Naslovnica Blog Stranica 398

Kako su se masline konzervirale prije stotinu godina?

Agrosavjet
-
0
Kako su se masline konzervirale prije stotinu godina?

Kako su se masline konzervirale prije stotinu godina? Istoričar Maslinara Željko Krnčević je otišao stotinu godina unazad i preneo nam tadašnje recepte za konzervisanje maslina.

Pažljivo brati masline

Gazzari daje uputstva za branje maslina, koje treba biti ujutro odmah iza izlaska sunca ili predveče i to treba raditi jako pažljivo, kako se masline ne bi oštetile.

Samo krupnije masline

Za konzerviranje su najbolje krupnije masline, jer u njima ima puno mesa.

Branje u avgustu

U Dalmaciji je najraširenija „Oblica“, negdje zvana „Balunjača“, „Orbula“ ili „Orkula“, koja dozrijeva najranije, pa se može brati već u drugoj polovini avgusta.

Pročitajte: Kako i čime sačuvati masline nakon berbe?

Dragi naši maslinari, evo nas u još jednom maslinarskom ljetu. Nekom dobro, nekom srednje, nekom ajme. Baš kao i uvijek. Uz sve naše napore, uz sve naše naučeno i naslijeđeno znanje. Čini se ipak da je i Priroda rekla dosta i da bismo se stvarno i napokon trebali svi zajedno promijeniti dok nam je na vrijeme. Jer, u našem maslinarskom vremeplovu nema podataka o kataklizmama, ali ima o ledovima, požarima, bolestima, protiv kojih se eto, možemo i boriti. Ali, sve ono što činimo kao ljudski rod, posebno u 20. i 21. vijeku jednostavno mora prestati. Morao sam ovo barem kratko napisati jer osjećam potrebu da baš moram. Gledajući žedne i gladne, ne samo biljke i životinje, nego i djecu i ljude po čitavoj kugli zemaljskoj. Siguran sam i to da veliki dio nas maslinara slično razmišlja i da u mirima svojih maslinika nastoji koliko ko može, živjeti u skladu s Prirodom. Čuvajući i uživajući u našoj Maslini i svim njenim blagodatima.

Recept iz Basilicate

Al’ ajmo mi dragi čitatelji, misleći na ovo napisano, zajedno u naš maslinarski vremeplov. Ovaj put vrati ćemo se u ne baš tako daleku prošlost. U onu negdje prije II svjetskog rata. Učilo se tada o svemu. Izlazilo pomalo iz onih naslijeđenih znanja o svemu. Kako o vinogradarstvu, stočarstvu, ratarstvu, tako i o maslinarstvu. Već smo više puta pisali o tome kako su agronomi i ostali edukovali maslinare, kako teoretski, tako i praktično. Zabilježeno je to na stranicama Maslinara. Tako je sve do današnjih dana kad izdajemo priručnike koji nam itekako pomažu i kao početnicima i kao onima koji o maslinama već znaju. Naravno, bez lažne skromnosti, u tome je puno pomogla manifestacija Maslina, pa Intrada i ljudi oko nje angažovani. Hvala im.

Eto nam ubrzo i branja maslina. Iako se čini da ima vremena, ali eto za čas i oktobra. Pa hajmo zato ovaj put vidjeti kako su stručnjaci edukovali stanovništvo o tome kako konzervirati masline. U arhivu smo naišli na uputstva koja je napisao ing. Anaklet Gazzari, a koji je bio direktor današnjeg Instituta za jadranske kulture u vremenu od 1919. do 1936. godine.

Načini kako konzervirati masline

Donosi nam nekoliko načina kako ih konzervirati. Tako nam za crne kaže da se najprije operu vrelim morem i u njemu se drže pet minuta. More se ocijedi, a masline se slože na drvenim rešetkama ili bilo kakvim cjedilima da se skroz ocijede i osuše. Kaže da kad ih se stavi na sušenje, mora ih se poprskati šest postotnom otopinom natrijum benzonata. Zatim ih se ostaviti da se osuše ili na suncu ili u pećima. Osušene, pospu se s malo sitne mljevene soli i s onoliko ulja koliko je dovoljno da im se površina zaštiti. Kaže nam još da ovako priređene masline nisu dugog vijeka i da ih treba što brže prodati ili konzumirati.

Pročitajte: “Stara maslina” – Drvo staro preko 2000 godina raste u Baru /FOTO/

Imamo i opis kako se masline konzerviraju na „jedan drugi način i to tako kako se radi u italijanskoj provinciji Basilicata“. Dakle, gospodin Gazzari se edukovao i znanje prenosio. Tako kaže, kako treba masline, i to one najmesnatije i najzdravije i to neistučene i „nenagrizene od kukca“, oprati vrelom vodom u kojoj moraju ostati samo dvije minute. Čitamo kako se u tu svrhu preko jednog „bocela“ (koloturnika – remenice), koji visi na plafonu, provuče konop na kojem visi „krtol“ s 50 kg maslina. Krtol se pusti u kotao vrele vode, nakon čega se masline odmah procijede kroz rešeta. Treba ih pustiti da se skroz ohlade. Po tom receptu iz Basilicate, posole se sa 30 g sitno mljevene soli na svaki kilogram maslina, a narednih 10 dana treba masline svaki dan izmiješati tako da bolje upiju so. Nakon toga rasporede se na uske „lijese“ i stave sušiti na buri (ko će je danas dati kad treba), suncu ili pećima koje ne smiju biti toplije od 40 C, da bi se potpuno osušile od vlage. Kaže da je upravo proces sušenja prevažan pošto vlaga i u prisutnosti soli stvara buđ. A pošto se masline osuše, slažu se i zbijaju u limene posude ili u bačvice i šalju u prodaju, a ako su se sušile u pećima, treba ih prethodno osušiti.

