Naslovnica Blog Stranica 428

Suša umanjila prinose krompira

Prinosi krompira u rogatičkom kraju će zbog suše biti umanjeni za 30 i više procenata, rekao je Milanko Ristanović, inženjer poljoprivrede u firmi „Agros“.

Ristanović, koji je zadužen za sjemensku proizvodnju u „Agrosu“, rekao je da su ove godine zasijali 30 hektara oranica sjemenskim krompirom, što je više nego prošle godine, a očekuju da prinosi budu oko 20 tona po hektaru ili dvije tone po dunumu.

„Raniji prosjek je bio 25 do 30 tona po hektaru. Vađenje krompira biće realizovano krajem septembra ili u prvoj polovini oktobra ove godine“, rekao je Ristanović Srni i dodao da će nastaviti da otkupljuju od kooperanata.

On je istakao da bi u ovom periodu od velike koristi bile padavine, jer sada dolazi do odsijecanja i nalivanja krtola i potrebno je najviše vlage.

„U narednih petnaestak dana padavine bi dobro došle, a krajem avgusta već bi bilo kasno. Ali, one dobro dođu u svakom periodu kada se vadi krompir da se ohladi kako bi bio lakše uskladišten“, objasnio je Ristanović.

On je istakao da ove godine nije bilo napada plamenice zbog visoke temperatura i pojave plamenjače, ali je teškoće pravila zlatica i razvoj njihovih larvi kojima pogoduje toplo vrijeme.

„Bio je veći broj tretiranja jer zbog pojave zlatice biljka stagnira u razvoju“, napomenuo je Ristanović.

Rod hercegovačkog grožđa veći za 25 odsto

Hercegovački vinari očekuju da će ovogodišnji rod grožđa biti veći za oko 25 odsto od prošlogodišnjih jer je pogodovalo vrijeme sa dosta sunčanih dana, bez padavina.

Grožđe u Hercegovini, tvrde vinogradari, daleko je ispred ostalih po rodu i kvalitetu zbog povoljnih prirodnih uslova i mnogo sunčanih dana.

Član Upravnog odbora Udruženje vinogradara i vinara istočne Hercegovine „Vinos“ Ranko Petijević rekao je Srni da očekuju veći prinos i kvalitetniji rod nego prošle godine jer su vremenski prilike bile povoljnije.

„Kvalitet našeg grožđa je izuzetan. Žilavka, na primjer, nigdje ne uspijeva osim u Hercegovini. Grožđe iz Hercegovine zbog mnogo sunčanih dana je daleko ispred ostalih sjevernih sorti, a kod nas su južnjačke – merlo, vranac, žilavka, šardone, kabernet, koje su prepoznatljive i daju dobar prinos i kvalitet vina“, naglasio je Petijević.

Petijević, vlasnik Vinarije „Petijević“ iz Trebinja, najavio je da će berba grožđa ove godine kasniti oko 15 dana, jer je maj bio hladan i kišovit, pa će rane sorte bijelog šardonea početi da se beru oko 10. septembra, a vranca u drugoj polovini naredno mjeseca.

On je istakao da se u Hercegovini, posebno u Trebinju, svake godine sade novi zasadi i godišnje se povećava za oko dva procenta.

Obično se sade novi zasadi sorti po kojima je Hercegovina prepoznatljive – žilavke i vranc.

„Na parceli sam zasadio novi vinograd od 2.400 loza, a planiram ove jeseni da sadim još jedan. Isplati se, ali ima dosta posla i nije lako raditi u vinogradima“, dodao je Petijević.

On je dodao da je grožđe ove godine bilo lakše sačuvati zbog povoljnih vremenskih prilika budući da je bilo manje potrebe za zaštitom.

Ako se zemlja u hercegovačkim vinogradima maksimalno iskoristi, kao što radi ovaj domaćin, po dunumu može da se zasadi 700 loza od kojih je najbolje da svaka daje do tri kilograma grožđa, odnosno ukupno dvije tone po dunumu ili nešto više od 20 tona po hektaru.

