Naslovnica Blog Stranica 382

Milan Gagović časti sugrađane jabukama

FOČA – Poljoprivrednik iz Foče Milan Gagović odlučio je da svoje sugrađane počasti sa 400 kilograma organske jabuke koju uzgaja na svom imanju u selu Lazija u mjesnoj zajednici Cape-Ustikolina.

Gagović je danas obradovao članove fočanskog Udruženja slijepih i slabovidih, kojima je darovao jabuke, džem i rakiju, a sutra će na Trg kralja Petra donijeti, kako je najavio, oko 400 kilograma jabuka i ostaviti da se građani sami posluže.

Vlasnik poljoprivrednog gazdinstva „Zdrava hrana Gagović“ jabuke je namijenio penzionerima i svima koji nemaju selo i kojima je ovakav vid pomoći potreban.

Predsjednik Udruženja slijepih i slabovidih Dara Đajić izrazila je nadu da primjer Milana Gagovića neće ostati usamljen.

„Slučajno sam s njim stupila u kontakt i pitala ga da li našim članovima može nešto od svojih proizvoda obezbijediti za zimnicu i on nam je odmah došao i donio jabuke, džem i rakiju. Nadam se da će njegov primjer i drugi privrednici slijediti i pomoći ne samo nama, nego i ostalim udruženjima kojima je pomoć neophodna“, rekla je Đajićeva.

Kupci ne odustaju od papreno skupog kupusa

BANJALUKA, BIJELJINA, ZENICA – Priprema zimnice je uveliko počela, građani BiH kupuju povrće na pijaci, ali su ih neke cijene, pogotovo kupusa, neprijatno iznenadile, jer je za vrećicu potrebno izdvojiti i do 13 KM.

Zbog toga se građani, prema riječima prodavaca na Novoj pijaci u Banjaluci, sve češće odlučuju da kupe manje količine.

Kako je za „Nezavisne“ kazao jedan prodavac kupusa, građani najčešče kupuju tri-četiri vrećice, u zavisnosti od toga koliko novca mogu izdvojiti.

„Ljudi ne kupuju kao što je to bio slučaj prošlih godina. Sve zavisi od finansija, sada kupe tri-četiri vreće, mada ima i onih koji kupe i 10, ali to je vrlo rijetko. Vrećica varaždinca košta 13 KM, dok bijeli kupus košta 10 KM“, kaže on.

Dok je kod ovog prodavača kupus skoro tri puta skuplji u odnosu na prošlu godinu na pijaci, kod druge prodavačice cijene su nešto niže. Tako je kod nje za vrećicu kupusa potrebno izdvojiti 10 KM.

„Kod mene vreća kupusa košta 10 KM. Zadovoljna sam kako ide prodaja, jer imam svoje stalne mušterije“, kazala je ova prodavačica. Ističe da je prošle godine ista količina kupusa koštala do pet KM, a da sada košta i do 13.

Dragoljub Katana, koji je došao na pijacu da kupi kupus, kazao je za „Nezavisne“ da inače uzima pet vrećica, pa će istu količinu kupiti i ove godine.

„Nas dvoje uzmemo pet vreća kupusa, a četvoročlane porodice uzimaju i sedam-osam. Mislim da, bez obzira na cijenu, ljudi kupuju iste količine kao i prethodnih godina“, kazao je Katana.

Dodaje da je sa suprugom došao da pogleda kako se kreću cijene, te da će nakon toga odlučiti koji će kupus kupiti.

Slične su cijene kupusa kod još jednog banjalučkog prodavca, a one su, kako kaže, formirane prema vrsti.

„Cijene kupusa se kreću od osam do 12 KM, pa tako bijeli košta osam KM, polubijeli 10 KM, dok je varaždinac 12 KM“, rekao je ovaj prodavac.

Dodaje da kilogram paprika košta jednu marku tako da je za vrećicu od pet kilograma potrebno izdvojiti pet KM.

„U suštini dobro ide prodaja, mada sada građani kupuju manje količine, vjerovatno i zbog toga što sad sve manje kisele kupus. Lakše im je kupiti u prodavnici“, rekao je ovaj prodavac.

Naime, na štandovima se mogu naći različite cijene, a u zavisnosti od količine i kvaliteta, vrećica paprike roge košta 3,5 KM, dok kilogram patlidžana košta jednu KM.

One kvalitetnije roge paprike, koje se prodaju po kilogramu, koštaju i do 2,5 KM, a kilogram paradajza se može kupiti za 1,5 do 2,5 KM. Na tržnici u Bijeljini vrećica kupusa košta osam maraka, dok je kilogram paprika roga 1,50 KM.

Za vrećicu patlidžana je potrebno izdvojiti tri KM, dok kilogram paradajza košta dvije KM.

S druge strane, na pijaci u Zenici paprika roga košta od 1,80 do 2,50 KM, dok mladi kupus košta jednu marku po kilogramu.

Na pijaci u Zenici za kilogram paradajza potrebno je izdvojiti od jedne do dvije KM.

Koje cvijeće se sadi u oktobru

Ako birate novo cvijeće ili žbunje za dvorište, evo koje biljke možete saditi u oktobru!

Oktobar je najbolji za planiranje sadnje za narednu godinu, ali ovo je i mjesec kada će baštovani posijati povrće koje će se brati u rano proljeće.

Međutim, i oni koji žele da uljepšaju svoje dvorište, mogu da u toku ovog mjeseca posade ukrasne biljke – cvjetnice i ukrasno žbunje.

Pročitajte: Tri cvijeta koja će preživjeti i najveći mraz na terasi

1. Krokusi

U oktobru je vrijeme za sadnju ovih divnih lukovica koje će se u proljeće zašareniti u vašem vrtu. Možete da ih sadite u grupicama, da pomoću njih pravite cvjetne ivice ali i da ih raspršite između žbunova da dobijete poseban efekat.

Krokusi mogu da počnu da cvjetaju već tokom zime, čak i dok još ima snijega. A kad se jednom prime, oni će se i sami širiti i i vraćati svake godine.

2. Jorgovan

Predivni, mirisni žbun koji je omiljen u Srbiji sadi se, takođe, u oktobru. Imamo različite varijetete: bijeli, ljubičasti i roze, a odaberite za jorgovan sunčano mjesto, na ocjedno mjesto koje ima malo bazniji sastav.

Pročitajte: Kako da muškatle prezime zimu i srećno dočekaju proljeće?

3. Forzicija

Ako želite da vam se dvorište „osvijetli“ divnim žutim cvjetićima, posadite forziciju i imaćete prvi rascvjetalo dvorište. Lako se sadi, lako se orezuje i trajaće vam godinama! Traži sunčano mjesto i voli bogato zemljište pa dodajte malo komposta prije nego što je posadite.

Ne bacajte narandžinu koru, ima dva brza načina primjene

Jesen je pravo vrijeme za citruse, a narandže su svakako na vrhu liste. Narandža je višestruko korsna namirnica za zdravlje, a pored toga ima i brojne primjene u kući.

Narandžina kora

Kada pojedemo narandžu koru uglavnom bacimo, ali one zapravo imaju široke primjene u kući.

Pročitajte: Liker od narandže i kafe

Izbjeljivanje zuba

Narandžina kora sadrži prirodni spoj koji se zove limunska kiselina, koja je često dio paste za zuba. Sama kora može da nam pomogne da zube učinimo bjeljim.

Napravite prirodno sredstvo za čišćenje

Izrada prirodnog kućnog sredstva za čišćenje od narandžine kore jednostavan je način da smanjimo otpad, a pri tom i uštedimo novac. Dovoljno je da pomješate alkoholno sirće i dodate narandžinu koru, piše Bright Side.

Pročitajte: Recept za ukusan i fantastičan DŽEM OD NARANDŽE

Celer u plasteniku tokom zimskog perioda

Celer je zdrava, rado korištena biljka u kulinarstvu i potražnja je stalna tokom godine, i zašto ne gajiti celer u plasteniku? Plastenička proizvodnja je moguća. Celer je botanički dvogodišnja dikotiledona biljka. Gaje se tri varijeteta:

  • A. graveolens var. rapaceum – korenasti celer,
  • A. graveolens var. secalinum – lisnati celer i
  • A. graveolens var. dulce – celer rebraš.

Za ishranu se koriste zadebljali korijen, list i zadebljale bijele lisne drške i to kao salata, varivo, svjež, sušen i kao začin. Zadebljali korijen celera bogat je proteinima, mastima (energetska vrijednost je 185,7 kJ), vitaminima, a list i lisna drška bogati su vitaminom C i provitaminom A. Celer je bogat kalijumom, hlorom, magnezijumom i kalcijumom. Svi biljni dijelovi (i sjeme) sadrže specifićno eterično ulje, prijatnog mirisa i ukusa koje pospješuje apetit. Korijen celera, kao i lisne drške, sadrže celulozu, što je značajno za peristaltiku crijeva.

Pročitajte: Kako i kada vaditi celer

Celer u plasteniku tokom zimskog perioda

Postoje tri grupe sorti celera: korjenaste, lisnate i sorte koje obrazuju zadebljalu lisnu dršku.

1. Korjenasti celer obrazuje zadebljali korijen pljosnate, loptaste ili kruškaste forme, sa mnoštvom razvijenih žila u donjem dijelu, zbog čega se kaže da ima bradat izgled. Brojnost i razvijenost korenovih žila zavisi u prvom redu od načina proizvodnje. Tako pri proizvodnji iz rasada, korijen je više “bradat”, ima veći broj žilica koje su tanje i kraće, što je posljedica presađivanja. Tom prilikom dolazi do kidanja najrazvijenijih korjenčića čime se podstiče jače grananje korjenovog sistema. Nasuprot tome, u direktnoj sjetvi formira se manji broj korjenovih žilica, koje su razvijene i prodiru dublje u zemljište.

Anatomska građa zadebljalog korijena ista je kao i kod mrkve, s tom razlikom što je kora izrazito tanka. Konzumni dio predstavlja razvijena srčika, koja je bijele boje. Veličina zadebljalog korijena je sortna odlika, pa postoji sitan korijen (100 g), srednje krupan (100-400 g) i krupan (400 g).

Osnovni pokazatelj kvaliteta je konzistencija mesa (srčike). Ona treba da je sočna, bez prisustva drvenastih vlakana, koja se stvaraju usljed nedostatka vode i zbog ekstremno visokih temperatura. Cijela biljka, a naročito korijen, ima karakterističnu aromu i miris, što potiče od specifičnih eteričnih ulja.

2. Lisnati celer formira jako razgranat i žiličast korjenov sistem koji se odlikuje mnogobrojnim, tankim isprepletanim žilicama koje se uglavnom šire horizontalno u gomjem dijelu oraničnog sloja. Kod nas se gaji sorta domaći lišćar.

3. Rebraš se odlikuje žiličastim korijenom (koji je dublji nego kod lisnatog) i debelim bijelim lisnim drškama.

Celer je po biološkim osobinama sličan mrkvi. Klija na temperaturi od 3 – 4°C, dok je optimalna temperatura oko 20°C. Dobro podnosi i niske temperature (- 5°C). Celeru treba obezbijediti dosta svjetlosti i na zasijenjenom mjestu korijen ostaje sitan, bez intenzivnog mirisa.

Jarovizacija protiče, za razliku od mrkve, u fazi zadebljalog korijena (najčešće) ali i u fazi nekoliko listova, ili razvijene rozete na temperaturi 4 – 10°C u toku 10-25 dana, što može dovesti do cvjetanja u prvoj godini. Optimalni rast celera je pri umjerenoj i ravnomjeroj temperaturi (18-20°C), uz relativnu vlažnost vazduha od 70-80% i vlagu zemljišta 70% PVK. Zbog nedostatka vlage u zemljištu korijen puca i ogrubi i zato se gaji uz redovno zalivanje.

Celer u plasteniku

Za uspješnu proizvodnju celera koristi se plodno zemljište (pH oko 6,5). Sa prinosom od 10 kg iznosi iz zemlje 40 g N, 10 g P205 i 80 g K2,O.

U plasteniku se za proizvodnju iz rasada lisnatog celera (sorta lišćara) đubri sa 3-4 kg/m2 stajnjaka ili komposta i najčešće sa 120-140 g N, 100 g P205 i 120-160 g/10 m2 K20. Polovina dubriva daje se prije rasađivanja, a polovina pri intenzivnijem rastu listova. Uz redovno zalivanje i održavanje neophodne temperature rasad proizveden u kontejnerima brzo se ukorijeni. Za proizvodnju rasada potrebno je 100-200 g semena za 1 ha proizvodnje.

Pročitajte: Celer rebraš – Uzgoj i ljekovitost

Gajenje celera u plastenicima (zatvorenom prostoru)

Kontejnerski način gajenja lista celera u jesenje – zimskom i proljećnom periodu objedinjuje dorastanje u jesen, pospješivanje tokom zime i proizvodnju iz rasada.

Proizvodnja lista celera iz rasada podrazumijeva sjetvu u toplim objektima u toku januara i februara odnosno marta, uz pikiranje biljaka starih 20-25 dana. Pikiranje se vrši u hranljive kocke ili saksije (dimenzija 5×5) za sadnju u tunele i pri neposrednom pokrivanju biljaka agrotekstilom, odnosno u zemljište objekta za kasniju njivsku proizvodnju. U toku tmurnih dana januara i februara biljke treba dopunski osvjetljavati.

U zaštićenom prostoru celer se sadi u zemljište (u fazi 5-8 listova) na rastojanju između redova od 20 cm i u redu od 5-20 cm, Nega se sastoji u redovnom zalivanju (25-30 mm) svakih 7-10 dana, prihranjivanju i održavanju potrebne temperature (oko 18°C), uz dobro provetravanje. Od bolesti se može javiti pegavost lista (zaštita bakamim preparatima). Ubiranje listova može biti postepeno ili odjednom. Prinos listova se kreće od 10-15 kg/10 m2.

Sva tri varijeteta celera (korjenasti, lisnati i rebraš) podjednako se uspješno koriste za dorastanje ili za pospješivanje.

Celer se na dorastanje stavlja u oktobru. Iz njivske proizvodnje vade se biljke celera prije pojave mraza i sade na medurednom rastojanju 10—20 cm i gusto u redu (na l m2 sadi se oko 6-8 kg). Dorastanje zadebljalog korijena i listova se obavlja na temperaturi 6-10°C, uz zalivanje svakih 8-10 dana. Listovi se beru u decembru i januaru (prinos 6-9 kg).

Celer u plasteniku se može pospješivati sukcesivnom sadnjom zadebljalog korijena, jer se zeleni listovi (za berbu) obrazuju poslije 30-35 dana kod lisnatog, odnosno za 40-50 dana kod korjenastog tipa. Pri tome se može ostvariti prirast listova 10-20% u odnosu na masu posađenog korijena.

Za pospješivanje se koristi korijen mase 60-100 g, koji se čuva u spremištu. Sadi se na rastojanju između redova 10-15 cm i u redu 8-10 cm (na 1 m2 70-100 korena). Poslije sadnje održava se niža temperatura (8-10°C), a poslije ukorjenjavanja viša (18-20°C), uz relativnu vlažnost vazduha 60-80% Zalivanje je rijetko (svakih 10-12 dana), ali se objekat mora redovno provjetravati.

Pospješivanje celera ie uspješno kada se gaji u proljeće kao medjukultura između krastavaca i paradajza. U ovakvoj proizvodnji može se ostvariti prinos do 0,8 kg/m2 zelenih listova, visokog kvaliteta, bogatih vitaminom C.

Jesenja obrada zemljišta u vinogradu

Jesenja obrada zemljišta u vinogradima obavlja se u jesen poslije završene berebe grožđa, a najkasnije poslije opadanja lišća (novembar).

U povoljnim klimatskim uslovima može se vršiti i tokom zime.

U uskoredim vinogradima obavlja se riljanje uz pomoć ašova ili oranje vinogradarskim plugom.

U špalirskim vinogradima i matičnjacima duboka obrada se obavlja oranjem na razor, uz pomoć višebraznog pluga ili ravnim oranjem uz pomoć tzv. čizel–pluga, kao i uz pomoć rotacione motike.

Pročitajte: Kako tretirati vinovu lozu nakon vremenskih nepogoda

Obrada je najbolje da se obavlja na umjereno vlažnom zemljištu. U područjima sa jakim mrazevima (ispod -18 stepeni) obavlja se oranje na razor, tako da se zemljište nabacuje prema čokotima i vrši njihovo djelimično zagrtanje radi zaštite od mraza. U ostalim područjima preporučuje se tzv. ravno oranje ili okopavanje uz pomoć rotacione motike. Pri ovakvoj obradi zemljište se samo rastresa i ostaje relativno ravna površina obrađenog zemljišta. Na pjeskovima obrada se vrši diskosnim plugovima.

Dubina jesenje obrade iznosi 20-25 cm. Pri tome se vodi računa o dubini rasprostiranja korjenovog sistema kako se ne bi oštetio veliki broj korjenova. Na sredini međurednog prostora dubina obrade može da iznosi od 25-30 cm, ali prema čokotima ne bi trebalo da prelazi 20 cm, jer se korjenovi iz stabla (korjenovog struka) razvijaju i rastu koso prema sredini međurednog prostora.

