U Ugljeviku je danas održan Festival šljive, voćnih rakija i meda na kojem je svoje proizvode predstavilo više od 80 učesnika iz Srbije i Republike Srpske.
Cilj manifestacije koja se osmi put održava u podmajevičkom kraju je promocija domaćih proizvoda
Organizator festivala je lokalna Agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća, a generalni pokrovitelj opština Ugljevik.
Izvor: AgroSavjet
Zeleno uvenuće (Verticillium albo atrum) oboljenje je koje može prouzrokovati ozbiljne gubitke pri uzgoju povrtarskih biljaka iz familije Solanaceae.
U prodručjima gdje se ove biljke dugo uzgajaju, naročito u monokulturi, može doći i do potpunog propadanja usjeva. Intenzitet uvenuća i gubitak prinosa zavise od nivoa inokuluma u zemljištu, uslova vanjske sredine i osjetljivosti sortimenta. Patogen ima širok krug domaćina, preko 200 vrsta zeljastih i drvenastih biljaka. Od uzgajanih, to su vrste iz familije Solanaceae (paprika, paradajz, krompir, plavi patlidžan), Cucurbitaceae (krastavac, dinja, lubenica) i druge. Uzgajane biljne vrste koje nisu osjetljive na ovog patogena su kukuruz i strna žita.
Razlog zašto je patogen destruktivan u ovolikoj mjeri i zašto uzrokuje opasna oboljenja je i to što može zaraziti biljke u svim fazama razvoja, tako da mlade biljke i sadnice mogu veoma brzo propasti po ostvarenju infekcije.
Prvi simptomi uočavaju se na donjem lišću, u vidu blagog uvenuća. Zaraženo lišće omekša, uvija se ka unutrašnjosti, međutim zadržava boju. Na osnovu ove karakteristike je i nastao naziv zeleno uvenuće. Sa daljim razvojem lišće gubi čvrstinu, suši se i na kraju i otpada. Pored lišća napadu patogena izložene su i grane pa i čitave biljke. Tada se na uzdužnom presjeku korijena i prizemnog stabla može primijetiti nekroza, koja je karakteristična za zeleno uvenuće. U pojedinim slučajevima biljka može dati prividan izgled oporavka, naročito u početnim fazama oboljenja. Karakteristično je da biljke imaju skraćene internodije što im daje žbunast izgled.
Kod paradajza, za razliku od paprike, simptomi se javljaju nešto kasnije, na starijem lišću u vidu hlorotičnih pjega koje potom nekrotiraju.
Patogen se i u odsustvu biljke domaćina, ostacima biljnog materijala može održati u zemljištu preko deset godina pri optimalnim uslovima, iako je realnije da taj period traje do četiri godine. Bez obzira na to, za infekciju biljaka dovoljna je veoma mala količina, kažu PSSS Smederevo.
Za infekciju biljaka optimalni uslovi su vlažno zemljište, temperature do 25°C, ne ispod 20°C.
Gljiva prodire kroz rane ili direktno kroz epidermis korijena tako što se sprovodnim žilama prenosi kroz čitavu biljku gdje se dalje razvija i tako otežava transport vode i mineralnih materijaka nadzemnom dijelu biljke. Parazit se u prirodi prenosi površinskom vodom, kišnim kapima na primjer, zaraženim biljnim ostacima i zaraženim sjemenom.
Borba protiv zelenog uvenuća prije svega podrazumijeva da se na parceli nije uzgajalo povrće. Naročito je biljke iz familije Solanaceae preporučljivo uzgajati svake pete godine. Ukoliko je to moguće, a ako to nije slučaj, obavezna je primjena plodoreda. Između uzgoja povrtarskih biljaka preporučuje se uzgoj ratarskih usjeva kao i uklanjanje biljnih ostataka i korovskih biljaka koje spadaju u agrotehničke mjere. One mogu pomoći u smanjenju potencijala zaraze. U zatvorenim prostorima, zemlju je potrebno dezinfikovati, termičkim ili hemijskim putem.
Od fungicida najčešće se koriste fungicidi iz grupe benzimidazola, ali oni imaju ograničeno djelovanje.
PROČITAJTE:
Zeleno uvenuće paprike: Kako spriječiti ovu bolest
Zeleno uvenuće krastavca: Kako spriječiti ovu bolest
Viroze na paradajzu – simptomi i zaštita
TREBINJE – Voće je u Hercegovini ove godine dobro rodilo ali ga nema ko obrati. Berba polako počinje a u voćnjacima i vinogradima tek po koji radnik. Berači koji su redovni svake godine i ove su tu. Kažu da im nije teško brati i da radnika, itekako, fali.
“Fali radne snage, zaista ne znam zašto ova mladost ne radi. Mogu zaraditi isto kao i mi, ko radi zaradiće sigurno. Koliko već radite ovdje? Sedma je godina”, kaže Zdravko Porobić, radnik.
“Kome nije potrebno taj izbjegne kome jeste dođe radi, promuči se. Odakle sve ima vaših kolega ovdje da rade? Pa ima iz Bosne, Srbije, Bileća područje Hercegovine. Nije baš neka navala ali dobro sve u svemu”, kaže Nada Ljubibratić, radnik.
Vlasnici na mukama. Kažu – uradiće sve samo da nađu dobre radnike. Ističu da su poboljšali uslove rada i plate. Mnogi koji su, do ove godine brali hercegovačko grožđe, sada rade na Jadranu pa je problem nedostatka radnika u Hercegovini sve izraženiji.
“Sada nam radne snage treba, teže je svake godine, ljudi odlaze u Dubrovnik, dosta je radnosposobnih otišlo raznih zanimanja. Tako da smo oskudni sa radnom snagom”, kaže Ranko Petijević, vinogradar.
“Korigovali smo cijene, malo su veće cijene normi. Takođe ne radi se više izvlačenje ručno, nego se izvlačenje iz redova radi pomoću trektora”, kaže Branko Anđelić, Agrofin Trebinje.
Veći proizvođači imaju i veći problem. Hvataju se za glavu kada vide da voće sazrijeva a da ga nema ko brati. U Popovom polju kažu da fali na stotine radnika.
“Sada kada krene najveći jek berbe koliko će vam trebati radnika? Mi gazdujemo sa nekih 350 hektara otprilike tako neki optimalan broj je kada se sve odvija nesmetano je jedno 350 ljudi. Jedan čovjek po hektaru za sve operacije da se sve odvija nesmetano i u predviđenom vrenskom periodu. Činjenica je da sada ne možemo obezbjediti taj broj ljudi i sa postojećom količinom ljudi pokušavamo da se izborimo sa kratkim vremenom a velikim brojem poslova”, kaže Dragiša Bašić, rukovodilac voćarske proizvodnje AD Popovo Polje.
Po sreći ili nesreći grane se savijaju od roda. Jabuke obaraju rekorde. Voćari se nadaju da će sve stići na vrijeme.
Voćari kažu da ova godina nije bila nimalo laka, ipak jabuke su dobro rodile. A ako se berba uspješno završi jabuke iz Popovog polja idu na tržište zemalja Evrope ali i na rusko tržište.
(atv)
Nećemo još dugo uživati u omiljenom plodu ljeta – lubenici, pa vrijedi iskoristiti posljednje trenutke da u slast pojedemo ovo sočno, crvenkasto povrće (pripada porodici bundeva), za koje većina vjeruje da je voće.
Osim što savršeno rashlađuje, predstavlja ukusnu i zdravu užinu, ali i veoma dijetalnu – na 100 grama lubenica ima svega 30 kalorija. Ovo povrće je takođe i riznica dobrih vitamina i minerala – bogata je vitaminima A, B6 i C, te magnezijumom, kalcijumom, citrulinom, likopenom.
Poznato je da stimuliše rad bubrega, pomaže izbacivanje toksina iz organizma, ali povoljno utiče i na zdravlje srca i krvni pritisak, a ublažava i različita upalna stanja.
“Osim obilja vitamina, ona je fantastičan način da unesemo prijekopotrebnu vodu na tropskim temperaturama, a naročito za ljude koji “ne vole” vodu. Nemam odgovor na pitanje kako pronaći slatku lubenicu, ali svim damama poručujem da se ne razočaraju ako naprave pogrešan izbor, pošto manje slatka lubenica znači manje šećera, što znači da je možemo pojesti više”, objašnjava dijetetičar.
Često se može čuti da nije samo zdravo meso lubenice, već se za konzumaciju savjetuju i sjemenke. Međutim, nutricionistkinja ističe da stvari ne stoje baš tako…
“Što se tiče sjemenki – ne vrijedi jesti crne stare sjemenke, odnosno one će, konzumirane u manjoj količini, protrčati kroz digestivni trakt i malo pomoći probavu, ali u većim količinama mogle bi imati čak i neželjene efekte. Ovdje naročito obazrivi treba da bude bolesnici sa problemima varenja i hroničnim oboljenjima digestivnog trakta (Kron, kolitis…)”, akcentuje nutricioniskinja, i dodaje da one ipak imaju svoju vrijednost, ali samo ako se pravilno konzumiraju:
“Naravno, crne sjemenke su nesumnjivo izvor vlakana, ali i vrijednih mikronutrijenata – no da bismo do njih došli treba ih ili sažvakati ili samljeti. Zanimljiv je podatak da se u Egiptu koriste kao grickalica”, kratko ih propečete posoljene na pek papiru.
Ono što vjerovatno niste znali jeste da su od crnih daleko bolje bijele – mlade sjemenke lubenice.
“Bijele, mlade sjemenke pak možemo uporediti sa proklijalim zrnom žitarice, za koje znamo da su koncentrat vitamina i minerala, te je dobra preporuka sažvakati mekane bijele sjemenke”, zaključuje nutricionistkinja.
Izvor: Srbija Danas
PROČITAJTE:
DA LI SU LUBENICA I BOSTAN JEDNO TE ISTO
Konačno, pravi savjeti: Neretvani objašnjavaju kako prepoznati dobru lubenicu
Gljivična bolest koja ubija biljke banane otkrivena je prošle nedjelje u Kolumbiji, u Latinskoj Americi. Ona se širi svijetom već decenijama.
Najveća količina banana izvezenih u EU i SAD su sorte kavendiš, zbog čega se u tim zemljama prvo postavilo pitanje da li treba biti zabrinut o zdravlju banana koje se kupuju u prodavnicama.
Iako gljiva nije štetna za ljude, ona ima potencijal da uništi kavendiske banane, tvrde stručnjaci.
U svijetu postoji više od 1.000 sorti banana, koje se isporučuju u različitim bojama, oblicima i veličinama, a nešto manje od polovine svjetske proizvodnje je kavendiški tip, prenose CNN i B92.
Kavendiš banane se lakše prevoze nego neke druge sorte. Takođe daju velike prinose po hektaru.
Svake godine proizvede se oko 50 milijardi tona tih banana, prema UN-ovoj Organizaciji za hranu i poljoprivredu. Soj gljive koji ga napada, nazvan Tropical Race 4 (TR4), takođe može zaraziti i druge sorte banane.
Prvi put otkriven 90-ih
Fusarium TR4 prvi put je otkriven devedesetih godina dvadesetog vijeka u Maleziji i Indoneziji i brzo se proširio u Kinu, gdje ga mnogo ima, navode UN.
Napada korjenje i blokira vaskularni sistem biljaka.
Bolest je “ozbiljna prijetnja proizvodnji banana”, jer kad se jednom pojavi teško se iskorjenjuje, kažu UN, prenosi B92.
A gljiva fusarijum može ostati u zemljištu i 30 godina. Ona se decenijama širila kroz Aziju, Australiju i Afriku. Sada je otkrivena u Latinskoj Americi, koja isporučuje najveći dio banana koje se uzgajaju za izvoz.
Iako bolest vjerovatno još uvijek neće uticati na supermarkete u Velikoj Britaniji, on ima potencijal da bude vrlo ozbiljan.
Nijedna druga vrsta banane još nije spremna za uzgoj u komercijalnom obimu.
Kako se gljiva proširila?
Kavendiš banane razmnožavaju se aseksualno. Biljke jedne sorte su genetski klonovi matične biljke. Ako je jedna biljka podložna bolesti, tada će biti podložni i svi njeni potomci.
Ako se uzgaja samo jedna vrsta biljke banane, otpornost na infekciju je niža.
Dakle, da bi kontrolisali zasebnu gljivičnu infekciju zvanu Black Sigatoka, proizvođači banana prskaju usjeve pesticidom što nanosi štetu životnoj sredini.
Koliko je TR4 problem?
Gigant u proizvodnji ovog voća Fiffes, kaže da TR4 nije imao uticaja na njegove plantaže, ali i dodaje da postoji rizik od infekcije i dodaje da će samo stroge prakse biološke sigurnosti usporiti njegovo širenje.
Oni su stvorili zone oko svojih plantaža i ograničili ulaz. Posjetioci ne mogu da uđu u svojim cipelama i moraju da stave sredstvo protiv buđi.
Portparolka je rekla da firma “aktivno istražuje alternative” bananama kavendiš ali “trenutno nema ništa u tom obimu”. Međutim, profesor Kema nije toliko optimističan u pogledu kontrole širenja bolesti.
Mjere za kontrolu TR4 su skupe i obično rezultiraju kompromisom između troškova njegovog zadržavanja i zarade od uzgoja banana, rekao je.
Velikan britanskog supermarketa Tesco rekao je da je preduzeo korake da ublaži širenje bolesti i obezbijedi snabdijevanje. Njegovim putem poći će i drugi trgovci.
Izvor: SrpskaInfo
BANJALUKA – Fabrika za preradu voća i povrća “Vitaminka” iz Banjaluke raspisala je oglas za prijem 50 radnika na određeno vrijeme.
Na porodičnom imanju Šećevića u selu Banja kod Aranđelovca na stablu kajsije rodile su – šljive. Pojavu su uočila braća Nikola i Đorđe kada su otišli da uberu voće.
– Suprug je posadio kajsije prije tri godine i sve su se primile. Ove godine donijele su prvi rod i svako stablo je imalo dosta plodova, a niko nije primjetio da na jednom drvetu ima grana šljive. Međutim, jedna grana šljive je izbila sa strane na stablu kajsije – rekla je za TopPres Dušica Šećević.
– Dešava se to kod podloga na koje se mogu kalemiti različite voćne vrste. Na primjer, šljiva i kajsija na podlozi koja je nastala iz sjemena džanarike, trešnja i višnja na podlozi divlje trešnje. Tako može doći do slučajnog rađanja dvije voćne vrste na istom stablu, ali se to može i namjerno kalemljenjem uraditi – objašnjava profesor Ivan Glišić sa Agronomskog fakulteta u Čačku.
Dodaje da je eksperiment sproveo u delo i na svom imanju, gdje je kalemljenjem dobio stablo jabuke na kom ima crvene, žute i zelene jabuke poznatih sorti, ajdared, zlatni delišes i greni smit.
– Ovakvi primjeri mogući su samo kao hobi varijanta, u komercijalnom voćarstvu nemaju značaja – napominje Glišić.
Izvor: Ekapija
UGLJEVIK – U Ugljeviku će sutra i u nedjelju, 18. avgusta biti održan Festival šljive, voćnih rakija i meda na kojem se očekuje više od 80 učesnika iz Srbije i Republike Srpske, najavljeno je iz opštinske uprave.
Cilj manifestacije koja se osmi put održava u podmajevičkom kraju je promocija domaćih proizvoda, organizator je lokalna Agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća, a generalni pokrovitelj opština Ugljevik.
Sutra su predviđena predavanja o pčelarstvu i zabavni program od 20.30 časova uz nastup Kulturno-umjetničkog društva “Rudar” i učenika Muzičke škole “Kornelije Stanković”, te koncert pjevača narodne muzike Milančeta Radosavljevića.
Svečano otvaranje sajma najavljeno je za nedjelju 18. avgusta u 15.00 časova na gradskom trgu u Ugljeviku.
Izvor: Nezavisne
S obzirom na pojavu afričke kuge svinja u Republici Srbiji, kao i na pojavu šteta na poljoprivrednim usjevima koje pričinjavaju divlje svinje u Republici Srpskoj Ministarstvo poljoprivrede je donijelo jasne akte kojima je propisan aktivan odstrel divljih svinja u svim lovištama, a posebno u lovištima koja graniče sa Republikom Srbijom.
Istovremeno, od odstrijeljenih divljih svinja uzimaće se uzorci koji će u saradnji sa Veterinarskim institutom „Dr Vaso Butozan” biti ispitivani na pojavu afričke kuge svinja.
Takođe, s ciljem sprečavanja šteta koje pričinjava medvjed širom lovišta Srpske Ministarstvo poljoprivrede je svim lovištima izdalo obavještenje da se, bez obzira na vrijeme lovostaja može izvršiti vanredni odstrel medvjeda ukoliko predstavlja neposrednu opasnost po život i zdravlje ljudi, ili imovinu, odnosno ukoliko pričinjava štetu.
Napominjemo da se odstrel ove vrste divljači sprovodi isključivo u skladu sa zakonskim propisima i planskim dokumentima u lovištu.