Petijević je dodao da je zadovoljavajući rod koji prati kvalitet od 17 do 22 tone grožđa po hektaru.

„Pratim rod i ako prerodi smanjujem da ne bude po čokotu više od tri kilograma, radi kvaliteta vina, jer ako previše rodi loza ne može kvalitet vina da bude očekivani“, pojasnio je Petijević.

On je ukazao da bi za domaće vinare i vinogradare od velikog značaja bilo da se adekvatno zakonski uredi uvoz nekvalitetnog grožđa i vina u rinfuzi koje se, kako je rekao, poslije prepakuje, što loše utiče na domaće proizvođače koji imaju kvalitetno grožđe i vino.

U Trebinju, gdje je klima najpovoljnija za vinogradarstvo, ima oko oko 20 registrovanih vinarija.

Petijević je dodao da ima i oko 100 drugih manjih proizvođača vina, a sve je više ljudi koji sade vinograde, posebno u Trebinjskom i Popovom polju.

Vina iz Hercegovine se, kako je istakao, izvoze širom svijeta, posebno ona koja dolaze iz velikih vinarija kao su „Tvrdoš“, „Vukoje“ i „Anđelić“, a ostali izvoze i prodaju na domaćem i tržištima u regionu.

Razmaci i dubina sadnje LIJESKE!

Prilikom podizanja zasada lijeske mora se voditi računa o dobrom izboru parcele, klimatskim uslovima, pripremi zemljišta, đubrenju, izboru sadnog materijala i sorti lijeske, obaveznom navodnjavanju ali i o razmamacima između sadnica i dubini sadnje.

U ovom tekstu govorićemo od razmacima i dubini sadnje lijeske.

Razmaci treba da osiguraju trajno dobro osvjetljenje cijelih žbunova. Oni zavise od bujnosti sorte, klimatskog mjesta, plodnosti i vlažnosti zemljišta (tamo gdje će se vršiti navodnjavanje najveći).

U praksi se uzimaju sljedeći razmaci:

  • 5×5 m – najmanji
  • 6×6 m – za bujnije sorte i vlažnije zemljište
  • 7×7 m – za plantaže na jako plodnim zemljištima i u toploj primorskoj zoni koja će se navodnjavati

Pročitajte: Lijeska – Bolesti i štetočine

Sadnja u kvadrat se preporučuje iz dva razloga:

  1. I u preiodu najveće širine žbunova lijeske sva periferija krošnji je dobro osvjetljena
  2. Lješnici se lakše stresaju bilo mašinski ili ručno

Ljesku treba saditi u jesen i po sadnji zagrnuti. Jame se kopaju samo toliko duboke koliko je potrebno da se u njih smjesti i na sve strane lako rasporede sve krupnije žile pošto se prikrate na 20 do 25 cm dužine. U kućnim vrtovima gdje se zemljište ne ore traktorima jame treba da budu najmanje 150 cm široke i 40 cm dubike, pa unošenje pregorelog stajskog, fosfornog i kalijumovog šubriva na isti način i u istim količinama izvršiti kao pri sadnji ostalih voćaka.

 

 

Sve proizvedeno brzo se proda – Porodica Demirović zadovoljna proizvodnjom ARONIJE

Ljekovitost aronije nadaleko je poznata. Osim što čisti organizam od štetnih supstanci i teških metala, aronija je poznata i kao biljka bogata vitaminima, mineralima i antioksidansima. Uzgoj aronije, zbog toga, predstavlja dobru priliku za zaradu.
Porodica Demirović iz Petrova kod Prijedora ovu biljku zasadila je na površini od jednog haktara. Sokovi, čajevi i džemovi samo su dio asortimana koje nude kupcima. Sve proizvedeno – brzo se proda.

Domaće je najkvalitetnije. Upravo ovom mišlju vodili su se Demirovići, kada su odlučili da se posvete uzgoju aronije. Bilo je to prije šest godina. Danas, njihova plantaža površine 10 dunuma, jedna je od najvećih na ovim prostorima. Da bi se stiglo do uspjeha i kvalitetnog proizvoda, kažu, potrebno je mnogo želje, rada i odricanja.

– Bazirali smo se na organsku proizvodnju aronije, okopavanje, prskanje samo na bio bazi – drin, stajnjak đubar, a najviše radimo i kopriva prskanje. Ima najviše posla oko korova, košenja – rekao je Amir Demirović uzgajivač aronije iz Petrova kod Prijedora.

Na plantaži je ovih dana radno. U toku je berba. Posla je mnogo, pa su angažovani svi članovi domaćinstva – od najmlađeg do najstarijeg. Zbog suše, ova godina za aroniju je bila teža od prethodnih, pa se očekuje prinos od oko pet tona, što je nešto manje nego prethodnih godina. Kako bi sve na vrijeme bilo obrano, tu su i sezonski radnici. Njih trideset.

– Ne treba vam bolji lijek za depresiju. Opustite se, berete, brojite jednu po jednu, upoznate nove prijatelje – kaže Marija Čirkić, sezonski radnik.

Dio svježe obranih aronija suši se na prirodan način, a od njih se pravi čaj. Drugi dio se zamrzava, nakon toga se cijede i od njih se pravi prirodni sok. U proizvodni pogon Demirovići su uložili mnogo truda, ali i novca, međutim, isplatilo se, jer sve proizvodeno brzo pronađe kupce. Domaće , ali i one iz inostranstva.

– Naši proizvodi mogu se kupiti u Krajiškoj kući u Banjaluci, u Sarajevu, imamo u Prijedoru bio-korner naš, idemo na sajmove redovno. Naša dijaspora dođe, pokupuje to, i zadovoljni smo – naveo je Fikret Karagić uzgajivač aronije iz Petrova kod Prijedora.

Pročitajte: Aronija – Tri načina njenog razmnožavanja

Od veliko značaja je i podrška resornog ministarstva i grada Prijedora.

– Ministarstvo svake godine podstiče sertifikaciju tih proizvoda, imaju i mjere za brendiranje poljoprivrednih proizvoda – istakao je Siniša Slijepac, poljoprivredni klaster „Una-Sana“.

Demirovići su u uzgoju aronije pronašli svoj mir, ali i ezistenciju. Uz dovoljno želje i posvećenosti, tvrde da se, od svog rada, ovdje može i te kako dobro živjeti. Preporučuju i drugima da razmisle o ovoj proizvodnji, i kažu – uvijek su spremni da daju savjet budućim proizvođačima.

Ovčije mlijeko od posebne važnosti u ishrani ljudi!

Ovčije mlijeko kao lijek, bogat je  izvor proteina i slabo je zastupljeno u potrošnji. Neopravdano zapostavljeno ovčije mlijeko se često koristi samo kao osnova za proizvodnju sireva.

Zbog posebne važnosti za ishranu posljednjih godina ovčije mlijeko se preporučuje i od Svjetske zdravstvene organizacije. Njihovi stručnjaci tvrde da se radi o najkvalitetnijoj vrsti mlijeka, koje je iz neopravdanih razloga neznatno zastupljeno u jelovniku savremenog čovjeka.

Ovčje mlijeko je bijele boje, ugodnog ukusa i većinom bez mirisa. Količina i sastav mlijeka zavisi su od velikog broja faktora, prema kojima se može svrstati u tri osnovne skupine: genetski (rasa, individualnost), fiziološki (stadijum i redoslijed laktacije, zdravstveno stanje, dob ovce, broj jagnjadi) i ekološki (ishrana, način muže, uslovi držanja, godišnja dob, klima).

Bjelančevine u ovčjem mlijeku uglavnom su u obliku kazeina (75 – 80%). Ovčje mlijeko, u poređenju sa kravljim, ima sličan sadržaj laktoze. Sadržaj laktoze u mlijeku varira ovisno o laktaciji i zdravstvenom statusu vimena.

Na početku laktacije sadržaj laktoze je viši, dok je pri kraju laktacije niži. Ovce čije je vime oboljelo od mastitisa imaju viši sadržaj laktoze te se sadržaj laktoze može uzeti kao pokazatelj zdravlja vimena ovaca.

Pročitajte: Magareće mlijeko i do 100 KM za litar, proda se svaka kap

S obzirom na sadržaj nekih vitamina ovčje je mlijeko bogatije u odnosu na kravlje mlijeko.

Laktacija ovaca traje od 150 – 240 dana, a ovisi o rasi, mliječnosti i drugim faktorima. Rasa značajno utiče na količinu i kvalitet mlijeka. Tako se istočnofrizijska ovca s pravom naziva najmliječnijom rasom, jer daje i preko 600 kilograma mlijeka u laktaciji. Naše rase ovaca daju znatno manje mlijeka i količina se kreće od 40 – 150 kg. Najviša proizvodnja mlijeka se postiže u razdoblju od 3. do 4. sedmice laktacije, dok kasnije opada.

Istočnofrizijska ovca

Područje nastanka ove rase je istočna Frizija, koje obiluje nizijskim predjelima pretvorenim u pašnjake s visokom vlažnošću zraka te bujnom i bogatom pašom. Ovce imaju veliku i grubu glavu s izraženim nosnim profilom te dosta izražene suzne jamice i krupne oči. Uši su joj dosta duge i okrenute prema naprijed.

Ova rasa nije rogata. Tijelo joj je obraslo vunom bijele boje, dok su glava, uši, donji dio nogu, rep te područje oko sjedne kosti obrasli tankom dlakom. Vime im je dobro razvijeno, s izraženim sisama, pogodno za mašinsku mužu. U laktaciji koja traje 7 mjeseci daje 500 – 600 kg mlijeka i ubraja se u najmliječniju rasu ovaca u svijetu. Prosječna dnevna proizvodnja mlijeka je oko 3 kg i visoke je plodnosti (200 – 300%).

Travnička pramenka

Ubraja se u kombinovanu rasu, za prizvodnju mlijeka i mesa. Nastala je u okolini  Travnika, na padinama planine Vlašić, u srednjoj Bosni. Tjelesna  masa ovaca je 70 kg, a ovnova 75 kg. Čvrste je tjelesne građe, s dugom leđnom linijom i dugim repom. Ima čvrste i jake noge, sa dobro razvijenim papcima crne boje. Godišnje daje od 2 – 2,5 kg vune. U laktaciji dužine 253 dana ovce su proizvele 137 kg mlijeka. Plodnost se kreće od 120 – 140%.

Cigaja

Cigaja se ubraja u najstarije, srednje velike rase ovaca trojnog pravca proizvodnje (meso – vuna – mlijeko). Glava joj je srednje veličine, uska, s ispupčenim nosnim profilom, koji je naročito izražen u ovnova. Rasa je bezroga, iako se, i to posebno u ovnova, mogu naći tamni, spiralni rogovi. Tjelesna masa ovaca je 60 – 80 kg, a ovnova 80 – 120 kg. Prosječna godišnja masa vune je 3 – 5 kg. Plodnost je 110 – 160%. Porođajna masa janjadi oko 4 kg. Mliječnost je dobra i u laktaciji od 180 dana daju od 50 – 150 kg mlijeka.

DŽEM OD NANE I LIMUNA – NEŠTO NOVO NA VAŠOJ TRPEZI

Isprobajte ovaj novi ukus, nećete se pokajati. Napravite domaći džem od nane i limuna.

Sastojci:

  • 1 kg šećera
  • 500 ml vode
  • 250 g nane (mente)
  • 2 limuna

Priprema:

Listove nane (mente) operite zajedno sa stabljikama, osušite i isjecite. Limun zajedno sa korom sitno isjeckajte. Stavite u šerpu, kuvajte 10 minuta, pa ostavite jedan dan da se natapa. Dobro procjedite smjesu, dodajte šećer i kuvajte dok se ne zgusne. Vruć džem od nane i limuna sipajte u sterilne tegle i zatvorite.

Pročitajte: Jednostavan recept za ukusan DŽEM OD KUPINE

Cijena vraća vjeru u kupinu

Berba kupina u Pomoravskom okrugu na oko 600 hektara je u punom jeku, kupine su kvalitetne, pune šećera i suve materije, a otkupna cijena je oko tri do četiri puta veća nego prošlih godina, kad su mnogi kupinjaci u ovom kraju posječeni zbog niske otkupne cijene.

To vraća osmjeh i nadu, kupina će postati rentabilna, platiće se troškovi proizvodnje i ostati “neka zarada”, prestaće krčenja kupina, ocijenili su za Tanjug uzgajivači u ovom dijelu Srbije. Oni očekuju da će cijena “još malo porasti”, a sada je hladnjačari plaćaju oko 200 dinara za kilogram, zavisno od kvaliteta i sorte.

Radiša Petrović iz Sekuriča, opština Rekovac, koji plantažu kupina ima kraj starog puta Jagodina – Kragujevac, izjavio je za Tanjug da je otkupna cijena prošle godine bila 50 i 60 dinara za kilogram i “sa takvom cenom, zbog velikih i skupih ulaganja, cijene berača, proizvođačima nije ostajalo ništa od zarade”.

Pročitajte: Vino od kupina: Šta sve treba da znate o proizvodnji

U Levču i opštini Rekovac, izrazito voćarsko vinogradarskom kraju, kupinom je zasađeno oko 400 hektara, a zbog niske cijene prošlih godina, mnogi su plantaže kupina iskrčili, ističu kupinari. Oni dodaju da je bilo godina kada kupinu nisu ni brali, jer bi otišli u još veće gubitke.

Berba kupine

Mnogi beru sami, ali je problem što je ovaj kraj sa izrazito staračkim domaćinstvima, sela su pusta i nema ljudi za rad. Nekima pomažu rođaci koji dolaze iz drugih gradova, ali su problem i visoke temperture koje ne prijaju ni kupinama ni beračima, tvrde oni.

Kupinari podsjećaju da su potrebne tri godine da se zasad kupina podigne, da se održava, đubri mineralnim đubrivima, hemijski tretira, što je skupo i da je cijena ispod 100 i 150 dinara za kupinu niska.

Pročitajte: Osnovno đubrenje kupina u kasnu jesen

U ovom kraju dominira sorta čačanska bestrna koja je posebno dobro rodila, ali je dosta zasađena i torn fri, tripl kraun i loh nes.

Prinosi se kreću oko 12 tona, ali ima površina na kojima se prinos procijenjuje i na više tona po hektaru.

Izvor: agrotv.net

Uslovi koje treba da zadovoljava soja za industrijsku preradu

0

Soja je sirovina koja se često koristi u industriji ulja i za proizvodnju dizel goriva. Da bi njome moglo da se trguje, ona mora da zadovoljava određene uslove kvaliteta i higijenske ispravnosti.

Soja namijenjena industrijskoj preradi mora da ispunjava sljedeće uslove:

  • da je zdravo, jedro, suvo i bez pljesni;
  • boja sjemena žuta;
  • na presjeku sjeme mora biti žute boje;
  • dozvoljeno je da u masi sjemena, bude najviše 2% sjemena soje smeđe ili druge boje;
  • da ne sadrži više od 2% ukupnih nečistoća;
  • vode i drugih isparljivih materija do 13%;
  • ulje (petrol – etarski ekstrakt) najmanje 16%;
  • slobodne masne kiseline ekstrakta (kao oleinska) do 1% i
  • protein najmanje 36,5%.

Nečistoće, odnosno primjese mogu biti organskog i neorganskog porijekla.

Pročitajte: Soja u ishrani živine – Najbolji načini za njeno korištenje

U organske nečistoće spadaju: djelovi stabljike, lista i mahune, sjeme drugih biljaka i sjeme drugih uljanih biljaka.
U neorganske primjese spadaju: pjesak, zemlja, kamenje, prašina i dr.

Soja za industrijsku preradu ne smije da sadrži strane primjese koje se tokom prerade ne mogu odstraniti i mogu štetno djelovati na zdravlje ljudi.

Autor: Dipl.inž Jorgovanka Vlajkovac

Izvor: PSSS 

 

Evo šta ORHIDEJE privlače u vaš dom – Žene će se posebno iznenaditi

Orhideja je jedna od najljepših biljaka koje možete gajiti u svom domu. Ona nas podsjeća na ljubav i nježnost, a vjeruje se da su orhideje jedna od vodećih amajlija za žensku sreću. Smatra se da ova biljka ima snažne energetske potencijale.

Postoji na stotine različitih vrsta orhideja od kojih su neke otrovne. U nekim kulturama orhideja se koristila kao lijek za ublažavanje raznih tegoba poput reume, ginekoloških stanja, pa čak i kao protivotrov poslije ujeda zmije. Takođe, smatra se da zbog svog sastava orhideja može prenijeti ljepotu, pa se koristi često i u kozmetičkoj industriji. Ekstrakt i ulje orhideje koriste se u mnogim kremama za hidrataciju kože i elastičnost, a upotrebljava se i parfemima.

Napomena: Ne upotrebljavajte kućnu orhideju za liječenje ili kao kozmetiku jer može biti otrovna.

Pročitajte: Orhideja ne cvjeta – Evo nekoliko savjeta za pojavu prelijepih cvjetova

Feng šui

Prema feng šuiju orhideja je cvijet koji privlači ljubavnu sreću, štiti romantiča odnos između partnera i priziva susrete srodnih duša, a najčešće se preporučuje da je držite u spavaćoj sobi blizu kreveta. Orhideja se smatra isključivo ženskim cvijetom sa snažnom ženskom energijom, pa se vjeruje i da posebno donosi sreću ženama. Ako imate orhideju u kući, smatra se da će ženske osobe biti veselije, raspoloženije, pa čak i privlačnije.

U nekim zemljama se vjeruje da su osušene latice orhideje najjača amajlija i zaštita od toksičnih ljudi i konkurenata u ljubavi i na poslu. Zbog toga se latice orhideje nose u džepu ili u torbi. Ako brinete o svojoj orhideji i svakodevno je njegujete, ona će vam donijeti radost i blagostanje. Simbolično, žena koja se posveti njegovanju i razvoju orhideje može otkriti skrivene talente, poboljšati intuiciju i pročistiti svoje srce i energiju, piše Lovesensa.

Pročitajte: Pet savjeta uz koje će orhideje preživjeti ljetne vrućine

Orhideja je i zaštitnica doma od negativne energije, a vjeruje se da svaka boja stvara poseban štit. Tako na primjer, ljubičasta orhideja pomaže u borbi protiv lenjosti, žuta i narandžasta privlače energiju obilja, a bijela i ružičasta su pogodne za unutrašnju harmoniju, osećaj mira i samopouzdanja.

Kao predstavnica ženske energija, orhideja je zasita predivan ukras za vaš dom, pa se potrudite da je njegujete pravilno kako bi što duže živela, cvjetala i donosila vam radost.

 

Pravilno vađenje krompira

Pravilno vađenje krompira – Krompir treba vaditi kada su krtole završile svoj fiziološki razvoj uz odumiranje nadzemnih djelova, odnosno kada dostignu punu zrelost. Na cimi se to ispoljava najprije gubljenjem intezivne zelene boje, list dobija svetložutu boju, koja potom potamni i list počinje da se suši.

Poslije odumiranja listova, istim redom propadaju i stabljike, što znači da su prestale mogućnosti za dalji asimilacioni proces. Istovremeno slabi veza između stolona i krtola, pa se krtole lako odvajaju. Tada i krtole dostignu maksimalnu veličinu, te se može pristupiti vađenju iz zemlje. Pokožica je sasvim očvrsla pa se ne može skidati pri jačem pritisku prstom, što omogućava bolje čuvanje u toku zime.

Sjemenski krompir se vadi znatno ranije, prije intezivnog ljeta lisnih vaši, odnosno kada krtole dostignu optimalnu veličinu. Prvi rok vađenja određuje stručno lice koje vrši kontrolu proizvodnje sjemenskog krompira. U ovom slučaju obavezno je prethodno uništavanje zelene mase, kako bi pokožica na krtolama bar malo očvrsla prije vađenja.

Pročitajte:  Vađenje, skladištenje i čuvanje krompira

Vrijeme vađenja krompira u našim uslovima zavisi i od proizvodnog regiona, kao i od dužine vegetacionog perioda sorte. Rane sorte se mogu vaditi znatno ranije nego što se postigne fiziološka zrelost. Ono je isto tako u zavisnosti od cijene mladog krompira koja se postiže na tržištu.

Srednjerane i srednjekasne sorte, koje se kod nas pretežno gaje, vade se u ravničarskim krajevima ranije zbog ranijeg sađenja, i to obično u julu i avgustu, a u brdskim i planinskim regionima znatno kasnije, tj. u septembru i oktobru mjesecu. Kasnostasne sorte se zbog dužine svog vegetacionog perioda mogu vaditi i prije nastupanja fiziološke zrelosti, jer im vegetacija može trajati i do zimskih mrazeva. U tom slučaju obavezno je predhodno uništavanje cime, jer su ove sorte obično robusne, sa jako razvijenom cimom, koja otežava vađenje. Vađenje krompira je poželjno obaviti pri lijepom i suvom vremenu.

Pri tome treba paziti da krtole ne ostanu duže izložene suncu, jer to može uticati na nagomilavanje otrovnog alkaloida solanina u njima. Pri jačem sunčevom osvijetljenju može doći i do pojave ožegotina na pokožici. Od pravovremenog i pravilnog vađenja krompira u znatnoj mjeri zavisi i uspješno čuvanje krtola u toku zime. Oštećene, promrzle, ozlijeđene ili na drugi način povrijeđene krtole mogu biti mjesta kroz koja prodiru razna oboljenja, što u periodu čuvanja može izazvati znatne štete.

Pročitajte: Kako spriječiti KLIJANJE KROMPIRA

Vađenje krompira može se obaviti ručno, plugom ili mehaničkim putem. Mehaničko vađenje krompira je najsavršenije i tako u zemlji ostaje najmanje krtola. Kombajni predstavljaju najviši stepen mehanizovanog vađenja krompira i mogu biti samohodni ili ih vuče traktor. Uz vađenje obavljaju i skupljanje u sopstvene bunkere, prikolice ili džakove. Po širini radnog zahvata mogu biti jednoredi i dvoredi.

Da bi se uspješno primijenilo mehanizovano vađenje krompira i obezbijedio nesmetan rad mašina, neophodno je predhodno stvoriti potrebne uslove. Poželjno je da je i sađenje krompira obavljeno mehanizovanim putem, ili u pravim brazdama, kako bi se dobili pravi
redovi, a time obezbijedio i normalan rad mašina za vađenje krompira. Za uspješan rad vadilica, a posebno kombajna, neophodno je uništavanje cime, koje se može obaviti hemijskim ili mehaničkim putem. Hemijskim putem cima se može uništiti prskanjem raznim sredstvima, a mehanički cima se uništava mašinom zvanom tarup, priključenom za traktor.

Izvor: domacinskakuca.rs