Plamenjača dinje – Ova bolest podjednako napada krastavac, lubenicu, tikvicu i dinju. Na starijem lišću javljaju se pjege žućkaste boje. Ove pjege se šire i mogu zahvatiti veliki dio lista. Na naličju lista u okviru ovih pjega razvija se sivkasta prevlaka reproduktivnih organa parazita. Pjege se spajaju, a zaraženi dijelovi liske se suše, postaju krti, lome se i raspadaju uslijed dejstva vjetra i udara kišnih kapi. Jače zaražene biljke uslijed masovnog propadanja listova uginjavaju.
Za većinu prouzrokovača plamenjače, vlažno i prohladno vrijeme je osnovni uslov za širenje bolesti, što nije slučaj sa plamenjačom dinje. Plamenjača dinje ostvaruje zarazu biljaka na temperaturama od 8 do 30° C, sa optimumom od 15 do 25° C. Za ostvarenje zaraze dovoljno je svega dva časa, kada je relativna vlažnost vazduha 100 % (prisutna kap vode) na temperaturi od 20 do 25°C.
Mjere zaštite
Protiv ove bolesti se moramo boriti preventivnim tretmanima. Treba omogućiti biljci nesmetani razvoj (bez plamenjače) i na taj način ostvariti šansu za što veći prinos. S obzirom da se radi o prouzrokovaču plamenjače koji uglavnom ostvaruje zarazu preko stominih otvora sa naličja lista, za uspješnu zaštitu biljaka neophodno je preventivno i veoma kvalitetno pokrivanje svih dijelova biljaka efikasnim fungicidima. Za suzbijanje prouzrokovača ove vrste plamenjače, postoje brojni preparati na bazi sledećih aktivnih materija, odnosno njihovih kombinacija: bakar, mankozeb, fosetil aluminijum, azoksistrobin, cimoksanil metalaksil+mankozeb, cimoksanil+famoksadon i dr. Pri primjeni fungicida obavezno voditi računa o karenci.
Skladištenje paradajza uključuje mnogo nijansi. Ovo povrće je osjetljivo na neugodne mirise, pa ih treba staviti daleko od drugih namirnica. Pored toga, neki plodovi mogu ubrzati proces zrenja paradajza, a oni će se pogoršati brže od standardnog roka trajanja. Pored toga, raznolikost paradajza utiče na period očuvanja svježine. Srednje sezone i kasne sorte će se skladištiti duže od ranih vrsta.
Među najvažnije postupke skladištenja spadaju:
– Berba se obavlja u jutarnjim ili večernjim časovima kada su plodovi suvi,
– Higijena berbe mora biti na visokom nivou, gajbice i ambalaža moraju biti čiste i prilikom berbe ne smiju doći u dodir sa zemljom,
– Plodove prilikom berbe treba sačuvati od mehaničkih povrijeda, a plodove povrijeđene i oboljele odstraniti prije berbe i ne miješati sa zdravim.
Plodovi paradajza koji su gajeni u bašti, kao što su sorte Volovsko srce ili neke ornamentalne sorte i hibridi ovog povrća, posebno su pogodni za lagerovanje u toku zime. Obrani plodovi, po pravilu, trebalo bi da budu čisti, zdravi, bez oštećenja i truleži. Sa takvim paradajzom možeте biti sigurni da će u skladištima u potpunosti dozreti. Dozrijevanje može trajati duže ili kraće, što zavisi od veličine ploda.
Plodove koje ćeте skladištiti najbolje je da poređate u gajbice u tanjem sloju, a poželjno je i da stavite nekoliko slojeva papira, kako bi se paradajz dobro provjetrio i pravilno dozreo. Plodovi uzreli na ovaj način odličnog su ukusa i nikako ne bi trebalo da ih bacate.
U Semberiji i Posavini počela je berba duvana, a budući da vremenski uslovi nisu pogodovali razvoju ove kulture, gubici su izvjesni.
Ovom industrijskom biljkom zasađeno je 320 hektara. U preduzeću “Duvan” , koje je organizator ove proizvodnje, procjenjuju da će umjesto planiranih 540 tona, od 103 kooperanta, otkupiti maksimalno 370 tona duvana.
– Beremo tek prvo kolo. A u ovo vrijeme trebalo je da zasiječemo cvijet kako bismo poboljšali i prinos. I ovo što smo podbrali do sada lošijeg je kvaliteta. Nadamo se da će nam vrijeme poslužiti do kraja sezone – kaže ovaj proizvođač duvana.
U minusu će ove godine biti i organizator proizvodnje – preduzeće “Duvan”, koje je u vlastitoj režiji zasadilo duvan na 20 hektara. Tehnolog Branimir Andrić pojašnjava da je u pojedinim dijelovima Semberije bilo više padavina, čak 50 do 60 litara kiše po metru kvadratnom, što je dovelo do zbijanja zemljišta i sprečavanja rasta korijena.
Prema njegovim riječima, nakon toga su i trospke temperature uzele danak, pa su proizvođači, koji imaju mogućnost, morali da navodnjavaju parcele.
– Sve to dovešće do kašnjenja u zrenju, a time se povećava rizik od ranog mraza – upozorava Andrić.
Dodaje da dodatni problem predstavlja i pojava insekta.
Kiša je ometala sadnju, prevelika vlaga u zemljištu rast i razvoj biljaka, a visoke temperature posljednjih 15-ak dana naglo ubrzale zrenje duvana, što ugrožava ovogodišnji rod.
Dragan Jović iz Srednje Čađavice očekivao je da će sa 6 hektara ubrati od 150 do 160 kilograma po dunumu, ali biće, kaže, do 30 odsto manje.
– Prisiljeni smo da duvan tretiramo insekticidima više nego što smo planirali. I to poskupljuje proizvodnju, ali ukoliko to ne uradimo, duvan nećemo odbraniti od bolesti – zaključuje Andrić.
U Semberiji ima i onih proizvođača koji se uprkos teškoćama nadaju dobrom i kvalitetnom prinosu. Na imanju porodice Savić u Ljeljenči duvan je u punom cvatu. Imali su i štetu od nevremena, ali usjeve su osigurali.
– Zasadili smo od 80 do 100 dunuma. Sad je tek podbran, a onda idu drugo i treće branje. Očekujemo više od 40 metara duvana – kaže domaćin.
Ulaganja u proizvodnju iz godine u godinu su sve veća, a cijena duvana godinama ista. Prosječna otkupna cijena je tri marke po kilogramu. Kao i ranijih godina, AD “Duvan” je obezbijedio kompletan repromaterijal za ovu proizvodnju, od đubriva do zaštitnih sredstava. Dug za repromaterijal proizvođači će isplatiti osušenim duvanom. Preduzeće obezbjeđuje i dodatnu premiju za proizvođače koji ostvare prinos veći od 150 kilograma po dunumu – za prvu klasu 40, drugu 35 i treću 30 pfeniga, ali takvih će ove godine po svemu sudeći biti malo.
– Pravili smo kalkulaciju. Ulaganja u proizvodnju su velika, oko 4.000 maraka po hektaru, ne računajući rad. Kilogram duvana bi trebali otkupljivati po cijeni od šest maraka i tada bismo imali računicu. Ovako radimo samo što moramo, jer ne možemo ostaviti oranice da zarastu, niti znamo šta bismo sa uloženom mehanizacijom i sušarama – kaže Savić.
Otkup ovogodišnjeg roda duvana počeće 12. avgusta.
Manjak radne snage, dnevnica 40 KM
Proizvođači duvana muku muče i s nedostatkom radne snage. Dnevnice sezonskih radnika su od 40 do 50 maraka, ali je sve teže doći do radnika.
Vujadin Josipović godinama kod istog gazde bere duvan. Nije, kaže, lako ali nema izbora.
– Teško je za 20 evra biti cijeli dan na ovom suncu, ali dnevnica iznosi toliko pa kome je nužda radiće za te pare. Od nečeg se mora preživjeti – kaže on i dodaje da duvan beru samo stariji dok mladi bježe od tog posla.
Protivgradna zaštita dejstvovala je na području Prijedora, Banjaluke i Oštre Luke sa ukupno 23 rakete, saopšteno je iz “Protivgradne preventive Republike Srpske”.
Dejstvovano je juče od 17.45 do 18.26 časova.
Dejstvovalo je 11 protivgradnih stanica, a najviše raketa ispaljeno je na području grada Prijedora, ukupno 18.
Iz “Protivgradne preventive” naveli su da su strijelci prijavili pojave pljuskova i grmljavine, a sitan grad padao je na području opštine Oštra Luka.
Iz banjalučkog Odsjeka za poslove civilne zaštite i profesionalne teritorijalne vatrogasne jedinice apeluju da se građani zbog najavljenog perioda visoke temperature vazduha uzdrže od bilo kakvog paljenja vatre na otvorenom prostoru, a posebno u neposrednoj blizini šuma.
Iz Odsjeka navode da je na terenu ovih dana uočena učestalija pojava paljenja otpadnog materijala ili materijala nastalog krčenjem površina, što može da bude jako opasno za vrijeme visoke temperature vazduha.
Prema prognozi Republičkog hidrometeorološkog zavoda, narednih dana, posebno za vikend i početak sljedeće sedmice, biće veoma toplo, sa najvišom dnevnom temperaturom vazduha od 34 do 38 stepeni Celzijusovih.
Ukoliko laboratorijske analize, čiji se rezultati očekuju u petak, budu pokazale da su svinje iz dva sela u okolini Mladenovca oboljele od afričke kuge, Srbija će bolest morati prijaviti Međunarodnoj organizaciji za zaštitu životinja (OIE), Evropskoj komisiji i državama u okruženju.
Prema propisima, u slučaju da se sumnja da na određenoj lokaciji ima životinja zaraženih virusom afričke kuge svinja (AKS), koja je opasna za životinje, ali ne i ljude, veterinarski inspektor dužan je da istog trenutka stavi pod nadzor to gazdinstvo.
Takođe, popisuju se potencijalno zaražene životinje, obavezno izoluju, a zbog mogućnosti širenja virusa zabranjuje se promet svinja i mesa iz tog gazdinstva. Poslije službene potvrde bolesti na gazdinstvu, određuje se zaraženo područje u krugu polupriječnika tri kilometra, dok se potez od najmanje deset kilometara smatra ugroženim. Nove svinje se mogu uvesti na gazdinstvo, ali tek posle 40 dana od dezinfekcije.
Zbog svega ovog afrička kuga može da izazove ekonomske gubitke za države u kojima je potvrđena, piše Politika.
S druge strane, prema informacijama do kojih je Danas došao, pojedinim stočarima je već isplaćena šteta za zaražena grla, iako su zvanično za sada jedini indikator zaraze pojačane mjere kontrole.
Naime, izvor Danasa tvrdi da postoje pouzdane informacije o postojanju afričke kuge svinja u Srbiji, ali se Ministarstvo poljoprivrede ne oglašava. Postoji mogućnost da nadležne institucije još nisu proglasile epidemiju zbog najavljenog prestanka vakcinacije od 1. oktobra ove godine, čime bi se za srpske stočare otvorilo evropsko tržište koje zahteva uvoz isključivo nevakcinisane stoke.
Posljednjih godina došlo je do inteziviranja proizvodnje lana. Lan ne podnosi gajenje u monokulturi jer dolazi do pojave štetočina i bolesti. Na istu se površinu može sijati svakih 6-7 godina.
Odgovara mu svaki pedusjev koji se rano skida i tako omogućava kvalitetnu obradu zemljišta. Najpovoljniji predusjevi lanu su strna žita. Minimalna temperatura za predivi lan kreće se oko 3 °C, a optimalna oko 20 °C. Izdrži temperature do – 5 °C. Jari lan za ulje izdrži nisku temperaturu od -5 °C, ozimi do -12 °C, a pokriveni snijegom i do -20°C.
Lan je biljka dugog dana. Predivi lan bolje uspijeva u uslovima izmjene vedrog i oblačnog vremena, tada se stabljika manje grana i dobije se više kvlitetnijeg vlakna. Lan za ulje traži više svjetlosti i u uslovima dobrog osvjetljena daje veći prirod sjemena s većim postotkom ulja. Najveće potrebe za vodom su u fazi formiranja pupoljaka i cvjetanja, a poslije se potreba za vodom sve više smanjuje.
Optimalni rok za sjetvu lana je između 15. marta i 15. aprila. Kako bi u žetvi ostvarili optimalan sklop 600-650 biljaka po metru kvadratnom, treba zasijati 750-800 sjemenki po metru kvadratnom. Računa se da od posijanih sjemenki ostane do žetve, oko 75-80 %. U rjeđem se sklopu stabljika bolje grana, ali je lan slabo konkurentan korovima.
