Naslovnica Blog Stranica 299

Prirodne alternative za pesticide koje su zaista djelotvorne

Ubijanje napasnika u vašem domu ili u bašti je veoma jednostavo upotrebom pesticida, ali treba uzeti u obzir da većina komercijalnih rješenja u sebi sadrže brojne hemikalije koje su štetne po zdravlje ljudi i kućnih ljubimaca. Na svu sreću postoje veoma efikasne alternative koje obavezno morate uzeti u obzir.

Postoji samo jedan način da saznate da li je med pravi

Svako je čuo za neku caku kako da na brzinu provjeri da li je med koji želi da kupi pravi, a gotovo sve su – nebuloza, kaže za portal 24sedam pčelar sa Stare planine.

pčelarska oprema

Do kvalitetnog meda je zbog vremenskih neprilika i promjene klime sve teže doći, a do prije nekog vremena bilo je pitanje da li u Srbiji u prodaji u supermarketima uošte postoji pravi med. Prema podacima Saveza pčelarskih organizacija Srbije (SPOS), u nekom trenutku je 95 odsto teglica „meda“ na policama bilo falsifikat.

Danas je situacija mnogo bolja, ali su uvjerenja mušterija u to „kako prepoznati pravi med“ ostala ista – i to pogrešna.

– Gustina meda, okretanje klobuka, nit… Sve su to nebuloze. Doduše, to su mušterije „naučili“ neki pčelari, ali jedini način da saznate da li je med pravi je njegova kristalizacija. Kada se on kristalizuje jednako cijelom zapreminom, to je jedini pravi dokaz da je prirodan. Jedini problem je što je medu potrebno vrijeme da se kristalizuje, a to obično nije onda kada je na polici u prodavnici – kaže za 24sedam pčelar Vojislav Teofilović, iz gazdinstva „Pčelarstvo Teofilović“ sa Stare planine.

Pročitajte: Med od lavande ljekovitiji od bagremovog

Na pitanje da li postoji neka druga caka kojom bismo otkrili da li je med na koji smo se nameračili kvalitetan, Vojislav odgovara potvrdno.

– Postoji, naravno… da med odnesete na privatnu analizu. One su danas jeftine i lako dostupne i svako može da ih obavi i proveri svog snabdjevača ili nekog proizvođača. Na svakoj tegli meda piše broj poljoprivrednog, odnosno pčelarskog gazdinstva, pa se može prijaviti ako je nešto neregularno – kaže Teofilović.

On zato preporučuje da se med kupuje od pčelara, ili direktno ili na pčelarskim izložbama kojih ima tokom godine.

– Svaki pčelar ima svoj sertifikat i potvrdu analize. Niko od pravih pčelara ne želi da se igra sa tim – napominje Vojislav.

U današnje vrijeme, kaže, više ni cijena nije ta koja „signalizira“ da nešto nije u redu kada je med mnogo jeftiniji u prodavnici nego kod pčelara.

Pročitajte: Proizvodnja rezanog meda u saću

– Primjetio sam da su sada negdje cijene i više nego na pčelarskim izložbama. A svaki iole pošten pčelar ima krajnju donju cijenu, kojom bi bili zadovoljni i on i mušterija, a ona je kod nas 1.200 dinara za bagremov i šumski med, a 1.000 dinara za ostale vrste. Trebalo bi da je skuplje, ali kriza je… Sve ispod toga je finansijski minus za pčelara – napominje Teofilović.

Pčelarstvom se u familiji Teofilovića, u selu Stanjinac na Staroj planini, bave dugo, a sam Vojislav praktično od svoje prve godine, kada je na poklon dobio prvu košnicu od babe i dede.

– Roditeljima je bilo žao da propadne i tako smo se „usrećili“ – šali se Vojislav.

pčelarska oprema bosna i hercegovina

Danas je ta jedna „košnica na poklon“ prerasla u ozbiljan biznis, sa 150 pčelinjih društava, sa pčelinjakom u Stanjincu i još jednim mobilnim, koji se seli na paše. Biznis bi bio još bolji da se nisu umiješale klimatske promjene.

– Sa medom je teško stanje već nekoliko godina. Ono što nas muči posljednjih par sezona je bagremova paša u proljeće. Ljudi traže bijeli bagremov med, ali toga nema, jer kada počne sezona, kiša ga ubije, i u proljeće radite sa pčelama kao da je jesen. Ali, ne predajemo se – kaže Vojislav.

Napitak od propolisa i mlijeka za liječenje prehlade i čišćenje pluća

Napitak od propolisa i mlijeka za liječenje prehlade i čišćenje pluća – jača imunitet i podstiče zdravlje!

