Naslovnica Blog Stranica 549

Šta je potrebno da napravite svoje pivo?

Odlučili ste da napravite svoje pivo kod kuće. Čestitamo! Uključićete se u čudesan i koristan zanat star gotovo koliko i čovječanstvo.

Nemate nikakav razlog za strah. Iako su ljudi proizvodili pivo već hiljadama godina, osnovni postupak je ostao mnogo isti kroz vjekove. Naravno, nekada je hranljivost piva bila na prvom mjestu, a danas se uživa u njegovom ispijanju. Ovaj članak će govoriti o opremi za proizvodnju domaćeg piva koja vam je potrebna kako biste započeli.

Osnovni postupak varenja

Kao prvo, domaća berba se može podijeliti u dvije vrste: samo žito i ekstrakt. Pivo se pravi pomoću šećera iz slađenih (djelimično klijavih) zrna. U cjelokupnom uzgoju žita, domaći uzgajivač kroz nekoliko koraka izvlači ove šećere iz samljevenih žitarica. Sa druge strane, u pripremi ekstrakta, domaći pivar koristi gotov ekstrakt slada, preskačući postupak ekstrakcije šećera u potpunosti.

Vađenje ekstrakta je dobra polazna osnova za većinu novih domaćih pivara, jer proces zahtjeva minimalnu opremu i tehniku. Dok se i dalje proizvodi kvalitetno pivo. to je za početnike ključna stvar.

Oprema koja je potrebna da biste sami napravili svoje pivo

Možda znate nekoga ko je svoj cjelokupni podrum ili garažu pretvorio u ono što praktično izgleda kao profesionalna pivara, puna sjajnih cisterni i bačvi, zavarenih cjevovoda, pulta za pranje i frižidera sa ručicama za slavine koje uvjek izlivaju prelijepo pjenasto pivo. Ali budite sigurni da nije potrebno ulagati bogatstvo da biste započeli s pravljenjem vlastitog piva. Najlakši način je da kupite samo osnovni pribor za domaću radinost. Uvjek možete dokupitii skuplje i sofisticiranije uređaje za pravljenje piva nakon što ste ga neko vrijeme pripremili i odlučili da je to nešto što volite (a zavoljećete).

Osnovni komplet za proizvodnju piva se sastoji od:

  • Osnovni fermenter od 25 litara sa poklopce
  • Kašika za flaširanje od 25 litara sa šipkom
  • Sredstvo za čišćenje bez ispiranja
  • Airlock
  • Postolje za sifon i flaširanje
  • Hidrometar
  • Četkica za čišćenje boce
  • Poklopac za flaše sa dvije poluge
  • Termometar sa tečnim kristalima
  • Držač za kantu
  • Knjižica za pravljenje domaćeg piva
  • Uputstva za opremu
  • Trebat će vam i termometar za kuvanje i lonac za zalihe od 10-15 litara koji bi trebali da posjedujete kao dodatnu opremu.

Sastojci izrade piva

Sada kada ste se pobrinuli za opremu, prelistajmo glavne sastojke piva. Postoje samo četiri: hmelj, žitarice (i / ili ekstrakt slada), kvas i voda. Pogledaćemo svaki pojedinačno.

Hmelj

Hmelj je cvijeće (zapravo nožice) biljke Humulus lupulus. Konus hmelja iz ženskih biljaka koristi se u varenju zato što sadrže alfa kiseline koje određuju gorčinu ove hmeljeve biljke. Što je veći postotak alfa kiseline, to je veća gorčina koju će hmelj doprinijeti vašem kuvanju. Tipična ključanja traju 60 ili više minuta jer alfa smole hmelja nisu lako rastvorljive u vodi i moraju se kuvati najmanje sat vremena da bi se oslobodila gorčina.

Važna napomena:

Procenat kiseline hmelja varira iz godine u godinu, od sorte hmelja do sorte hmelja i regiona do regiona. Tako da je važno da vodite dobru evidenciju o varenju kako biste mogli da duplirate uspješno napravljene smjese. Pročitajte šta piše na paketu u kome vam dolazi hmelj, da bi znali najtačniji procenat alfa kiseline.
Pored toga što se koristi u boci za dodavanje gorčine vašem gotovom pivu, hmelj se dodaje i na kraju kuhvanja da unese aromu i miris. Ovo je važno jer mnogo onoga što doživljavamo kao ukus dolazi kroz naš miris. Hmelj koji se koristi za kuvanje naziva se hmelj koji se gnječi (ili ključa), dok je hmelj koji se dodaje na kraju poznat kao aromatični (ili završni) hmelj.