Uputstva za branje

U današnje vrijeme imamo nekoliko načina konzerviranja maslina. Neko voli na jedan neko na drugi ili treći način. U to sad nećemo ulaziti, prepustimo to izboru ili struci. Pogledajmo što naš dobri inžinjer Gazzari kaže o priređivanju zelenih maslina. Ne zaboravimo, vrijeme je tamo negdje 1930-ih.

Prvo nam Gazzari daje uputstva za branje maslina, koje treba biti ujutro odmah poslije izlaska sunca ili predveče i to treba raditi jako pažljivo, kako se masline ne bi oštetile. Kući se masline razvrstavaju po veličini u dvije ili tri grupe.

Pročitajte: Kako najbolje konzervirati masline

Kako bi se izvukla gorčina iz maslina, one se stavljaju u hladnu lušiju (lužinu) i ostavljaju u njoj 6-10 sati. Koliko će stati u lužini zavisi o snazi same lužine i od vrste i veličini masline. Maslina je gotova kad meso požuti. Za konzervisanje su najbolje krupnije masline, jer u njima ima puno mesa. U Dalmaciji je najraširenija „Oblica“, negdje zvana „Balunjača“, „Orbula“ ili „Orkula“, koja dozrijeva najranije, pa se može brati već u drugoj polovini avgusta. U južnoj Dalmaciji je raširena „Dužica“. Te su sorte najbolje za konzervisanje u zelenom stanju.

Nadalje nam donosi dubrovački recept za pravljenje lužine: za 100 kg zelenih maslina pripremi se mješavina od 80 kg prosijanog pepela i 20 kg živog kreča. To se zalije hladnom vodom, dok ne nastane rijetka kaša. U ovu kašu se urone masline i dobro se izmiješaju. Gazzari kaže da francuski industrijalci koji priređuju velike količine maslina, upotrebljavaju umjesto pepela kalijum karbonat.

Nakon što su masline odgorčene treba ih oprati od lužine, i to ovako:

„Iz posude u kojoj su se nalazile masline u lužini, istoči se kroz lijevak. Na dnu posude ostane čitava lužina. Ne smiju se masline vaditi iz posude da se ne bi oštetile. Pošto se čitava lužina iscijedila iz posude, nalije se na masline čista voda i masline se pritisnu sa jednim šupljim dnom da masline ne bi plivale i da se ne bi u bačvi miješale i trale jedna o drugu“.

Pročitajte: Jeste li znali da list masline krije brojna ljekovita svojstva?

U toj su nam lužini masline dobile lužinast okus, pa nam gospodin Gazzari savjetuje da taj okus izvučemo na način da se masline 3 do 8 dana peru u vodi i to tako da najmanje jedan do dva puta dnevno mijenjamo vodu na način da na donju „kanelu“ puštamo, a na gornju nadolijevamo. Probavanjem, kaže, treba ustanoviti kada masline nisu ni lužinastog ni gorkog okusa. Tada su spremne za jelo, samo ih još treba konzervisati i to u salamuri, a koja se radi na način da se u 100 litara vode doda 5 do 6 kg kuhinjske soli. Kaže i to, da bude ukusnije pridoda se salamuri komorača ili lovora. „Mirodije“ se najprije skuvaju u vodi koja se, kada se ohladi izlije u salamuru.

Eto, zvuči lijepo. A zahvaljujući hiljadugodišnjoj tradiciji, a naravno i struci, nasleđujući kulturu Masline, uživajmo u svemu lijepom što nam daje.

Pet biljaka koje možete posaditi u oktobru

Agrosavjet
-
0
Pet biljaka koje možete posaditi u oktobru

Kao dva najveća benefita jesenje sadnje biljaka izdvajaju se konzumiranje svježih plodova u rano proljeće i ekonomski efekat zbog visoke cijene povrća koje nam stiže u tom periodu. U nastavku smo izdvojili nekoliko sorti povrća, bilja i cvijeća koje su odlične za početak sadnje u oktobru.

Bijeli luk

Riječ je o jednoj od najstarijih gajenih biljaka. Bijeli luk se pominje još u kineskim zapisima od prije 5000 godina.

Pročitajte: Vrijeme i način sadnje jesenskog bijelog luka

Optimalni rok za sadnju bijelog luka je druga polovina oktobra. Kako je sjemenski bijeli luk podložan izazivačima bolesti, stručnjaci preporučuju da se za sadnju koristi isključivo sertifikovan materijal. Bijeli luk voli plodnu, rastresitu zemlju sa dovoljno vlage. Takođe, važno je znati da najbolje uspijeva poslije krompira, kupusnjača, šargarepe, tikvica, salate i krastavca. Naravno, to nije sve što treba da znate o uzgajanju bijelog luka, a posebno su važne osnovne mjere nege zasada bijelog luka.

