Naslovnica Blog Stranica 221

Više ga nikad nećete kupiti! Recept za savršen domaći KEČAP

Agrosavjet
-
0
Više ga nikad nećete kupiti! Recept za savršen domaći KEČAP

Kečap je moderan sos bez kojeg ne može da se zamisli većina današnje hrane. Pomfrit bez kečapa kao i da nije pomfrit, a i u burgerima je obavezan, kao i uz pečeno ili prženo meso. Napravite domaći kečap po receptu koji vam danas donosimo.

Kečap može da obogati i većinu pravljenih sosova. Danas je jedan od najpopularnijih dodataka jelima kako među djecom, tako i među odraslima, a dijapazon proizvođača, ukusa, pakovanja kao i jela uz koja se koristi je vrlo širok. Osnovni sastojci su koncentrat paradajza, alkoholno sirće, šećer, so, a dodaju se i različiti začini i ekstrakti biljaka – celer, bijeli luk u prahu, crni luk i drugi.

Kečap je izvor velike količine likopena i zbog toga pripada grupi zdrave hrane. Likopen je biljni pigment koji daje povrću crvenu boju i veoma je snažan antioksidans. Najvažniji izvor likopena je paradajz, međutim, istraživanja su pokazala da je količina likopena mnogo veća u kuvanom paradajzu, ali da ga najviše ima u kečapu. Zahvaljujući snažnoj antioksidativnoj aktivnosti likopen učestvuje u prevenciji malignih oboljenja i značajno smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti, naročito infarkta.

Pročitajte: Domaći paradajz sos – Potpuno zdrav, bez vještačkih sastojaka

Prvi recept za ovaj fantastičan sos pojavio se 1812. godine. Jedan farmer iz oblasti Nova Engleska ponudio je 1830. godine na prodaju paradajz kečap natočen u boce. Cijena prvog kečapa bila je od 33 do 50 centi. Sos kakav danas poznajemo doživio je svoju ekspanziju ranih godina 20. vijeka.

Pošto je zdrav, a i obožavaju ga mnoge generacije, mnogi se pitaju da li je kečap postan? Jeste, tako da bez griže savjesti možete da ga jedete i dok postite, a kupovni zamijenite domaćim. Poznata kuvarica Jana na svom YouTube kanalu podelila je recept za preukusan i savršen kečap od par sastojaka. Uživajte!

Sastojci za domaći kečap:

  • 1,2 kg sjeckanog pelata
  • 1/3 šolje braon šećera
  • 1/2 crnog luka
  • 2 čena bijelog luka
  • 2 pečene crvene paprike
  • 120 ml crvenog sirćeta
  • 60 ml balzamika
  • prstohvat cimeta

Priprema:

Istopite šećer, pa dodajte sjeckani crni luk. Pred kraj dodajte sjeckani bijeli luk, pa sipajte sirće i balzamiko. Dodajte cimet i malo tucane paprike (po želji) i dobro promiješajte. Dodajte pečene paprike koje ste isjekli i izvadili koštice i opet promiješajte. Sipajte paradajz pelat i dodajte kašičicu šećera i usitnite štapnim mikserom. Kada se lijepo ukuva, procijedite i sipajte u sterilisanu teglu.

Alkohol i sirće u borbi protiv korova

Agrosavjet
-
0
Alkohol i sirće u borbi protiv korova

Korovi, kako širokolisni tako i uskolisni sve češće prave velike štete zasadima. Pored mogućih herbicida, za borbu protiv korova možete koristiti i eko zaštitu. Saznajte kako alkohol i sirće mogu biti dobar saveznik u borbi protiv ovih napasti.

Savremeno potrošačko društvo u sve većoj mjeri svoju pažnju usmjerava na „ekološki“ zdravu hranu, proizvedenu u skladu sa zaštitom prirodne sredine. Svrha te eko proizvodnje je da proizvođač za vrijeme stvaranja zasada ne zagađuje vodu, zemljište ili vazduh, odnosno, da teži ka očuvanju ravnoteže biljnog i životinjskog svijeta.

Poslije raznih preparata (selektivnih i totalnih-govorimo o herbicidima), na red je došla eko proizvodnja, po čijim su pravilima pesticidi strogo zabranjeni. Sada se pristupa alternativnim načinima zaštite od širokolisnih i uskolisnih korova. Najbolja prevencija je freziranje zasada u rano proljeće i kasnije njegovo održavanje košenjem, ali usljed velikog fizičkog napora koga traži ovakav vid tretmana tragalo se za alternativnim načinima.