Zrnevlje

Čak i ako kuvate sa ekstraktom slada, upotreba male količine onog što se naziva „specijalna žitarica“ može pomoći vašem pivu da doda ukus, aromu, boju i tijelo. Kupovina žitarica iz ugledne trgovine sa zdravom hranom, omogući će vam da imate svježe zrno koje se pravilno skladištilo.
Da bi se koristilo u pravljenju piva, zrno se prvo mora samljeti (ili drobiti). To možete učiniti kod kuće ako imate mlin ili drugu metodu/alat koji može sitno da izgnječi zrno, ili to možete učiniti možda u prodavnici zdrave hrane. Drobljeno zrno treba koristiti što je prije moguće, dok će se puna zrna mogu čuvati i do četiri mjeseca.

Ekstrakti slada

Upotreba ekstrakata slada može da načini proizvodnju pive i ceo taj proces mnogo lakšim i ugodnijim za nove pivare. Bez obzira da li imate iskustvo od samo nekoliko ili više od stotina seansi proizvodnje ispod svog pojasa, ekstrakti mogu proizvesti izvanredno pivo. Kvalitet ekstrakata se znatno poboljšavao tokom godina i na njega se može računati u konstantnosti i konzistentnosti rezultata.
Ekstrakt slada dostupan je u tečnom (LME) ili suvom (DME) obliku. Ali budite pažljivi: koji oblik koristite utiče na to kolikoa vam je potrebna količina za određeni recept. Možete da koristite jednostavan proračun da biste odredili koliko vam ekstrata treba – mjeru fermentirajućih šećera u vašem nefermentiranom pivu (sladovini) – koju možete očekivati od LME-a ili DME-a:
LME od 1 lb stvoriće 1.044 originalne gravitacije rastvorenim u 1 litru vode.

DME od 1 lb stvoriće 1.037 originalne gravitacije rastvorenim u 1 litru vode.
Pomoću ovih proračuna možete odrediti koliko vam kilograma LME ili DME treba da bi postigli poznatu originalnu gravitaciju ako ne koristite unapred pripremljeni komplet recepata.

Kvasac

Pivo se varilo milenijumima prije nego što su pivari shvatili ulogu koju kvasac igra u procesu fermentacije. Pri proizvodnji piva kvasac, koji je jednoćeliska gljiva, topi šećer iz slada i stvara alkohol i CO2.
Kao i ekstrakt slada, pivski kvasac dolazi u tečnom ili suvom obliku. Nekada je smatrano da je suvi kvasac lošeg kvaliteta i ne doprinosi puno pivu, ali danas postoji mnogo vrsta suvog kvasca koji su napravljeni posebno za različite vrste piva.
I suvi i tečni kvasac imaju svoje prednost i mane. Suvi kvasac ima dug rok trajanja i zahtjeva minimalnu pripremu prije upotrebe. Tečni kvasac dolazi u znatno više sorti od suvog kvasca, ali ima kraći rok trajanja i zahtjeva pažljivije rukovanje. Bilo kako bilo, možete postići kvalitet piva koje tražite.

Voda

Kvalitet vode sa kojom se pije je važno zato što voda čini više od 90 posto piva. U osnovi, voda koja se koristi za pravljenje piva mora biti čista i bez mirisa (tipičan primjer mirisa je hlor). Ostali faktori koje treba razmotriti sa vodom uključuju njen pH i „tvrdoću“ (mineralnost). Voda za proizvodnju piva treba da bude umjereno tvrda i da ima malu do umjerenu alkalnost. Postoje načini za prilagođavanje hemije vode, ako je potrebno, da biste je dobili onakvu kakvu želite; međutim, mnogi domaći pivari prave savršeno dobro pivo sa vodom onakvom kakva je prirodno.

Izvor: agroinfo.rs

PROČITAJTE:

Umivajte se pivom sedam dana: Ovo će biti rezultati!

Pivo je “FABRIKA ŽELUDČANE KISELINE”

NAPRAVITE SAMI SVOJE PIVO: Zdravije je i ukusnije od kupovnog, a jednostavno za pripremu

Leteći robot za berbu voća /VIDEO/

Već neko vrijeme se razmišlja i raspravlja o automatizaciji poljoprivrede. Takozvana „nova agrikulturalna revolucija“ počela je u septembru 2017. godine u Britaniji, kada su u okviru projekta Hands Free Hectare automatizovane mašine, kojima se upravlja na daljinu, počele da obrađuju polja.