Crni luk

Crni luk u jesen možete posaditi iz rasada i sadnjom arpadžika. Iz rasada, sadi se početkom oktobra, kada rasad ima 3-4 lista. Da dobijete mladi luk u proljeće, sadnja arpadžika može da se obavi i u oktobru. Postoji nekoliko vrsta crnog luka, a omiljena jesenja sorta je srebrnjak, koji se izuzetno lako može gajiti u jesenjem periodu jer je otporan na hladnoću.

Grašak

Jesenjom sjetvom graška postiže se veći i kvalitetniji prinos. Najpovoljniji period za njegovu sadnju je sredina oktobra, odnosno druga polovina oktobra. Za sadnju u ovom periodu treba odabrati sorte koje su kasnijeg vegetacionog perioda jer tako neće doći do oštećenja biljaka.

Pročitajte: Oktobarski radovi u organskoj bašti

Peršun

Peršun najbolje rezultate daje ako se sadi iz rasada, a idealno vrijeme da posadite rasad u zemlju su oktobar i novembar. Na otvorenom polju, peršun se gaji zbog korijena, a u zatvorenom zbog lišća. Peršun je vrlo otporna biljka i može da izdrži mraz i temperaturu čak do minus 20 stepeni. Gajenje peršuna u bašti je pravi izbor za jesenje dane, a sve o uzgoju peršuna možete saznati kroz savjete za uspješno gajenje peršuna na njivi i u plasteniku.

Oktobar je pravo vreme da se posadi i jesenje cvjeće. Postoji mnogo vrsta koje možete posaditi u jesen, a koje će početi da cvjetaju u rano proljeće.

Lukovice

U oktobru možete posaditi lukovice poput zumbula, narcisa, lala, visibabe i anemona. One mogu rasti u saksijama, lejama sa sezonskim cvijećem, ispod drveća ili na travnjacima.

Lukovice imaju podzemne organe koji im omogućavaju da opstanu u različitim vremenskim uslovima, jer im služe kao skladišta za hranu. Zemljište je potrebno da bude rastresito i propusno i neophodno je ukloniti sav korov.

 

Sve što treba da znate prije jesenje sjetve rotkvice

Agrosavjet
-
0
Sve što treba da znate prije jesenje sjetve rotkvice

Sve što treba da znate prije jesenje sjetve rotkvice – Kako bi unaprijedili svoju proizvodnju, povrtari treba prije svega da znaju gdje greše prilikom uzgoja odabranih kultura. Upravo iz tog razloga mi iznosimo koje greške se mogu „potkrasti“ prilikom jesenje sjetve rotkvice koja se obavlja krajem septembra i početkom oktobra, kao i tokom njenog gajenja na otvorenom.

U pitanju je povrtarska kultura izrazito kratke vegetacije. Naime, od sjetve do berbe prođe samo 30 do 45 dana. Ukoliko se ne načine navedene greške njeno sjeme niče za samo 5 dana. Gaji se zbog zadebljalog hipokotila.

Pročitajte: ROTKVICA – Sjetva, djubrenje i njega

Pogrešno i ispravno u sjetvi i gajenju rotkvice

Pogrešno:

  • Sjetva na istom mjestu u razmaku manjem od tri godine ili nakon kulture iz iste familije
  • Unošenje prevelike količine azota ukoliko se gaji poslije mahunarki
  • Sjetva rotkvice na teškim zemljištima
  • Sjetva na alkalnim zemljištima
  • Đubrenje stajskim đubrivom
  • PVK manji od 60% ili veći od 75%

Pročitajte: Rotkvica – Idealan čistač organizma

Ispravno:

  • Najbolje rezultate daje kada se gaji poslije paradajza, tikvice ili krastavca
  • Često nije potrebno dodavanje azota jer može dovesti do smanjenja kvaliteta rotkvica i smanjene količine vitamina C
  • Rotkvica zbog svog plitkog korijena zahtjeva lagana zemljišta koja nakon navodnjavanja koje je neophodno neće stvoriti pokoricu. Takođe teška zemljišta otežavaju njeno vađenje
  • Rotkvicu je potrebno sijati na zemljištima sa pH vrednošću 5,6 – Ako se sije na alkalnim, ona nema željenu boju

 

Osnovno đubrenje pšenice za bolji prinos

Agrosavjet
-
0
Osnovno đubrenje pšenice za bolji prinos

Osnovno đubrenje pšenice predstavlja važnu agrotehničku mjeru koja direktno utiče na rast i razvoj biljaka i povećanje prinosa.

Današnjim visokorodnim sortama pšenice potrebno je pravovremeno osigurati dovoljne količine osnovnih biljnih hraniva u svim fazama razvoja.

Osnovno đubrenje uz uravnoteženu upotrebu đubriva

Đubrenje se ne smije određivati napamet nego prema plodnosti zemljišta (sadržaj fiziološki aktivnih materija i humusa) i planiranom prinosu, uzimajući u obzir predkulturu. Plodnost zemljišta se određuje na osnovu agrohemijske analize uzoraka zemljišta, naglašava dipl. inž. poljoprivrede Nada Lazović Đoković, savetodavac PSSS Vranje.

