Naslovnica Blog Stranica 266

Raskovnik – Nosi se kao amajlija, štiti od nesreće i zlih namera ljudi

Raskovnik je višegodišnja zeljasta biljka iz porodie štitarki. Može dostići visinu od 60 do 120 cm.

Pripisuju joj se mnoga ljekovita svojstva, a između ostalog vjeruje se da je dobra kod:

  • Problema sa čirom
  • Problema sa varenjem
  • Protiv žutice
  • Protiv gihta
  • Za lečenje astme
  • Prirodan je lek za impotenciju kod muškaraca
  • Sok od raskovnika leči kataraktu
  • Podstiče menstruaciju

S druge strane, narodno vjerovanje kaže da ova biljka ima nevrovatnu moć da privuče pozitivnu energiju.

O narodnim vjerovanjima kada je ova biljka u pitanju pisao je još Vuk Stefanović Karadžić u 19. veku. Vuk je u svom Prvom srpskom riječniku za ovu biljku zabilježio: „Raskovnik je neka trava, za koju se misli da se njom, svaka bravai svak i drugi zaklop otvori sam od sebe. Otuda naziv raskovnik, jer raskiva i otvara sve.

Za ovu čarobnu biljku postoji vjerovanje da živi samo jedan dan. Vjerovatno zato što se do nje teško dolazi. Nikne u sumrak, procvjeta tokom noći i ujutro uvene.

Postoje čak i narodna vjerovanja koja zastupaju tezu da kada se pronađe trava raskovnik, treba poseći ruku ili palac i previti ovu biljku na ranu da zaraste. Tom rukom se poslije mogu otvoriti sva vrata.

Najzastupljenije narodno vjerovanje jeste da je raskovnik prirodna amajlija koja donosi napredak i sreću onome koji ga poseduje. Raskovnik se smatra zaštitnikom kuće i zaštitnikom osobe kojoj daje pozitivnu energiju, napredak i sreću.

Vojnici su u ratovima nosili sa sobom raskovnik u vidu amajlije i onaj ko je kod sebe imao ovu amajliju, ni metak ga nije mogao ubiti.

Vjerovanje kaže da je najbolje ubrati je u noći između 5. i 6. maja, uoči Đurđevdana, jer tada ima najveću moć.

6 namirnica koje su pune vitamina i minerala

Lisnato zeleno povrće spada u visokoalkalnu hranu, izrazito zdrave namirnice, koje mogu biti korisne ljudima izloženim većim količinama zagađenja u urbanim sredinama, kao i onima koji su pod stresom.

Ovo povrće je veoma bogato kalcijumom, magnezijumom, gvožđem, kalijumom, fosforom, cinkom i vitaminima A, C, E i K. Obiluje vlaknima, folatima, hlorofilom i mnogim drugim mikroelementima.

Nutricionisti tvrde da je posebno zdravo u ishranu uvrstiti ovih šest zeljastih biljaka, iako većina ljudi nema tu naviku.

1. Zelena salata

Zelena salata je lisnato povrće sa čvrstim, tamnim listovima. Najčešće se koristi kao posebna salatu, a može biti i dodatak drugim salatama.

Predstavlja dobar izvor vitamina A i K, jer jedna šolja pruža 82, odnosno 60 odsto dnevne vrijednosti ovih vitamina.

Štaviše, istraživanja na pacovima pokazala su da zelena salata poboljšava nivo lipida u krvi, potencijalno smanjujući rizik za razvoj srčanih oboljenja. Dalje studije treba da istraže ove koristi kod ljudi.

2. Blitva

Blitva ima tamnozeleno lišće sa debelom stabljikom, koja može biti crvena, bela, žuta ili zelena. Često se koristi u mediteranskoj kuhinji i pripada istoj porodici biljaka kao cvekla i špinat.

Ima zemljani ukus, a bogata je mineralima i vitaminima kao što su kalijum, mangan i vitamini A, C i K.

Blitva takođe sadrži jedinstveni flavonoid nazvan siringinska kiselina, jedinjenje koje može biti korisno za snižavanje nivoa šećera u krvi.

Iako mnogi ljudi obično bacaju stabljiku blitve, trebalo bi je iskoristiti budući da je veoma hranljiva.

3. Špinat

Špinat je možda i najpopularnije lisnato zeleno povrće, a od njega možete da spremate različita jela poput supa, potaža, variva, soseva, smutija i salata.

Njegov nutritivni profil je zadivljujući, jer jedna šolja sirovog spanaća pruža 181 odsto dnevne vrijednosti vitamina K, 56 odsto dnevne vrijednosti vitamina A i 13 odsto dnevne vrijednosti mangana.