Kod jesenje obrade zemljišta u vinigradu kvalitet obrade nije od velikog značaja. U slučaju rada po suvim ili previše vlažnom zemljišu stvaraju se plastice – velike grudve, koje će se tokom zime usitniti pod uticajem zimskih padavina i mrazeva.

Pročitajte: Uklanjanje listova oko grozdova – Kako i zašto se obavlja?

Jesenja obrada se kombinuje sa đubrenjem organskim i mineralnim đubrivima. Tada se primjenjuje stajnjak i formulacije mineralnih đubriva sa povećanim sadržajem kalijuma i fosfora, najbolje formulacije i količine koje su dobijene proračunima iz agrohemijske analize zemljišta. Prije početka obrade ravnomerno se uradi rasturanje planiranih đubriva, prvo mineralnih pa organskih i odmah se vrši zaoravanje. Đubrenje se može obaviti i tako što će se otvoriti duboke brazde, 60-80 cm, bočno od čokota u koje se rasturaju organska i mineralna đubriva, koje se zatim zatvaraju i vrši se njihovo oranje.

Izvor: master voćarsva i vinogradarstva Radmila Koprivica, PSSS Beograd

Jesenja sjetva najskuplja u istoriji

Jesenju sjetvu koja se polako odvija na domaćim oranicama mogle bi ugroziti rekordno visoke cijene repromaterijala, a na prvom mjestu mineralnih đubriva, upozoravaju poljoprivrednici iz Srpske.

Naime, kako kažu ratari, cijena mineralnog đubriva u posljednjih nekoliko mjeseci skočila je čak i do 400 odsto!

„Jesenja sjetva koja je u toku najskuplja je u istoriji poljoprivredne proizvodnje na ovim prostorima“, kazao je Stojan Marinković, predsjednik Saveza poljoprivrednih proizvođača RS. On dodaje da je cijena mineralnog đubriva skočila tako drastično, pa su domaći ratari u nedoumici šta da rade.

Pročitajte: Srpskim poljoprivrednicima u FBiH više od 75.000 evra

„Prevladava mišljenje da će ratari površine koje budu odlučili da zasiju ove jeseni, zasijati s redukovanom količinom mineralnog đubriva, što će neminovno na kraju uticati na prinos“, kazao je Marinković za „Nezavisne“ i istakao da su u najavi i poskupljenja hemijskih sredstva, ali i sjemena.  Prema njegovim riječima, prošle godine cijene mineralnog đubriva kretala su se od 500 do 700 KM po toni, zavisno od proizvođača, a sada je to od 1.200 do 2.500 KM po toni.

„I pored ovako visoke cijene, imamo probleme i sa nestašicom, ali i smanjenom proizvodnjom“, kazao je Marinković i dodao da je proizvođač „Kutina“ iz Hrvatske, koji je najzastupljeniji kod domaćih ratara, prestao trenutno, koliko zna, sa proizvodnjom.  Marinković ističe da i cijene ozimnih žitarica skaču pa tako sjemenska pšenica košta od 1.000 do 1.300 KM po toni, što je, kaže on, povećanje u odnosu na prošlu godinu od 20 do 30 odsto.

Savo Bakajlić, predsjednik Regionalnog udruženja poljoprivrednika Semberije i Majevice, ističe da je jesenja sjetva u Semberiji već uveliko počela te da se privredni proizvođači nalaze u veoma teškoj situaciji.

Pročitajte: Potpisano 13 ugovora za dodjelu plastenika socijalno-ugroženim stanovnicima Grada Bijeljina

„Ne znam na osnovu čega je đubrivo ovoliko poskupjelo, svi se pozivaju na poskupljenje goriva, ali ovo poskupljenje nije toliko da bi i vještačko đubrivo poskupjelo za više od 400 odsto u odnosu na lani“, kazao je Bakajlić. I on smatra da su ratari u velikom problemu zato što cijena repromaterijala raste i ne znaju kada će se zaustaviti.

„Sigurno je da će ove godine poljoprivrednici koji se odluče da siju, sijati bez mineralnog đubriva, jer se cijene mijenjaju iz dana u dan. Država ima maćehinski odnos prema ratarima. Mi smo vrlo skeptični i mogu da kažem da strahujemo da će ova 2021. godina biti mnogo nepovoljnija po agrarni sektor“, ističe Bakajlić.

Iz jedne poljoprivredne apoteke iz Banjaluke ističu da u posljednje vrijeme stalno imaju korekciju cijena mineralnog đubriva te da cijene zavise od proizvođača. „Tako, cijena vještačkog đubriva tipa UREA iznosi preko 2.200 KM po toni, NPK 15-15-15 košta od 1.100 do 1.200 KM, dok cijena đubriva KANA iznosi 1.200 do 1.500 KM“, kazali su iz ove poljoprivredne apoteke.

Tubomat-hranilca za hranjenje svinja

Tubomat-hranilca za hranjenje svinja koristi se gde se svinje drže grupno, kategorije tova i odgoja najčešće.

Hranilice su prilagođene za ishranu većeg broja životinja naročito u intezivnoj svinjarskoj proizvodnji. Najčešće napravljene od plastičnih materijala ređe od metala koje su sastavljene iz nekoliko delova koji mogu biti napravljeni od različitih materijala.

Pročitajte: Kožne infekcija svinja, uzrok i posljedica

Hranilica ima usipni deo koji prihvata hranu iz linije, „tepsije“ gde hrana ispada i postaje dostupna životinjama kao i dozatora gde se reguliše ispadanje hrane u „tepsiju“ spram uzrasta i kategorije životinja. Standardne hranilice imaju kapaciteta 30-60 kg hrane i predviđene su za 50 životinja, u zavisnosti od preporuke proizvođača.

 

Fikus uzročnik alergija

Skolni alergiji koji imaju uporan svrab očiju, nos im curi ili kašlju, teško mogu da povjeruju da je uzročnik njihovih nevolja ukrasna biljka koju drže u kući, bilo u saksiji ili vazi.

Među saksijskim biljkama fikus je vodeći uzročnik alergija. Izaziva upalu sluzokože nosa, a ponekad može da dovede i do pojave astme. Stanje se pogoršava prilikom njegovog presađivanja i njegovanja.

Pročitajte: Fikus je osjetljiv na hladno vrijeme – Evo kako da ga održite tokom zime

Alergeni su izraženiji kada se udruže sa kućnom prašinom, jer se tada raznose svuda po prostoriji. Mogu da se nađu u parketu, zavjesama, presvlakama namještaja…

Zadržavaju se dugo, čak i poslije iznošenja biljke iz stana. Ako se ispostavi da je neko alergičan na fikus, može biti siguran da je alergičan i na druge biljke iz iste grupe, kao što je, primera radi, anturijum.

Zaštita voćaka prije zimskog sna

Većina bolesti voćaka suzbija se od ranog proljeća i tokom vegetacije, ali je za neke neophodno i tretiranje u jesen, u periodu opadanja lišća.

Kod koštičavih voćaka to su bakterijski rak koštičavog voća, šupljikavost lista koštičavog voća i kovrdžavost lišća breskve, a kod jabučastog voća rak kore kod jabuke i kruške, bakterijska plamenjača jabučastog voća i bakterijski rak kruške.

Rak koštičavog voća je bakterijska bolest koja se pojavljuje na većini koštičavih voćaka. Uzročnik je bakterija Pseudomonas mors-prunorum. Znakovi bolesti javljaju se na granama i kori u vidu rak-rana i hipertrofija okolnog tkiva uz obilno lučenje smole.

Do zaraze dolazi u jesen, u vrijeme opadanja lišća kroz lisne ožiljke i u proljeće u vrijeme cvjetanja. Najvažnije je da se tretman fungicidima na bazi bakra sprovede čim lišće počne da opada. Smatra se da je bakterijski rak najopasnija bolest koštičavog voća, jer nema djelotvornih mjera zaštite kad bolest zahvati zasad, a ponekad može dovesti i do potpunog sušenja voćnjaka.

Šupljikavost lista koštičavog voća bolest je lako prepoznati po sitnim okruglastim pjegama na lišću koje nekrotiziraju i potom ispadaju s lista te on postaje šupljikav. Uzročnik bolesti je gljivica Stigmina carpophilla. Hemijsko suzbijanje se provodi u jesen, u periodu opadanja lišća bakarnim fungicidima, a zatim slijedi primjena bakarnih fungicida pred kraj zime u fenofazi bubrenja pupoljaka te nakon toga, zavisno od vremenskih uslova, dodatna tretiranja prije cvjetanja i nakon cvjetanja fungicidima na bazi kaptana, dodina i ditianona.

PROČITAJTE JOŠ:

Jesenje bolesti i zaštita voćaka – Korisni savjeti!