Pročitajte: Optimalno vrijeme sjetve ozime pšenice

Da bi se osigurali dobri prinosi pšenice i osigurala dalja plodnost, potrebna je uravnotežena upotreba đubriva.

Za ostvarenje navedenog u ishrani pšenice treba primjeniti:

  1. 100 – 200 kg/ha azota (N),
  2. 50 – 130 kg/ha fosfora (P2O5) i
  3. 40 – 100 kg/ha kalijuma (K2O).

Azot je hranivo čija količina određuje rod. Premalo azota uslovljava prevremeno sušenje lišća i sazrijevanje, a time i nizak rod zrna. Previše azota pak produžuje vegetaciju te slabi otpornost na poleganje, mraz i bolesti, što opet rezultira smanjenjem roda.

Fosfor je hranivo koje utiče na razvoj korijenovog sistema, ubrzava razvoj, cvjetanje i oplodnju. Dovoljne količine fosfora i azota pospiješuju oplodnju, pa klasovi budu puniji i zrno teže.

Pročitajte: Pšenica i ječam u ishrani živine

Kalijum je najvažniji za kvalitet. Učestvuje u regulisanju primanja i otpuštanja vode tako da povoljno djeluje na nedostatak kao i na višak vlage. Njegova važna uloga je i u povećanju otpornosti biljaka na mraz, poleganje i sušu.

Primjena đubriva u odnosu na potrebe pšenice

Biljka pšenice u pojedinim fazama svoga razvoja ima različite potrebe za pojedinim hranivima. Da bi se ishrana mogla pravilno primjeniti, potrebno je poznavati potrebe pšenice. U početku se ozima pšenica sporo razvija i apsorbuje male količine osnovnih hraniva, a od posebnog je značaja u početku razvoja biljke je ishrana azotom i fosforom.

Budući da su fosfor i kalijum u zemljištu slabo pokretni te se neznatno premještaju u dubinu, potrebno ih je obradom rasporediti do dubine u kojoj se razvija glavni dio korijena. Ukoliko se samo plitko unesu u zemljište, korijen pšenice ostaje na površini što je negativno jer dolazi do poleganja i smanjenja sposobnosti korišćenja vode iz dubljih slojeva.

Ako raspolažemo rezultatima analize zemljišta i poštujući principe đubrenja možemo izračunati potrebnu količinu đubriva i hraniva koja treba nadoknaditi zemljištu, jer je dio odnijet prinosom, dodaje Đoković.

Primjer obračuna hraniva

Sadržaj lakopristupačnog fosfora u zemljištu iznosi 10-15 mg, a kalijuma 15-20 mg, sadržaj ukupnog azota iznosi od 0,12-0,17% (Primjer za Pčinjski okrug).

Izračunati potrebnu količinu azota, fosfora i kalijuma za planirani prinos od 6 t/ha pšenice, ako se slama sitni i zaorava. Sa prinosom od 6 t zrna iz zemljišta će biti odnijeto:

  • azota 6 x 26 = 156 kg – 46 kg (30% se vraća se slamom) = 110 kg
  • fosfora 6 x 12 = 72 kg – 18 kg ( 25% se vraća slamom) = 54 kg
  • kalijuma 6 x 20 = 120 kg – 84 kg ( 70% se vraća slamom) = 36 kg

Pošto je zemljište srednje obezbijeđeno fosforom potrebno je unijeti 10 -30% više fosfora od planiranog odnošenja, 54 kg x 1,1 (1,3) odnosno 60-70 kg P2O5. Sadržaj kalijuma u zemljištu je optimalan pa je potrebno unijeti 50-60% od planiranog odnošenja, 36 x 0,5 (0,6) odnosno 18-20,2 kg K2O.

Pročitajte: Kuvana pšenica – kalorije, ljekovitost i recept

Pod osnovnu obradu u zonu razvoja korijena biljke potrebno je unijeti cjelokupnu količinu fosfora i kalijuma zbog njihove slabe pokretljivosti u zemljištu (oko 5 cm od granule đubriva).

Pod osnovnu obradu se unosi i 1/3 potrebne količine azota, odnosno oko 35-45 kg. Ostatak azota se unosi prihranom na osnovu N-min analize. U početku proljećnog kretanja vegetacije neophodna je visoka koncentracija nitrata u zemljištu (20-30 ppm ili ≈12-20 kg N-NO3/ha u sloju 0-20 cm). Nitratni oblik azota ne vezuje se u zemljištu, podložan je ispiranju, pa prihranjivanje dok je kapacitet akumulacije biljaka mali, mora biti usklađeno s uzrastom biljaka, fizičkim svojstvima zemljišta i klimatskim prilikama.

Iz navedenih razloga, ukoliko potrebna količina azota za prihranu prelazi 60 kg/ha, potrebno je prihranu uraditi u dva navrata. Ukoliko se za prvu prihranu primjenjuje urea, potrebno je prihranu obaviti krajem januara a najkasnije do polovine februara. Zato što je potrebno 20-30 dana da se urea transformiše do nitratnog oblika. Visoka koncentracija nitrata u bokorenju predstavlja neophodnu rezervu za proljećno izduživanje, ističe savetodavac Đoković.

Zumbul – Proljećni vjesnik koji sadimo tokom jeseni

Agrosavjet
-
0
Zumbul – Proljećni vjesnik koji sadimo tokom jeseni

Zumbul sadimo najčešće tokom jeseni. Treba biti na dubini od oko 15 cm. Prilikom sadnje lukovica voditi računa da lijepo legnu, čvrsto utisnite u zemlju kako ne bi ostao vazduh ispod lukovice koji kasnije može uzrokovati truljenje. Zumbul Hyacinthus je lukovičasta biljka iz Male Azije, a poznata je u Evropi još od 16. vijeka.

Razlikuju se dvije osnovne vrste:

  • rimski zumbul ( lat. Hyacinthus orientalis albulus ) koji ima ređe raspoređene cvjetove na dršci, sa intenzivnijim mirisom i može bit u bijeloj, ružičastoj i plavo-ljubičastoj boji.
  • holandski zumbul ( lat. H.orientalis ) koji ima gusto zbijene cvjetove i može biti u bijeloj, krem, rozoj, crvenoj ili ljubičastoj boji.

Zumbul proljećni vijesnik novog budjenja prirode

Razmak između lukovica bi trebao biti od 15-20 centimetara. Zumbul posaditi na sunčanom mjestu i neka zemlja bude bogata kompostom ili tresetom. Zumbul raste 20-30 cm u visinu, ima tanke duguljaste mesnate listove zelene boje iz koje izlazi debelo stablo sa cvjetovima po njoj. Sadi se u jesen u vrt ili u posude koje treba uneti u kuću da se lukovice ne smrznu.

Pročitajte: ZUMBUL – Sadnja, uzgoj, održavanje

Kada se završi cvjetanje i lišće prirodno uvene najbolje je lukovice izvaditi i staviti ih na suvo, hladno i mračno mjesto. Bilo bi najbolje, prekriti ih suvim tresetom ili pjeskom. Ako lukovica ostane na svom mjestu u vrtu, u zemlji neće se smrznuti, ali sljedeće godine cvjetovi joj neće biti toliko bogati. Postoje i lukovice koje su specijalno tretirane kako bi cvjetale u zatvorenom prostoru.

Ima ih već posađenih koje se prodaju u trgovačkim centrima, a ako kupite lukovicu i sami sadite, treba je posaditi tako da joj vrh 1-2 centimetra viri iz zemlje. Treba je držati na svijetlom mjestu i po mogućnosti na hladnom kako bi se cvjetanje produžilo. Umjereno zalivati i ne dozvoliti da se kompost potpuno osuši. Nažalost takve lukovice neće cvjetati sljedeće godine u kući, jer su one posebno tretirane pa je onda najbolje da na jesen budu posađene u vrtu.

Pročitajte: Ove radove u bašti u septembru ne preskačite, ključni su za dobru novu sezonu

Kada kupujete lukovice pazite da su tvrde i da nisu nagnječene ili bilo kako drugačije oštećene. Lukovičaste biljke spadaju u najpopularnije cvijetnice u vrtu. Vjerovatno zbog toga što većina cvjeta rano u proljeće, kad ostale biljke još ne otvore ni lisne pupoljke.

Lješnik kod sanskog proizvođača izgurao jagodu

Agrosavjet
-
0
Lješnik kod sanskog proizvođača izgurao jagodu

Sve je veći broj poljoprivrednih proizvođača na području Unsko-sanskog kantona koji se odlučuju za uzgoj i proizvodnju lješnika, a jedan od takvih je i Asim Kumalić iz sela Kijevo, nadomak Sanskog Mosta.

Kumalić je godinama bio prepoznatljiv po uzgoju slasnih i sočnih jagoda, ali je potom ukinuo ovu proizvodnju, te se potpune preorijentisao na uzgoj orašastih kultura.

„Jagoda je profitabilna kultura, ali sam od nje odustao najprije zbog nedostatka radne snage, a bilo je i problema s plasmanom, a plodovi jagode ne mogu dugo stajati. Zasadio sam lješnik, ali i stabla oraha, jer se radi o kulturama koje se mašinski mogu obrađivati, mada je priča o tome kako oko njih ne treba puno posla netačna i smiješna“, kaže Kumalić za „Nezavisne“.

Pročitajte: Kako pojednostaviti berbu lješnika?

U prilog tome navodi kako je samo u toku ove godine morao osam puta kositi ogromnu površinu koja je zasađena, a da se o drugim poslovima i ne govori.

Prema njegovim riječima, zadovoljan je razvojem stabljika, a problem mu u ovome trenutku predstavlja njihovo navodnjavanje, što će pokušati riješiti izgradnjom vještačke akumulacije.

„Svi smo mi pioniri u masovnom uzgajanju orašastih kultura, jer se na ovim prostorima ranije nisu plantažno uzgajale. Puni urod se ubire poslije desetak godina, a prema nekim proračunima, u skladu sa sadašnjim cijenama, prihod bi trebalo da iznosi oko 50.000 eura“, navodi Kumalić.

On je naveo da su plodovi lješnika izuzetno traženi u konditorskoj proizvodnji, a otkupna cijena dostiže i do šest maraka.