Naučnici su u propolisu otkrili preko 200 jedinjenja koji su korisni za ljudsko zdravlje. Propolis sadrži i nekoliko vitamina (B1, B2, B3, biotin) i aminokiseline koje su važne za funkcionisanje imunog sistema. Najvažnija komponenta propolisa su bioflavonoidi na osnovu kojih se određuje i kvalitet propolisa. Još jedan benefit propolisa jeste što sadrži antibiotike koji sprečavaju da štetni mikroorganizmi i infekcije dospiju u organizam.

Brojne studije su pokazale da je propolis prirodni anestetik, antioksidans, antiseptik, antibiotik koji djeluje protiv većine virusa, uključujući i virus gripa. Odličan je u borbi protiv gljivica i parazita.

Pročitajte: Šta je u stvari propolis?

Propolis se koristi u tretiranju bolova u stomaku, kod opekotina i kurjeg oka, kod gljivičnih bolesti kože, akni, ekcema, problema sa disanjem, prehlade, upale pluća, upale desni, kašlja, zaustavlja upalne procese u tijelu…

Kod problema sa plućima, kašljem, prehladom, gripom i zapišenim nosem, ako i kod problema sa sinusima, preporučuje se upotreba propolisa u kombinaciji sa mlijekom.

20 kapi propolisa dodajte u 300ml vrelog mlijeka (djeci mlađoj od 6 godina ne više od 4 kapi propolisa). Ovaj napitak sevpopije prije spavanja.

Napomena: Prije upotrebe propolisa u ljekovite svrhe, obavezno se konsultujte sa ljekarom. Propolis treba u potpunosti da izbjegavaju osobe koje su alergične na med.

Zečetina – Hranljivo i ukusno meso bogato proteinima

Zečetina je vrsta mesa koja je nepravedno zapostavljena na našim trpezama. Ne tako davno ni jedna gozba nije se mogla zamisliti bez zečjeg mesa na stolu.

Zečevi žive na svim kontinentima osim na Antartiku, a postoje arheološki dokazi da su se zečevi uzgajali zbog mesa još u starom Rimu. Meso zeca je poznato po izuzetno
malim količinama masti, holesterola i kalorija, dok sa druge strane ima veliki procenat proteina.

Zato ne čudi što su novija naučna istraživanja pokazala da je zečetina najzdravije meso za ljudsku ishranu. Iako je teško povjerovati nekada se zečetina u ishrani koristila kao danas piletina, zečevi su se najčešće lovili u divljini, ovo je bilo jedino meso koje su podjednako konzumirali i bogati i siromašni.

Pročitajte: Zašto je konjsko meso zdravo?

Zečevi i kunići – sličnosti i razlike

Zečevi (lat. Leporidae) su životinje biljojedi iz porodice sisara i reda dvozubaca koje se u prirodi hrane travom i korom drveta,dok domaći zečevi vole i šargarepu i jabuke. Postoji više od 60 vrsta ovih životinja, ali su kod nas najpoznatiji zečevi i kunići. U zavisnosti od rase zečevi žive od dvije do pet godina i odrasle jedinke dostižu težinu oko pet kilograma.

Za razliku od zečeva kunići su nešto sitniji i žive duplo više čak i do 12 i više godina. Osim po veličini razlikuju se i po izgledu. Uši i noge zeca su nešto kraće u odnosu na kuniće koji skloništa kopaju u zemlji, dok zečevi jazbine prave isključivo na površini tla. Mladi zečevi se okote skoro potpuno sposobni za samostalni život, dok se kunići rađaju bez dlake i slijepi, a progledaju tek poslije dvije nedelje.

Zečevi vode usamljenički život dok kunići žive u zajednicama i lakše ih je pripitomiti. Kunići se često uzgajaju zbog krzna i mesa, a najkrupniji je belijski orijaš koji je otporan na bolesti i kožne parazite, a može da dostigne težinu do 10 kilograma.

Hranjiva vrijednost

Zečetina je meso koje se lako vari i 100 grama sadrži svega 150 kalorija, dok ista količina svinjskog mesa ima oko 480 kalorija. Naučnici ovo objašnjavaju činjenicom da su zečevi, posebno u divljini, u stalnom pokretu zbog čega se sve što pojedu brzo pretvara u energiju i smanjuje masnoće u njihovim tijelu.

S druge strane zečetina je bogata mineralima i vitaminima iz B grupe, odnosno vitaminom B2 i B6 koji ima blagotvoran uticaj na centralni nervni sistem, koštano tkivo i mišiće, pa se ova vrsta mesa preporučuje sportistima koji su izloženi velikim naporima. Meso od zeca je riznica cinka, gvožđa i bakra koji je zadužen za rast i razvoj ćelija, pa je veoma važno da ga unosimo putem hrane jer ga naš organizam ne proizvodi.

Cink poboljšava apsorpciju kalcijuma, stimuliše zarastanje preloma kosti,ali i pojačava odbrambene mehanizme našeg organizma.

Meso od zeca je bogat izvor fosfora i kalijuma koji utiču na normalizaciju krvnog pritiska, pa samim tim je i odlična preventiva kardiovaskularnih oboljenja posebno infarkt miokarda.

Zečetina je ipak najpoznatija po visokom sadržaju proteina.U samo 80 grama ovog mesa nalazi čak 28 gr proteina skoro duplo više nego u istoj količini piletine ili svinjetine.

Pročitajte: Evo koliko dugo meso smije da stoji u zamrzivaču

Meso za ishranu, mast kao lijek

Zbog obilja gvožđa zečje meso se preporučuje osobama koje pate od anemije. Kako je u pitanju lako svarljiva hrana blagotvorno utiče na pacijente sa bolestima želuca, crijeva, jetre i žuči. Zečetina ima minimalanu količini natrijuma pa je korisna za osobe s hipertenzijom i drugim bolestima kardiovaskularnog sistema.

Konzumiranje zečjeg mesa doprinosi smanjenju holesterola, pa povoljno utiče na bolesti koje nastaju usled začepljenja krvnih sudova. Preporučuje se osobama koje imaju problema sa slabim kostima, a poboljšava stanje i obnovu kože i sluzokože.

Ovu vrstu mesa trebalo bi da izbjegavaju osobe koje pate od artritisa i gihta jer sadrži dosta purinske kiseline koja može dovesti do pogoršanja stanja kod ovih pacijenata.

Zanimljivo je da su naučnici otkrili da u prvih sedam mjeseci života tijelo zeca nije u stanju da akumulira stroncijum-90, koji je proizvod raspadanja pesticida i herbicida, zbog čega se
preporučuje da se u ishrani koristi meso mladog zeca. Mladi zečevi mogu se prepoznati po krhkim kostima prednjih šapa, širokom vratu i mekim ušima, koji su kod starijih primjeraka tanki i dugi.

Mnogi kuvari izbjegavaju da pripremaju zečetinu, posebno onog iz divljine, zbog specifičnog i jakog mirisa koji se može neutralisati držanjem mesa u pacu od limunovog soka 10 do 12 sati prije pripreme. Iako se danas ova vrsta mesa najčešće kupuje zamrznuta treba imati u vidu da nakon odmrzavanja fileti zečetine gotovo potpuno gube vlagu.

U narodnoj medicini pored mesa veoma je cijenjena zečja mast koja pomaže pri bržem i lakšem zarastanju rana. U slučaju bronhitisa dobro je na grudi namazati zečju mast koja pomaže i kod promrzlina od hladnoće.

Nećete vjerovati ali za ovaj domaći sir postoji lista čekanja

Zlatarski sir je proizvod sa zaštićenim imenom geografskog porijekla, a od skora i sertifikovan. Baš taj sir pravi Slađana Pušičić iz sela Akmačići u novovaroškoj opštini. 

Za proizvodnju Zlatarskog sira koristi se svježe, punomasno kravlje mlijeko, koje mora da odgovara zahtjevima Pravilnika o kvalitetu sirovog mlijeka.

Karakteristike mlijeka za Zlatarski sir nastaju usljed osobenosti geografskog područja gdje dominiraju visokoplaninski pašnjaci sa biljnim pokrivačem koji obiluje nutritivno vrijednim vrstama biljaka. Tu su i specifična klima i čisto ekološko okruženje. Slađana uzgaja simentalke i to tako da su krave zimi u štali, a od proljeća do jeseni na pašnjacima blizu farme, ograđene električnim pastirom.

Nemamo puno krava i zato smo odustali od predaje mlijeka. Sve koristimo za proizvodnju Zlatarskog sira. Od proljeća do jeseni krave se hrane svježom travom i ljekovitim biljem sa pašnjaka uz dodatak žitarica. Zimi ih hranimo sijenom i žitaricama, a veći dio potrebne količine sijena skupimo sa naših pašnjaka – priča Slađana.

Pročitajte: Najskuplji sir od magarećeg mlijeka pravi se u Srbiji

Troškovi nisu mali. Međutim, Slađana i njena porodica uspijevaju da zadrže krave. Mjesečna proizvodnja zavisi od perioda laktacije krave, odnosno količine mlijeka. Naša sagovornica napravi, prosječno, oko 250 kg sira svakog mjeseca.

S obzirom na velike rashode koji prate proizvodnju sira, zarada je minimalna. Ali, uspijevamo da opstanemo, zahvaljujući tome što porodično obavljamo sve poslove. Mi smo mala farma i nismo alavi, imamo realnu cijenu sira za potrošače. Ne možemo živiti samo od sira, ali on nam donese uvećanje kućnog budžeta – kaže Slađana.

Na prodaju sira se ne žali, već kaže da je na zadovoljavajućem nivou.

U nekim mjesecima tokom godine pravi se i lista čekanja. Ti su nam mjeseci najljepši, iako nemamo prostora za proizvodnju drugih mliječnih proizvoda – objašnjava Slađana.

Njen Zlatarski sir stigao je i do najudaljenijih dijelova Srbije – zahvaljujući internetu.

Kada je počela ova pandemija, mi smo se okrenuli internetu i uspjeli smo zahvaljujući trudu i radu, a prvenstveno kvalitetnom proizvodu da dođemo do novih kupaca i da ih zadržimo. Ne znam ni sama gdje sve nisam slala svoj sir – kroz osmjeh priča Slađana.

Pročitajte: Zašto je kozji sir drugačiji od ostalih

Na kvalitet Zlatarskog sira utiče kvalitet ishrane krava, odnosno bogatstvo pašnjaka punih ljekovitim biljkama, a kako izgleda proces pravljenja Zlatarskog sira, otkrila je.

Mleko se poslije muže cijedi i odmah siri dodavanjem maje, bez skidanja kajmaka. Time se dobija punomasni sir u salamuri. Da bi se dobio kvalitetan proizvod svaki segment proizvodnje je veoma bitan, počev od higijene muže, temperature zgorijevanja sira (od 20 do 25°C). Nakon zgorijevanja, sir se čuva na temperaturi od 10 do 15°C. Tokom čuvanja sir se mora redovno održavati – priča.

Slađana koristi državne subvencije po hektaru i po muznoj kravi. Plan joj je da proširi proizvodnju prerade mlijeka i da, pored sira, kupcima ponudi papriku u pavlaci. Svim srcem se nada da će joj subvencije od države pomoći u tome.

Francuski ili kovrdžavi peršun

Francuski peršun – Iako nije poznato tačno porijeklo ovog začina, pretpostavlja se da dolazi iz južne Evrope i sa Kavkaza, dok je sjeverno od Mediterana postao poznat zahvaljujući Karlu Velikom, koji je naredio njegovu sadnju po vrtovima u svojim Kapitularima.

Zove se još i kovrdžavi peršun, zbog specifičnog izgleda listova. Ima blaži ukus nego obični, italijanski peršun. Koristi se u kozmetici, kulinarstvu, kao ukrasna i ljekovita biljka. U kulinarstvu se češće koristi kao začin, dok se italijanski peršun više koristi kao dodatak umacima i salatama.

Pročitajte: Sjeme peršuna i peršun – Ljekovita svojstva

Upotreba u kuhinji

U centralnoj i istočnoj Evropi, kao i u zapadnoj Aziji, mnoga jela se ukrašavaju svježe isjeckanim peršunom na vrhu. Kovrdžavi peršun ima široku upotrebu u kulinarstvu, baš kao i obični, tako da ga možete koristiti kao zamjenu peršunu koji obično koristite kako biste dobili posebnu aromu.

Peršun se najbolje slaže sa krompirom pripremljenim na različite načine, potom sa rižom -neizostavni je dio rižota, sa ribom, prženom piletinom, janjetinom, teletinom, te različitim vrstama gulaša i paprikaša.

U južnoj i centralnoj Evropi peršun je sastavni dio tzv. bouquet garni, što u bukvalnom prevodu znači dotjeran buket, a sastoji se od niza začina koji se upotrebljavaju za pripremu supa i umaka.

Nasjeckani svježi peršun neizostavan je i u pilećoj supi, ali i za posipanje zelenih salata, otvorenih sendviča sa narescima ili paštetama. Peršun je ključni sastojak nekih zapadno-azijskih salata, među kojima je i tabbouleh, nacionalno libansko jelo, a u velikoj mjeri se koristi i u španskom kulinarstvu, najčešće u pastama i prelivima za salate.

Pročitajte: Čaj od peršuna je odličan za zdravlje – RECEPT za pripremu i primjenu

Uzgoj

Kovrdžavi peršun, kao i sve druge vrste peršuna, možete uzgajati u svom domu. Za upješan uzgoj potrebno mu je sunčano do djelimično sunčano mjesto, te prosječno zalijevanje. Stručnjaci kažu da je nekoliko strukova sasvim dovoljno za jednu porodicu.

Pročitajte: Peršun – Prorjeđivanje, prihranjivanje, okopavanje

Čuvanje

Kada kupujete francuski peršun birajte biljke koje izgledaju svježije te imaju listove svijetlo zelene boje. Da bi se sačuvao, potrebno je oprati peršun pod mlazom hladne vode, dobro otresti kako bi se odstranio višak vode, zamotati u papirnu salvetu, pa potom ubaciti u plastičnu vrećicu i spremiti u frižider.

Ovako spremljen peršun zadržaće svježinu sedam dana. Sve vrste peršuna gube veliki dio arome sušenjem, ali zamrzavanjem ne gubi puno na aromatičnosti. Za zamrzavanje je potrebno odabrati zdravo lišće, oprati i otresti, ali ne previše, neka ostane malo vode na njemu. Potom listove krupnije isjeckajte i stavite u plastičnu vrećicu za zamrzavanje ili u praznu ambalažu od jogurta. Zamrznuti peršun nije potrebno odmrzavati prije upotrebe, pa ga već pri pripremi za zamrzavanje možete rasporediti u manje gomile.

Od čega zavisi uspjeh KALEMLJENJA

Uspjeh kalemljenja zavisi od niza činilaca, i to: afiniteta podloge i plemke; vremena kalemljenja i životne aktivnosti podloge i plemke; kvaliteta podloge; kvaliteta kalem grančice; kontakta na spojnom mjestu; vremenskih prilika; brzine i čistoće kalemljenja; načina kalemljenja; obučenosti kalemara i primjene fitohormonalnih materija.

Afinitet podloge i plemke

Uslovljen je njihovom srodnošću. Što je ova srodnost bolja uspjeh kalemljenja će biti veći i zato treba strogo voditi računa da budu odabrane kombinacije bliske po srodnosti.

Pročitajte: Nepodudarnost podloge i plemke prilikom kalemljenja

Vrijeme kalemljenja i životna aktivnost podloge i plemke

Kalemljenje vršimo u svim godišnjim dobima i u raznim ekološkim uslovima. Kalemljenje u zimskom periodu ili u rano proljeće u našim uslovim obavlja se u odgovarajućim prostorijama i uspjeh kalemljenja zavisi o pravilnog regulisanja temperature i vlažnosti prostorija u kojima se aktiviraju fiziološki proces i rad kambijuma. Proljećno kalemljenje se najčešće izvodi u prirodi, prije ili u togku vegetacije i zavisno je od spoljne temperature. Proljećni mjeseci su najpogodniji za uspješno kalemljenje raznim načinima kalemljenja na zrelo, jer tada počinje najveća aktivnost kambijuma i kretanje sokova.

Pročitajte: Alat pribor i materijal za kalemljenje

Ljetno i jesenje kalemljenje obavlja se u vrijeme jake vegetacije ili kada ona počinje da se završava. Temperatura najčešće ne dolazi u pitanje, ali nedovoljna vlažnost zemljišta i vazduha dovodi do opadanja fiziološke aktivnosti u biljci, a time se umanjuje i prijem kalema.

Ovaj problem se rješava redovnom obradom rastila i zalivanjem.

Ma u koje godišnje doba vršili kalemljenje, podloga i plemka moraju biti snabdjevene organskim materijama, treba da su zrele i zdrave, a što se tiče fiziološke aktivnosti, najbolji uspjeh se postiže kada se podloga nalazi u aktivnom stanju, a plemka u stanju mirovanja. Fizioliški aktivna podloga snabdijeva plemku hranom i obezbijeđuje primanje.

Kvalitet podloge

Podloga treba da bude dobro njegovana i zdrava, da je fiziološki aktivna i da ima potrebnu debljinu u zavisnosti od načina kalemljenja. Podologa ni u kom slučaju ne bi trebala da bude tanja od 5 mm, kada se radi o klamljenju očenjem, niti da je tanja od 7 mm, kada se radi o klemljenju na zrelo. Ni suviše debela podloga ne garantuje uspijeh: tako pri očenju podloga ne treba da bude deblja od 8 mm, dok pri pojedinim načinima kalemljenja na zrelo ona može biti i znatno deblja.

Kvalitet kalem-grančice

Kalem-grančica mora da bude zdrava, poznatnog porijekla, svježa i bogata rezervnim hranljivim materijama, jer su samo takve kalem grančice i pupoljci sposobni da brzo stvaraju kalus i da dobro srastu sa podlogom.

Kalem-grančice treba uzimati iz drobro odnjegovanog matičnjaka sa periferog dijela krune i koristiti samo srednji dio grančice, jer obično vršni dio nije dovoljno zreo, a bazalni dio nema razvijene pupoljke ili ima samo cvjetne pupoljke, kao što je slučaj kod višnje. Kržljave i tanke kalem-grančice odbaciti, jer one daju slab prijem i loš kalem. Prema razvijenosti i debljini podloge uzimati i kalem grančice.

Kontakt između komponenata

To je jedan od važnijih uslova za dobar uspjeh pri kalemljenju. Pri kalemljenju pupoljkom vrlo je važno kako ga skidamo. Zbog toga treba voditi računa da se pupoljak skine sa malo drveta ili bez drveta, ali sa klicom pupoljka. Na taj način će biti dobro prljubiljivanje pupoljka sa podlogom. Uvijek se mora strogo voditi računa o smjeru rasta, tj. o poloranosti, tako da plemku uvijek treba okrenuti u smjeru ranijeg rasta. U protivnom, neće biti prijema ili ako i bude, kalem će da ugine. Pravilno spojene komponente se učvršćuju na razne načine a najčešće vezivom.

Počitajte: Tehnika kalemljenja očenjem – Grafički prikaz i objašnjenje

Vremenske prilike

Kalemljenje je najbolje izvoditi u ranim jutarnjim časovim (posebno kada se radi o očenju) i poslije podne kada temperatura nije veća od 25 ºC. Minimalna temperatura može biti 5 ºC a maksimalna 30 ºC. Najbolje je kalemiti pri umjerenoj vlažnosti vazduha i zemljišta, jer je to uslov koji omogućava normalne fiziološke procese u biljci. Po kiši i kada je biljka morka ne treba kalemiti, jer se neće moći obezbijediti potrebna čistoća. Takođe ne treba kalemiti ni po jakom vjetru, jer se presjeci i spojna mjesta brzo suše.

Brzina i čistoća kalemljenja

Kalemljenje mora biti što brže da se presjeci ne bi sušili i prljali. Veoma je važno dobro poznavanje tehnike kalemljenja i uvježbanost kalemara. Neophodno je čistiti podlogu i plemku neposredno pred kalemljenje, presjek izvršiti oštrim i čistim nožem i spojno mjesto ne dodirivati prstima.

Način kalemljenja

Od velikog broja poznatih načina kalemljenja treba koristiti onaj koji kalemar najbolje zna, koji najbolje odgovara podlozi, vrsti i sorti voćke i kojim se postiže najbolji procenat prijema u datim ekološkim usovima.

 

Da li su DIVLJE JABUKE zdravije od DOMAĆIH?

Sigurno ste mnogo puta čuli koliko su jabuke zdrave za organizam, rekli su vam i da ne treba da ih ljuštite jer su svi vitamini baš ispod kore. Međutim, divlje jabuke su ubedljivo nešto posebno, ukus je sigurno mnogo drugačiji, ali postoje načini da ih ipak pojedete a da sačuvate njihov kvalitet.

Obične jabuke sigurno mogu da vam pomognu u smanjenju rizika od raka, gojaznosti, bolesti srca, dijabetesa i utiču na poboljšanje brojnih tegoba vezanih za varenje.

Ali, divlje jačaju cijeli organizam, imaju veliki uticaj na ukupan metabolizam, deluju antimikrobno i protivupalno, njena vrednost kalorija je 76 kCal.

Odavno je poznato da konzumacija divlje jabuke pomaže da se zaspi i da je efikasnija kao pomoć u eliminaciji oksalne kiseline u slučaju kamena u bubregu.

Pročitajte: Koja vrsta jabuke je najzdravija

Svakako divlje jabuke imaju prednost u odnosu na kultivisane jer im je hemijski sastav ujednačeniji.

Divlje jabuke sadrže gvožđe, jabučnu kiselinu, pektin, šećere, voćne kiseline, vitamine A, B1 i C, flavonoide i minerale: kalijum, kalcijum, fosfor, gvožđe i mangan, gluten, skrob i mnoge druge materije.

Zbog svoje kiselosti, voće se rijetko jede, ali se može konzumirati osušeno, a dobre su i za pravljenje kompota i jabukovog sirćeta.

Bolesti mrkve, celera i paštrnjaka

Crna trulež korijena i pepelnica najpoznatije su bolesti koje mogu zahvatiti ovo korijenasto povrće.

Crna trulež korijena

Simptomi se vide u klijanju (zaraženo sjeme) i nicanju kada korjenčići i klica pocrne i trunu. Kod jačih zaraza u polju vide se plješine. Na razvijenom lišću i peteljkama vide se izdužene ili ovalne pjege čija se boja mijenja od žućkaste do crne. Na glavi korijena vide se crna plitka (3 mm) udubljenja. Ako je tlo vlažno, može potrunuti cijeli korijen. Zaraza korijena može nastati iz tla (zaraženi ostatci). Suzbija se plodoredom; na manjim površinama treba pokupiti i spaliti bolesno lišće; sijati zdravo i tretirano sjeme.

Pročitajte: Mrkva – Plodored, sjetva, uzgoj i vađenje sa polja

Pepelnica

Na lišću se vidi gusta bjeličasta prevlaka. Starije je lišće jače napadnuto i često se suši. Tada iz korijena potjera novo lišće koje može oboliti, a korijen se iscrpljuje. Zbog zaraženoga lišća cijena je na tržištu niža. Kod mrkve može biti zaraženo i sjeme.

Suzbijanje se vrši zaoravanjem biljnih ostataka; plodored; sjetva zdravoga sjemena.

Sve o uzgoju rasada paprike za dobre rezultate u polju

U našem podneblju paprika se gaji pomoću rasada. Industrijska paprika i feferoni mogu se gajiti i direktnom sjetvom u polju. Za ranu proizvodnju rasad se proizvodi u toplim lejama, a za kasnu u otvorenim lejama. Potrebno je 1-1,2 kg/ha sjemena normalne klijavosti. Veoma je važno da se sjetva obavi pravovremeno. 

Najraniju sjetvu treba obaviti tako da rasad ne preraste do početka rasadjivanja u polju. U klimatskim uslovima kontinentalnog područja sjetvu sjemena za rani rasad treba obaviti u prvoj polovini februara, a u toplim krajevima sredinom januara. Pristigli rasad pikirati na razmaku 8 x 8 cm.

Najbolji rani rasad dobija se pikiranjem u presovane kocke, glinene, plastične ili neke druge saksije. Mladi sijanci pikiraju se 20-30 dana poslije sjetve, kada se na njima pojave prva dva stalna listića. Za srednje rane sorte proizvodi se nepikirani rasad u polutoplim lejama. Sjetva se obavlja od sredine do kraja marta, odnosno 6-8 nedjelja prije nego što će biljke biti rasadjene na stalno mjesto. Po m2 treba posijati 5-6 gr. normalno klijavo sjemena.

Pročitajte: Savjeti za prihranjivanje paprike vodotopivim đubrivima

RASAĐIVANJE

Rani rasad iznosi se u polje kad je vrijeme dovoljno toplo i prestane opasnost od pojave kasnih proljećnih mrazeva.

U kontinentalnom području rani rasad se rasadjuje početkom maja, a u južnim krajevima 2 do 3 nedjelje ranije. Najbolje je da se paprika rasadjuje po tihom i po mogućstvu oblačnom vremenu. Pikirani rasad ne treba čupati već ga lopaticom ili rukom prihvatiti tako da na korijenu ostane što više zemlje. Zbog toga se jedan dan prije rasadjivanja leja sa rasadom dobro zalije.

Nepikirani rasad se čupa i tom prilikom odbacuju se sve slabo razvijene biljčice. Dobro je da se žile podrežu jer to izaziva izrastanje mnogobrojnih novih žilica. Pikirani rasad sadi se ručno u prethodno iskopane jamice ili duž plitko otvorene brazde, a nepikiran pod sadiljku ili mašinama sadilicama. U svim slučajevima važno je da su biljke pravilno postavljene i da je zemljište oko korijena dobro sabijeno. Mašinama se sadnja obavlja znatno brže i utroši se manje ručnog rada, 5-7 puta. Za mašinsku sadnju NE može se upotrijebiti izduženi i prerasli rasad.

U zavisnosti od načina navodnjavanja i priprema različitih načina njege paprika se sadi u tzv. brazde ili na ravnu površinu. Biljke se sade na razmaku 40 x 30 cm ili 30 x 30 cm. Pri takvoj gustini sadnje moguća je samo ručna njega usjeva. Sadnja u brazde je znatno pogodnija kada se paprika gaji na većoj površini.

Sadnja na ravnu površinu primjenjuje se na većim površinama kada se usjev navodnjavanja vještačkom kišom. Sadnja se obavlja mašinama sadilicama ili ručno na razmaku 60 x 15 cm. Uslovi za mehanizovanu negu usjeva veoma su povoljni.

Paprika rasad

NJEGA

Paprika se teže prima od paradajza i izvestan broj rasadjenih biljaka ugine ili nastrada od rovaca, žičnjaka i drugih štetočina. Zato je neophodno odmah rasaditi druge biljke umjesto uginulih. Čim se mlade biljke dobro ukorijene poslije 10-15 dana potrebno je izvršiti prvo okopavanje. U tokom vegetacije paprika se okopava 2-3 puta. Okopavanje se vrši na 3-5 cm dubine da se ne povrede žile koje su razmeštene u površinskom sloju zemljišta.

 NAVODNJAVANJE

U uslovima naše klime paprika se uspješno može odgajiti samo uz navodnjavanje. Prvi put se navodnjava prilikom rasadjivanja, a zatim prema potrebi. U početku nisu potrebna česta navodnjavnja, a kasnije kako biljke rastu i vrijeme postaje toplije i suvlje potreba za vodom je veća, a period izmedju navodnjavanja kraći. Paprika na lakim i pjeskovitim zemljištima navodnjava se češće, a na težim rjedje. Za jedno zalivanje potrebno je 300-400 m3 vode po hektaru.

Pročitajte: Korisna pravila za navodnjavanje paprike

Paprika rasad na vrijeme za dobre rezultate u polju

Sjeme paprike za sjetvu treba da bude ujednačeno po veličini i težini. Tako ujednačeno sjeme obezbijeđuje ujednačenost nicanja i ujednačenost rasta. Ujednačeno iznikao rasad u isto vrijeme prolazi kroz fenološke faze, u isto vrijeme se podudaraju potrebe biljaka prema određenim uslovima.

Preporučljivo je da se sjeme paprike prije sjetve dezinfikuje u 2% rastvoru NaOH. U rastvoru NaOH sjeme koje se stavi u platnenu vrećicu držati 10 minuta, a potom se pod jakim mlazom vode detaljno ispere. Tretmanom dezinfekcije sjemena obezbijeđuje se u velikom procentu zaštita sjemena od virusnih i bakterijskih bolesti. Za dezinfekciju se može upotrijebiti i tiram (TMTD)-8 grama na 1 kg sjemena.

 Zasijavanje

Najviše je rasprostranjena proizvodnja paprike u dvofaznom gajenju: proizvodnja rasada u zaštićenom prostoru i gajenje poslije rasađivanja na otvorenom polju. Paprika se u našim uslovima sije u drugoj dekadi marta. Proces proizvodnje rasada traje 50-60 dana. Za sjetvu 1 metra kvadratnog potrebno je 5-10 grama normalno klijavog sjemena. Za ovu proizvodnju gdje se rasad ne pikira potrebna je nešto rjeđa sjetva. Kompost za zasijavanje paprike predstavlja smješu supstrata treseta, pijeska i pregorelog stajnjaka. Sjeme se pokriva sa 1,5-2 cm komposta. Sjeme paprike niče za 12 dana.

Nicanje

Pojava biljaka je moment nicanja paprike i predstavlja kritičan moment kod proizvodnje rasada. Pojavom kotiledonih listova temperatura vazduha mora se sniziti na 15-16 C dnevna i 12-13 C noćna i smanjiti vlažnost zemljišta. Poslije nedjelju dana temperatura treba da se poveća na 18-20 C dnevna i 14-16 C noćna. U ovom momentu može doći do padanja rasada i dobro bi bilo da se takav rasad zasuši naknadno zalije rastvorom cineba ili još bolje previkurom. U toku proizvodnje rasada neophodno je intenzivno provjetravanje.

Pročitajte: Plamenjača paprike – Kod osjetljivih sorti može prouzrokovati i 100% štete

 Kontejnerska proizvodnja rasada

Za ranu proljećnu proizvodnju paprike rasad se proizvodi u kontejnerima. Koriste se kontejneri od stiropora ili plastike sa različitim prečnikom otvora. Zbog malih zapremina otvora supstrat kojim se kontejneri pune mora biti fine strukture i odgovarajuće plodnosti. Rasad se pikira kada biljka ima razvijene kotiledone listiće i začet prvi pravi list. Pikiranje se obavlja u saksije prečnika 10 cm. Na ovaj način se proizvodi rasad zaštićenog korjenovog sistema.

dipl. ing. polj. Novica Milenković