Bogat je folatima, koji igraju ključnu ulogu u proizvodnji crvenih krvnih zrnaca.

4. Kupus

Ovo povće je jedno od najčešćih na trpezama u našim krajevima. Glavica kupisa sastoji se od debelih listova, koji mogu biti beli, zeleni i ljubičasti.

Kupus sadrži glukozinolate, koji mu daju gorak ukus. Naime, studije na životinjama otkrile su da hrana koja sadrži ova biljna jedinjenja može imati zaštitna svojstva protiv raka, posebno protiv raka pluća i jednjaka.

Još jedna prednost kupusa je to što se  može dati i kiseli kupus, koji pruža brojne zdravstvene koristi, poput poboljšanja varenja i jačanja imunološkog sistema.

5.  Kelj

Kelj je jedna od zeljastih biljaka koja nije mnogo popularna, a zapravo spada u posebno zdravo povrće zahvaljujući velikoj količini različitih vitamina, minerala i antioksidanata.

Na primjer, jedna šolja sirovog kelja sadrži 684 odsto dnevne vrijednosti vitamina K, 206 odsto dnevne vrijednosti vitamina A i 134 odsto dnevne vrijednosti vitamina C.

Takođe sadrži antioksidante poput luteina i beta-karotena, koji smanjuju rizik za razvoj bolesti uzrokovanih oksidativnim stresom.

6. Rukola

Rukola je u posljednje vrijeme postala nešto popularnije i poznatije lisnato zeleno povrće. Ona  ima pomalo gorak ukus i male listove, koji mogu da se koriste za pripremu različitih jela.

Kao i ostalo lisnato zelenilo, rukola je prepuna hranljivih materija kao što su provitamin A karotenoidi i vitamini B9 i K.

Takođe je jedan od najboljih izvora nitrata u ishrani, jedinjenja koje se u tijelu pretvara u azotni oksid. Odlična je kao salata koju možete da kombinujete sa paradajzom i sirom.

Dublja sadnja paradajza – veći rod

Paradajz je jednogodišnja biljka iz porodice Solonaceae. Uzgaja se u plastenicima, staklenicima i na polju. Ima dobro razvijen vretenast korijen s puno bočnih žila, a glavni korijen prodire u tlo do 1,5 m dubine.

Najveća masa korijenovog sistema razvija se do dubine od 40 – 50 cm što zvisi od kvaliteta zemljišta. Biljka isto tako stvara i razmjerno korijenje.

Za sadnju paradajza u vrtu se iskopaju rupe dubine cca 30 – 40 centimetara. Razmak između redova treba biti 80 cm, a u redu između dvije biljke 70 cm. Na dno rupe stavimo šaku organskog đubriva i zastremo ga slojem zemlje, a tek onda na to položimo paradajz. Ako sadite s kompostom, stavite ga na dno jame i u njega položite biljku. Paradajz se sadi kada biljke formiraju 5 – 6 listova, pa sve dok se na njima pojave začeci prvih cvjetnih grančica (što se postiže za 40 – 60 dana od nicanja). Nepikirani se rasad dan prije sadnje obilno zalije da bi se lakše čupao, a rasad u loncima ili kockicama posljednja se 2 – 3 dana ne zaliva, da bi se lakše vadio i da zemlja sa žila ne bi ispadala.

Pročitajte: Rasađivanje paradajza – Šta treba da uradite da biste imali visok prinos

Pred iznošenje, rasad se poprska jednim od fungicida na bazi bakra. U mediteranskim krajevima, paradajzse sadi već u aprilu jer su tada temperature već prikladne za početak uzgoja. No bez obzira na vrijeme sadnje, važan je i način, odnosno dubina sadnje. Za razliku od drugih presadnica povrća, koje sadimo u ravnini s korijenovom balom, ovdje postupamo drugačije. Sadimo što je dublje moguće, odnosno sve do prvih listova. Tako potičemo biljku da iz donjeg dijela stabljike stvori dodatni splet bočnog korijenja koji će joj omogućiti da se bolje učvrsti u tlu, da crpi više vode i hranjiva.

Biljke koje su tako posađene mogu, bez problema, podnijeti i veću količinu plodova. Osim ovoga načina sadnje paradajza, preporučuje se i drugi način koji podrazumijeva da se paradajz sadi tako da se donjih desetak centimetara biljke i korijen polažu vodoravno po dnu jamice za sadnju. Zastire se zemljom tako da trećina stabljike, samo lisnati dio, viri van zemlje, ukoso. Cijeli polegnuti dio stabljike u zemlji će pustiti izdanke korijena i tako ćemo povećati masu korijenja. Pri sadnji valja paziti da sve biljke paradajza budu polegnute prema jednoj strani, npr. pema jugu, pa se nakon desetak dana kolci postave s druge strane biljke, kako ne bi uništili korijen.