Istovremeno, Kumalić se odlučio da na svome zemljištu zasadi i plantažu oraha, pa je tako na četiri hektara posadio 2.000 stabala koja će tek za nekoliko godina početi da daju plodove.

Navodi kako mu probleme stvaraju dabrovi, čijih nekoliko kolonija postoji na obližnjoj rječici Kevuši, zbog čega će biti primoran da ogradom zaštiti svoje plantaže.

U Poljoprivrednom zavodu USK ističu kako uzgoj lješnika može biti unosan i perspektivan uz uslov da se poznaju i poštuju zahtjevne uzgojne mjere kako bi ova vrsta proizvodnje bila rentabilna.

Pročitajte: Podizanje zasada lješnika upola jeftinije nego jabuke i kruške

Navode kako se sve veći broj proizvođača u USK odlučuje na uzgoj grmolikog oblika ove biljke, koji daje manje plodova, umjesto da se lješnici uzgajaju na način da se formira stablo koje će dati mnogo veće prinose. Ističu kako ova biljka nije toliko zahtjevna u pogledu kvalitete zemljišta, što je jedna od prednosti u ovoj vrsti proizvodnje.

Iako postoji povećan interes za uzgoj lješnika na ovim prostorima, količine koje se proizvode i dalje su veoma male za bilo kakav organizirani otkup, kao što je to slučaj s malinama, kornišonima i još nekim poljoprivrednim kulturama.

Također, jedan od onih koji su odlučili da se okušaju u ovoj vrsti proizvodnje je i Alen Islamović, poznati rok muzičar i nekadašnji pjevač kultne grupe „Bijelo dugme“. Islamović je prije nekoliko godina na šest dunuma zemljišta u blizini Bihaća zasadio lješnik.

Prinosi meda najlošiji u posljednjih deset godina, zato mu raste cijena

Agrosavjet
-
0
Prinosi meda najlošiji u posljednjih deset godina, zato mu raste cijena

Na području istočne Hercegovine prinosi meda ove godine su bili skromni, pa je ova godina jedna od najlošijih u posljednjoj deceniji kada je riječ o medobranju, rekao je Srni predsjednik Udruženja pčelara „Leotar“ iz Trebinja Obrad Ninković.

„Svaki pčelar koji je izvrcao sedam-osam kilograma meda, može da kaže da je dobro prošao, a kad se uzme u obzir da je prosjek ranijih godina bio 20 do 25 kilograma po pčelinjem društvu onda se vidi koliko je ova godina loša“, naveo je Ninković.

Uzrok tome je, smatra on, hladno proljeće, ali i dugotrajna suša u Hercegovini.

On je dodao da će zbog toga na tržištu biti oskudica meda, što će vjerovatno prouzrokovati rast cijene, budući da ona zavisi od odnosa ponude i potražnje.

Pročitajte: Lažni med se širi tržištem u BiH

„U ovom trenutku potražnja za medom je veoma velika. Oni pčelari koji su do sada prodavali med u toku cijele godine, mislim da će isprazniti svoje zalihe do kraja ove godine, ako to već nisu učinili“, rekao je Ninković.

On je naveo da se cijena meda u maloprodaji kreće od 20 maraka po kilogramu, pa naviše.

„Neki pčelari su podigli tu cijenu na 25 maraka, ali ispod 20 maraka u maloprodaji se ne može naći kilogram kvalitetnog hercegovačkog meda“, rekao je Ninković i dodao da je epidemija virusa korona prouzrokovala povećanu potražnju meda, s obzirom na to da je med jača imunitet.

Ninković je istakao da je hercegovački med posebno ljekovit zato što pčele uzimaju nektar iz divlje paše, od toga je više od 300 vrsta ljekovitog bilja.

„Mi smo u prednosti zato što naše pčele uzimaju nektar iz netaknute prirode. To je razlog zašto je hercegovački med kvalitetan i priznat na svjetskom tržištu“, rekao je Ninković.

Pojava lažnog ili patvorenog meda na tržištu koji u svojim sastojcima sadrži i otrovne, kancerogene supstance je problem sa kojim se suočavaju hercegovački pčelari, naveo je Ninković.

Pročitajte: Nestašica meda “otvara vrata” za falsifikate

„Patvoreni med je glukozni i fruktozni sirup od kukuruza koji je obojen sa određenim aromatima i koji se, nažalost, ne može utvrditi bez hemijske analize da li je pravi med. Zato je moja poruka svima da med kupuju od pčelara kojima vjeruju“, rekao je Ninković.

Paradajz u snijegu – Promućkajte teglu i desiće se magija, hit zimnica

Agrosavjet
-
0
Paradajz u snijegu – Promućkajte teglu i desiće se magija, hit zimnica

Paradajz u snijegu – Vjerovatno svi znate kako izgledaju snježne kugle koje kupujemo na putovanjima, pa kada prodrmate vidite kako pada snijeg preko neke znamenite građevine.

Ukoliko su vam to bili omiljeni suveniri, sada možete u svojoj kuhinji napraviti nešto što podsjeća na to – paradajz u tegli sa snijegom od bijelog luka. Kada protresete dešava se magija. Recept je veoma jednostavan za napraviti i ovako pripremljen paradajz trajaće vam cijelu zimu.