Pročitajte: Čajevi od korova za suzbijanje novih korova

Prvi od njih je alkohol (medicinski, mada može se koristiti prepečenica, ali ko će „bacati“ rakiju?!) Alkohol je neselektivan (totalni) herbicid (uništava sve na šta naiđe, te se mora biti izuzetno oprezan prilikom njegove upotrebe!). Od 0,3 do 0,5 dL (ako govorimo o medicinskom koji sadrži 70% vol čistog etanola) se pomiješa sa jednom litrom vode i kape se neka kap deterdženta (najbolje je koristiti deterdžent za pranje suđa).

 

Takvom smješom se tretira korov u vašem zasadu, ali uz izuzetnu pažnju da prskanjem ne dohvatite svoj zasad. U tu svrhu se i dodaje deterdžent, da bi se što prije zalijepio za korov i ne bi raspršivao naokolo.

Sirće, još jedan produkt alkoholne i sirćetne fermentacije, takođe se dobro pokazuje u borbi protiv korova. U pogledu neselektivnosti ima skroz iste osobine kao alkohol, te se i sa sirćetom mora biti pažljiv.

Pročitajte: Kako se riješiti korova koji uporno raste između spojeva ploča u dvorištu

Jednostavno, sirćetom iz domaćinstva koje razblažite u donosu 1:10 (a dio sirćeta na 10m dijelova vode) naprskajte korov koji želite uništiti, uz pažnju da ne oštetite biljku. Tretiranje sirćetom se preporučuje ako znate da će biti Sunca, u ranim jutarnjim časovima, da bi sirće i sunce udružili snage i uništili korov.

Postoji još jedan ne toliko djelotvoran, ali zanimljiv način. Koliko puta ste videli da ako u travu prospete vrelu vodu ona izgori?! Upravo tako. Prokuvajte vodu i pažljivo pospite po travi koju uništavate. Obavezno pratite proces, jer ga je moguće ponoviti nekoliko puta.

Povrće može smanjiti stvaranje krvnih ugrušaka

Agrosavjet
-
0
Povrće može smanjiti stvaranje krvnih ugrušaka

Da biste onemogućili stvaranje nepoželjnih krvnih ugrušaka, jedite voće i povrće bogato vitaminom C i vlaknima.

Osobe koje jedu mnogo voća i povrća imaju veoma snažan sistem rastvaranja ugrušaka, što je pokazano u jednom švedskom istraživanju koje je obuhvatilo 260 sredovječnih ispitanika. Kod osoba koje su jele vrlo malo voća i povrća nije došlo do znatnijeg rastvaranja ugrušaka. Druga istraživanja pokazuju da vitamin C i biljna vlakna, koja su koncentrisana u voću i povrću, takođe pojačavaju mehanizme rastvaranja tromba i sprječavaju sljepljivanje trombocita.

Pročitajte: Pečene tikvice sa povrćem na seljački način

Nadalje, vegetarijanci imaju manje fibrinogena koji stvara tromb, pogotovu oni koji uopšte ne jedu hranu životinjskog porijekla, uključujući i jaja i mlijeko. Mogući razlog je taj što sastojci voća i povrća snižavaju nivo fibrinogena, dok ga životinjske masti i holesterol podižu.

Krv vegetarijanaca je takođe manje gustine od krvi onih koji jedu meso – manja gustina krvi je povezana s nižim krvnim pritiskom. Tako je to još jedan način na koji voće i povrće štiti od srčanih oboljenja.

Kada se sadi ribizla, kako pripremiti sadnice i odrediti rastojanje?

Agrosavjet
-
0
Kada se sadi ribizla, kako pripremiti sadnice i odrediti rastojanje?

Poslije izbora parcele, kao prva mjera dolazi priprema zemljišta. Mada ribizla ima plitak korijenov sistem, što se stalno ističe, kao osnovna mjera pripreme dolazi duboko oranje na dubini od oko 40-50 cm. Oranje treba izvesti znatno ranije prije sađenja. Ranijom obradom, zemljište se bolje pripremi, dobija bolju strukturu pod dejstvom sunca, vjetra, kiše.

Prije oranja, preporučuje se rasturanje stajnjaka po cijeloj površini. Ukoliko nema dovoljno stajnjaka, bolje je ekonomisati i dubriti stajnjakom u jamiće. Dubokim oranjem se postiže dublje ožiljavanje posađenih sadnica. Unošenje stajnjaka pomaže intenzivniji porast mladih sadnica u prvim godinama gajenja. Ukoliko smo stajnjak rasturili po cijeloj površini, dobićemo bolje uslove za gajenje uzrodica u međuredu, kao na primjer krompira.

Ukoliko se na odabranoj parceli nalazi dosta kamena, njega bi trebalo iznijeti na krajeve ili mede parcele, mada važi pravilo: izbjegavati parcele sa dosta kamena.

Pročitajte: Razmnožavanje crne ribizle nagrtanjem

Kada se sadi ribizla

Sve sorte ribizla mogu se saditi kako u jesen tako i u proljeće.

Jesenja sadnja se preporučuje iz više razloga:

  • zemljište se bolje sliježe oko korijenovog sistema, a same sadnice počinju ranije svoj aktivan život, što se vidi po zarastanju rana i obrazovanju mladih žilica;
  • biljke posađene u jesen pokazuju bujnije razviće u prvoj godini gajenja
    nego one posađene u proljeće.

Za ranije stupanje na rod je od posebne važnosti bujnije razviće biljki, naročito prve godine. Proljetnju sadnju izvodimo samo u slučajevima kada nije moguće izvesti jesenju. U ovakvim situacijama treba nastojati da se sađenje obavi što ranije, upravo čim vremenske prilike to dozvole. Ribizla se sadi po po hladnom vremenu, kada je napolju temperatura ispod nule, jer je korenov sistem osjetljiv na niske temperature.

Kakav sadni materijal treba kupovati i saditi

Kao i kod ostalih voćnih vrsta, za podizanje zasada ribizli treba kupovati kvalitetne i zdrave sadnice. Od kvaliteta sadnica zavisi i uspeh sađenja, prinosi i vek zasada. Iz ovih razloga već u rasadniku treba pristupiti gajenju i izboru sadnica.

Za sađenje mogu se koristiti dobro razvijene jednogodišnje i dvogodišnje sadnice. Zbog  veće potražnje sadnog materijala, u našoj zemlji koriste se više jednogodišnje sadnice. Praktično, naši proizvođači ne dolaze u situaciju da im sadnice u rasadniku provedu dvije godine.

Dobra sadnica treba da ima dobro razvijen korijenov sistem, sa najmanje tri dobro razvijene žile dužine oko 20 cm. Nadzemni dio sadnice treba da ima bar jednu, a poželjno je dvije ili tri razvijene grane dužine oko 40 cm, pa i više.

Zdrave sadnice bez insekata i bolesti su garantija uspjeha gajenja.

Priprema sadnica za sađenje

Priprema sadnica za sađenje počinje od momenta prispeća iz rasadnika. U transportu sadnica treba korenov sistem potpuno zaštititi od isušivanja, od vjetra, sunca i mraza.
Ukoliko nismo u stanju da prispele sadnice odmah zasadimo, obavezno ih treba utrapiti.

Ukoliko sađenje možemo narednog dana izvesti, sadnice se mogu skloniti u zaklon od mraza i vjetra i pokriti vlažnom slamom, ili nekim drugim pokrovnim materijalom. Ukoliko je sađenje iz nekog razloga odloženo za duže vrijeme, obavezno treba utrapiti sadnice.

Za trapljenje se kopa šanac dubine oko 35-40 cm, u koji se sadnice vertikalno ređaju. Ukoliko su sadnice dopremljene u snopovima, snopove treba razvezati jer ćemo tako bolje rasporediti sadnice, a i zemlja se bolje slaže oko sadnica. Pokrivanje korijena se izvodi sitnom zemljom. Zemlja se malo nagazi. Sadnice se pokriju preko osnove grana.

Ukoliko bi oko žila ostalo šupljina, moglo bi doći do sušenja žila. Pokrivanjem korijenovog vrata i žila sadnice štitimo od mraza i sušenja. Sadnice pred sadenje treba posebno pripremiti. Ovo je vrlo važna i obavezna operacija, a ne traži posebnu stručnost.

Prije svega, treba pregledati korijenov sistem i udaljiti sve polomljene žile kao i suve. Ostale žile treba skratiti za 1/4-1/3, ovo je samo osvježavanje presjeka radi aktiviranja korijenovog sistema.

Nadzemni dio treba takođe skratiti na dva okca. Ako sadnica ima dvije-tri grane, onda se obično grane orezuju na po 2 vidljiva okca. Ovakvom rezidbom se uspostavlja ravnoteža između skraćenog korijenovog sistema i nadzemnog dijela. Oštrom rezidbom podstiče se bujnije razviće ljetorasta koji će predstavljati prve skeletne grane.

Neposredno pred sadđnje, sadnice treba potapati u smješu balege i zemlje. Vlažan sloj ove kaše nalepljen na žile štiti žile od isušivanja i održava vlagu do pojave mladih žilica.

Pročitajte: Ljuske od krompira za bogat rod ribizle

Razmak

Prije odluke o rastojanju valja voditi računa o nekim momentima od kojih ono zavisi. Bujnost je važan faktor. Bujnije sorte treba saditi na većem rastojanju, a manje bujne na manjem. Međuredno rastojanje treba da je toliko da omogućava međurednu mehanizovanu obradu. Nagib i položaj odabrane parcele takođe utiču na određivanje rastojanja. No, pored svega treba voditi računa da međuredno rastojanje ne bude malo. Pri povoljnom rastojanju
žbunovi se bolje razvijaju. Posljednjih godina, u zemljama gdje je rješeno pitanje mehanizovane berbe, rastojanje u redu je relativno malo i iznosi oko 80-100 cm, tako se dobija kontinuiran rodni zid.

Po hektaru se povećava broj biljaka što prohod mašine za berbu čini ekonomičnijom. U principu ne preporučuje se manje međuredno rastojanje od 2 m, a ni veće od 3 m. Na malim parcelama okućnica rastojanje može biti i manje. Kao najpovoljnije rastojanje preporučuje se razmak 3 x 1,5 m. Ovo znači 3 m između redova, a u redu 1,5 m između biljaka.

Ukoliko se ribizla uzgaja na većim površinama, preporučuje se da svaki četvrti međured treba proširiti za 1 m. Ovako proširenim razmakom poboljšali bi se uslovi za prohod traktora sa priključcima za mehanizovanu obradu, zaštitu i berbu. I dubrivo, upravo stajnjak, bi se lakše raznosio. Pored razmaka 3×1,5, ribizle se često sade i na razmacima 2,5×1,5 ili 2×1,5 m.

Ukoliko se radi o zasadu za proizvodnju reznica, preporučuje se manji razmak.

Razmjeravanje

Prije sađenja, ili još bolje prije nego što pripremimo sadnice, neophodno je izvršiti razmjeravanje parcele na određeno rastojanje. Pri razmjeravanju svako mjesto se obilježi kočićima ili debljim prutićima.

Broj žbunova po hektaru u zavisnosti od rastojanja:

2,4 x 1                                4166 žbunova
2,4 x 1,2                             3472 žbunova
2,8 x 1                                3571 žbunova
2,8 x 1,2                             2976 žbunova
3,0 x 1,2                             2777 žbunova
3,0 x 1,5                             2222 žbunova

Ribizla – sađenje

Pripremljene, orezane i, u smješu balege i zemlje, potopljene sadnice stavljamo u iskopane jamiće. Jamiće kopamo motikom ukoliko je zemljište dobro pripremljeno i trošno, ili ašovom – ako je nešto teže za rad.

Dubina iskopanih jamića treba da je tolika da stanu sadnice na onu dubinu na kojoj su gajene u rasadniku i još nešto više kako bi izazvali naknadno formiranje žila iz korijenovog vrata. Iz zagrnute osnove grana izbijaju nove žile, a izdanci koji se naknadno obrazuju biće sasvim pri zemlji.

Samo sađenje je najbolje izvoditi sa dva radnika, gdje će jedan držati sadnicu i blago nagaziti zemlju oko nje. Pri postavljanju sadnice treba voditi računa da je korijenov sistem pravilno raspoređen. Ukoliko imamo dobrog zgorelog stajnjaka, ili kvalitetnog komposta, preporučuje se da ga izmiješamo sa zemljom te da na taj način korijenovom sistemu približimo đubrivo. Efekat ovakvog đubrenja će se brzo primjetiti. Nove grane će biti bujnije i prije će biljke stupiti na rod.

Poslije sađenja preporučuje se prihranjivanje mineralnim dubrivima u količini od 100-200 kg i to ne cijelom površinom već samo oko biljaka.

Koji sistem treba izabrati

Sađenje se najčešće izvodi po sistemu pravougaonika. Ovo uslovljava i napred pomenuto rastojanje. Pri pravougaonom sistemu gajenja stvara se gušći red biljaka. U ovom sistemu nije moguća obrada biljaka u redu, ali je zato međuredni prostor obično dobro obraden. Dobrom obradom može se direktno uticati na produženje vijeka zasada.

Ima praktičara koji daju prednost kvadratnom sistemu gajenja. Po ovom sistemu isti je razmak između biljki u redu i u međuredu. Po ovom sistemu moguća je obrada biljki sa svih strana. Inače, po kvadratnom sistemu biljke su obično rede i manji je sklop, a samim tim i ukupni prinosi po hektaru. Pri nabavci sadnog materijala uvijek treba kupiti nešto više sadnica da bi imali za popunjavanje ili rezervu u slučaju da nam neka sadnica nastrada u
transportu ili pri manipulisanju.

Kako se priprema pokrivka za šampinjone?

Agrosavjet
-
0
Kako se priprema pokrivka za šampinjone?
Pokrivka ima veoma važnu ulogu u gajenju šampinjona, gljiva uopšte. Mora da bude uvijek dovoljno vlažna, kako bi gljive nesmetano rasle. Na suvoj pokrivki o tome nema ni govora.
Pokrivka treba da bude blago alkalne reakcije i dobre aeracije (prozračunosti). Ne smije da bude izvor zaraze bolestima i štetočinama. Zato njenom pripremanju treba posvetiti veliku pažnju, što podrazumijeva brižljivu dezinfekciju hemijskim ili mehaničkim mjerama zaštite (parom).
Pokrivka se najčešće sprema od treseta i krečnjaka. Ovakva pokrivka je najbolja za gajenje šampinjona. Međutim, prilično je skupa. Otuda neki, osobito veliki proizvođači šampinjona pribjegavaju korišćenju jeftinijih materijala za njeno pripremanje. U tu svrhu mogu se koristiti saturacioni mul, humusni sloj iz oraničnog ili baštenskog zemljišta, stari odležani kompost, a najbolje glisnjak. Bitno je da pH vrijednost takvog materijala za pokrivku ne bude niža od 7,2 ili veća od 7,4, nego da se kreće u tim promjerima. U sebi treba da ima kalcijum karbonata.
Pokrivka se dezinfikuje parama ,,formaldehida“ (,,formalina“) ili vodenom parom od 70 stepeni, i to tokom 6 sati. Potpuno sterilan ne odgovara za pokrivku, jer ga brzo naseljavaju konkurentni organizmi. Takav slučaj nije sa sintetičkim materijalom (perlitom), koji se u svijetu sve više koristi za pokrivku. Inače, sastav i struktura pokrivke ima uticaja na veličinu plodova šampinjona. Na zbijenom materijalu plodovi su redi i krupniji, a na rastesitom su sitniji i gušći.

PREVENTIVNE MJERE ZAŠTITE

U proizvodnji šampinjona, kao i drugih vrsta gljiva, najveću pažnju posvetiti preventivnim mjerama zaštite od bolesti i štetočina, koje mogu potpuno uništiti prinos gljiva. U gajenju šampinjona hemijske mjere zaštite treba izbjegavati, štaviše ne dolaze u obzir, jer je u pitanju proizvodnja hranljivih plodova koji se stalno beru, a pesticida s tako kratkom karencom nema niti će ih vjerovatno biti. Otuda važnost preventivnim mjerama zaštite.
U procesu pripremanja podloge nedjeljno dva puta treba zaštititi močilište i fermentacioni prostor nekim od efikasnih insekticida.
Neophodna je dezinfekcija svih priručnih pomagala koja se koriste u pripremanju podloge. Najbolje je da se ne koriste u pripremanju pokrivke i u gajilištu. Radnici takođe mogu da prenesu uzročnike bolesti i štetočine od kompostišta do gajilišta. Njihovo kretanje treba da bude uvijek od gajilišta prema kompostištu, nikako obratno. Prevozna sredstva s kojima se doprema osnovna sirovina za podlogu bez pranja i dezinfekcije ne bi se smjela koristiti za prevoz zasijane podloge ili dezinfikovane pokrivke.
U gajilištu uvijek ima posla. Voditi računa o kretanju radnika između starih i novih objekata. Prvo treba završiti poslove u novim, a kasnije u starim. Nikada se ne vraćati iz starih objekata u nove bez odgovarajuće predostrožnosti koja podrazumijeva dezinfekciju pomagala. Istrošeni kompost, kao i otpaci pri branju plodova mogu da budu izvor zaraze. Treba ih odstraniti iz gajilišta i odnijeti bar 500 metara dalje. Poželjno je da se tretiraju insekticidima kako bi se spriječila pojava štetočina.

BEGONIJE: Jestivi dragulji ljetnje bašte

Agrosavjet
-
0
BEGONIJE: Jestivi dragulji ljetnje bašte

Zahvaljujući ljepoti cvjetova i lišća, begonije (lat. Begonia semperflorens) krase skoro svako dvorište kod nas. Porijeklom je iz Indije i Južne Amerike. Botanički naziv dodelio joj je francuski botaničar Čarls Plumijer, koji ju je otkrio i nazvao prema tadašnjem francuskom guverneru Majklu Begoniju. Na latinskom semperflorens znači – onaj koji stalno cvjeta. Begonija u narodu predstavlja želju za produžavanjem života osobe kojoj ovo cveće poklonjamo.

Od zanimljivosti o begoniji izdvaja se ona da se nekad davno koristila za laštenje mačeva. Osim što uljepšavaju vrtove i balkone, treba znati da su cvjetovi begonije jestivi. Poznavaoci gastronomije navode da se mogu jesti cvjetovi, svježi, sirovi, kuvani ili prženi i imaju blago gorkast ukus, koji je sličan limunu. Usitnjeni cvjetovi stavljaju se u salate i sendviče. Za nju se smatra da čisti jetru i eliminiše toksine, a prema narodnom verovanju, pomaže u zdravlju starijih i u oporavku od bolesti.

Bogatstvo sorti i boja

Begonija je najčešća na prostorima Južne Amerike i Havaja. Njeno prirodno stanište je u vlažnim tropskim šumama, i to do 1.000 metara nadmorske visine, ali se danas viđa širom planete, kao ukrasna biljka. Postoji preko 2.000 sorti begonije, i po tome spada u grupu cvijeća s najviše varijeteta.

Pročitajte: Begonija – Gajenje, njega i održavanje

Ne krasi je samo raznovrsnost u sortama, već i u boji cvjetova, koji se prelivaju od tamnoružičaste, crvene, bijele, žute, narandžaste, roze. Nalaze se u pazusima lišća, a po nekoliko njih sakupljeno je u cvatove. Cvjetaju od kasnog proleća do kasne jeseni, u zavisnosti od sorte, a pčele s njih skupljaju nektar i polen. Plod begonije je mala kapsula u kojoj se nalaze sitne sjemenke.

Najpoznatije sorte begonije su semperflorens, reks i elatior. Reks sorta uglavnom nema cvijet, pa je u narodu poznata i pod imenom “lisna begonija”. Ima velike listove u obliku srca koji su najčešće sive, smeđe, zelene ili crvene boje, s različitim šarama. Uglavnom se gaje kao ukrasne biljke u zatvorenim prostorima. Pojedine vrste reks sorte imaju cvijet nalik božuru, a zovu je još i kraljevskom begonijom, piše Biljana Nenković

Greške koje pravimo kada spremamo kisele krastavce

Agrosavjet
-
0
Greške koje pravimo kada spremamo kisele krastavce

Imamo recept za kisele krastavce uz koji će biti kao oni kupovni iz prodavnice.

Kiseli krastavčići spadaju u jednu od najomiljenijih zimnica, ali čak i najiskusnijim domaćicama rijetko polazi za rukom da „pogodi“ onaj prepoznatljivi ukus kupovnih kornišona. Šta je to što radimo pogrešno?

Šef restorana „Goodman“ ukazao je na nekoliko grešaka koje većina kuvarica pravi, ne znajući da su one uzrok što zimnica nije uspjela.

„Ako su krastavci bezukusni i meki nakon kiseljenja, to je znak da ste izabrali pogrešnu sortu. Za zimnicu su najbolji oni koji imaju krupne tačkice i ‘crne bodlje’. Takođe, krastavci će biti ukusniji ako birate one sa debelom korom. Povrće treba da bude malo – ne duže od 10 cm. I obavezno probajte prije kiseljenja. Ako su krastavci gorki, tu nema pomoći – bacite ih“, rekao je on.

Pročitajte: Prijedlog za zimnicu: Kiseli krastavci iz tegle /VIDEO/

Takođe, prilikom kiseljenja morate da obratite pažnju na kvalitet vode. Bolje je koristiti flaširanu ili filtriranu, nego česmovaču, savjetuje kuvar.

Koristite krupnu so i izbjegavajte jodiranu. Dobar savjet je i da potopite krastavce u vodu prije pripreme, nekoliko sati u vodi učiniće ih čvršćim i ukusnijim.

Takođe, ne zaboravite da preokrenete zatvorene tegle, tako neće propustiti vazduh.

Recept za kisele krastavce

Sastojci

  • 5 kg kornišona
  • 3 l vode
  • 1 l sirćeta
  • 3 kašike mirođije
  • lovorov list
  • 6 kašika šećera
  • 6 kašika soli
  • 1 vinobra
  • biber u zrnu, sjeme slačice

Priprema

Kornišone operite u nekoliko voda, stavite na čistu krpu da se ocijede pa ih uspravno poređajte u prethodno oprane tegle. U svaku teglu dodajte po jedan lorber, jedan cvijet mirođije, kašičicu sjemena slačice i malo bibera u zrnu.

Zatim slijedi pravljenje preliva kojim se tegle pune: Vodu i sirće pomiješajte, dodajte so i šećer, dobro promiješajte i stavite da provri. Kada počne da ključa smaknite sa šporeta. Ostavite da se malo ohladi, pa dodajte vinobran i miješajte da se dobro rastopi. Sipajte preliv u tegle da skroz prekriju krastavčiće i dobro zatvorite svaku poklopcem.

Sok od smrekinih bobica – Laka priprema, višestruka dobrobit

Agrosavjet
-
0
Sok od smrekinih bobica – Laka priprema, višestruka dobrobit

Smreka (lat. Juniperus communis) ljekoviti je grm koji se još naziva i borovica, kleka, crna smreka, smrča, smrčika. Kako da napravite sok od smrekinih bobica pročitajte u nastavku teksta.

Osim što se u proljeće beru mlade grančice smreke, od avgusta pa sve do početka zime možete brati i njene ljekovite tamnoplave plodove ili bobice, od kojih se često pravi i rakija ili se pak dodaju u razna jela.

Beru se zagasite tamnoplave bobice jer su jedino takve zrele i ljekovite.

Ljekovitost zrelih smrekinih bobica ili borovica, koje su ukusom gorko-slatke i aromatične, proizlazi iz eteričnog ulja koje sadrže.

Za njihova ljekovita svojstva znali su još stari Grci, Arapi i američki Indijanci, koji su ih koristili, na primjer, za liječenje rana.

Od bobica smreke se priprema čaj, koji potiče znojenje, jača nerve i želudac, razbija kamenac, čisti bubrege, jetru i krv.

No, jeste li znali da od ovih bobica možete vrlo jednostavno pripremiti i ljekoviti sok koji, među ostalim, pomaže kod dijabetesa, čišćenja organizma od toksina, kao i skidanju suvišnih kilograma?

Borovica je pravi prirodni antibiotik. Uspijeva prodrijeti i do onih mjesta do kojih obični antibiotik ne može, npr. do urinarnih puteva, gdje sigurno i brzo liječi infekciju uzrokovanu bakterijom.

Pročitajte: Čudo od biljke raste uz korove i veoma je ljekovita

Sok od smrekinih bobica – recept

Prilikom branja smrekinih bobica nosite rukavice zbog trnja koje ih okružuje ili ispod grma stavite tkaninu pa plodove otresite štapom.

Sastojci:

  • malo manje od 1 šolje smrekinih bobica, potpuno zrelih
  • pola jabuke
  • nekoliko kriški limuna
  • 1 l vode

Priprema

Smrekine bobice malo operite te ih istresite u čistu staklenku ili bocu. Dodajte kriške limuna i jabuke. Natočite vodu, ne do samog vrha.

Ostavite da odstoji 10-12 dana na toplom mjestu (oko 25 stepeni). Nakon 10-ak dana sok je gotov. Procijedite ga i konzumirajte, možete ga i malo rashladiti.

S istim bobicama možete napraviti i novi sirup. Samo ponovno dodajte limun, jabuku i vodu te pričekajte 10-ak dana. Taj postupak možete ponavljati sve dok bobice ne padnu na dno – to znači da više nisu za upotrebu.

Pročitajte: BIJELI BOR I JELA – Načini upotrebe kod različitih tegoba

Konzumacija

Svako jutro popijte po 1 čašu ovog napitka. Sok od smrekinih bobica regulirat će razine šećera u krvi, što je odlično za sve one koji imaju stanje predijabetesa ili pak dijabetesa.

Najbolje je ne zaslađivati ga jer je takav najljekovitiji.

Otkrivamo neke nove načine za korišćenje bijelog luka

Agrosavjet
-
0
Otkrivamo neke nove načine za korišćenje bijelog luka
Sljedeći put kad uočite da će vam se pojaviti akna ili je već jako vidljiva, utrljajte pola čena bijelog luka na nadraženo područje

Bijeli luk je još jedna od onih čarobnih biljki koju volimo na bezbroj načina. Svi već znamo da nije dobar samo uz hljeb, suvo meso, dodatak svim jelima nego da ima i niz drugih korisnih upotreba. Ipak neke ni mi nismo znali pa vam u nastavku donosimo neke nove i nevjerovatne trikove s bijelim lukom.

1. Jaka prehlada

Temperature se lagano mijenjaju i uskoro nam dolaze jesenske prehlade, ako vam se dogodi da obolite od jedne takve jednostavno skuvajte mljevene čenove bijelog luka i pijte kao čaj! Lakše ćete disati, a svrb u grlu će se smanjiti. Možda nije ukusan kao i nekim drugim kombinacijama, ali zasigurno pomaže i ojačava vaš imunitet.

2. Akne

Sljedeći put kad uočite da će vam se pojaviti akna ili je već jako vidljiva, utrljajte pola čena bijelog luka na nadraženo područje. Bijeli luk ima protivupalna svojstva koja ubijaju bakterije koje začepljuju pore i uzrokuju prištiće. Bitno je pravovremeno reagovati i nakon nekog vremena isprati kožu jer je bijeli luk može nadražiti.

Pročitajte: Mlijeko sa bijelim lukom – Priprema i prednosti

3. Atletsko stopalo

Ovo je nešto što nas je iznenadilo. Ako imate problema s takozvanim atletskim stopalom, odnosno s gljivičnom infekcijom stopala pomiješajte malo maslinovog ulja i mljevenog bijelog luka i vatom nanesite pastu na zahvaćeno područje. Nanosite svakodnevno dok simptomi ne nestanu.

4. Popravak stakla

Ako niste znali bijeli luk je prirodno ljepilo. Pažljivo trljajte čeno bijelog luka duž tankih staklenih ogrebotina kako biste ih ponovno zatvorili i uklonili.

5. Pospješite rast kose

Napravite sedmični tretman kose tako što ćete svoju omiljenu kremu ili regenerator za kosu pomiješati s mljevenim bijelim lukom i lišćem rukole te ostaviti na kosi 30 do 40 minuta. Vidjećete značajnu promjenu u rastu svoje kose.

6. Prirodni čistač površina

Nasjeckajte 3-4 čeba bijelog luka, pomiješajte ih s malo sirćeta i limunovog soka ili eteričnog ulja kako bi zamirisali svježe, a zatim ih koristite kao sprej za dezinfekciju površina.

Pročitajte: CRNO VINO SA BIJELIM LUKOM – Izbacuje višak soli, uklanja loše masnoće, a jača tijelo

7. Vratite život svojim noktima

Nokti s vremenom mogu postati oštećeni i žućkasti zavisno od vaših aktivnosti, ali pogodite šta? Bijeli luk je tu spas! Uzmite vatu i upotrijebite toplo maslinovo ulje natopljeno bijelim lukom kako biste premazali nokte. Nanesite onoliko puta koliko možete i vaši će se nokti oporatviti u roku od sedam dana.

8. Pomaže kod probleta sa perutom

Muči li vas perut? Napravite vlastiti lijek protiv peruti kod kuće koristeći bijeli luk i med. Nanesite na kosu i ostavite jedno vrijeme te isperite. Vrlo je učinkovit.

Kako skinuti etikete sa tegli – Očistite uporne tragove od lijepka bez muke i ribanja

Agrosavjet
-
0
Kako skinuti etikete sa tegli – Očistite uporne tragove od lijepka bez muke i ribanja

Kako skinuti etikete sa tegli – Ajvar, džem, turšija i svi ostali specijaliteti u kojima ćemo uživati tokom zime držimo, uglavnom u staklenim teglama.

Ukoliko čuvate stare tegle ili koristite one kupovne, na njima se nalaze razne etikete koje je ponekad nemoguće skinuti. Ako i vas nervira što nikada u potpunosti ne možete da ih skinete bez da ostanu tragovi lijepka, imamo jednostavan trik koji će vam olakšati ovaj posao.

Kako skinuti etikete sa tegli?

Sastojci:

  • soda bikarbona
  • ulje

Pročitajte: Kako PRAVILNO uraditi sterilizaciju TEGLI za zimnicu?


Priprema:

Sve što treba da uradite jeste da pomiješate jednake dijelove sode bikarbone i ulja da dobijete pastu, otprilike pola šolje. Nakon toga nanesite pastu na svaku teglu sa kojih ste prethodno sknuli etikete i ostali su tragovi lijepka.

Ostavite tako nekih 10 minuta, a zatim mokrom krpom jednostavno uklonite pastu sa kojom će otići i lijepak. Nakon toga tegle dobro operite toplom vodom i deterdžentom i spremne su za pripremu zimnice.

1...220221222...1.015Stranica 221 of 1.015

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia