Naslovnica Blog Stranica 234

Uvoz guši domaću lubenicu

Udruženje poljoprivrednika Federacije Bosne i Hercegovine uputilo je Savjetu ministara zahtjev da se obustavi uvoz lubenice da bi domaći proizvođači dobili priliku da svoje proizvode plasiraju na domaće tržište.

Naime, u Bosni i Hercegovini je u prvoj polovini godine veoma dominantan uvoz lubenice, na listi uvoza se može pronaći nekoliko zemalja, a samim tim domaći proizvođači su stavljeni na začelje ove liste.

Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH, istakao je za „Nezavisne“ da uvoz lubenice guši domaću proizvodnju.

„Ovo je standardna priča s kojom se suočavamo svake godine. Uvoz je toliko drastičan da maksimalno guši sve naše domaće proizvođače, obara cijenu i oni ne mogu da prodaju svoju robu na domaćem tržištu“, rekao je Bićo.

Kako je rekao, bilo bi dobro da Savjet ministara upotrijebi mehanizme koji su neophodni da se zaštite domaći poljoprivrednici.

„Potrebno je zabraniti uvoz dok ima naše robe, te što prije pronaći konkretno rješenje, a ne da poljoprivrednici moraju davati svoju robu za male pare“, rekao je Bićo.

Prema njegovim riječima, cijena koju otkupljivači nude proizvođačima je veoma niska.

„Cijena koju nude otkupljivači je niža nego inače, odnosno 0,20 KM po kilogramu“, rekao je Bićo, navodeći da je proizvođačima neophodna pomoć.

Kako su za „Nezavisne novine“ potvrdili iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH, uvoz lubenice za prvih šest mjeseci je višestruko veći nego izvoz.

„Za prvu polovinu tekuće godine u BiH su uvezena 11.820.482 kilograma lubenice u iznosu od 6.517.782 KM“, navode iz UIO.

Kako ističu, ovogodišnji uvoz dominira iz 13 zemalja.

„Najviše je uvezeno iz Turske, i to 6.263.060 kilograma, zatim iz Albanije – 4.206.584 kilograma, te iz preostalih zemalja uvoz je nešto manji“, podaci su UIO.

Kada je riječ u izvozu, tu je dominantna samo jedna država, odnosno lubenice iz Bosne i Hercegovine se mogu jedino pronaći u Crnoj Gori.

„Izvoz lubenice za prvu polovinu godine je 19.160 kilograma u iznosu od 9.368 KM“, navode iz UIO.

Podsjećamo, lubenice su donedavno koštale i do dvije KM po kilogramu, ali kako joj se bliži vrhunac sezone, cijena opada, pa se tako u marketima  kreću od 0,60 KM, a kod uličnih prodavaca su nešto skuplje, odnosno 0,80 KM po kilogramu.

Stojan Marinković, predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske, rekao je za „Nezavisne novine“ da je zahtjev koji je podnijelo Udruženja poljoprivrednika Federacije u potpunosti opravdan, te da imaju punu podršku od strane poljoprivrednika iz Srpske.

„Konstantno imamo problem s prekomjernim uvozom u svim sektorima poljoprivredne proizvodnje, što nas direktno ugrožava“, rekao je Marinković.

Kako je dodao, poljoprivrednici se godinama unazad bore sa ovim problemima.

„Godinama ne možemo da plasiramo svoj proizvod na domaće tržište, što je veliki problem, a svi znamo koliko su skupi inputi u svim sektorima, a naročito ove godine, zato smatram da je ovaj zahtjev opravdan“, rekao je Marinković.

Baršunasta plijesan lista paradajza

Baršunasta plijesan lista paradajza uzročnik: Passalora fulva (Cooke) U. Braun et Crous syn. Fulvia fulva (Cooke) Cif.; Cladosporium fulvum Cooke.

U našim uslovima P. fulva je isključivo patogen paradajza koji se gaji u plastenicima i staklenicima. U slučaju jače pojave, može prouzrokovati ekonomske štete usljed smanjenog prinosa i sporog sazrijevanja plodova. Najznačajniji domaćin P. fulva je paradajz. Osim paradajza ovaj patogen napada i neke divlje biljke iz roda Lycopersicon.