Sastojci:

1,5 kg paradajza
2 kašičice soli
100 ml sirćeta
100 g meda
prokuvana voda da napuni tegle
2 glavice bijelog luka
3 tegle

Pročitajte: Sos od paradajza i paprike – Odličan uz tjesteninu ili kao dodatak jelima

Priprema:

Stavite vodu u šerpi da proključa. Paradajz dobro operite i ocijedite. Ređajte u čiste i sterilisane tegle. Preko paradajza sipajte proključalu vodu do vrha. Poklopite tegle i ostavite da stoje tako 25 minuta. Nakon toga prospite vodu iz tegli natrag u šerpu. U tu vodu dodajte so, med i sirće. Promiješajte i vratite na ringlu da proključa. Bijeli luk očistite pa čenove usitnite u sjecku da napravite snijeg. Rasporedite jednako u sve 3 tegle. Sada ponovo vodom iz šerpe sa dodacima napunite tegle. Zatvorite tegle i promućkajte.

Detalje pripreme pogledajte u videu:

Miskantus biljka koja vrijedi kao nafta

Agrosavjet
-
0
Miskantus biljka koja vrijedi kao nafta

Miskantus biljka – Trska iz Kine. Svijet traži alternativne izvore energije i nalazi ih na raznim stranama. Kao gorivo budućnosti nametnula se i jedna vrsta kineske trske. Ova biljka je pogodna ne samo za biomasu, već i kao materijal za gradnju.

Traktori, poniji i konji iza drvenih taraba, plantaže voća, polja i plastenici. Tako izgleda Mali Altendorf, mjestašce u blizini Ajfela u Njemačkoj. Djeluje kao prava farma. Ipak, ovo je Istraživački centar koji pripada Univerzitetu u Bonu. Agronomi ovde uzgajaju biljke budućnosti. Neophodno je da one brzo rastu, da ne isušuju zemlju previše i da budu upotrebljive u razne svrhe. Cilj je da se od biljaka dobija gorivo koje će jednog dana sasvim zamjeniti fosilne izvore energije poput uglja, nafte ili zemnog gasa, objašnjava ekolog Ernst Berg.

Globalni izazov pred ljudima je da ugljenik, koji se trenutno dobija iz fosilnih izvora, zamjenimo biomasom. Time moramo da riješimo problem energije, ali ne smemo da zaboravimo ni na prehranjivanje ljudi i životinja. Dakle, biljke ne smiju da zauzimaju previše površine i tako potisnu zasade prehrambenih namirnica. Biljke za biomasu moraju brzo da rastu i daju veliki prinos na maloj površini. Neki istraživači koriste staklenike sa odgovarajućom temperaturom; drugi stvaraju moćne biljke putem genetskog inženjeringa. Ali postoje i biljke prirodno rastu ogromnom brzinom.

Među njima prednjači Miskantus, jedna vrsta trske iz Kine. Od ovakve biomase lako se dobija vodonikov gas koji bi, recimo, mogao da pokreće automobile. Uz to, kineska trska je mnogo efikasnija od uljane repice, koja je najrasprostranjeniji bio – energent u Evropi.

Miskantus biljka koja vrijedi kao nafta

Kod uljane repice je odnos između energije koja se uloži u uzgajanje i onoga što se dobija jedan prema dva. Kod Miskantusa je taj odnos jedan prema petnaest! To je mnogo viša efikasnost koja se dobija na određenoj površini! Konkretno, poljoprivrednik godišnje od jednog hektara kineske trske može da dobije goriva kao od 8.000 litara lož-ulja. Sada je poljoprivrednike lakše ubijediti, posebno im se sviđa enormna brzina kojom trska raste i do pet santimetara dnevno! Sa druge strane, posao na održavanju je minimalan, kaže Pude.

Pročitajte: Dobrobiti stočnog kelja u ishrani stoke

 Kineska trska Miskantus

Energetska trska miskantus ( ili kineska trska ili slonovo uvo) je  biljka koja  preradjuje otpadne fekalne vode poslije kojih ostaje nataložen neutralni mulj koji je odličan kao vještačko đubrivo. U stanju su da prerade čak i teške metale. Ne zahtijeva posebnu njegu a može da uspijeva i na zagađenim zemljištima koje vremenom pretvara u plodna.

Odlična je sirovina za biomasu i za građevinsku industriju. Ima slična svojstva kao i energetska vrba. Prečišćava fekalne vode. Za potrebe naselja od npr. 15.000 stanovnika potrebno je zasaditi oko 7 – 8 hektara što je ulaganje od 12.000-13.000 eura dok ona donosi  čist dohodak 6.400 eura tj. 800 do 900 eura po hektaru (kalkulacija se odnosi na teritoriju EU ). Drugi moderni sistemi prečišćavanja otpadnih voda za isto ovakvo naselje košta od tri do pet miliona eura i ne donose dohodak.

Dohodak koje ove biljke donose odnose se na njihovu drugu veliku prednost – grijanje. Biljke po hektaru daju 40 – 80 tona ploda koji se najviše koristi za briketiranje, a briketi imaju izrazito visoku toplotnu energiju. Jedan hektar zasađene biljke daje briketa za 7 – 8 stanova, a količina oslobođenog ugljen monoksida je – nula!  Poslije jednokratnog sađenja trska se eksploatiše narednih 25-30 godina. Veoma je otporna na mrazeve i led.

Kad posadimo trsku prve dvije godine mora da se plevi od korova, a poslije toga više nema potrebe.

Rizom miskantusa:  Miskantus je višegodišnja biljka. Posadite je jednom i plodove svog rada možete ubirati 15 – 20 godina. Napori kod samog sađenja su neznatni.

Pročitajte: VIGNA ili KRAVLJI GRAŠAK – Daje visoke prinose ima skromne zahtjeve

Miskantus biljka

Dobit se ostvaruje u trećoj godini, poslije pete godine počinje da ostvarujete profit jer ste vratili uložena sredstva. Biopelet koji se pravi ima snagu 15 – 17.000 Kj. Pepeo poslije sagorijevanjaje čini 1%. Cijena rizoma, kojim se miskantus razmnožava, je 20,80 dinara po komadu.

 

Berba, sušenje i čuvanje oraha

Agrosavjet
-
0
Berba, sušenje i čuvanje oraha

Berbu oraha treba u optimalnim rokovima obaviti, uzimajući u obzir da je vrijeme zrenja sortna osobina. Prije berbe oraha treba srediti površinu zasada i olakšati ovaj posao. Ako se zasad obrađuje treba po potrebi izravnati tu površinu, a ako se zasad održava na livadi onda pokositi i izneti korov van njega.

Jezgra oraha je zrela i ima najlepšu boju kada pregrada između dvije polovine jezgre postane smeđa.

Berba plodova

Berbu treba započeti tek kada zeleni omotač, zvani klapina kod većine plodova omekša i pukne, pa samim tim plod oraha iz nje lako ispada. Ako su plodovi prerano ubrani imaju manji randman jezgre i manje ulja u jezgri, a i ukus jezgra je lošiji. Suprotno, ukoliko se zakasni sa berbom, ljuska plodova i sama jezgra potamni. U takvim situacijama u jezgri se razvija i plesan. Može doći i do znatnog umanjenja roda usljed uticaja ptica, vjeverica i insekata.

Pročitajte: Četiri ljekovita recepta od ORAHA!

U našim krajevima, na našem terenu, plodovi se beru ručno i pomoću tresača, a moguće ih je brati i pomoću atomizera. U svakom slučaju mnogo je bolje ako se grane ručno tresu, nego kada se koriste motke, zato što se tada oštećuju rodne grančice, starije grane i lišće.

Berač koji trese treba da se popne na orah ili da bude na platformi. Trešenje treba ponoviti poslije desetak dana , a zatim ručno obrati plodove kod kojih još uvijek klapina nije pukla. Oni se lako vade iz klapine ako se drže 5-7 dana u gomili. Pomoću tresača je brži i bolji način berbe, s tim da zemljište mora biti poravnato. Sakupljanje plodova je na principu usisivača plodova.

Sakupljene plodove na bilo koji način treba oprati, kako bi se sa njih odstranila mrežica od nervature klapine, sluzave materije koje nastaju pri fermentaciji klapine i druge nečistoće. Plodovi se beru da voda ne bi prodrla do jezgre, najbolje jakim mlazom vode.
Ako se plodovi oraha spremaju za prodaju u ljusci, onda ih poslije pranja treba dijeliti, zbog ljepšeg izgleda.

Pročitajte: Napravite RAKIJU OD ZELENIH ORAHA po mediteranskom receptu

Sušenje plodova

Sušenje plodova je obavezno pravilno raditi, bilo da se plodovi odmah potom prodaju ili čuvaju. Potrebno je da oni sadrže za prodaju ili čuvanje u ljusci 8-12% vode. Najbolje ih je sušiti u sušnicama sa jakom strujom vazduha, koji ne smije biti topliji od 38 °C . Kada je temperatura 40 °C ona je kritična za plod, zato što na njoj i iznad nje ulje u jezgri užegne.

Kada proizvođači imaju manje količine plodova oni se mogu sušiti na prirodnoj temperaturi, u hladu, u gomilama visine do 10 cm. Ako se plodovi više puta miješaju, ne kvase, kisnu, mnogo su kvalitetniji.

Nakon sušenja odstaniti sve šture plodove, kalibrirati ih i pakovati za čuvanje.
Ako se plodovi prodaju u jezgri, onda se oni nakon sušenja lome i sređuju pomoću mašina ili ručno manje količine, piše domacinskakuca.rs.

Pročitajte: Liker od oraha: Melem za želudac i štitnu žlijezdu

Čuvanje plodova

Plodove oraha treba čuvati u hladnjačama na temperaturi od 1-4 °C i pri relativnoj vlažnosti vazduha oko 60%. U ovakvim uslovima plodovi se mogu čuvati i dve godine.
Jezgru je najbolje čuvati u hladnjačama na temperaturi od 1-4 °C, u tami, jer se tako postiže duža stabilnost nezasićenih masnih kiselina nego kod čuvanja jezgre na prirodnoj svjetlosti.

Jezgra oraha je podložna tamnjenju i užeglosti, pa posebno treba voditi računa po pitanju vlage, toplote i svjetlosti, kako bi postignuti rezultati bili i željeni.

1...397398399...1.010Stranica 398 of 1.010

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia