Dobra podloga za šempinjone može da se spravlja od čistog i svježeg konjskog đubreta, zatim konjskog đubreta i pšenične slame uz razne dodatke kao i od pšenične slame i pilećeg izmera uz primjenu određenih dodataka.
Proces pripremanja podloge prvi proizvođači obavljali su na istom mjestu (podrumu) ali to je odavno napušteno jer takvim pripremanjem podloge postižu se niski prinosi i prostor za gajenje gljiva brzo i lako se zagađuje. Kasnije pripremanje podloge i gajenje gljiva prostorno se razdvojilo. Na jednom mjestu počela se pripremati podloga, a na drugom gajiti gljiva. Utvrđena je tremička obrada materijala iz koga je podloga spravljana. Taj proces je nazvan pasterizacijom. To je omogućilo nekoliko puta veće prinose i bolje koršćenje gajilišta.
Porastom potražnje svježih šampinjona i prerađevina od njih, gljiva uopšte, rasla je potreba za konjskim đubretom koga je bivalo sve manje. Zato su proizvođači tražili zamjenu za konjsko đubre. Zamjenjivali su ga sa đubrivom od drugih domaćih životinja, koza, goveda u tovu, kunića. Međutim, i to nije bilo dovoljno. Jer i ovih đubriva nije bilo dovoljno. Zato se prešlo na dodavanje pšenične slame. Odnos svježeg konjskog đubreta i slame je varirao od proizvođača do proizvođača, zavisno da li se konji drže u staji ili na paši. Ipak, ovaj način pripremanja podloge je postao ograničen. Zato je razrađen način spravljanja podloge od pšenične slame i raznih dodataka (pileći stajnjaci, sojino brašno i sl.). Otuda u Evropi samo nekoliko proizvođača pripremaju podlogu sa šampinjone od svježeg konjskog đubreta i raznih dodataka.
Pročitajte: Korisni savjeti za prizvodnju ŠAMPINJONA
Pripremanje podloge je prilično složen posao. Postoji više načina pripremanja. Iznosimo dva načina pripremanja podloge, i to od svježeg konjskog đubreta i sintetičkog komposta s pasterizacijom.
PRIPREMA PODLOGE OD SVJEŽEG KONJSKOG SAJNJAKA
Kada spominjemo svježe konjski stajnjak, onda mislimo na đubre dobijeno od konja hranjenih bez zelene mase, uz svakodnenvno iznošenje đubreta. Odnos prostirke i đubreta treba da se kreće 5:1. Znači da na dio čvrstog đubreta dolazi pet dijelova ugažene i ovlažene prostirke od pšenične slame. Takav stajnjak se skuplja do tri nedjelje starosti i slaže se u tankom sloju, nikako na velike i debele hrpe. U tankom sloju lako se isuši, što se i traži.
Kada se sakupi dovoljna količina takvog stajnjaka, onda se odveze na neku vrstu, najbolje izbetoniranu površinu i raširi u tankom sloju. Polako se zaliva vodom, uz premještanje. Prilikom miješanja dodaje se samo toliko vode koliko đubre može da je upije. U spurotinom ispiraju se dragocjeni sastojci iz đubreta. Ovi sastojci mogu se skupljati u posebno napravljenoj jami iz koje se osoka pumpom može vratiti na materijal koji se pretvara u podlogu sa šampinjone. Drugog dana nakon močenja materijal počinje da se puši (zagrijeva). Kada se „upali“ onda formiramo kamarice – figure širine 180 cm i isto toliko visoke. Materijal se slaže u rastresitom stanju bez nabijanja uz zalivanje. Dužina figura je toliko koliko imamo materijala za njeno formiranje.
Trećeg dana od formiranja kamara materijal se malo slegne. Tada pristupamo prevrtanju. Ako je vlaga neujednačena, onda se uz prevrtanje i zaliva. Ponovo se slaže figura istih dimenzija. Sedmog dana nakon toga ponovo se pristupa prevrtanju figure, i to tako, što se masa rastresa i prevrće se spolja prema sredini. Mateijal koji je bio na dnu dolazi na vrh figure, a dio iz sredine prebacuje se na spoljni dio figure. Po potrebi se zaliva. Treba strogo paziti da se suviše ne navlaži, jer to nije nimalo poželjno. Vlažnost materijala može se lako utvrditi. Uzme se materijal u šaku, šaku okrenemo prema sebi i stisnemo. Ako se ne može istisnuti voda onda je materijal suv. Ako voda curi imeđu prstiju onda je suviše vlažan. Ako izađe tek koja kap tada u materijalu ima oko 72 % vlage. To je optimalna količina.
Provjeravanje vlažnosti je poželjno pri svakom prevrtanju gomile. Ako drugi – treći dan nakon prevrtanja iz figure teče voda – osoka u dužini jednog do jednog ipo metra, znak je da je materijal suviše vlažan. Ako nema vode, onda je figura suva, što opet nije dobro.
Prilikom trećeg prevrtanja dodaje se gips. Na svaku tonu dovoljno vlažnog materijala dodaje se 15 do 20 kg gipsa. Gips se dodaje tako što se stavlja – rasutri u ravnom sloju po vrhu figure. Pri prevrtanju gips se pomiješa s cijelom masom, što se i traži. Tokom fermetacije temperatura u figuri treba da se kontroliše. Idealna temperatura je između 70 i 80 stepeni. Ako je temperatura drugačija, onda je znak da je vlaga preniska ili previsoka, odnosno da je materijal siromašan u organskom azotu. Manja količina vode lako se može nadoknaditi, dok je suviše veliku vlažnost skoro nemoguće otkloniti. Ublažiti se može jedino dodavanjem gipsa.
Ako je temperatura nisak i fermentacija sporo protiče zbog niskog sadržaja organskog azota, treba dodati sladne klice soje ili suncokretovu sačmu. Inače, proces fermentacije pri klasičnom spravljanju podloge, obavlja se uz prevrtanje svaki treći dan, sve dotle dok materijal ne dobije tamno braon boju i izgubi miris na amonijak.
To se dešava obično 18-20 dana od dana formiranja figure. Figura se potom raširi kako bi temperatura mase pala ispod 30 stepeni. Tek tada se pristupa zaražavanju micelijom i stavljanje podloge u veće. Kako se vreća puni podlogom, Tako se postepeno zasijava micelijom. Kada se vreća napuni podlogom fomira se u obliku pravougaonika dimenzija 60 sa 40 cm (stranice). Debljina (visina) vrće treba da iznosi 25 cm. U četiri takve veće treba da stane 100 kg podloge. Za 100 kg podloge treba 1% micelije. Najbolje je zasijavati tako da se 80 % micelije dobro izmiješa sa masom u vreći, a ostatak stavi na površinu podloge, kada se vrće unesu u gajilište.
PRIPREMANJE PODLOGE BEZ KONJSKOG ĐUBRETA
Pripremanje podloge bez konjskog đubreta, bez odgobvarajuće mehanizacije za taj posao, izuzetno je naporan i dug proces. Na svaku tonu svježe slame treba dodati 400 kg svježeg polećeg izmeta i to od brojlera-pilića u tovu. Počinje se močenjem i gaženjem, jer je materijal jako rastresit. Ocijeđenu vodu obavezno sakupiti i vratiti na materijal. Svaki treći-četvrti dan materijal nabacivati da se dobro namoči i da se čitava masa postepeno „upali“. To se obično postiže za dvanaestak dana, zavisno od godišnjeg doba. Riječ je o fazim močenja. Po toni suve slame doda se oko 200 kg izmeta.
Naredna faza je femrentacija. Od izmješane mase pšenične slame i pilećeg đubreta formira se figura širine dva metra i isto toliko visoka. Formira se u rastresitom stanju, uz dodavanje vode, ali samo ako je potrebno. Obično drugog dana fermentacije temperatura u figuri iznosi iznad 70 stepeni. Četvrtog dana materijal se prevrće uz dodavanje 15 do 25 kg gipsa po toni mase. Drugom prevrtanju pristupa se sedmog, devetog ili desetog dana. Nakon toga se ubacuje u komoru za pasterizaciju. Tekst preuzet iz male poljoprivredne biblioteke “ Gajenje šampinjona“