Tim stručnjaka sa Harper Adams univerziteta je tom prilikom završio proces proizvodnje, a bez toga da je ljudska noga kročila na zemljište koje se obrađuje. Poljoprivredni poslovi odavno uključuju različite mašine, ali je ovo bio prvi put da je proces od početka do kraja automatizovan.

Radi se o potpunoj digitalizaciji koja uključuje vještačku inteligenciju, digitalnu povezanost, robote, dronove, te druge mašine koje započinju novu revoluciju i postavljaju temelje za veliki promjene unutar ovog dijela industrije.

Nekada davno žetva je podrazumjevala angažovanje svake radno sposobne osobe u selu, a usjevi su se savladavali uz pomoć primitivnih alata. Naučna i inženjerska otkrića su u posljednjih dvesta godina bitno olakšala i izmijenila taj proces, te je mehanizacija umanjila potrebu za ljudskom radnom snagom.

Leteći robot

Upravo zbog svega toga postoje određeni strahovi da će roboti i samoupravljive mašine dodatno smanjiti potrebu za običnim radnicima, pa stručnjaci pokušavaju da objasne da će stara radna mjesta zamijeniti nova, što znači da bi vozač traktora u tom novom poretku mogao da bude upravitelj čitave flote mašina, koju bi uz pomoć pametnog telefona kontrolisao sa udaljenosti.

Toj floti bi mogao da se priključi i novi autonomni dron ojačan veštačkom inteligencijom, čiji algoritmi omogućavaju detektovanje i prepoznavanje voća. Prednost ovog letećeg robota je što, za razliku od ljudskih radnika, može da radi bez prestanka, a u stanju je da dohvati svaki plod, bez obzira koliko se visoko nalazi.

U pitanju je voćarska alatka budućnosti – FAR (flying autonomous robot) koji bez ljudske asistencije detektuje, procjenjuje i bere voće. Za prepoznavanje voća koristi AI algoritme, a pored toga mu služe i za orijentaciju i balansiranje. Po završenoj berbi roboti šalju i podatke o količini i kvalitetu obranog voća, tako da korisnici u rekordnom roku dobijaju uvid u to koliko je plodova spremno za prodaju.

Ovo je važan korak ka vremenu u kojem će mašine obrađivati zemlju bez učestvovanja čovjeka, te farmera poslati u smjeru evolucije koja će od njega napraviti menadžera, ili osobu zaduženu za programiranje pametnih mašina.

Izvor: Mashable, pcpress.rs

PROČITAJTE:

Žestoka kazna zbog flaše rakije

Prvi put u Srbiji – Tečni azot čuva stare sorte šljiva

Napravite svoju bašticu – 5 biljaka koje je lako uzgajati

Da li vam je dosadilo da biljke koje možete uzgajati u sopstvenom domu kupujete u prodavnicama, a da pri tom ni ne znate na koji način su uzgojene? Zasučite rukave i napravite svoju bašticu.

Donosimo listu od pet biljaka koje su veoma jednostavne za uzgajanje i kojima ne trebaju posebni uslovi. Priznajte, ni jedno povrće koje kupimo ne može biti ni blizu ukusno kao ono što sami uberemo, ne samo da su takve biljke ukusnije nego i mnogo zdravije. Ako niste sigurni koje biljke možete uzgojiti sami tu smo mi da vam pomogemo.

Biljke iz vaše bašte

Paradajz

Paradajz je povrće koje baštovani najčešće uzgajaju, a nije prevelika tajna zašto je to tako. Pored toga što je veoma ukusan, paradajz je bogat izvor vitamina C, K, B6 i folne kiseline, a opštepoznato je da je jedan od najboljih prirodnih antioksidanata.

Sve što vam treba kad je uzgoj paradajza u pitanju jeste dobro zemljiše, redovno zalivanje i dovoljno sunca, najmanje 6 sati dnevno. Pošto im je potrebno više vremena do prvih plodova trebalo bi sadnice saditi u proljeće.

PROČITAJTE:

Ovo je sve što treba da znate o ranoj proizvodnji paradajza

Deset najčešćih grešaka u uzgoju paradajza

Krastavci

Bilo da ih želite uzgojiti za kiseljenje ili svježu salatu, oni vam svakako neće tražiti puno vremena i truda da ih uspješno posadite. Krastavci su sezonsko povrće pa bi ih trebalo saditi kad prođu mrazevi, nastupi toplije vrijeme, a zemljište se zagrijje, nikako ih nemojte saditi u hladno tlo.

PROČITAJTE: Pet SAVJETA za bolji rast KRASTAVACA

Začinske biljke

Svježi začini koje sami uzgojite vašim jelima će dati potpuno drugačiju notu, oni su veoma laki za sadnju, a kad sve saberete i oduzmete puno je ekonomičnije da ih sadite sami nego da ih kupujete. Generalno, biljni začini su ljubitelji sunca i lijepog vremena, ali su i poprilično otporne biljčice. Bilo da ih sadite u saksijama ili na većem prostoru najbitnije je da je zemlja dovoljno vlažna.

Većina začinskih biljaka može da se sadi nakon posljednjeg proljetnog mraza sa izuzetkom bosiljka, koji je veoma osjetljiv na hladnoću i preporučuje se da se sadi isključivo u junu, a obzirom na ovaj jun možete slobodno pričekati i do jula. Kad sadite začinsko bilje, čim primijetite cvjetne izdanke slobodno ih kidajte, jer oni crpe energiju od ukusnih, divnih listića.

Ako želite da uzgojite veliki žbun bosiljka obezbijedite mu ove uslove

Mahunarke

Mahunarke su definitivno povrće koje je najlakše uzgojiti i bićete iznenađeni koliko su korisne i koliko plodova daju. Bilo da su to mahune, pasulj ili grašak, mahunarke su bogat izvor proteina, vitamina B, vlakana i gvožđa.

Neke mahunarke su penjačice i potrebni su im držači, pa zato obratite pažnju koje sJeme kupujete. SJeme sadite direktno u zemlju, kad se zemlja ugrIje i prođu su svi mrazevi i hladno vrIJeme. Mahunarke su biljke koje iziskuju redovno zalivanje naročito kad niknu prvi izdanci. Kad su dani topliji oko korijena biljke trebalo bi staviti piljevinu ili slamu da bi zemljište ostalo dovoljno vlažno.

Najbolje sorte boranije – Niske, visoke, rane, kasne, žute, zelene, šarene

Zelena salata

Zelena salata takođe spada među biljke, koje je veoma lako uzgojiti, a ko još ne voli svježu salatu uz ručak ili večeru. Zelena salata je prepuna folne kiselina, magnezijuma, vitamina A, B1, B2 i C. Salata voli hladnije vrijeme zato je morate redovno i često zalivati u ljetnjim danima. Najpovoljnije vrijeme za sadnju salate jeste kraj marta ili sredina aprila u zavisnosti od vremenskih prilika. Više o uzgoju salate pročitajte u tekstu: Salata tokom cijele sezone

Izvor: lifepressmagazin.com

PROČITAJTE:

Uzgoj povrća na malim površina

Šta stručnjaci savjetuju za uspješan uzgoj povrća?

Kako uzgojiti nove biljke od ostataka voća i povrća

UREA – Osobine i način primjene

Urea kao vrsta đubriva – Đubrenje poljoprivrednih kultura je neophodno. Jedno od đubriva koje se koristi je urea. Predstavićemo vam njene osnovne karakteristike i način primjene.

Osobine uree

Urea (karbamid, mokraćna kiselina) je organsko jedinjenje, a po hemijskom sastavu je diamid ugljene kiseline. To je veoma koncentrovano azotno đubrivo sa 46 % azota. Sadržaj azota u 1 kg UREE jednak je sadržaju azota u 1,6 kg KAN-a sa 27 % N-a.

Đubrivo je kristalne građe, mliječno bijele boje, male specifične mase, dosta je higroskopno, velike je rastvorljivosti u vodi. Od štetnih primjesa sadrži biuret, koji je posebno štetan ako se urea koristi u ishrani stoke. Ukoliko ga UREA sadrži u većim količinama, može štetno djelovati na gajene biljke.

Đubrivo je fiziološki kisele reakcije (nakon transformacije u zemljištu zaostaju nitrati), pa se ne preporučuje njegovo duže korišćenje na kiselim zemljištima. Za potpunu neutralizaciju nastale azotne kiseline potrebno je svake godine ili povremeno (svake 2. ili 3. godine) upotrebiti ekvivalentnu količinu krečnjaka za održavanje pH vrijednosti zemljišta (oko 85 kg CaCOna 100 kg unijetog karbamida).

Primjena

Urea se može primjenjivati u čvrstom i tečnom stanju. U čvrstom stanju urea se može koristiti pri osnovnoj obradi, predsjetveno, startno i u prihranjivanju. Ureu istovremeno sa sjetvom ne treba primjenjivati, jer se oslobađa NH3 koji može štetno djelovati na klicu. Urea je đubrivo koje se sporo razlaže u zemljištu, tako da biljke postepeno usvajaju azot, pa se on ne ispira iz zemljišta.

Takođe, važna osobina UREE je dugo djelovanje u zemljištu i često može da osigura optimalnu snabdijevenost biljaka azotom.

Načini primjene uree mogu biti različiti i to zaoravanjem u jesen prilikom osnovne obrade, zatanjiravanjem prilikom predsjetvene pripreme i prihranjivanjem u toku vegetacije. Kod usjeva rijetkog sklopa obavezno je unošenje kultivacijom, dok kod usjeva gustog sklopa (strna žita) prihranjivanje se obavlja bez unošenja u zemljište ili primjenom rastvora uree na zemljište ili list biljaka. U tečnom stanju urea se može primijenjivati fertirigacijom, pri čemu se unosi u posljednje količine vode za navodnjavanje, da se ne bi isprala sa biljke.

FOLIJARNA PRIMJENA

Prilikom folijarne primjene mora se voditi računa o koncentraciji rastvora. U početnim fazama, dok su listovi mlađi, primjenjuju se niže koncentracije, dok se kasnije koncentracije povećavaju do maksimalne za pojedine kultura.

Pšenica i trave podnose najvišu koncantraciju uree, oko 30 %. Povrtarske biljke su mnogo osjetljivije, krastavac podnosi koncentraciju do 0,60 %, paradajz do 0,72 %, kupus do 1 %, luk do 2,4 %. Prskanje treba obaviti ujutru ili predveče, po oblačnom vremenu, nikako po jakom suncu, jer se tako smanjuju gubici azota volatizacijom, odnosno isparavanje u obliku amonijaka. Takođe, pri površinskoj primijeni na karbonatnim i alkalnim zemljištima, pri višim temperaturama dolazi do gubljenja azota isparavanjem i do 30 %, tako da je dovoljno ureu unijeti u zemljište do 5 do 6 cm kako bi se gubici smanjili.

Posebna pogodnost primjene rastvora uree je njena dobra kompatibilnost sa sredstvima za zaštitu bilja, pa se dosta koristi u voćarskoj i povrtarskoj proizvodnji. Osim korišćenja u poljoprivredi, zbog svojih dobrih fizičkih i hemijskih osobina urea se može koristiti i u druge svrhe.

U visokim koncentracijama može se primjenjivati za defolijaciju – ubrzavanje opadanja lišća sa voćnih sadnica, radi ubrzavanja sazrijevanja i bržeg presađivanja, kao i i defolijaciju voćaka i vinove loze u koncentraciji 4 %, kako bi ušle u zimu spremne. Može se koristiti i u ishrani preživara kao neproteinski izvor azota.

Evo kako da sami napravite poznato italijansko piće Amaretto

Amaretto je popularni italijanski liker od badema, začina i koštica marelice. Ima dobro uočljiv miris i specifičan ukus, nešto nalik marcipanu. U narednom tekstu donosimo vam recept po kome sami možete napraviti piće Amaretto.

Sastojci za Amaretto

  • 0,5 l alkohola
  • 0,5 l vode
  • 0,2 l vinjaka (ili konjaka)
  • 350 g šećera
  • 100 g badema
  • 200 g koštica marelice
  • pola šolje suvih marelica
  • 2 kašike sjemenki anisa
  • 2 kašike sjemenki komorača
  • 2 klinčića

Priprema

Nasjeckajte suve marelice na male komadiće, stavite u teglu i prelijte sa pola šolje vode i vinjaka i ostavite 5 sati da se namaču. Zatim zdrobite koštice marelica, kao i druge začine, no nemojte ih previše utisnuti. Sve stavite u teglu gdje su se namakale suve marelice pa dodajte ostalu tečnost (alkohol, konjak, vodu). Sve dobro izmiješajte. Macerirajte mješavinu mjesec dana, povremeno protresite ili promiješajte sadržaj.

Zatim sve procijedite do bistrog sadržaja. Uzmite 4 kašike šećera koji ćete karamelizovati na laganoj vatri dok ne dobije zlatnožutu boju. Onda dodajte ostatak šećera i vode pa zagrijavajte dok se ne rastopi i prokuva. Kada se ohladi, pomiješajte sa procijeđenim maceratom i ostavite da miruje sljedećih 15 dana.

Ponovo procijedite, flaširajte i prijeu potrebe ostavite da odstoji najmanje 3 mjeseca.

Izvor: agrosavjet.com/ literatura: mediteranske travarice i likeri

PROČITAJTE:

Liker ili digestiv od artičoke – Napravite ukusno piće za bolju probavu

Kako da napravite liker od jabuke

Recept za liker od ljekovitog bilja i meda

Vinova loza – Rezidba za rod

Rezidba za rod – Jednom kada je vinova loza formirana, potrebno je svake godine orezivati lastare kako biste ih podstakli da rađaju, a i da zadržite razvoj kordunice u željenim granicama.

Od polovine februara do polovine marta

Zavisno od sorte, orežite lastar iznad drugog, trećeg ili četvrtog dobro formiranog, dakle dobro vidljivog okca, počevši od osnove.

Odstranite lastare koji su rađali prethodne jeseni, odrezavši ih pri njihovoj osnovi. Kada orezujete iznad trećeg ili četvrtog okca, zadržite samo okce pri osnovi koje će da da novi lastar za zamjenu i zadržite okce na vrhu koje će da da rodni lastar, a odstranite srednja okca.

Od maja do septembra

U junu ograničite dužinu lastara na 40 cm do 50 cm: odsijecite rodne lastare otprilike na mjestu koje se nalazi dva lista nakon posljednjeg grozda.

Ako neki lastar za koji ste mislili da je rodan na kraju ne nosi grožđe, odstranite ga. Takođe uklonite sve druge lastare pri osnovi kordunice. Tokom čitavog perioda vegetacije takođe odstranjujte spavajuća okca koja se razvijaju pri osnovi listova. Odsijecite sačuvane lastare na 50 cm do 60 cm dužine. Odsijecite sve raštljike.

Rezidba prilagođena svakoj sorti – sortna rezidba

Većina sorti vinove loze orezuje se kratko iznad drugog dobro formiranog okca. Ipak, na nekim sortama prvo rodno okce nalazi se na trećem ili četvrtom koljencu (nodusu), počevši od osnove. Ovdje je, dakle, potrebno orezivati na duže.

Muskat i čapski biser (franc. Perle de Csaba) orezuju se iznad trećeg okca. Frankovka i bujnije sorte (prečnik lastara je veći) orezuju se iznad četvrtog okca.

Sadnice (lozni kalemovi) različitih sorti vinove loze možete pogledati OVDJE.

Kako da raspoznate rodne i nerodne organe

  • Za razliku od svih ostalih vrsta voća, rodna i nerodna okca na vinovoj lozi spolja izgledaju isto. Samo njihov položaj na lastaru omogućuje nam da predvidimo kako će se razviti.
  • Na mladoj jednogodišnjoj lozi, dobro formirana, dakle dobro vidljiva okca na vrhu i pri osnovi većinom su nerodna. Rodna okca su smještena u središnjem dijelu lastara.
  • Mogu postojati pri osnovi lastara jedva vidljiva okca, uglasta okca, koja su takođe nerodna.

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Rezidba vinove loze u obliku horizontalne kordunice

Vinograd – Bolesti vrebaju tokom zimskog mirovanja

Kada je najbolje saditi vinovu lozu?

AFELANDRA – Dekorativna sobna biljka koja voli vlagu i toplotu

Afelandra (Aphelandra) je veoma dekorativna sobna biljka, porijeklom iz Južne Amerike, priprada porodici Acenthaceae. U prirodi ih ima puno vrsta, ali je samo jedna A.squarrosa (afelandra tigrasta) pogodna za sobno uzgajanje.

U obliku je skladnog grmića, lijepo oblikovanih listova sa upadljivim svijetlo obojenim žilama. Kupuje se obično u dobu kada je ukrašena svijetlo žutim cvijetom u obliku klasa.

Kratkog je vijeka, godinu do dvije, zahvalna za gajenje. Cvjeta u toku cijelog ljeta, samo joj treba obezbijediti dosta vlage i svjetlosti.

Obično je visoka tridesetak centimetara, ali ako doživi drugu godinu, može i da udvostruči veličinu.

Afelandra – Njega

Afelandra dobro podnosi temperaturna kolebanja u stanu, ali ne moramo da eksperimentišemo. Najbolje ako je 15-21ºC, uz dosta vlage, svakodnevnog orošavanja i rednovnog prihranjivanja na svakih 14 dana.

Dakle, treba da stoji na svjetlom mjestu, ali ne na suncu, jer listovi bi mogli da joj se oprže. Redovno treba da se zaliva (dva puta nedjeljno), u periodu cvjetanja i češće, dok je kasnije dovoljno jednom nedjeljno. Ako krenemo opet da je obilnije zalivamo, počeće ponovo da raste.

Kao tropskoj biljci, odgovara joj vlažan vazduh. Svakodnevno prskanje vodom sobne temperature, ako i vlažni kamenčići u donjoj posudi saksije veoma će joj prijati.

Vlagu i temperaturu treba smanjiti u doba cvjetanja, pa će duže cvjetati. Uvenuli cvijet treba pokidati odmah ispod čašice.

Presađivanje i razmnožavanje

Presađujemo je na proljeće, poslije perioda mirovanja, tako što iscrpljenu zemlju zamijenimo novim kompostom. U to vrijeme afelandra izbaci i nekoliko izdanaka. Odsiječemo ih, poprašimo hormonskim praškom za zakorijenjavanje i posadimo u supstrat načinjen od humusa i pijeska. Saksiju sa reznicom čuvamo na toplom i vlažnom mjestu.

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Impatiens ili vodenika – Kakvu njegu traži da bi cvjetala cijelo ljeto

Havorcija je dragulj među sukulentima, laka za održavanje, prelijepog izgleda

Monstera – Savjeti za uspješnu njegu i gajenje

Ovog proljeća posadite MAJČINU DUŠICU u baštu ili saksiju – Nema korisnije biljke od ove!

Mali zimzeleni grm sa svijetlo ljubičastim cvjetovima prijatnog mirisa je majčina dušica ili timijan koji nam je došao još od Egipćana i starih Grka.

Biljka se ubrzo proširila širom Evrope, a danas se koristi uglavnom u kulinarske svrhe, ali kao ljekovito blago.

Postoje čak 4 razloga zbog kojih morate da imate majčinu dušicu u svojoj bašti ili u saksiji:

1. Praktično je besmrtna

Majčina dušica se lako uzgaja i nevjerovatno je izdržljiva. Najbolje uspijeva u ilovači ili na pjeskovitom zemljištu, na potpunom ili djelimičnom suncu. Majčina dušica se sadi u blizini kupusa, jer tako drži štetočine dalje od ove sadnice.

Ako gajite majčinu dušicu u zatvorenom prostoru, obezbijedite joj najmanje 6 sati sunčeve svjetlosti i smjestite je u prostoriju sa visokom temperaturom i vlagom. Dopustite da se gornji sloj zemlje osuši između zalivanja.

2. Divno miriše

Ako tražite aromatičnu biljku za svoj vrt ili kuću, obavezno izaberite majčinu dušicu. Njen divan miris osjetićete svaki put kada prođete pored nje. Jednom kada osjetite taj divni miris majčine dušice, shvatićete zašto su Rimljani koristili ovu biljku za osvježavanje prostorija.

3. Odvraća štetočine iz bašte

Ukoliko se bavite organskom baštom, savjetujemo vas da posadite majčinu dušicu oko svog povrtnjaka. Ova biljka će zaštititi kupus od napasnika, ali i kukuruz i paradajz.

4. Privlači oprašivače

Majčina dušica će svojim mirisom privuć leptire i pčele u vašu baštu. Osim što će tako vaša bašta da izgleda življe i ljepše, ovi korisni insekti će vrijedno da opraše svaki cvijet u vašoj bašti.

Obzirom da su pčele postale gurožene u cijelom svijetu, ono što možete da uradite je da posadite što više majčine dušice kako biste nahranili i sačuvali ova vrijedna stvorenja.

Majčina dušica u kulinarstvu

Ulje sa majčinom dušicom: U flašu sa maslinovim uljem ili vinskim sirćetom stavite po nekoliko grančica svježe majčine dušice. Nakon nedelju dana imaćete divan preliv za salatu.

Maslac sa majčinom dušicom: U činiji pretopite malo maslaca i dodajte sitno sjeckanu majčinu dušicu. Kada se maslac ohladi, čuvajte ga u frižideru i uvijek koristite po kašičicu ili više, kada spremate krompir ili bilo koje meso, ali i tjesteninu.

Hljeb sa majčinom dušicom: Rastopite kvasac sa malo mlake vode i šećera, zatim dodajte so, malo ulja, brašno i sitno sjeckanu, svježu majčinu dušicu. Umijestie glatko tijesto. Nakon sat vremena, tijesto prebacite u pleh. Premažite razmućenim žumancetom i pecite na 180 stepeni oko pola sata.

Dodatak mesu: Bilo koje meso obožava majčinu dušicu. Najbolje se slaže uz jagnjetinu, ali i piletinu. Prije spremanja, meso dobro namažite sa solju i sitno sjeckanom majčinom dušicom.

Liječenje majčinom dušicom

Čaj od majčine dušice: Uklanja sluz iz pluća, smiruje stomak, smiruje glavobolju, ublažava menstrualne probleme.

Čaj od majčine dušice možete koristiti i za dezinfekciju usta. Ulje od majčine dušice koristi se za podsticanja rasta kose, ali i za ublažavanje bolova.

Izvor: stil.kurir.rs

PROČITAJTE:

Majčina dušica – biljka koja svima prija /VIDEO/

Ljekovite biljke koje bi trebalo da probate

Nana, metvica ili menta – Priprema čaja i ljekovita svojstva!

Ovoliko CRVENOG MESA bi trebalo da pojedemo na dnevnom i nedjeljnom nivou

Crveno meso pokreće brojne polemike – Koliko ga treba jesti, zašto je dobro, zašto nije, da li možemo da pretjeramo u konzumiranju? Mišljenja stručnjaka su različita.

Šta podrazumijevamo pod crvenim mesom?

Postoji nekoliko vrsta – govedina, teletina, janjetina, divljač i kozetina. Svinjetina je prema nutritivnom sastavu crveno meso, ali u kulinarstvu često spada i pod bijelim.

Kardionol Stiven Kopki ističe da se ove vrste svrstavaju u tri kategorije: mljeveno meso, prerađeno meso i zadnja kategorija je komad mesa u ‘prirodnom’ obliku poput odreska.

– Nije prerađeno, nema nikakve dodatke. Ako već jedete crveno meso, birajte ga u ovom obliku – kaže on.

Koliko onda crvenog mesa treba da unosimo?

Kopki ističe da sve zavisi od kategorije mesa. Meveno meso i prerađeno bi trebalo izbjegavati, a može se konzumirati ono u cijelosti, kao što je odrezak – ali ne više od 85 grama dnevno, odnosno 595 grama nedjeljno.

Stručnjaci su naglasili da je preporučena količina unosa jednaka za muškarce i za žene.

Iako neki ljudi smatraju da je izbacivanje crvenog mesa iz ishrane rigorozno jer čovjek je jeo meso od svog nastanka. Kardiolog nagalašava da tada nije bilo prerađevina, hormona, dodataka kod uzgoja i sličnih štetnih stvari koje postoje danas u mesnoj industriji, pa je normalno da se ishrana kroz vjekove promijenila.

Izvor: novosti.rs

PROČITAJTE:

Ovo su najzdravije vrste mesa

Kako pravilno odmrznuti piletinu

Kako idealno osušiti meso?

Najvažnijih pravila za uzgoj brokolija

Brokoli je biljka koja pripada porodici kupusnjača, a odlikuje ga izrazito velika količina kalcijuma i vitamina C. Rana proljetna sjetva brokolija se može obaviti krajem februara, odnosno početkom marta ukoliko klimatski uslovi pogoduju, a mi vam izdvajamo 10 pravila za uzgoj brokolija koja će vam pomoći da imate kvalitetnu berbu.

Pravila za uzgoj brokolija

1. Brokoli zahtjeva srednje teška zemljišta, dobro drenirana, najbolje mu odgovara ilovasto – pjeskovito zemljište i glinasto – ilovasto.

2. Najadekvatnija temperatura za razvoj ove kupusnjače je od 14 do 19 stepeni.

3. Usljed previsokih temperatura dolazi do žućenja cvjetova i propadanja brokolija.

4. Najidealnija pH vrijednost zemljišta se kreće od 5,7 do 6,5.

5. Najbolje predkulture: mahunarke, krastavac, mladi krompir, crni luk.

6. Da bi se stvorila lijepa ruža neophodno je učestalije zalivanje nakon rasađivanja.

7. Nakon pet nedjelja će se oformiti 4,5 listova i tada je brokoli spreman da se presadi.

8. Veoma mu odgovara đubrenje stajnjakom.

9. Idealno mjesto za brokoli je ono gdje je dobro osvjetljeno ali zaštićeno od vjetrova.

10. Prilikom rasađivanja razmak redova treba da iznosi od 50 do 60 centimetara, a u redu od 40 do 50 centimetara.

Izvor: agromedia.rs

PROČITAJTE:

Uzgoj brokolija tokom cijele godine

Listovi brokolija: Bacamo ih, a oni su nevjerovatno zdravi

Brokoli je vitaminska bomba – Evo zašto je jako važno da ovo moćno povrće uvrstite u svoju ishranu!