Baršunasta plijesan lista paradajza – simptomi

Simptomi bolesti najčešće se pojavljaju na listovima, ali mogu nastati, mada rjeđe, i na lisnim peteljkama, cvjetovima, stabljici i plodovima paradajza. Početni simptomi na listovima se ispoljavaju u vidu svijetlozelenih ili žutih pjega sa nejasnim rubovima.

Istovremeno, naspram pjega s lica, parazit počinje da sporuliše na naličju lista, što se uočava u vidu karakteristične maslinastozelene ili sivopurpurne somotaste prevlake. U povoljnim uslovima za razvoj parazita baršunasta prevlaka se širi i zahvaća cijeli list, koji dobija žutomrku boju, uvija se, vene i suši. Najčešće su u početku napadnute donje etaže listova, jer je pri zemljištu relativna vlažnost zraka znatno veća, nakon čega se vremenom zaraza širi prema vrhu biljke.

Pročitajte: Zlatica – 4 načina suzbijanja prirodnim putem i bez hemije

Pri jakim zarazama oboljeli listovi otpadaju prije vremena. Simptomi se ponekad mogu pojaviti i na stabljici, cvjetovima i plodovima paradajza. Zaraženi cvjetovi obično propadaju prije zametanja plodova. Na zelenim plodovima, najčešće u zoni peteljke, uočavaju se smeđe kožaste pjege, dok su na zrelim plodovima one žute i ulegnute. Pri zarazi plodova micelija patogena prodire duboko u plod, zbog čega u njemu mogu biti zaražene i sjemenke. Simptomi bolesti se u našim uslovima rijetko pojavljuju u polju, i to samo u uslovima velike vlažnosti.

Biologija

Ova gljiva se u nepovoljnim uslovima spoljne sredine održava u zemljištu kao saprofit ili na biljnim ostacima u obliku sklerocija i konidija. Takođe, patogen se može prenijeti i zaraženim sjemenom paradajza. Konidije mogu održati klijavost godinu dana. Sa nastupanjem povoljnih uslova sklerocije klijaju i na njima se formiraju nove konidiofore s konidijama, koje nakon dospijevanja na osjetljive biljne organe klijaju u infekcionu hifu. Ona prodire u unutrašnjost biljnih organa i ostvaruje zarazu. Konidije se raznose zračnim strujama, odjećom, alatom i vjerovatno, insektima.

Pročitajte: Zeleno uvenuće paprike i paradajza u plasteniku

Za razvoj ove gljive od presudnog značaja su temperatura i posebno relativna vlažnost zraka. Infekcije nastaju pri temperaturama od 10 do 27 °C, sa optimumom od 22°C, uz relativnu vlažnost zraka 90-95%. Pri takvim uslovima dovoljno je da listovi budu vlažni četiri sata pa da nastane infekcija. Inkubacija traje 10-12 dana. Ako se relativna vlažnost vazduha spusti ispod 60%, infekcija se ne može ostvariti.

Suzbijanje

U praksi se najbolji rezultati za kontrolu P. fulva postižu primjenom plodoreda, uništavanjem biljnih ostataka, sjetvom zdravog ili dezinfikovanog sjemena, gajenjem rezistentnih sorti i hibrida, izbjegavanjem čestih i preobilnih navodnjavanja, kao i redovnim provjetravanjem objekata i izbjegavanjem preguste sadnje paradajza.

Đubrenje treba da bude uravnoteženo i usklađeno sa uzgajanom sortom ili hibridom paradajza. Tretmane fungicidima treba sprovesti nakon pojave prvih simptoma i ponavljati u određenim vremenskim intervalima.

Rezidba u prvoj godini nakon sadnje

Rezidba u prvoj godini nakon sadnje – Nakon sadnje, a prije početka vegetacije, sadnice se skraćuju na željenu visinu debla kojoj se dodaju još tri dobro raspoređena pupa iz kojih će se razviti prve dvije osnovne grane središnja osa koja se uzgaja iz najvišeg pupa. Pupovi međusobno moraju biti razmaknuti dvadesetak cm kako bi grane krošnje bile čvrste.

Rezidba u prvoj godini nakon sadnje

Prvi i najniži pup morao bi biti okrenut prema jugozapadu kako bi osnovna grana, koja će se iz njega razviti, štitila deblo od mrazopuca i ožegotina. Drugi pup mora biti okrenut prema jugoistoku kako druga osnovna grana ne bi zasjenjivala prvu osnovnu granu. Treći pup je najviši i iz njega se razvija središnja osa iz koje će se kasnije oblikovati još tri do pet osnovnih grana, zavisno od bujnosti i željene visine voćke.

Pročitajte: Kada se izvodi ljetna rezidba voćakai na kojim voćnim vrstama?

Ako neka mladica i nema željeni smjer rasta, onda se povijanjem može ispraviti da raste
u željenom smjeru. Jedino je važno da raste blizu potrebnog mjesta na voćki i da se povijanjem ne pravi velik luk.

Sve mladice koje rastu iz ostavljenih pupova treba pustiti da slobodno rastu do kraja juna.
Tada se nepotrebne mladice poviju oštro prema dolje ili se pinciraju na dva lista čim narastu 10-15 cm.

Važno je da mladice koje su ostavljene za osnovne grane imaju ujednačen rast. Ako mladice za osnovne grane slabo rastu, privremeno se mogu ostaviti u uspravnom položaju kako bi ojačale, a povijanje se pod željenim uglom ostavi za drugu vegetaciju nakon sadnje.

Nakon prvog pinciranja iz pazušaca listova pincirane mladice razviće se nove mladice
koje treba ponovo pincirati kako bi se snaga rasta voćke mogla usmjeriti na mladice koje će
se razviti u osnovne grane.

Pročitajte: Rezidba oraha određuje brojnost i kvalitet ploda

Nepoželjne suparničke mladice, koje se razviju blizu središnje
ose, najbolje je odmah odstraniti ili oštro pincirati kako bi se središnjoj osi omogućio neometan rast. Pinciranje je potrebno ponoviti kada se iz pazušca listova pinciranih mladica razviju nove mladice kako bi se snaga rasta voćke mogla usmjeriti na ostavljene mladice.

Kada ostavljene mladice narastu 40-50 cm, potrebno ih je poviti tako da zatvaraju ugao od
oko 45° u odnosu na središnju osu. To se može učiniti uz pomoć bambusovih štapova ili nekog drugog potpornja koji se zabode u tlo pod uglom od 45° i čvrsto priveže za kolac koji je postavljen uz voćku, a zatim se za štap priveže mladica.

Treba paziti da se mladica prejako ne stegne kako se vezivo ne bi usjeklo u nju. Drugi je način učvršćivanja mladice uz pomoć štapova koji se pričvrste u krošnju kako bi držali potreban razmak. Izbojci se mogu poviti u odgovarajući položaj i uz pomoć malih betonskih utega.

Marmelada od raznog voća po tradicionalom receptu

Marmelada od raznog voća – Veoma je važno da voće od kojeg se pravi marmelada sadrži dosta voćnih kiselina i pektina. Može se pripremati od jedne ili više vrsta voća, kuvana ili sirova.

Prilikom zagrijavanja, iz voćne mase isparava i velik dio vode, a uništavaju se i mikroorganizmi. Kod pripremanja sirovih marmelada, tj. onih koje se ne kuvaju, ili kuvaju samo kratko, mikroorganizmi se ne uništavaju i zbog toga treba povećati količinu šećera.
Marmelada se čuva u dobro zatvorenim teglama i u suvim i promajnim prostorijama.

Pročitajte: Marmelada od lubenice – Kako napraviti ovu neobičnu poslasticu

Marmelada od raznog voća

Za ovu marmeladu potrebno je nabaviti 1 kilogram jabuka, 1 kilogram bresaka, 1 kilogram krušaka, 1 kilogram šljiva, 1 kilogram paradajza, 1 kilogram grožđa i 1 kg dunja. Jabuke, kruške, breskve i šljive oljuštiti, a zatim isjeći na sitne komade. Paradajz takođe isjeći, a grožđe rukom izgnječiti.

Sve staviti u jednu šerpu i kuvati dok voće dobro ne omekani. Sad voće propasirati. Najzad uzeti dinje, oljuštiti ih od kore i očistiti od sjemena pa i njih propasirati. Na kraju svo voće pomiješati. Na svu ovu masu dodati 1 kilogram šećera, staviti na šporet i kuvati kao svaku marmeladu. Miješati stalno da ne bi zagorela.

Pročitajte: Recept za najbolju marmeladu od šipka!

Da je marmelada gotova, znaćemo po tome što će za povučenom varjačom po dnu ostati čist trag. Vruću marmeladu sipati u zagrijane tegle, a zatim staviti u mlaku pećnicu da uhvati koricu. Sutradan tegle povezati celofanom i ostaviti. Ova marmelada je vrlo dobra, kako za nadevanje tako i za djecu. Ona može dugo da se održi, navodi se u Velikom narodnom kuvaru.

Tri ruska narodna recepta za oporavak štitne žlijezde

Oboljevanje štitne žlijezde danas je učestalo i kod mlađih i kod starijih žena.

Osobine i uslovi uspijevanja plavog patlidžana

Plavi patlidžan je porijeklom iz Azije, tačnije iz istočne Indije gdje i danas postoji mnoštvo divljih formi. U naše krajeve je donesen iz Turske. U mnogim zemljama plavi patlidžan ima široku primjenu u kulinarstvu za spremanje raznovrsnih jela, dok je kod nas njegova upotreba dosta skromnih razmjera. Više o osobinama i uslovima uspijevanja plavog patlidžana pročitajte u nastavku teksta.

Gaji se zbog plodova koji se u ishrani koriste samo kao prerađeni, kuvani ili pečeni, nikada svježi. Plavi patlidžan se ne ističe bogatstvom hranljivih sastojaka. Kalorična i vitaminska vrijednost mu je prilično niska.

Botaničke osobine

Plavi patlidžan je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice Solanaceae. Korijenov sistem je dobro razvijen i dostiže dužinu do 90 sm. Veći dio korijena rasprostire se u površinskom sloju od 20 do 40 sm.

Stablo je čvrsto, razgranato, sa uspravnim ili položenim listovima. Može da dostigne visinu do 150 sm. U vršnom dijelu stablo je zeljasto, ljubičaste boje, glatko ili maljavo, dok je pri osnovi drvenasto.

Pročitajte: Patlidžan možete gajiti i u saksiji na balkonu

List je krupan, ovalan, eliptičan ili srcast, uvijek sa šiljatim vrhom. Centralni nerv je debeo, jak i često sa izraženim bodljama na naličju. Cvjetovi su dvopolni, razmješteni pojedinačno ili zajedno po nekoliko cvjetova s bijelom ili ljubičastom napola sraslom krunicom.

Plavi patlidžan je fakultativno samooplodna biljka. Procenat stranooplodnje nekad iznosi i 40%. Plod je bobica različite veličine, od 20 g do 2 kg. Po obliku plodovi mogu biti jajoliki, izduženo ovalni, okrugli, kruškoliki, cilindrični. Po boji su bijeli, crvenkasti, svijetlo ili tamno ljubičasti u tehnološkoj zrelosti i svijetlo braon i smeđi u botaničkoj zrelosti.

Sjeme je sitno, glatko i bubrežastog oblika, svijetlomrke boje. U jednom gramu ima prosječno 250 sjemenki. Na hladnom i suvom mjestu može da sačuva klijavost 5-7 godina.

Uslovi uspijevanja

Po svojim zahtjevima u pogledu klime i zemljišta plavi patlidžan se ne razlikuje bitno od paprike i paradajza. Može se gajiti samo u rejonima sa bezmraznim periodom dužim od 4 mjeseca. Sjeme niče na temperaturama iznad 14°C. Optimalna temperatura za razvoj biljaka je 25-28°C. Biljke ne mogu da izdrže niže temperature od 4°C.

Zemljište za gajenje plavog patlidžana bi trebalo da bude plodno, bogato humusom, strukturno i sa mogućnošću navodnjavanja. Najbolji prinosi se ostvaruju na blago kiselim i neutralnim zemljištima (pH 6,7-7,2), dobro nađubrenim stajskim zgorelim đubrivom.

Plavi patlidžan je osjetljiv na uzastopno gajenje na istom terenu, tako da bi ga trebalo gajiti na istoj parceli tek poslije 5-6 godina. Dobri predusjevi za ovu povrtarsku kulturu su žitarice i leguminoze.

Pročitajte: Pravilna prihrana plavog patlidžana – Spriječite opadanje cvjetova

Sortiment

Kod nas je sortiment plavog patlidžana dosta siromašan. Najzastupljenija je sorta domaći srednje dugi koja se gaji na oko 90% površina. Odlikuje se ovalnim oblikom ploda, težine 0,7-1,2 kg i izvanrednog je potencijala rodnosti. Biljka izraste do 70 sm, ima 3-4 grane sa krupnim listovima. Stasava 120-125 dana od nicanja.

Od ostalih stranih sorti koje se proizvode u našem okruženju trebalo bi spomenuti plovdiv 43 i delikates. Danas se u svijetu masovno gaje i hibridi plavog patlidžana. Na našem tržištu najčešće su prisutni: solara, murena i ova.

Navodi se u knjizi Gajenje povrća – Centar za povrtarstvo Smederevska Palanka – Autori: Mr Živomir Miladinović; Dr Milan Damjanović; Dipl.inž.Stevan Brkić; Dr Živoslav Marković; Dr Dušan Stevanović; Mr Tatjana Sretenović – Rajičić; Mr Boguljub Zečević; Mr Radiša Đorđević; Mr Dragoljub Čorokalo; Dipl. inž. Ljiljana Stanković; Mr Milan Zdravković; Mr Jasmina Zdravković; Dr Nebojša Marinković; Dr Mirjana Mijatović; Mr Aleksa obradović; Dipl.inž. Milivoje Starčević; Dipl.inž. Branislav Milić; Dipl.inž. Vesna Todorović.

Pokvareno mlijeko – odlična prihrana i zaštita biljaka

Kada primijetimo da je mlijeku u frižideru istekao rok trajanja tj. pokvareno mlijeko, momentalno ga bacamo u kantu za smeće. Međutim, to treba posljednje da uradite ako imate biljke u stanu ili dvorištu!

Mlijeko zapravo obiluje aminokiselinama, snzimima, proteinima što podstiče rast korisnih mikroba u bašti. Pored toga, sadrži i kalcijum, vitamin B, ali i druge korisne proteine koje su korisne biljkama. Zato ga možete koristiti kao prirodno i organsko đubrivo.

Međutim, pored toga možete ga koristiti i kao pesticid. Zapravo, mlijeko pomaže u borbi protiv virusa koji napadaju listove, lisnih vaši, gljivičnih oboljenja i slično.

Mlijeko sadrži elemente koji utiču na izgradnju ćelijskih zidova biljaka – na taj način omogućava se lakša apsorpcija hranljivih materija i uravnoteženje pH vrijednosti zemljišta. Kalcijum u mlijeku može pomoći biljkama da brže rastu i štititi ih od truljenja.

Ako ste se pitali kojim vrstama biljaka najviše prija prihrana iz mlijeka, to su engleski bršljan, begonija i afrička ljubičica. Dobar je izbor za zaštitu povrća, poput tikvica i paradajza, posebno ako ga gajite u bašti.

Pročitajte: Mlijeko kao zaštita, ali i đubrivo za biljke

Čak i kada je pokvareno mlijeko, zadržava skoro sva korisna svojstva. Osim kravljeg, možete koristiti i sojino i bademovo mlijeko. Izbjegavajte punomasna mlijeka, aromatizovana ili sa dodatkom šećera.

Budite oprezni: ne pretjerujte sa količinama mlijeka! Previše mlijeka može imati kontraefekte. Najpreporučljivije je mlijeko rastvoriti sa vodom, pri čemu razmjera tečnosti treba biti 50:50. Ubacite rastvor u bočicu sa raspršivačem, pa poprskajte listovi i zemljište. Ako nakon pola sata ostanu tragovi mlijeka na listovima, prebrišite ih krpom.

Organska proizvodnja povrća u Istočnoj Ilidži

Proizvodnja povrća u plastenicima predstavlja jedan od ekonomski najisplativijih vidova poljoprivredne proizvodnje, omogućujući cjelogodišnji ciklus proizvodnje. Povrće je posebno osjetljiva vrsta, koja zahtjeva veliku pažnju, te ovaj način omogućuje sigurnu proizvodnju. Posljednjih godina potreba za organskom hranom sve više raste, te je velika zainteresovanost proizvođača za certifikacijom organske proizvodnje povrća.

Jedan od pozitivnih primjera na području Sarajevsko-romanijske regije je porodično poljoprivredno gazdinstvo Lubura, koje se bavi proizvodnjom povrća u plasteniku i na otvorenom polju. S obzirom na značaj organske proizvodnje, odlučili su da se uključe u sistem kontrole i certifikacije organske proizvodnje povrća u plasteniku, i trenutno se nalaze u periodu konverzije.

Posjeduju plastenik površine 100m², u kojem gaje četiri vrste povrtnih kultura paradajz, papriku, krastavac i tikvice. Poznavajući činjenicu da je savremena poljoprivredna proizvodnja nezamisliva bez digitalizacije, proizvođač se odlučio za nabavku sistema za monitoring. Izborom određenih senzora proizvođač u svakom momentu ima dostupne informacije o temperaturi i vlažnosti vazduha i zemljišta, intenzitetu sunčevog osvjetljenja i hemijskom sastavu zemljišta. Ovakav način proizvodnje dovodi do  povećanja prinosa i kvaliteta proizvedenog povrća, što je i cilj same proizvodnje.

Organsko povrtarstvo predstavlja prirodan način gajenja biljaka, bez upotrebe štetnih materija (pesticida, mineralnih đubriva…), te na početku gajenja je potrebno ispoštovati određena pravila kako bi proizvodnja bila uspješnija i lakša.  Kada je u pitanju zaštita povrća od bolesti i štetočina, kao jednim od najkompleksnijih segmenata u organskoj proizvodnji,  proizvođač se uspješno bori mjerama prevencije, mehaničkim mjerama borbe i biljnim preparatima u vidu macerata, čorbi i fermentisanih ekstrakata.

Proizvodnja povrća u plastenicima ima veliki značaj u organskoj proizvodnji zbog toga što nema negativnih uticaja faktora spoljašnje sredine na gajene biljke. Organska proizvodnja predstavlja proizvodnju u skladu sa prirodom, dajući nam zdrav proizvod viskog kvaliteta, prirodnog i autentičnog ukusa.

Potrebe pčela za vodom

Potrebe pčela za vodom odnosno voda predstavljaju važan element u rastu i razvoj pčelinjeg društva. Pčele vodu koriste za rastapanje kristala meda, pripremu hrane za leglo, hlađenje košnice, održavanje vlage u leglu. Voda mora da bude zdrava i čista, i uvijek dostupna kako bi društva mogla nesmetano da funkcionišu.

pčelarska oprema

Pčelarsku opremu možete naručiti na OLX.BA 

Ukoliko nepostoji prirodni resurs (reka, izvor…) voda se mora obezbijediti u blizini pčelinjaka, da zadovoljava kvalitet kao i količinu za potreban broj društava. Sudovi koji služe kao rezervoari moraju se održavati i najbitnija je higijena pojila, kao i dovoljno čiste vode.

Vodu pčela može uzimati direktno iz posuda gdje se postave tanki stiropori ili bilo šta što pluta kako se pčele ne bi davile. Jedan od boljih načina je kapanje na daske postavljene ispod sudova, jer nema uginuća, a rezervoari se ne prljaju.

Postoje razni tipovi pojila, a najbitnije je obezbijediti zdravu i veliku količinu vode. Kako se bez vode ne može održati zdravo i funkcionalno društvo, pojila se moraju postaviti desetak metara ispred pčelinjaka na 1 m visine gdje je osunčano od jutra. Kako bi se naučile na pojilo, preporučeno je nekoliko dana premazivati medom mjesta za uzimanje vode. Najvažnije je da voda bude zdrava, čista i u dovoljnoj količini koja zavisi od paše, sunčanih dana i brojnosti društava.

Bolesti i štetočine cvekle – Mjere zaštite

Cvekla je povrće zadebljanog korijena crvene boje koje se koristi u kulinarstvu i ishrani. Njeno bogatstvo mineralima, ugljenim hidratima, mastima i bjelančevinama čini je zdravom. Takođe, sadrži i male količine kobalta koji je sastavni dio vitamina B12.

Lisna pjegavost cvekle

U našim uslovima jedna je od najznačajnijih bolesti ove povrtarske vrste. Prouzrokovač je gljiva Cercospora beticola, poznatija kao parazit šećerne repe.

Parazit se prenosi sjemenom i zaraženim biljnim ostacima u zemljištu. Visok stepen zaraze nastaje tokom vlažnog perioda vegetacije. Bolest se ispoljava u vidu sitnih sivosmeđih, okruglastih pjega, oivičenih crvenosmeđom bojom. Ove promjene mogu zahvatiti lišće u potpunosti, dovodeći do sušenja i izumiranja lisne mase.

Plodored, uklanjanje biljnih ostataka i upotreba zdravog sjemena osnovne su mjere sprečavanja nastanka bolesti. Suzbijanje parazita može se efikasno obaviti tretiranjem usjeva fungicidima.

Pročitajte: 5 grešaka zbog kojih vam je cvekla loša

Palež klijanaca cvekle

Nastaje tokom kišnih proljeća i nepovoljnih uslova za nicanje biljaka. Prouzrokovač je gljiva Phoma betae, takođe parazit šećerne repe. Prenosi se sjemenom. Oboljenje se manifestuje tako što posijano sjeme slabo niče i iznikle biljke omekšavaju, klonu i osuše se.

Osnovne mjere sprečavanja pojave bolesti su upotreba zdravog sjemena i dobra predsjetvena priprema kako bi se obezbijedili optimalni uslovi za klijanje i nicanje cvekle.

Štetočine

Iluue (Bothynoderes punctiventris, Tanymecus dilaticolis) – To su tvrdokrilci koji nanose štete ne samo na usjevu cvekle već i mnogim drugim biljnim vrstama. Odrasli insekti su dugi 7-12 mm. Larve su bjeličaste, bez nogu, duge 12-14 mm. Imaju jednu generaciju godišnje.

Nanose velike štete izgrizajući lišće i pregrizajući stablo. Najkritičniji period je u vrijeme nicanja pa do formiranja 2-3 lista. Po suvom i toplom vremenu za nekoliko dana mogu uništiti čitave zasade cvekle.

Pročitajte: Cvekla se deformisala ili je suviše mala – Evo zbog čega se to dešava

Obezbjeđivanje optimalnih uslova za rast i razvoj usjeva, kako bi što brže prošao kroz osjetljivu fazu razvoja, jedna je od mjera borbe protivovih štetočina.

Značajne štete usjevu cvekle, u prvim fazama razvoja, mogu naneti i buvači (Halticinae), prouzrokujući rupičavost – rešetavost lišća. Zbog velikih šteta, koje nastaju za veoma kratko vrijeme, preporučuje se suzbijanje buvača hemijskim sredstvima.