

Otkrijte zašto je jogurt zdrava namirnica

Zašto je dobro piti kompot?

Razlozi da svaku veče popijete čaj od kamilice

Kako suzbiti varou zimi?

Pčelari bi trebalo, ukoliko to do sada nisu uradili, da iskoriste naredni period i izvrše zimsko suzbijanje varoe u pčelinjim zajednicama oksalnom kiselinom.

Pčelinja društva tretirati rastvorom šećernog sirupa i dehidrara oksalne kiseline pri spoljašnjoj temperaturi od 0 do 5 °C, u danima kada je povećana vlažnost vazduha, a pčelinja društva se nalaze u zimskom klubetu bez prisustva pčelinjeg legla.

PROČITAJTE: Napokon pravi prirodni preparat protiv varoe

Pri tretmanu pčelinjih zajednica strogo voditi računa o koncentraciji oksalne kliseline u rastvoru, kao i dozi koju sistemom nakapanja unosimo u pčelinje društvo. Preporuka je da koncentracija oksalne kiseline u rastvoru bude 3,5% što se postiže miješanjem 35gr. dehidrata oksalne kiseline i 1 litra šećernog sirupa ( 600 gr.šećer u kristalu + 600 ml. destilisana voda + 35gr. dehidrat oksalne kiseline).

Šećerni sirup zagrijati na temperaturi od 35  °C, sipati u flašu sa velikim otvorom i usuti pomoću lijevka dehidrat oksalne kiseline. Dobijeni rastvor dobro promućkati sve dok se kristali oksalne kiseline podpuno ne rastvore. Generalna preporuka je u punoj ulici zaposednutoj pčelama nakapati 5 ml rastvora oksalne kiseline.

PROČITAJTE: Iskoristite koprivu za suzbijanje Varoe u pčelinjaku

Međutim moramo voditi računa da je veći broj pčele skoncentrisan u središnjim ulicama, a manji broj u krajnjim, te i količinu rastvora trebamo prilagoditi u zavisnosti od koncentracije pčela u tretiranoj ulici. Nakapavanje oksalne kiseline vrši se između satonoša direktno na pčele i to medicinskim špricom sa produženom plasničnom cjevčicom (od sokića) ili nekim drugim aplikatorom koji se može nabaviti na tržištu. Pri pripremi rastvora i tretiranja pčela oksalnom kiselinom obavezno koristiti zaštitnu opremu (zaštitne rukavice, masku i zaštitne naočare).

Izvor: domaćinska kuća

Kako gajiti dekorativni suncokret

Latinski Helianthus annuus ili poznatiji kao suncokret je biljka iz familije Asteraceae ili glavočika veoma interesantna za proizvodnjiu zbog svoje višekratne namjene.

Pored ulja koji je glavni proizvod ovog usjeva ukoliko se gaji kao ratarska kultura, suncokret je jedna od najvažnijih medonosnih biljaka, ali takođe i dekorativna biljna vrsta. Dekorativni suncokret se može koristiti za gajenje u vrtovima i parkovima, za rezano cvijeće i kao dekorativni suncokret za gajenje u saksijama, te samim tim i oplemenjivanje dekorativnog suncokreta kreće se u pravcu njegove namene.

Gajenje

Tri najvažnija faktora za dobar razvoj dekorativnog suncokreta su dnevna svjetlost, voda i plodnost zemljišta. Najpogodnija zemljišta za uzgoj dekorativnog sunckreta su neutralna (pH 7) ili blago alkalna (pH 7.5-8), dobro propusna. Bitan faktor za uspiješan razvoj ove biljke je svjetlost, tako da je potrebno biljke posaditi na osunčanom mjestu kako bi imaje dovoljno sunca. Mada može da podnese sušu, zalivanje je potrebno kako listovi i cvijetovi ne bi gubili na svom kvalitetu i estetici. Ukoliko dođe do sušenja listova zbog nedostatka vode, osušeni listovi se ne mogu regenerisati kasnijim zalivanjem.

Dekorativni suncokret se sije početkom aprila i maja mjeseca na stalno mjesto. Pri temperature od 22 ºC seme brzi niče za dva do sedam dana.

Sjetva se obavlja na stalno mjesto ili u saksije. U zemlju prije sjetve treba dodati organsko đubrivo. Dubina sjetve je od 4 do 6cm, dok je razmak između redova 70x30cm.

Sjetva u saksije se izvodi tako što se 3-5 sjemenki stavlja u saksiju prečnika 15cm nakon ubacivanja sjemena u zemlju, zemlja se blago pritisne kako bi se uspostavio bolji kontak sjemena i zemljišne vlage, što je bitno za incijalni (početni) razvoj biljke. Nakon toga se zalije. Saksiju je potrebno držati na toplom mjestu i obilno zalivati i prihranjivati biljku dva puta nedeljeno. Kada izdanci dostignu visinu od 10 do 15cm, vrši se selekcija tako da se ostavljaju samo najjači. Kada se biljka dobro ukorijeni i kada korijen ojača može se prebaciti u veću saksiju koja će biti stalno mjesto. Cvjeta u julu i avgustu sukcesivno u trajanju od mjesec dana. Biljka se razvija do visine od 1,5m sa velikim brojem bočnih grana. Nema posebnih agrotehničkih zahtjeva.

Suncokret reguje na prostor u kojem se razvija, tako da ako želite cvijet većeg prečnika gajite suncokret na većem rastojanju od drugih biljaka, tako će prečnik cvjeta biti veći, a stabljike deblje. Ukoliko se suncokret gaji blizu jedan drugog biljke će biti više i sa cvjetovima manjeg prečnika.

Treba znati i činjenicu da ako su stabla tanja i viša pod dejstvom vjetra mogu lako biti iščupana iz zemlje ili saksije. Ukoliko je namjera da se suncokret gaji na zemljištu u vrtu preporučuje se direktna sjetva u vrt zbog razvoja korijenovog sistema, jer ukoliko se seme seje prvo u saksije, pa prebacuje u zemljište u baštu to može djelovati stresno na korijen suncokreta, što će uticati kasnije na razvoj cijele biljke. Takođe, biljke koje su prvobitno posijane u saksiju, pa zatim prebačene u zemljište u vrtu biće niže nego da su zasađene direktno u zemljište. Ukoliko želite da dobijete zaista velike biljke najbolje je da se posade direktno u zemljište bez premiještanja, da bi se korijenom sistem pravilno razvio do svoje pune mase.

U prodaji su sterilne forme koje ne proizvode polen, da bi se izbjegle alergije kod ljudi, a i zbog estetskih razloga. Sorte dekorativnog suncokreta pogodne za uzgoj u našim agroekološkim uslovima su Neoplanta, Heliopa, Talia i Iskra.

NEOPLANTA ima bordo crvenu boju jezičastih i cevastih cvjetova. Može se korisititi za rezani cvijet i za gajenje u parkovima i baštama. Biljke su srednje visine i razgranate cijelom dužinom stabla.

HELIOPA ima žutu boju jezičastih cvjetova, a pogodna je za korišćenje kao rezani cvijet. Biljke su srednje visine i sa dugačkim bočnim granama.

TALIA ima limin žutu boju jezičastih cvjetova, a pogodna je za gajenje u parkovima i vrtovima. Biljke su srednje visine i granate cijelom dužinom stabla.

ISKRA boja jezičastih cvjetova je žuta sa narandžasto-mahagonicrvenim prugama. Pogodna je za gajenje u vrtovima. Biljke su niže i granate.

Izvor: agroeko.net

PROČITAJTE:

Sjemenke suncokreta su dobre za mršavljenje

Moć SUNCOKRETA da pročišćava ZAGAĐENO zemljište!

Evo zašto se suncokret okreće prema suncu

Patuljasto voće – Uzgoj i njega

Ako imate samo terasu ili malo dvorište u kojem ne možete da zasadite pravo stablo jabuke ili kruške, rješenje za vas je patuljasta varijanta. Mini-voće je hit u svijetu koji možete nabaviti i kod nas u boljim rasadnicima.

Ovo voće se lako gaji, prihranjuje i štiti, pa vam neće biti potrebno naročito znanje da uberete slasne plodove. Čak je moguće produžiti sezonu dozrijevanja takvih voćki, jer ih možete smjestiti u zaštićene prostore.

Iako zauzimaju malo prostora, patuljaste voćke daju velike i lijepo obojene plodove, dominiraju okolinom, a posebno je prijatno što ih i djeca sama mogu ubrati i pojesti. Zbog svega toga nije ni čudo što je potražnja za patuljastim voćem sve veća, a najpopularnije su jabuke, breskve, kruške, trešnje i šljive. Patuljaste sorte imaju stablo niskog rasta i uglavnom su samooplodne. Za osam do deset godina dostižu maksimalnu visinu od 1,5 m. Različite vrste sazrijevaju u različitim periodima: jabuka od kraja avgusta do početka oktobra, kajsija tokom jula, kruška od kraja septembra do početka oktobra, trešnja od kraja maja do kraja jula, nektarina od jula do septembra, breskva od jula do septembra, a šljiva u avgustu.

Presađivanje

Patuljasto voće uzgaja se i prodaje u kontejnerima koji ne mogu da budu njihovo trajno stanište. Ne ostaju sve vrste voća niske rastom, ali ipak ne razvijaju dimenzije svojih velikih srodnika. Dekorativne saksije od gline, plastike ili drveta dobro su rješenje, ali moraju da budu dovoljno velike da bi korijen mogao normalno da se razvija. Neophodno je i da svakog proljeća provjeravate da li je voćka prerasla saksiju.

Pri izboru posuda za presađivanje vodite računa da postoji dovoljno veliki otvor za oticanje vode. Svakako je bitna i kvalitetna zemlja bogata hranjivim materijama. Prilikom presađivanja busen zasadite na istu dubinu kao i u prethodnoj saksiji.

Stanište

Voćkama obezbijedite sunčano stanište i obilno ih zalivajte dva-tri puta nedjeljno, što je mnogo bolje od svakodnevnog zalivanja samo po površini. Nije potrebno pretjerano prihranjivanje. Na proljeće je po saksiji dovoljno 20-25 g đubriva koje se pomiješa sa supstratom. Svima njima potrebno je dosta sunca jer se tako stvara šećer u plodu, a to znači više sunca – slađi plod.

Izvor: nezavisne

PROČITAJTE:

Da li ste čuli za mangostin voće

Saznajte zašto je paradajz voće, a borovnice nisu bobice!

Kako treba prati voće i povrće?

Kombinacija super-zdravih sastojaka koji imaju odličan učinak na tijelo!

Stari germanski lijek će pročistiti vaše ARTERIJE kao nijedan lijek do sada!

Kombinacija ovih super-zdravih sastojaka ima odličan učinak na cijelo tijelo. Ovaj prirodni lijek čisti arterije i sprječava kalcifikacije u organizmu.

U kombinaciji s limunom, vodom i kratka termička obrada će neutralizirati miris bijelog luka, tako da ne morate brinuti o zadahu.

Potrebno:

4 limuna sa korom (pokušati kupiti organski)
4 velika čehna bijelog luka
1 manji komad korijena đumbira
2 litre (½ galon) vode

Operite limun i isjeći na komade. Oguliti češnjak i samljeti zajedno sa limunom i đumbirom. Sipajte preparat u dublju posudu. Sipajte vodu i staviti na vatru. Kada prokuha skinuti i ostaviti da se ohladi. Procijediti i pohraniti u staklene boce, čuvati u hladnjaku.

Piti pola šolje svaki dan, najmanje 2 sata prije obroka ili na prazan želudac.

Izvor: zivjeti-zdravo

Izvor: comka.info

PROČITAJTE:

Biljke koje poboljšavaju cirkulaciju u nogama i rukama

Da li je čaj zdraviji napitak od kafe

Zašto je domaći hljeb bolji od kupovnog?

Prije gotovo stotinu godina domaći hljeb se pekao svakodnevno u gotovo svim kućanstvima. No, s početkom 20. vijeka i otvaranjem prvih pekara, sve je manje bilo onih koji su pekli domaći hljeb kod kuće. Smatralo se da je pečenje hljeba teško i da zahtijeva puno vremena.

No unatoč toj zabludi, većina je onih koji se slažu da nema ništa boljeg od svježeg domaćeg hljeba. Ipak, velik je broj onih koji svježi hljeb probaju jedino kada ga kupuju u pekarnici ili kada objeduju u restoranu.

Svatko ko često peče hljeb zna da pečenje hljeba nije nimalo zahtijevan zadatak kao što neki to misle. Domaći hljeb se sastoji od nekoliko jednostavnih sastojaka. Za izradu tijesta ne treba vam duže od desetak minuta, a ostatak posla obavlja sam kvasac. A jednom kada se hljeb digne i kada ga stavite u pećnicu, cijela kuća bit će ispunjena najljepšim mirisom. Samo taj predivan miris, razlog je da ispečete svoj domaći hljeb. U nastavku slijede četiri dobra razloga zbog kojih se možda predomislite.

Domaći hljeb je zdraviji

Hljeb za masovnu proizvodnju kojeg kupujemo u trgovinama i pekarnicama pun je hemijskih konzervansa kako bi što duže ostajao svjež. Domaći hljeb se, s druge strane, može puno brže pokvariti. Hljeb pripreman bez bilo kakvih kemijskih dodataka, u najboljem slučaju može ostati svjež tek nekoliko dana i to ako ga dobro pohranite. Najbolje ga je staviti u kuhinjsku krpu i ostaviti na zraku.

Razne hemikalije i aditivi kupljenom hljebu daju svježinu puno duže. No, kemijski konzervansi nisu dobri za zdravlje, a kod nekih ljudi oni mogu izazvati i ozbiljne reakcije. Na primjer sve češće se hiperaktivnost kod djece povezuje s konzervansima u hrani.

Čak i hljeb od cjelovitog zrnja koji se u trgovinama prodaje pod zdravije alternative, prepun je konzervansa i drugih nepoželjnih sastojaka kao što je velika količina umjetnih zaslađivača što može dovesti do pretilosti.

Domaći hljeb bez štetnih kemikalija će se brže pokvariti. No, neka vas to ne obeshrabri u pripremi jer imamo rješenje. Tijesto zamijesite jednom ili dva puta sedmično te ga stavite u zamrzivač. Tako ćete uvijek u pripremi imati porciju tijesta za svjež hljeb. Prije odlaska na spavanje, izvadite tijesto iz zamrzivača i ostavite da odstoji do jutra. Ujutro će biti spremno za pečenje.

Zdravi domaći hljeb je jeftiniji od istog takvog kupljenog hljeba

Iako je u nekim trgovinama moguće kupiti zdravi domaći hljeb , on je gotovo uvijek izrazito skup što znači da ako svakodnevno kupujete takav kruh za cijelu porodicu, mogli biste izdvajati velike količine novca.

S druge strane, većina recepata za domaći hljeb traže svega nekoliko jeftinih sastojaka. Obično su to kvasac, brašno, mlijeko, voda, po želi malo šećera, sol, ulje ili maslac. Čak i ako se odlučite za brašno od cjelovitog zrnja koje je skuplje od bijelog brašna, bit ćete uvijek u plusu. Isto tako, kvasac je jedan od najjeftinijih sastojaka kruha, bez obzira birate li suhi ili svježi kvasac. Svi ostali sastojci za domaći kruh koriste se u malim količinama i vjerojatno ih uvijek imate u svojoj kuhinji.

Domaći hljeb je bogat ukusom

Zdravije verzije kupljenog kruha obično su zrnate što odraslima ne smeta, ali djeca se često žale na njihovu teksturu, ali i na ukus. No, mekani i ukusni domaći hljeb može se napraviti s cjelovitim pšeničnim brašnom, bijelim brašnom ili kombinacijom ovih tipova brašna. Čak i sto postotni hljeb od cjelovitog brašna pripremljen kod kuće može biti mekaniji od istog takvog kupljenog kruha.

Zanimljivo je spomenuti i da se mnoge verzije jeftinijeg hljeba od cjelovitog zrnja zapravo rade od bijelog brašna kojem se dodaje smeđa boja kako bi izgledao tamno. Ovakav hljeb je ukusan i mekan te ima teksturu bijelog hljeba, ali i njegov kvalitet zaostaje za pravim i kvalitetnim hljebom od cjelovitog zrnja.

Jednostavan je za izradu

Mnogima je glavni razlog zašto ne rade domaći hljeb taj što im se postupak izrade domaćeg kruha čini kompliciran. No, to uopšte nije tako. Najzahtjevniji dio recepta je da se osigura topla tekućina koja će potaknuti aktivaciju kvasca. Voda mora biti topla, ali s druge strane ne i previše vruća jer bi se tako kvasac mogao uništiti. Najbolji način kako ćete provjeriti je li voda dovoljno topla je da je pustite iz slavine i provjerite prstima.

Ako vam je za prste jako vruće, onda je to prava temperatura vode za kvasac. No, ako je voda toliko vruća da ne možete staviti prste u nju, onda je temperatura previše vrela za kvasac. Ako s druge strane jedva osjećate toplinu, takva temperatura vode je prehladna za kvasac.

Pri izradi tijesta za hljeb, moramo ga mijesiti rukama i upotrijebiti snagu što je odličan način za opuštanje od stresa. A može ujedno biti i zabavno. No, ako vam se to ne čini kao dobra ideja i jednostavno vam se ne da mijesiti tijesto, na internetu možete pronaći velik broj recepata koji to ne zahtijevaju. U njima je dovoljno pomiješati sastojke, ostaviti da tijesto odstoji otprilike sat vremena i staviti ga peći.

Izvor: cuvarkuca.hr

Štete od glodara i njihovo suzbijanje

0

U toku zime kada su skladišta puna žita, voća, povrća, stočne hrane i ostalih prehrambenih proizvoda, glodari (prije svega miševi i pacovi) su njihovi česti pratioci.

Oko skladišta se takođe mogu naći veće količine ostataka i raznog drugog otpada od čišćenja žitarica što stvara povoljne uslove za okupljanje glodara.

Tokom boravka u skladištu oni oštećuju i zagađuju uskladištene proizvode izmetom, urinom i dlakama. Od njihove prisutnosti osjeća se i smrad u skladištima, a vrlo često nanose i štete na raznim predmetima i građevinskim objektima gdje je smještena hrana. Uzročnici su trihineloze i drugih bolesti ljudi i domaćih životinja.

SUZBIJANJE GLODARA

Da ne bi napravili veliku štetu, glodari se moraju suzbijati. Suzbijanje mora biti redovno jer u slučaju velike brojnosti populacije uspjeh će biti nedovoljan, a trošak velik. Zbog velike pokretljivosti glodara suzbijanje mora biti tako da obuhvati sve ugrožene površine.

Hemijska sredstva za suzbijanje glodara su rodenticidi koji se na tržištu nalaze u obliku gotovih zatrovanih mamaka.

Pošto postoji mogućnost da pacovi i miševi zatrovane mamke raznesu po skladištu i tako izazovu trovanje ljudi i domaćih životinja, mamke treba ostaviti u zatvorene kutije. Sa strane, na kutiji, treba ostaviti otvore kroz koje se glodari mogu provući. Na ovaj način će se spriječiti raznošenje otrova po skladišnom prostoru.

Prilikom rada na kutiji i postavljanju mamaka treba koristiti rukavice, zbog lične zaštite, a i zbog ljudskog mirisa kojeg glodari osjećaju pa izbjegavaju mamke. Mamke treba mijenjati svakih 7-10 dana.

U objektima gdje se čuva i priprema hrana, gdje borave ljudi i domaće životinje, zbog zaštite njihovog zdravlja, koriste se biocidni proizvodi za suzbijanje glodara.

Pored glodara u skladištima, u toku zime postoji i opasnost od glodara na otvorenom prostoru, od kojih najveće štete prave zečevi u zasadima mladih voćaka.

Ukoliko su voćnjaci u blizini šuma štete su jače izražene, naročito kad je snijeg visok.

Za suzbijanje šteta nastalih glodanjem kore mladih voćaka, po nekad i vinove loze, treba koristiti repelentna sredstva koja imaju intenzivan miris tako što se njima natope krpe ili sunđeri i postave na drveni kolac ili ogradu u pravilnim razmacima oko zasada. Međutim, najsigurniji način zaštite voćnjaka je postavljanjem adekvatne ograde ili žičane mreže oko svake sadnice ili mlade voćke.

Autor: Radmila Pašić

Izvor: pssrs.net

PROČITAJTE:

Glodari ne miruju zato obiđite vaše usjeve i voćnjake

Kako zaštititi štale od glodara

Jesen i štetni glodari

Kako zagrijati PLASTENIK tokom zime?

Ukoliko ne zagrijavate plastenik postoji mogućnost od izmrzavanja biljaka tokom hladnih zimskih dana.

Međutim, mnogi povrtari nemaju uslove za zagrijavanje plastenika, pa je to dovelo do velikog broja izmrzle salate.

Zelena salata počela je da mrzne u januaru kada su temperature padale i do minus 20 stepeni, rekao je Žarko Ilin, profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu. On preporučuje mjere koje štite biljke u zaštićenom prostoru.

Trebalo bi obezbijediti duplu foliju sa vazdušnim jastučićem između njih. Ipak, bez obzira na značaj duple folije za zaštitu biljaka tokom zime, većina profesionalnih proizvođača podiže plastenike tunelskog tipa sa samo jednom folijom.

Kod niskih temperatura biljke treba pokrivati agrotekstilom. Agrotekstil sprečava štetne efekte niske temperature i podiže je od 3 do čak 4 stepena. To je nekada dovoljno da se premosti izrazito hladan period, savjetuje profesor Ilin.

Neki povrtari štite salatu samo jednim agrilom. Kao problem javlja se i to što je agril postavljen direktno na biljke. Trebalo bi staviti više agrila i obavezno ga odvojiti od biljaka takozvanim roštiljem.

Šta je AGRIL folija i kako se koristi za zaštitu biljaka?

Izvor: agromedia.rs

Uticaj niskih temperatura na domaće životinje

Moderna tehnologija uzgoja i intenzivna govedarska proizvodnja uslovile su način izgradnje štala, kao i tehnologije koje su u njima.

U objektima koji su nedovoljno obezbijeđeni od spoljašnjih klimatskih faktora, povećavaju se potrebe za dodatnim regulisanjem mikroklime u štali, kao što su ventilatori, raspršivači itd. Držanje krava u štalama, ne podrazumijeva samo zaštitu životinja od različitih spoljnih faktora, već nudi bolje uslove za praćenje ishrane krava, za povećanje proizvodnih sposobnosti (lakša manipulacija sa kravama i jednostavnija kontrola određenih pojava), prilagođavanje navika krava savremenim načinima proizvodnje, zaštitu pašnjaka itd.

Kada se govori o dobrobiti domaćih životinja u odnosu na klimatske uslove, misli se prije svega na ekstremne situacije, kao što su visoke ili niske temperature, jake vjetrove, obilne padavine koje mogu negativno uticati na zdravlje životinja, te umanjiti prihode za vlasnika.

Uticaj niskih temperatura

Niske temperature su uvijek manji problem od visokih temperatura. Međutim, tu postoji jako velika opasnost od relativne vlažnosti vazduha, naročito u objektima gdje nije dobro regulisana mikroklima. Koliko je visoka temperatura opasna za životinje tokom ljeta, toliko relativna vlažnost vazduha utiče na pojavu stresa tokom zime. Čak u decembru mogu da se jave dani, kada su životinje izložene toplotnom stresu.

Riječ je o pojavi hladnog stresa, gdje dolazi do poremećaja u reprodukciji i proizvodnji. Ipak, životinje mnogo lakše podnose niske nego visoke temperature.

Odgajivač u ovom periodu treba da obrati pažnju da životinje nisu vlažne i ne bi trebale da borave na otvorenom prostoru ili u prostoru gdje postoji promaja i intezivno strujanje vazduha. Danas su odgajivači sve više upućeni na upotrebu tehničko-tehnoloških rješenja i načine upravljanja toplotnim stresom kod životinja, to je moguće na većim, modernim farmama, koje posjeduju određenu strukturu. Manji proizvođači takođe imaju isti problem, a najveći problem imaju srednje farme. One najčešće nastaju tako što odgajivač povećava broj grla iz sopstvene reprodukcije ili kupovinom, ali u isto vrijeme ne povećava smještajni kapacitet.

Odgajivači, jednostavno, moraju da investiraju u adaptaciju objekta, u njegovo prilagođavanje našim klimatskim uslovima, ali na prvom mjestu – broju životinja. Za proizvodnju nije bitna samo životinja, već i uslovi u kojima će ta životinja da proizvodi. Svaka farma, koja se komercijalno bavi proizvodnjom, bez obzira da li je mala, srednja ili velika, ako je proizvodnja mlijeka primarna proizvodnja, mora mnogo da povede računa o objektu, mogućnostima kontrole mikroklime unutar objekta, a onda i na sve ostalo: od ishrane, preko njege životinja, do zdavstvene zaštite.

Mjere zaštite stoke od hladnog stresa

– Nadgledanje temperature i povećanje količine hrane kao odgovor na hladno vrijeme. Krave u zadnja tri mjeseca gravidnosti zahtjevaju dodatnu ishranu sa zrnastom hranom u periodima kada efektivna temperatura padne ispod 20 stepeni.

– Hladan vjetar povećava hladni stres kod stoke, te je njihova zaštita od vjetra veoma važna mjera.

– Omogućavanje suve posteljice značajno utiče na sposobnost stoke da izdrži hladni stres. Održavanje krava čistim i suvim je veoma bitna mjera.

– Osiguravanje dovoljno hrane, dodatnog sijena i zrnaste hrane. Ukoliko je sijeno mokro od snijega i slično, ne smije da bude smrznuto. Formulaciju prehrane treba prilagoditi ishrani životinja pod stresom.

– Krave treba da imaju dovoljno vode u svakom trenutku. Ograničavanje vode ograničiće se unos hrane i kravama će otežati ispunjavanje njihovih energetskih potreba. Takođe, prekomjerno hladna voda ozbiljno ograničava unos vode u organizam.

Optimalne temperature

Tako se pokazalo da je optimalni raspon temperature za goveda između 0 i +15º C, iako i temperature do – 10º C ne utiču značajno na proizvodne rezultate mliječnih krava. Za telad najniža temperatura kod koje nema značajnih promjena u životnim funkcijama je 7º C uz relativnu vlažnost od 85%. Kod štala sa ekstenzivnom proizvodnjom rješenja za određene probleme mogu biti improvizirana. Zbog neadekvatnih objekata zimi najveći problem stvara strujanje hladnog vjetra i propuha koji se može spriječiti postavljanjem tzv. “zidom od bala” na otvore ili koristiti kao pregrada za sprečavanje propuha.

Svinje su za razliku od goveda mnogo osjetljivije na temperaturne promjene. Tako je za njih optimalna temperatura zraka 16-20ºC uz relativnu vlažnost od oko 80%. Prasići su vrlo osjetljivi na niže temperature od optimalnih zbog nedovoljnog razmjernog vlastitog mehanizma termoregulacije.

U peradi u uzgojnim uslovima optimalna temperatura je za piliće 32-35ºC, a za tovnu kategoriju 18-21ºC.

Ovce relativno dobro podnose temperaturne promjene. Tokom zime temperatura u ovčarniku ne smije da je ispod 6º C, a ljeti iznad 25° C. Za vrijeme zime temperatura u ovčarniku bi trebalo da je između 12 i 15° C. U prostoriji koja je predviđena za jagnjenje ovaca zimi, temperatura ne smije biti niža od 12° C. Najpovoljnije je ako se temperatura održava na oko 18° C. Nekoliko nedjelja po jagnjenju temperatura može da bude i do 10-12° S.

Autor: Svjetlana Mičić

Izvor: pssrs.net

PROČITAJTE:

Kako odrediti starost ovaca na osnovu izgleda zuba životinje

Koji su to najbolji ovčarski psi?

Smještaj ovaca i izgradnja ovčarnika!

Kako pravilno uskladištiti i sačuvati kvalitet kukuruza?

0

Nakon jesenje žetve i berbe kukuruza, najvažniji zadatak poljoprivrednih proizvođača jeste pravilno uskladištiti i sačuvati ubrani rod, kako bi održali kvalitet, a rizike i gubitke sveli na minimum.

Za vrijeme žetve kukuruza otkupna cijena je najniža, a najveću vrijednost dostiže dosta kasnije kada je ponuda robe na tržištu manja. Zbog toga se veliki broj poljoprivrednih proizvođača odlučuje na skladištenje robe i čekanje povoljnije ponude za prodaju.

Gubici prilikom skladištenja mogu biti veliki i ne treba ih zanemariti. Stoga posebnu pažnju treba posvetiti pripremi skladišta, prijemu kvalitetnog i zdravstveno ispravnog zrna ili klipa, te samoj kontroli prilikom čuvanja odnosno perioda skladištenja.

Čišćenje i priprema skladišta

Zavisnosti od obima proizvodnje, objekti za skladištenje kukuruza mogu biti razne vrste silosa, tavana, ambara, i drugi skladišni prostori.

Prije unošenja kukuruza u skladišni prostor neophodno je posvetiti pažnju mehaničkom i hemijskom čišćenju. Skladišta treba prvo isprazniti, detaljno očistiti od prošlogodišnjeg roda i drugih mehaničkih frakcija. Nakon temeljnog mehaničkog čišćenja, pristupa se hemijskom čišćenju, odnosno dezinfekciji, dezinsekciji i deratizaciji (DDD ). DDD predstavlja skup mjera i metoda za suzbijanje i uništavanje organizama koji mogu biti prenosioci zaraznih bolesti ili njihovi rezervoari, imati toksično dejstvo i uticati direktno na kvalitet i zdravstvenu bezbijednost proizvoda. Prilikom upotrebe sredstava za DDD neophodno je strogo pridržavanje upustava o primjeni, uz mjere predostrožnosti o zaštiti ljudskog zdravlja, životne i radne sredine.

Pravilno pripremljeno, odnosno mehanički i hemijski očišćeno skladište predstavlja jedan od ključnih koraka garancije kvaliteta i očuvanja roda.

Prijem roda u skladište

Da bi održali kvalitet i garantovali zdravstvenu ispravnost uskladištenog zrna kukuruza, neophodno je primijeniti niz preventivnih mjera, kao što su plodored, izbor hibrida, vrijeme sjetve, pravilna i redovna zaštita tokom vegetacije, te skladištenje samo zdravog, pregledanog klipa odnosno zrna kukuruza.

Nakon berbe, zrno ima veći procenat vlage (oko 30 %), i treba ga u što kraćem roku, od 24 do 48 sati, prosušiti na optimalnu vlagu za čuvanje (oko 14-15%). Sušenje se obavlja u sušarama različitih konstrukcija, a sve one rade na principu strujanja toplog vazduha. Pretežno se izvodi u dvije faze, prva faza sušenja je na većoj temperaturi 120-130⁰S gdje se sadržaj vlage snižava na 18-20%, a druga faza na temperaturi od 80⁰S do snižavanja vlage na 14-15%. Između prve i druge faze, toplo zrno mora odleži 6 sati da bi se postiglo izjednačavanje vlage.

Ukoliko je u pitanju zrno za sjmensku proizvodnju, sušenje se obavlja na nižim temperaturama od 40-45⁰S, 120 sati, kako bi se izbjeglo oštećenje klice i eventualno smanjenje klijavosti.

Nakon završetka procesa sušenja treba izbjegavati skladištenje toplog zrna u hladna skladišta, jer će se pojaviti kodenzacija i stvoriće se povoljna sredina za razvoj plijesni, te je potrebno ohladiti zrno na 2-5⁰S nakon sušenja, a prije skladištenja.

Kod manjih proizvođača koji nemaju objekte za kontrolisanje temperature, sušenje se obavlja prirodnim putem. Koševi sa neokrunjenim klipovima se postavljaju na promajna mjesta, odnosno pod uticaj jakih zimskih vjetrova. Poželjno je da su koševi odignuti od poda i zaštićeni od uticaja drugih atmosferlija. U ovakvim uslovima sušenja neophodno je češće kontrolisanje zdravstvenog stanja.

Prije prijema robe u skladište, potrebno je detaljno pregledati i odstraniti sve klipove sa promijenjenom bojom, ispucalim ili isklijalim zrnima, klipove na kojima su već primijetne infekcije i oboljenja, mehanički oštećene klipove, kao i druge nečistoće. Posebnu pažnju treba posvetiti odstranjivanju oštećenih klipova od strane štetočina, kako ne bi unijeli u skladište, indirektno omogućili njihovo razvijanje i razmnožavanje, te doveli do gubitaka hranjive i tržišne vrijednosti.

Po skladištenju kukuruza, poljoprivredni proizvođači posebnu pažnju trebaju posvetiti očuvanju kvaliteta i zdravstvene bezbijednosti. da bi uspješno sačuvali zrno, neophodno je uvesti i poštovati sistem kontrole zrna. Potrebno je svakodnevno kontrolisati temperaturu u silosima, a vlažnost i pljesnivost svake dvije sedmice, te praćenje pojave i prisustva štetočina.

Autor: Jovana Todorović

Izvor: pssrs.net

PROČITAJTE:

Kako pravilno pripremiti heder za kombajniranje kukuruza?

Zrelost kukuruza i vrijeme siliranja

Najznačajnije bolesti kukuruza