Zbog velikih potreba za kalijumom, za vrijeme rasta i sazrijevanja ploda paradajza većinom osjetljivo reaguje na manjak kalijuma. Tada plodovi prema peteljci ostaju zeleni (tamo ne sazriju), kao i žuto-ljubičasta pigmentacija unutar mreže žilica i rubova od vrha donjih listova. Kalijum se treba unositi u većim količinama, u obliku oksida, u omjeru od 1:2,5 – 3 (omjer N:K).

Pet čajeva koji su najbolji za čišćenje organizma

Čajevi za detoksikaciju podstiču eliminaciju toksina iz organizma, a često i ubrzavaju metabolizam i topljenje masnih naslaga. Obično sadrže diuretike koji stimulišu izbacivanje viška tečnosti iz organizma, a mogu da djeluju i laksativno, pa će vam svakako pomoći da se osećate energičnije i lakše.

Veoma su efikasni i ne bez razloga popularni u svim programima detoksikacije, ali imajte na umu da samo ispijanje čaja neće dati željene rezultate, bar ne u mjeri u kojoj očekujete.

Pored konzumiranja čajeva za detoksikaciju, ipak ćete morati da pazite na ishranu i izbjegavate hranu koja šteti organizmu i redovno praktikujete neku fizičku aktivnost koja će vas dobro oznojiti i tako doprinijeti čišćenju organizma.

3 stvari koje treba da uradite ako vaša biljka počne da vene

Uopšteno govoreći, listovi koji žute i opadaju pokazatelji su biljke koja ne uspijeva.

Možda je ovo samo privremeno stanje, ali ako poslije nekog vremena ne počne da se vraća prvobitnom stanju trebalo bi da osmislite strategiju.

Njega biljke koja je počela da vene

Uklonite nezdravo lišće

Uvijek uklonite nezdrave listove ili stabljike da biste lakše shvatili u čemu je problem.

Nezdravo lišće neće moći da se vratiti nazad, tako da je najbolje da sve to potpuno odsiječete da biste biljci vratili energiju za novi, zdrav rast.

Pročitajte: Pet prekrasnih vrsta drveća koje najbrže rastu

Odumrlo lišće će prilično lako da otpadne, tako da možete i prstima da ih nježno odvojite od stabljike.

Pustite da se zemlja osuši

Žuto lišće i veoma vlažno tlo kažu da imate biljku koja je previše zalivana.

Još jedan znak da je vaša biljka prezalivena je ako su listovi prema dnu biljke nezdravi, jer donji listovi prvi budu poplavljeni.

U zavisnosti od ozbiljnosti situacije, ovaj problem se može da se reši tako što ćete biljku da ostavite neko vrijeme bez zalivanja, dok se zemlja ne osuši i premjestite je na mjesto koje dobija više svjetlosti kako bi se to brže desilo.

Za teže slučajeve prekomjernog zalivanja najbolje je da presadite biljku u svježe, suvo tlo.

Dajte joj više svjetlosti

Nedovoljno svjetla može da bude veliki problem za zdravlje biljke. Ako biljka dobija manje svjetlosti nego što je obično navikla neće moći da proizvodi dovoljno energije da održi sve svoje listove zdravim.

20 NARODNIH LIJEKOVA ZA 20 BOLESTI KOJE LIJEČI BOKVICA: Priroda se za sve postarala!

Bokvica je jedna od najsvestranijih i najdostupnijih ljekovitih biljaka. Ženska bokvica (Plantago major) i muška bokvica (Plantago lanceolata) imaju gotovo isto ljekovito dejstvo koje je poznato već hiljadama godina. Koristili su ih drevni grčki i kineski doktori, a u srednjovekovnim knjigama o ljekovitom bilju ta vrlo cijenjena biljka se preporučivala za čak 24 različite bolesti.

Obe vrste bokvice koriste se u narodnoj medicini kao losioni i napici za rješavanje problema na koži, na primjer, svrbež i ispucala koža, posjekotina ili drugih površinskih povreda, ugriza insekata ili upale očiju. U unutarašnjoj upotrebi bokvica djeluje kao blago sredstvo za iskašljavanje, a sluzi koje sadrži ublažavaju upale sluznice, pa je izvanredan lijek protiv kašlja i bronhitisa. Takođe, može da olakša stanje kod astme, upale sluzokože disajnih puteva, laringitisa, faringitisa i različitih alergijskih reakcija koje izazivaju probleme sa disanjem.

Čini se da bokvica ima i antibakterijska svojstva jer novija istraživanja pokazuju da ekstrakt bokvice uspješno djeluje kod plućnih infekcija. Zbog tanina djeluje kao adstringens, a zbog sluzi ublažava upale. Upotrebljava se kod katara gornjih disajnih puteva, kod upale sluznice usne duplje i ždrela i kod sindroma nervoznih crijeva. U narodnoj medicini koristi se za liječenje rana, često u mješavini s kamilicom, za ispiranje ili obloga.

Smrvljeni listovi i njihov sok sprječavaju nastanak oteklina i svraba kod uboda insekata. Lišće bokvice stavljalo se u cipele da ublaži žuljeve nastale dugim hodanjem. Svježi sok preporučljiv je i za proljećni umor, za “čišćenje krvi” i podsticanje metabolizma. Zahvaljujući velikoj količini kalijuma deluje i diuretički. Mladi i nježni proljećni listovi muške bokvice, ubrani u martu i aprilu, mogu da se upotrebljavaju za supu, miješane salate ili se kuvaju kao spanać. Kuvanjem listovi poprime prijatan, slabo aromatičan miris i ukus koji podsjeća na vrganje. Gorkast ukus može se ukloniti potapanjem usitnjenih listova u mlakoj vodi tokom 30 minuta. Kod nešto starijih listova mogu se prethodno s donje strane izvući vlaknaste žile.

Muška bokvica može da služi kao zdravo proljećno povrće. Jedu se sasvim mladi listovi, nabrani prije razvoja cvijeta, od marta do juna. Dodaju se u supu, a nakon kuvanja od 10 do 15 minuta mogu se poslužiti kao salata ili varivo slično spanaću. Najbolje ih je miješati s drugim lisnatim povrćem.

U Njemačkoj ove listove prže na masti s jajima, šećerom i cimetom, a na Kavkazu i Dalekom istoku stavljaju ih u supe. Listovi se beru od juna do oktobra, po mogućnosti prije nego što biljke procvjetaju. Nakon svakog košenja bokvica ponovno naraste. Treba da se suši brzo, jer listovi inače pocrne.

Srodna vrsta ove biljke je indijska bokvica. Uprkos nazivu, on raste i u našim južnijim krajevima – na pješćanim mjestima, uz puteve i na krovovima. Indijska bokvica takođe je poznata kao psyllium, psilium ili buhačica (Plantago ovata). Vrlo slično djelovanje imaju biljke Plantago psyllium i Plantago indica. Ova biljka sadrži vlakna, lipide, nezasićene masne kiseline, iridoide (aukubozid) i mnogo sluzi. Indijska bokvica ima mogućnost povećanja volumena i do 15 puta, a to osigurava olakšano pražnjenje crijeva i stvaranje osjećaja sitosti. Iako je prvenstveno laksativ, može povoljno da djeluje i na smirenje dijareje. Takođe se koristi kod sindroma iritabilnog crijeva, ulceroznog kolitisa, Kronove bolesti, povišenog holesterola povezanog s hroničnim zatvorom i sindroma lijenjih crijeva.

1. Protiv akni i mitisera

15-20 grama svježe iscijeđenog soka od bokvice pomiješati s 10-15 gr masne kreme i dodati nekoliko kapi ružinog ulja i kašičicu nevenove masti pa dobro izmiješajte. Mješavina se koristi protiv akni i gnojnih mitisera.

2. Protiv žučnog kamenca

Sjeme bokvice koristi se i za uništavanje parazita, ameba i glista. Preporučuje se kao laksativ, naročito za djecu, i kod upalnih stanja sluznice. Dnevno konzumiranje osam grama sjemena pomaže u sprječavanju stvaranje žučnog kamenaca.

3. Svježi sok

Potrebno vam je 500 g svežih listova bokvice. Sok je najlakše pripraviti u sokovniku ili ga dobro usitnite štapnim mikserompa procedite kroz gazu. Nekoliko puta na dan popijte po kašiku soka pomešanog s pola kašike tople vode. Uzima se u prolećnim tegobama za čišćenje i podsticanje metabolizma, a koristan je i protiv plućnih bolesti, čak i tuberkuloze.

4. Mješavina protiv gripa

Pomiješajte 30 g listova bokvice, 30 g iglica smreke, 20 g listova podbjela i 20 g biljke dan-noć. Za čaj dve kašičice mješavine prelijte s 250 ml vruće vode i ostavite da odstoji deset minuta. Procijedite. Zasladite medom ili dodajte sok od zove ili višanja.

5. Infekcije zuba i desni

Bokvica je odlična za brzo liječenje rana na licu i u ustima. Sprječava gnojenje i podstiče zaceljivanje, što duguje aukubinu. Sažvakano lišće bokvice postavljeno kao obloga na zub i desni može da spriječi infekciju zuba u ranim fazama.

6. Za kućne ljubimce

Bokvicu dobro podnose psi i mačke, tako da im jakim čajem možete ispirati osipe ili rane. Ako životinja ne liže povređeno područje, možete koristiti i mast, ali poželjno im je staviti elizabetanski okovratnik.

7. Tegobe s kožom

Popularna je upotreba bokvice kod svih vrsta kožnih tegoba, kao što su rane, čirevi, posekotine, razderotine, modrice, podlivi, opekotine, plihovi, žuljevi, zanoktice, ubodi insekata i osipi raznih uzroka. Za liječenje kožnih tegoba operite svježi list i napravite kašu od njega pa ga nanesite na oboljelo mjesto. Zbog lake dostupnosti bokvica je izvrsna prva pomoć kod uboda.

8. Opekotine

Nakon što ih isperete hladnom vodom, stavite na njih list bokvice koji ćete učvrstiti flasterom.

9. Brzi sirup

Potrebno vam je 4 šake svježe bokvice, 300 g šećera i 250 g meda. Opranu bokvicu sameljite u stroju za mljeveno meso. Dolijte malo vode, šećer i med pa polako zagrijte da lagano proključa. Neprekidno miješajte dok ne dobijete gusti sirup. Vruć sirup ulijte u tegle i čuvajte u frižideru. Kod kašlja i bronhitisa nekoliko puta na dan popijte po kašiku.

10. Maska za lice

Na gazi izrežite rupe za usta, oči i nos. Lišće mlade bokvice sameljite i zalijte proključalom vodom (promer 1:3). Neka voda ponovno proključa i kipi 3 minuta. Natopite gazu ohlađenom tečnošću i držite na licu oko 15 minuta. Isperite.

11. Čaj od bokvice

Narezane ili razmrvljene listove bokvice (2 kašičice) prelijte šoljicom vruće vode i ostavite da odstoji deset minuta. Procijedite i zasladite medom. Čaj ima prijatan miris i ukus, pa je pogodan i za djecu. Popijte dvije, tri šoljice na dan.

12. Čaj protiv kašlja

Pomiješajte 25 g listova bokvice, 25 g listova podbela, 25 g listova žalfije i 25 g korijena omana. Za čaj dvije kašičice mješavine polijte s 250 ml vruće vode i ostavite da odstoji deset minuta. Procijedite. Pijte od dvije do tri šoljice na dan uvijek svježe spremljenog čaja.

13. Sok od miješanog bilja

Pripremite 200 grama lišća bokvice, 100 grama koprive, 100 grama cvjetova maslačka i 100 g cvijeta hajdučke trave. Sve bilje se dobro izgnječi, istisne kroz čistu krpu, procijedi (može i u sokovniku), zatim prokuva uz skidanje pjene, koja se skuplja na površini. Soku se dodaju 2 kašike meda, pa se ponovno kuva dok se ne zgusne tako da postane končasto. Kad se ohladi, sipa se u čiste boce. Svakoj boci se doda čašica rakije. Prije upotrebe sok se miješa s vodom 1:1.

14. Medeni eliksir

Pola kilograma svježih i dobro opranih listova bokvice sameljite u mašini za mljevenje mesa ili u multipraktiku. Samljevene listove i sok koji je iz njih iscurijeo pomiješajte s kilogramom meda i 50 grama usitnjene smole propolisa. Dobro promiješajte i ostavite da odstoji tri dana uz povremeno miješanje drvenom ili plastičnom kašikom. Uzimajte ovaj eliksir tri puta na dan po jednu kašičicu (drvenu ili plastičnu, da izbegnete oksidaciju) desetak minuta prije obroka. Ovaj eliksir preporučuje se svima koji pate od bolesti disajnih organa, bronhitisa i upale pluća. Koristan je pušačima i svima koji žele da očiste disajne puteve. Dok uzimate ovaj eliksir, svaki dan popijte po šoljicu čaja od omana i majčine dušice.

15. Bombone protiv kašlja

Pripremite 200 listova bokvice, 500 ml vode, 500 g šećera, 25 g grožđanog šećera, 20 g maslaca, kašiku ulja i kašičicu mljevenih sjemenki komorača. Svježe listove bokvice isjeckajte, prelijte vodom, zakuvajte i lagano kuvajte 30 minuta. Tečnost procijedite, a listove pritisnite. Dodajte šećer, maslac i komorač pa lagano kuvajte 20-ak minuta dok ne nastane gust sirup. Pleh za pečenje obložite masnim papirom, premažite ga uljem i izlijte sirup. Ostavite da djelimično očvrsne i nasjeckajte na komade veličine bombona.

16. Sirup protiv kašlja

Svježe ubrane listove bokvice stavite u staklenu posudu u pet centimetara debelim, blago natisnutim slojevima. Svaki sloj pospite šećerom. Posudu prekrijte gazom ili pamučnom krpom i stavite na sunce. Ostavite od četiri do šest nedelja na osunčanom mjestu. Procedite i ulijte u tegle. Pijte nekoliko puta na dan po kašičicu. Pogodno je i za djecu.

17. Ulje od bokvice

Sterilizovanu teglu napunite naseckanim lišćem bokvice i prelijte maslinovim uljem tako da potpuno prekrije lišće. Zatvorite i odložite na tamno mjesto. Promućkajte jednom dnevno i nakon dvije nedjelje procijedite. Možete ga koristiti samostalno ili kao temelj za druge mješavine.

18. Alkoholna tinktura

Postupajte jednako kao i s uljem, ali umjesto ulja koristite vodku. Preporučena doza tinkture je od petnaest do dvadeset kapi triput na dan.

19. Čaj protiv teških bolesti

Čaj, naravno, nije samo za teže bolesnike, može se piti i preventivno. Da biste ga pripremili, izmiješajte list breze, hajdučku travu, bokvicu i list koprive. Čaj se priprema tako da se jedna šaka miješavine potopi u dva decilitra proključale vode i ostavi dva sata da odstoji. Kad se procijedi, spreman je za konzumaciju. Mješavinu čuvajte u staklenoj posudi.

20. Prolećna salata

Bokvica je zdrav dodatak salatama. U ishrani je najbolje koristiti meke proljećne listove.

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Pogledajte koju pasminu najčešće kradu u Velikoj Britaniji

Krađe pasa u Ujedinjenom Kraljevstvu dostigle su najviši nivo u posljednjih sedam godina, a svakog dana ukrade se u prosjeku osam pasa.

Samo prošle godine vlasnicima je oteto 2.760 pasa, a prema novim podacima taj je broj porastao 16 posto od 2015. godine.

Najčešće se krade francuske buldoge, a potom Jack Russell terijere i druge male pse poput čivava i mopsa, pokazali su podaci osiguravjuće kuće za ljubimce Direct Line.

Pročitajte: Psi čuvari koji će zaštititi vaš dom

Zbog pandemije virusa korona došlo je do povećanja prodaje štenaca, a procjenjuje se da je 3,8 milionaa ljudi u tom periodu nabavilo psa. Veća potražnja, logično, dovela je do skoka cijene pasa, a francuski buldozi postali su unosna meta kriminalaca. Najviše pasa ukradeno je u Londonu, njih 422.

Mjere opreza

„Porazno je vidjeti kako se broj ukradenih pasa nastavlja povećavati širom zemlje“, rekla je Madeline Pike, veterinarska tehničarka u Direct Lineu.

Vlasnicima je savjetovala da budu oprezni te da ne ostavljaju svoje ljubimce ispred trgovina ili u praznom automobilu. Budućim vlasnicima pasa poručila je da traže da vide štene s majkom kako bi se uvjerili da nije ukradeno.

„Kad je riječ o mikročipovanju, bitno je ažurirati podatke za kontakt u slučaju da vaš pas nestane“, dodala je.

Srijemuš ili medvjeđi luk – Među najzdravijim, a i dalje je besplatan!

Dok cijene hrane posljednjih mjeseci skaču u nebesa, ona najzdravija je i dalje besplatna i nalazi se u prirodi. Ljekovitost srijemuša nadaleko je poznata, a ova divlja samonikla biljka pomaže kod mnogih oboljenja i poboljšava stanje čitavog organizma. Ima je samo u proljeće i to je njegova najveća mana jer svi ti vitamini koje poseduje nisu dostupni tokom čitave godine.

Ne može se sačuvati niti konzervirati na duži vremenski period, ali jedna vješta domaćica iz Topole dosjetila se kako ovoj ljekovitoj biljci produžiti vijek bar na nekoliko mjeseci.

Pročitajte: Srijemuš je spasitelj koji će očistiti i zaštititi naš organizam

„Srijemuš je posebna biljka, veoma ljekovita, ali uz bilo kakvu obradu gubi sva djelotvorna dejstva, zbog toga sam ja došla na ideju da ukiselim srijemuš. Kao takav ne gubi nikakva svojstva, a sastav je kao i za ostalu turšiju – voda, so, sirće, umjesto šećera bagremov med i ne ide pasterizacija već odmah zatvaranje“, otkriva za RINU svoj recept Ana Nikodijević.

MUŠKATLE – Način i vrijeme sadnje, zalivanje i prihranjivanje SVE NA JEDNOM MJESTU

Posao oko sađenja muškatli ili nekog drugog balkonskog cvijeća predstavlja pravo uživanje. To je jednostavan posao koji se lako može obaviti ukoliko imamo sve potrebne elemente. Ovoga puta pozabavićemo se na koji način se može muškatla posaditi. Kada govorimo o tome da se muškatle gaje na terasi potrebno bi bilo imati saksiju.

Na primjer, to može biti klasična duža žardinjera od 60 cm. To su žardinjere koje su najčešće duboke 18 do 20 cm, mogu biti široke svega 40 ili 60 cm, a široke su 20 cm. One se mogu postaviti na donji dio same terase a mogu se okačiti i na nosače na gilender ili ogradu balkona. To je veoma pogodno kada govorimo o gajenju padajućih muškatli.

muškatle
Foto: Pixabay

Možete posaditi i klasičnu stojeću muškatlu ili na primjer ledenu padajuću muškatlu. Kada se odlučite za gajenje muškatle u saksijama, poželjno bi bilo nabaviti nove i kvalitetne saksije. Potrebno da te saksije budu čiste i dezinfikovane jer se nekada može desiti da na saksijama bude zaostataka gljivičnih oboljenja koja mogu djelovati na korijen same biljke. Takođe, u saksiju možete staviti i sloj stiropora i iskidati na komadiće jer će on omogućiti dobro i kvalitetno “prodrenjivanje” same zemlje. Stiropor nije štetan za biljke a pomoćiće da se zemlja lepo prosuši naročito uzimajući u obzir da ćete muškatle svakog drugog ili trećeg dana zalivati, pogotovo u najtoplijom dijelu godine.

Pročitajte: Da vam muškatle cvjetaju kao nikad prije, uz ivicu saksije dodajte ovo

Takođe, potrebno je da kupite kvalitetan supstrat. To može biti pripremljen supstrat namenjen baš za gajenje muškatli. Puno puta na vrećama piše geranijum zemlja, a dobro znamo da muškatle spadaju u familiju geranijace. Zemlja za geranijum je u stvari pripremljeni supstrat tj smješa napravljena baš tako da u potpunosti odgovara gajenju muškatli. Ako odaberete zemlju koje pripremljena za muškatle za sigurno da će biti uspijeha u gajenju ove biljke.

Način sadnje

Možemo u jednu dužu žardinjeru staviti i tri i četiri biljke međutim preporuka je posaditi samo dvije biljke da bi one imale dovoljno kvalitetnog supstrata da rasprostru svoj korijen a i mjesto da formiraju svoj zeleni dio. Jedna žardinjera će biti savršena za dvije muškatle, a one će same napuniti tu žardinjeru i dobićemo bogatu zelenu masu.

Vrijeme sadnje

Mi možemo posaditi muškatle u proljeće kada je pravi trenutak da se one gaje na balkonima bez bojazni od mraza. April mjesec je savršeno vrijeme za gajenje muškatli. Kada posadimo muškatle na terasi možemo ih odmah iznijeti na mjesto na kome je lijepo i kvalitetno osunčano ili na dio terase koji nije osunčan. Posađene muškatle je potrebno obilno zaliti. Biljke koje su gajene u saksijama se nalaze u lijepom, finom i lako rastresitom tresetnom supstratu.

One su formirane sa žilicama koje obavijaju cijeli taj busen. Moramo voditi računa da kada biljku vadimo iz same saksije, da je pažljivo izvadimo trudeći se da ne porušimo sam busen. Treba ih posaditi centimetar ili dva dublje nego što su inače bile u samoj saksiji. Takva biljka će lijepo i dobro da se ukorijeni pod uslovom da je i zemljište dobro pripremljeno. Takođe u mješavinu zemlje prilikom sadnje muškatle možete dodati I mineralno đubrivo. Na primjer to može biti mala količina MPK mineralnog đubriva koje će biti početna faza za hranjenje biljke. Po površini zemlje dodajte perlit ili zeolit koji će uticati na to da spriječi stvaranje pokorice na samoj zemlji zbog previše zalivanja.

Zalivanje i prihranjivanje

U toku godine uvijek možemo muškatle prihranjivati, preporuka je da to bude đubrivo koje namijenjeno baš za prihranu muškatli. Možete odabrati neki od proizvoda koje nude razni proizvođači đubriva. Jedan zatvarač ide na dva ili eventualno tri litra vode te se jednostavnim sipanjem u vodu može biljka zalivati. Prijedlog je da se prihrana za muškatle daje bar jednom u 7 ili 10 dana a minimum jednom ili dva puta mjesečno. Međutim ne treba ni pretjerivati. Svako drugo ili treće zalivanje može imati prihranu za biljke.

Takođe možemo se odlučiti za korišćenje profesionalnih prihrana za zalivanje biljaka a to su ona đubriva koja se kupuju u kristalu u pakovanju od jednog kilograma. Prijedlog je da se oko 25 do 30 grama tog đubriva rastvori u vodi te se time biljke zalivaju. Za one koji nemaju tako veliku količinu možemo jednostavno jednu kašičicu staviti na jedan litar vode ili dvije kašičice na dva litra vode te se njima prihranjuje muškatla.

Kako suzbiti grinje/tekut kod živine?

U mjesecima kada je temperatura zraka između 25 i 35°C , a relativna vlažnost vazduha veća od 70 % idealno je vrijeme za razmnožavanje ovog parazita.

Postoje dvije grupe vanjskih parazita živine: koji se hrane mrtvim stanicama kože i perja, te oni koji se hrane sisanjem krvi. Postoji oko 45.000 spomenutih vrsta, neke su bezazlene, a druge u koje se ubraja i Dermanissus gallinae su štetne.

Dermanissus gallinae poznata je i kao tekut ili crvena grinja kokoši koja ne napada samo domaću živinu , nego i divlje ptice (npr. golubove). Hrane se krvlju žrtve, a razmnožavaju se samo u prisutnosti domaćina. Oni su noćni paraziti, što znači da se tokom dana skrivaju u pukotinama zidova, pukotinama, na opremi i sl.

Nakon zamračenja grinje napuštaju svoja skrovišta i nalaze se na svojim domaćinima i to na mjestima na tijelu s manje perja, gdje je koža tanka. Uzrokuju nemir, poremećaj spavanja, nelagodu, gubitak na težini, povećano uzimanje hrane, a smanjenu proizvodnju jaja. Sisanje krvi uzrokuje anemiju, a u ekstremnim slučajevima i uginuće.

Pročitajte: Kupanje u prašini – Zašto to kokoške rade i da li je zdravo?

Razmnožavaju se u okolini gnijezda i mjestima gdje se živina odmara. Kokošja grinja je nametnik toplog vremena, optimalna temperatura je od 25-35°C i relativna vlažnost vazduha od 70 %, dok kod temperature niže od 9°C nema razmnožavanja.

Populacije grinja kod podnog načina držanja nisu jednako raspoređene unutar peradnjaka. Općenito, učestalost tekuti je niža kod kaveznog držanja nego slobodnog načina. Kod podnog načina držanja kokoši uslijed velikog broja grinje mogu biti uplašena i odbijati nositi jaja na predviđena mjesta (gnijezda). Povećana količina jaja snesena na tlu može biti znak ozbiljne invazije grinjama. Osim pada proizvodnje jaja, smanjen je i kvalitet zbog krvavih mrlja koja se pojavljuju na jajima gdje je njihova invazija velika.

Prevenciju možemo podijeliti na dva područja: mjere za prevenciju unosa novih grinja i higijena objekta za vrijeme izmjene jata ili tokom proizvodnje.

Ključno je rano otkrivanje kokošje grinje i to pažljivim pregledom potencijalnih skrovišta npr. prečka, pukotina, grudica izmeta, pojilica, hranilica. Nadalje zamjena cijelog jata, a ne pojedinačno nadomještanje, može biti ključno pri prekidu kontinuiteta invazije u kokošinjcu. Važno je i održavanje okoliša čistim, obavezno je korištenje čistih sanduka za transport pilenki ili kutija/podložaka za jaja.

Pažnju treba posvetiti i sanitaciji opreme, primarno kaveza kod komercijalnih nosilica i gnijezda kod podnog načina držanja. Jedna od najuspješnijih mjera je čišćenje parom pod pritiskom prije ponovnog popunjavanja kokošinca, jer na ovaj način se uklanja prašina koja sadrži ostatke jaja grinja te je posebno učinkovita za pranje ćoškova.

Osim fizikalnih metoda mogu se primijeniti i preparati koji ubijaju ili neutraliziraju populaciju grinja. Korištenje akaricidnih sredstava prskanjem u prisustvu peradi je strogo zakonski regulisano i smiju se koristiti samo za to dozvoljeni preparati. Najčešće se danas za suzbijanje grinja u prisustvu peradi mogu koristiti biocidni preparati na prirodnoj biljnoj osnovi. Primjena insekticida ili akaricida na bazi organofosfornih spojeva, karbamata, piretroida i sličnih proizvoda za suzbijanje grinja u prisutnosti peradi je prema EU regulativi zabranjena.