Izvor: Vlada RS
U Staroj Topoli, mjestu nadomak Nove Topole u srcu Lijevče polja, nadaleko su poznate Zora Gajanović, Vida Šukalo i Mileva Ilibašić, komšinice, koje uzgajaju vinovu lozu i svake jeseni spravljaju na stotine litara vina i rakije lozovače.
Ako je neko pomislio da kvalitetno vino spravljaju samo muškarci u Hercegovini, Dalmaciji, Istri i drugim čuvenim vinogorjima, prevario se. Lijevče je oduvijek bilo prepoznatljivo po povrću i žitaricama, ali posljednjih godina poznato je i po vinu.
Zora Gajanović kaže da će berba grožđa u malom vinogradu podignutom prije dvanaest godina biti obilna. Ove godine bilo je i kiše i sunca, grožđe dozrijeva i uskoro će berba.
-Vinograd redovno navodnjavamo, čokoti su zdravi, berba će biti dobra. Na jesen ćemo praviti crno i bijelo vino i rakiju lozovaču. Proizvodimo uglavnom za svoje potrebe, dajemo nešto na poklon prijateljima kaže Zora.
Crno vino i lozovaču će praviti i Zorina prva komšinica Vida Šukalo. Grožđe je odličnog kvaliteta i rodilo je. Vida je ovladala tehnologijom, spremila je posuđe i raduje se berbi
-Dobro je, biće dobrog vina i lozovače za zimu. Mi Topolčanke imamo svoj recept i nakon prve ispijene čaše vina dobijamo uvijek najviše ocjene. Vino i rakiju uglavnom čuvam za slavu, svinjokolj i zimske praznike, a nešto pošaljem djeci i unucima, rekla je Vida Šukalo.
Mileva poznata po pjesmi, vinu i rakiji
Dobro vino, možda ponajbolje u Staroj Topoli , će praviti i treća komšinica, Mileva Ilibašić. Vino i rakija se tradicionalno prave i u njenom rodnom Starom Martincu, selu na desnoj, srbačkoj strani rijeke Vrbas. Mileva je poznata široj javnosti od Save do Kozare i Manjače na jugu po izvornoj pjesmi, koju uspješno njeguje decenijama. Pjevala je u Izvornoj grupi ‘Snop’, a za svoju dušu voljela je zapjevati staru zanimljivu pjesmu ‘Ljubi babu i baba je fina – i u babi ima vitamina’.
Na konstataciju da je lakše praviti sok od grožđa, te da je on zdraviji, i Vida i Zora kažu da sok prave jedino kad je loša godina, pa berba bude mršavija.
Ova sezona nije bila loša , pa će pjesma ‘Obraše se vinogradi dole kraj Topole’ biti aktuelna već prvih septembarskih dana. Osim toga ove vrijedne domaćice iz Stare Topole će spravljati i voćne rakije od šljive i jabuke, džemove, sokove i druge specijalitete.
Bok Jankovac poznat po dalmatinskoj lozi i prvoklasnim vinima
Slično će biti i u Bok Jankovcu, selu neobičnog imena i vrijednih ljudi. Riječ je o selu Jankovac, koje se prostire sve do savskih bokova, pa je nastao Bok Jankovac. Ali u selu je i nekoliko kuća Vujanića, vrijednih Dalmatinaca koji su još u prošlom vijeku došli u ovo vodoplavno selo iz zaleđine Zadra, iz Dalmacije. Došli i donijeli sa sobom svoje sorte grožđa i vještinu spravljanja vina.
-Dobra je godina. Biće dobrog vina, rekla je Marija Vujanić, vrijedna domaćica koja je nadaleko poznata i po najboljem povrću i mliječnim proizvodima. Osim toga Jankovčani su poznati i po specijalitetima koji idu uz vino, kao što su ljute kobasice, kuleni, švargle i dimljene šunke. Ta vještina ovdje je prenesena iz susjedne Slavonije.
Sudeći po rodnim kukuruzima do kraja godine za očekivati je i bogate svinjokolje. Ali bez dobrog vina i kuvane rakije, proizvedenih iz vlastitih čokota i šljivika, ni jedan posao, pa ni svinjokolj ne bi bio uspješan, a ni zanimljiv.
Boško Grgić
Izvor: AgroSavjet
Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.
Kontakt: info@agrosavjet.com
© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.
Created by: MicroMedia