Količina sjemena za sjetvu iznosi 55-70 kg/ha, zavisno o krupnoći i upotrebnoj vrijednosti sjemena. Lan se može sijati žitnom sejalicom ili sejalicom za sitnosjemene kulture. Razmak između redova trebao bi biti 15-30 cm. Dubina sjetve na težim zemljištima iznosi 1-2 cm, a na lakšim 2-3 cm.
Korovi koji često predstavljaju problem u usjevu lana, mogu se uspješno suzbijati primjenom herbicida. Rano uklanjanje korova je važno kako bi eliminisali konkurenciju samom usjevu. Međutim, mnogi širokolisni korovi čine ozbiljne probleme u usjevu jer nemamo odgovarajući herbicid koji bismo primijenili odmah nakon sjetve, nego tek u vegetaciji kod visine lana od 5-10 cm.
Najčešća štetočina lana kod nas je buvač, koji u kratkom vremenu može nanijeti velike štete mladom usjevu. Buvač se pojavljuje čim izbiju mlade biljčice lana i u uslovima toplog i mirnog vremena njegova aktivnost dolazi do punog izražaja. Za suzbijanje ove štetočine treba koristiti dozvoljene insekticide.
Lan u ishrani ljudi
Najznačajnije ljekoviti sastojci su sluzi kojih ima u lanenom sjemenu u velikim količinama. Sadrži linamarin, linin, gorke tvari, omega 3 masne kiseline, vitamine A, B, D, E, bakar, magnezijum, selen, željezo, kalcijum, cink.
Prije svega koristi se kao sredstvo za čišćenje kod hroničnog crijevnog zatvora. Kako sjeme lana ima sposobnost bubrenja, djeluje na povećavanje obujma crijeva, širi ih i pospješuje peristaltiku. Kod uporabe svježe mljevenog lanenog sjemena presudnu ulogu ima ulje koje pospješuje klizavost sluznice. Čaj pripravljen od lanenog sjemena izvrsno je sredstvo za liječenje upalnih procesa u ustima, ždrijelu i desnima. Mlaki čaj pije se protiv kašlja, promuklosti i upale želučane sluznice.
Srijemuš je jedna od moćnih samoniklih biljaka koja poslije hladne i duge zime brzinom munje obnavlja tijelo i čisti organizam od glave do pete.
U narodu poznat kao medvjeđi luk, srijemuš sadrži obilje etarskih ulja, vrijedne minerale, soli, šećer, vitamin C, karotin, bjelančevine, masti i alicin. Ukoliko protrljate bilo koji deo biljke među prstima, osjetićete karakterističan miris bijelog luka. Ali, kada zagrizete listić srijemuša, njegov glavni sastojak alin, pod uticajem kiseonika, pretvara se u alicin koji dobro utiče na kardiovaskularni sistem i pomaže da krvni sudovi ostanu mladi i elastični. U isto vrijeme, sprječava da se krv lijepi za krvne sudove. Ima izuzetno jako dejstvo na crevne parazite i sprječava infekcijske upale sluzokože crjeva.
Pored toga što čisti organizam od toksina, ima antibakterijsko i antivirusno dejstvo. Travari kažu da je dovoljan samo gram sremuša dnevno da podstaknete cirkulaciju i da vam krv normalno teče kroz vene.
Hematomi i rane koje sporo zarastaju bivaju brzo izlječene ako se premažu svježim sokom od sremuša, a kupke sa njegovim lišćem smiruju nadraženu kožu, ekceme i dermatitis.
Gajenje srijemuša
Ovo je rijetko ali medvjeđi luk se može uzgajati u povrtnjacima, na osunčanim mjestima koja se odlikuju dobrom dreniranošću i vlažnošću. Razmnožavanje se obavlja sjemenom u proljeće, presađivanjem ili deljenjem lukovica u proljeće ili jesen. Takođe, postoji mogućnost uzgoja i u zatvorenom prostoru.
Kada beremo srijemuš sakupljaju se listovi za pripremu salate, kao i lukovica koja je bjeličaste boje i koja se koristi kao pikantan začin. Za ishranu se koriste svježi nadzemni djelovi medveđeg luka, a sakupljaju se prije cvjetanja. Mlađi listovi koji se koriste kao salata sadrže dosta vitamina, a stariji su veoma ljuti.
Supružnici Saša i Dragana Tomić iz Gradiške ubrajaju se u pčelarsku elitu u našoj zemlji.
Poznati su na sajmovima i pčelarskim manifestacijama od Gradiške do Bijeljine, pa sve do Trebinja na jug.
U selu Maškovac, oko pet kilometara nizvodno od Gradiške Tomići su na površini od pola hektara izgradili pravi pčelarski ranč. Uredno pokošeno dvorište, sa jasno vidljivom registarskom pločicom pčelinjaka daje poseban pečat imanju koje liči na botaničku baštu. Bagremovi, katalpe, lipe, razno voće i mnoštvo medonosnog bilja, upotpunjeni su sa stotinu pčelinjih društava i objektima izgrađenim od prirodnih materijala, drveta, kamena i stare pečene cigle.
Dragana i Saša Tomić
Avgust je početak nove pčelarske sezone i Tomići su poranili, kako bi izbjegli paklene vrućine i zatekli mirne pčele.
-Upravo smo doselili društva iz Romanovačkih kosica, sa obronaka Kozare. Bili su na šumskoj ispaši. Provjeravamo stanje u košnicama,da li svako društvo ima maticu, pripremamo ih za još jednu eventualnu šumsku pašu, kaže Saša Tomić.
Specijalisti za matičnu mliječ
Tomići godišnje proizvedu oko pet tona meda. No med nije jedini produkt iz njihovog pčelinjaka. Specijalisti su, i po tome nadaleko poznati, po proizvodnji matične mliječi.
-Proizvodimo više vrsta meda, bagremov, kestenov, livadski,… Osim meda proizvodimo i vosak, polen, propolis , matičnu mliječ. Imamo i druge proizvode na bazi meda i propolisa , koji su veoma dobro prihvaćeni na tržištu. Posebno smo se specijalizovali za matičnu mliječ i tu supruga Dragana prednjači, kaže Saša.
Da je riječ o vrhunskim profesionalcima u pčelarstvu govori i podatak da godišnje sele za ispašom sedam do osam puta. Idu u susret cvjetanju raznih biljnih vrsta. Potkozarje je veoma bogato kestenom, bagremom i voćem, Lijevče polje djetelinama, travama,uljanom repicom, suncokretom, voćnim vrstama i cvijećem, a predio uz rijeku Savu amorfom.
-Osim u Mačkovcu i Bok Jankovcu pčele vozimo i u lijevčanska sela Romanovce i Karajzovce, te u potkozarska sela. Imamo svoje ustaljene lokacije i dogovor sa proizvođačima voćarskih, ratarskih i povrtlarskih kultura. Nema pčelarenja na jednom mjestu, kaže Saša Tomić.
Dobitnici velikog broja priznanja za svoj rad
Tomići su dobitnici najviših priznanja na mnogim sajmovima i manifestacijama. Redovno gostuju u Prijedoru, Banjoj Luci, Laktašima, Brčkom i Bijeljini. Gastronomska manifestacija ‘Zdravofest’ bez njih je nezamisliva.
-Nastojimo da naši proizvodi uvijek budu vrhunskog kvaliteta, ali i da je ambalaža jedinstvena i da privlači. Jer ako su naše pčele bile vrijedne, moramo ih i mi pratiti koliko god možemo.Pčelarstvo nije lak posao, ali je lijep, raznovrsan i isplativ ako se čovjek prema njemu odnosi krajnje profesionalno.
Dragana na sajmu meda
Osim toga zahvaljujući našim pčelama mnogo smo proputovali i stekli veliki broj prijatelja. Treba se ugledati po mnogo čemu na pčele, po organizaciji, ophođenju prema poslu i prirodi i rezultati su zagarantovani, kaže Saša Tomić, vrhunski pčelar iz Gradiške.
Saša i Dragana kada ne rade oko pčela, kose i uređuju pčelinji ranč od pola hektara, te slično imanje u potkozarskom selu Dragelji. Imaju mnogo posla i oko pakovanja raznovrsnih tipova meda, voska, propolisa, matične mliječi. Veoma su aktivni i u pčelarskim organizacijama, te na mnogobrojnim stručnim savjetovanjima u vrijeme kad njihove pčele miruju.
Pčelarenje naučio iz literature
Zanimljivo je da su Tomići počeli pčelariti 1996. godine, i da im taj posao nije nastavak porodične tradicije. U početku je nailazio na mnogobrojne teškoće jer mu iskusni pčelari nisu bili na dohvat ruke, izbjegavali su da mu daju stručne savjete.
Bio je primoran na učenje iz literature i usavršavanje u hodu, korak po korak. Bilo je i onih koji su ga savjetovali da se okane od pčelarstva. Na sreću nije ih poslušao. Za dvije decenije mukotrpnog rada postigao je izvanredne rezultate. Osim pčelarskog ranča i više od 150 košnica Saša Tomić razvio je i vlastitu pčelarsku strategiju. Pčele nikad ne drži na jednom mjestu, već ih uglavnom razvrsta na dvije – tri lokacije.
Osim čestog seljenja, veoma je važna i vrhunska higijena koju sprovodi, jer kako kaže gdje nema higijene nema ni zdravih društava. Sada svoje bogato znanje nesebično prenosi mladim pčelarima u okviru Udruženja ‘Amorfa’.
Još uvjek uživate u blagodetima ljeta. Na sve strane šire se opojni mirisi cvjetova koji krase vaše bašte i terase, a prijatna atmosfera, koju pruža zelena pozadina, je od neprocjenjive vrijednosti.
Sad kad je leto već dobrim djelom prošlo, možete realno da sagledate vašu zelenu oazu i uočite neke njene prednosti i nedostatke. Moguće je da ćete konstatovati da vam je neki period u bašti nedovoljno cvjetan, ili da vaš travnjak nije onako gust kako biste željeli, možda vam treba neko drvo ili pergola za hladovinu, ili neki zeleni zid kao zaštita od pogleda. Šta god da je u pitanju, ovo je period kada treba da reagujete! Sada je vrijeme za planiranje i promjene!
Kako bi vaše biljke više cvjetale, u ovom mjesecu potrebno je da redovno uklanjate precvjetale cvijetove. Tokom ovog mjeseca ukoliko ga imate, trebalo bi da orežete puzavice i grmove i to čim prestanu da cvjetaju. Naime, obavezno blago orežite grmove, posebno one koji cvijetaju ljeti, (plava kiša, lavanda). Takođe, orežite i puzavice. Sem orezivanja, puzavice bi trebalo da privezujete, a suvišne grane da sklonite. I naravno ne zaboravite da orežete gliciniju ukoliko je imate.
Ovo je idealan mjesec da skratite izbojke do pupoljka na deset centimetara udaljenog od glavne grane. Ovakvom rezidbom osiguraćete da vaše cvijeće i biljebujnije procvjeta narednog proljeća.
Ruže u avgustu nastavite da orezujete da bi kod njih podstakli ponovno cvijetanje. Potrebno je da ih redovno i puno zalivate posebno ako je u avgustu toplo i sušno vrijeme.
Korisni savjeti
Zalivanje travnjaka obavljajte redovno, svakog dana kada nema kiše. Kod zalivanja travnjaka, poštujte osnovno pravilo: Bolje zalivati temeljnije, a rijeđe, nego često, po malo. Pravilnim zalivanjem trave, pospješuje se razvoj korjenovog sistema u dublje slojeve zemljišta, što doprinosi otpornosti tokom kratkih sušnih perioda.
Šišanje trave obavljajte na svakih 4-7 dana u zavisnosti od toga koliko je trava izrasla, a osnovno pravilo kod šišanja travnjaka je da se trava šiša čim naraste 1 cm.
Ako želite da i sljedeće godine imate lijepu bašticu, a nećete da trošite novac, preporuka je da sakupite sjeme: noćurka, nevena, noćne frajle ili kalifornijskog maka. Najjednostavnije prikupljanje sjemena je da odsječete glavice cvijeća sa sjemenom, a nakon toga da ih stavite u papirnu kesu na suvo mjesto, samo vodite računa da se sjeme ne osuši. Ne zaboravite da napišete na svaku vrećicu ime cvijeća. Kada ste to uradili posle nekoliko dana otvorite kesice, odvojite sjeme od cvijetne glavice, pa sjeme vratite u vrećicu i čuvajte ga na suvom i prohladnom mjestu.
