Šipak – Upotreba šipka ponovo je dobila na popularnosti u posljednje vrijeme jer je ustanovljeno da sadrži mnogo vitamina C. Novija istraživanja su pokazala da bi šipak mogao da pomogne ublažavanju bolova i povećanju pokretljivosti zglobova zahvaćenih artritisom. Takođe, ustanovljeno je da se u osušenom šipku, a i u proizvodima dobijenim prerađivanjem ovih plodova, može zadržati znatan dio tog inače nestabilnog vitamina.
Šipak je pored toga bogat izvor karotina i vitamina P. U šipku ima još i vitamina E i vanilina, od čega zdrobljene koštice imaju ugodan miris. Zbog vitamina C šipak služi kao sredstvo za jačanje imuniteta. Šipak sadrži i treslovine koje imaju sposobnost stezanja, a to olakšava probleme sa prolivom, posebno onima koji je izazvan groznicom.
Pektini i organske kiseline iz šipka imaju diuretički učinak, a organske kiseline podstiču izlučivanje sokova za varenje te tako ublažavaju gastritis. Osobe kod kojih lako dolazi do skupljanja pjeska i kamenca u bubrezima ili mokraćnom mjehuru trebalo bi duže da piju čaj od šipka.
Čaj za jačanje imuniteta
Pomiješajte 10 grama šipka, 20 grama kamilice, 20 grama zove, 10 grama matičnjaka, 10 grama lista borovnice, 10 grama koprive, 10 grama stolisnika, 5 grama nevena i 5 grama hibiskusa. Kašičicu mješavine prelijte šoljicom vruće vode, ostavite da otstoji 10 minuta i procijedite.
Šipak – mješavina za čišćenje krvi
Pomiješaj 20 grama šipka, 10 grama listova breze i 10 grama pirevine. Prilikom pripreme čaja kašičicu mješavine prelijte šoljicom kipuće vode, ostavite da pokriveno stoji 15 minuta i procijedite. Pijte tri šoljice čaja na dan.
Protiv skupljanja kamenaca u bubrezima
Čaj od zdrobljenih sjemenki kuhajte pola sata, a zatim ostavite da pokriven odstoji još jedan sat. Lijepog je ukusa jer sjemenke sadrže vanilin. U narodnoj medicini koristi se kod kamenca, bolesti bubrega i mehura, kao i reume.
Anemija je prouzrokovana manjkom željeza u krvi, vitamina B12 i folne kiseline. Bolest se javlja dosta češće nego se to misli, a najčešće napada žene u dobi od 15 do 50 godina. Evo nekih korisnih savjeta kako liječiti anemiju prirodnim putem?
Najčešće do slabokrvnosti dolazi zbog manjka željeza. Željezo je neophodno za izgradnju hemoglobina, a uslijed pomanjkanja željeza dolazi do oslabljene apsorpcije drugih minerala i elemenata u krvi, što može dovesti do veće osjetljivosti na infekcije.
Slabokrvnost ili anemiju, čiji je uzrok pomanjkanje željeza liječimo pomoću preparata koji su obogaćeni željezom. Liječenje anemije traje duži period, čak i do 6 mjeseci, a važno je napomenuti da se ova bolest ne liječi vitaminskim preparatima s dodatkom željeza jer oni ne sadrže dovoljnu količinu željeza za liječenje bolesti.
Kako liječiti anemiju prirodnim putem?
Također, tokom liječenja anemije važno je ne unositi prevelike količine željeza u organizam.
Važnu ulogu u liječenju slabokrvnosti ima prehrana, pa se treba pridržavati i jesti hranu bogatu željezom. Već smo kazali da su najugroženije žene, u dobi od 15 do 50 godina, odnosno u vrijeme spolne zrelosti. Ženama je u toj dobi potrebno 15 miligrama željeza, dojiljama 20 mg, a trudnicama čak 25 mg. Tokom mjesečnice, žena može izgubiti i do 13.5 mg željeza na dan, a neke studije govore da svaka peta žena zbog jakih mjesečnica ima anemiju.
Potrebe za željezom povećavaju se i tokom rasta i razvoja, te u adolescenciji.
Željezo se apsorbuje u dvanaestniku i u početnom dijelu tankog crijeva, pa u posebnu rizičnu skupinu spadaju osobe koje imaju problema, ili bolesti želuca i crijeva.
Kako liječiti anemiju?
Prirodna terapija biljem
Čaj od šipka, koprive, kičice i maslačka
Recept za pripremu čaja protiv anemije
2 žlice šipka
2 žlice lista od koprive
1 žlica kičice
2 žlice korijena maslačka
1 litra hladne vode
Priprema čaja: Usitnjeno suvo bilje preliti hladnom vodom i ostaviti pokriveno preko noći. Nakon toga mješavinu zakuhati, i kuhati lagano 4 do 5 minuta, te ostaviti pokriveno da odstoji 15 do 20 minuta. Čaj procijediti, zasladiti medom i popiti tokom dana. Čaj je dobar u borbi protiv anemije.
Kopriva za anemiju
Kopriva obiluje željezom, a sadrži i znatne količine vitamina C, što je čini idealnim saveznikom u borbi protiv slabokrvnosti.
Čaj od koprive može pomoći u eliminaciji simptoma poput malaksalosti, umora, lošeg raspoloženja, oslabljene koncentracije.
Idealna kopriva je ona ubrana vlastitom rukom daleko od prometnica i zagađenih površina. U tom slučaju berite isključivo mlade listove. No, ako je ne možete sami ubrati, prilikom kupovine birajte isključivo kvalitetnu sušenu koprivu.
Čaj od koprive
2 čajne žlice lista koprive
2 dcl vruće vode
List koprive prelijte vrelom vodom, poklopite i ostavite da odstoji pet minuta, a zatim procijedite. Pijte tri puta dnevno po jednu šalicu mlakog čaja.
Kako liječiti anemiju prirodnim putem sa koprivom i medom
Eliksir pripremljen od koprive i meda pružiće vam dovoljno minerala, i vitamina koji su posebno korisni za osobe s dijagnozom anemije. Možete sami da napravite eliksir, dodajući koprivi i medu i kurkumu, kako bi rezultati bili što bolji i brže vidljivi.
Potrebni sastojci su: 15 svježih mladih kopriva, 3 kašike kurkume, 1 litra sirovog organskog meda. Koristiti samo listove i stabljike.
Priprema:
Operite i osušite koprivu. Koristite sokovnik da biste dobili sok od koprive.
Pripremite proporcije 1:3 – 1 šolju soka od kopriva i 3 šolje meda.
Sipajte sok u lonac zajedno s medom, dodajte kurkumu i dobro promješajte.
Dobijenu smjesu ostaviti u frižideru ili tamnom suvom prostoru.
1-2 čajne kašičice razmutite u čaši vode – po mogućnosti tople. Pijte dva puta dnevno.
Crvena ribizla pripada porodici kamenika i blizak je srodnik ogrozda. To je popularna kiselkasta crvena bobica u našim krajevima, koja se najčešće koristi za pravljenje pekmeza ili sokova, a dobrodošla je i kao salata u mnogim kuhinjama Evrope.
U istoriji je zabilježeno da su još u 11. vijeku crvenu ribizlu koristili kao dragocjeni ukras samostanskih dvorišta i gradskih vrtova i kao cijenjenu namirnicu od koje su se pripremala jela i prirodni lijekovi.
I danas je poznata po svojim prehrambenim i ljekovitim svojstvima koja nikako nemojte zanemariti ako imate priliku da uživate u ovom ukusnom sezonskom voću.
Sastav i ljekovitost crvene ribizle
Crvena ribizla sadrži protide, jabučnu, citričnu i tartaričnu kiselinu i gama-linolensku kiselinu. Bogata je kalcijumom i fosforom. Obiluje vitaminima B grupe (B1, B2, B3 i B6), C, A i K. Crvena ribizla je odličan izvor antioksidansa i minerala koji poboljšavaju kvalitet kože i kose.
Pomaže u detoksikaciji tijela kao i eliminaciji slobodnih radikala i tako povećava otpornost organizma na bolesti.
Sadrži vitamin C, kao i gvožđe koje pomaže njegovo bolje iskorišćavanje pa je izvrstan izbor za sve koji se bore s anemijom. Vitamin C ima i antihistaminska svojstva koja smanjuju djelovanje alergena, štiti od bakterija i virusa ie olakšava tegobe astme.
Štiti krvne sudove i kosti
Ribizla sadrži kalijum koji je važan za zdravlje srca i kvalitetan rad cijelog organizma. Djeluje preventivno na hipertenziju, snižava krvni pritisak i pomaže u smanjenu rizika od moždanog udara. Ima znatnu količinu vitamina K, koji pomaže kod zdravog grušanja krvi. Ovaj vitamin zadužen je i za održavanje zdravih kostiju jer reguliše ugradnju kalcijuma u kosti te je stoga preporučljiv kod osteoporoze.
Diuretik i tonik za probavu
Bilo da se jedu svježe bobice ili u obliku soka i želea, ribizla ima odlično laksativno delovanje. Ako je jedete samo par dana zaredom, osetićete kako problem zatvora nestaje. S obzirom na sadržaj vlakana, redovna konzumacija podstiče rad creva i želuca i na prirodan način ubrzava probavu. Blago delovanje čini ribizle pogodnim i za osobe koje boluju od sindroma iritabilnog creva. Koristi se kao tonik za apetit i ako se pojede pre obroka, pomaže boljoj probavi. Crvena ribizla poznati je diuretik jer podstiče eliminaciju mokraćne kiseline, što je korisno za obolele od gihta ili reumatskih bolesti.
Koji su djelovi ribizle korisni za zdravlje?
Sjemenke unutar plodova ribizle sadrže gama-linolensku kiselinu koja povoljno djeluje na snižavanje povišenog krvnog pritiska, bolova i upala, ublažava alergijske reakcije i probleme s kožom. Sjemenke je dobro koristiti za ublažavanje PMS-a, alergija, napetosti i stresa, kao i psorijaze i ekcema.
Iskorišćene u obliku gela, pokazuju i snažno protivupalno djelovanje, naročito kod tegoba reumatoidnog artritisa i osteoartritisa. Lišće ribizle se koristi u obliku čaja za liječenje tegoba jetre. Korijen je djelotvoran kod problema s mokraćnim putevima i izvrsno je sredstvo za izbacivanje viška bjelančevina iz urina.
Izgnječene bobice u spoljašnjoj primjeni koriste se za obloge kod povrjeda, posjekotina i opekotina.
Rastojanje između voćaka u voćnjacima je različito, kako između redova, tako i u samom redu.
Ono uglavnom zavisi od osobina sorte i podloge, njihove bujnosti, osobina zemljišta, klimatskih uslova, načina obrade, mogućnosti primjene mehanizacije i dr.
Voćke treba saditi na dovoljnom rastojanju, tako da na jedinicu površine stane najveći mogući broj sadnica, ali da se time ne stvori zasjenjivanje koje bi nepovoljno djelovalo na prinos. Razmak treba da objezbedi normalan i maksimalan razvitak krune, tako da bude dovoljno osvjetljenja, a zatim da stablo ima zadovoljavajući hranljivi prostor.
Ranije je preporučivano da razmak između stabala bude takav da voćke mogu, ne samo da se nesmetano razvijaju dostižući maksimalne razmere krune, već i da im se grane na periferiji nikad ne dodiruju.
Međutim, u savremenoj proizvodnji oraha sa primjenom mehanizovanih procesa odstupa se od tradicionalnog shvatanja da je orah voćka koja zahtjeva znatno veći prostor nego druge vrste voćaka. Zbog toga pri određivanju razmaka oraha, odnosno broja stabala po jedinici površine, treba voditi računa o primjenjenom stepenu intenzivnosti i gajenju i o namjeni proizvodnje. Naročito voditi računa o činiocima koji utiču na razmak, kao što su podloge, osobine zemljišta, oblik krune, genetsko-biološke osobine sorte i odlika rejona gdje se zasad podiže.
Izračunavanje broja sadnica oraha
Izračunavanje broja sadnica po jedinici površine (po ha) vrši se tako što se prvo izračuna površina koju zauzima jedna sadnica, pa se s tom površinom podjeli površina jednog hektara. Na primjer, razmak između sadnica je 6 x 5 m. Znači, sadnica zauzima površinu od 30 m2. Za površinu od 10.000 m2 biće potrebno 333 sadnice, jer je 10.000 : 30 = 333.
Postupak iznalaženja broja sadnica u kvadratu i pravougaonom obliku je isti, tj. pomnoži se rastojanje između redova sa rastojanjem između voćaka. Pri sađenju u trougao (šahovski raspored) stane 15 % više sadnica nego sađenjem u kvadrat, odnosno pravougaonik. Tako, na primjer, umesto 333 sadnica koliko stane na jedan hektar kvadratnog rasporeda, pri sađenju u trougao staće 383 sadnica.
Tokom procesa razvoja biljaka često se primjenjuje desikacija – mjera uništavanja zelenih dijelova biljke da se ubrza sazrevanje. Umanjuje rasipanje zrna, manje energije je potrebno za sušenje, čuvanje…
Desikacija kao mjera njege
Česte kiše i promjene temperatura krajem ljeta i početkom jeseni mogu znatno uticati na period sazrijevanja poljoprivrednih biljaka kojima je stabilna temperatura i relativno suvo vrijeme pogodno da postignu svoj puni stadijum zrelosti kako bi se na vrijeme bez gubitaka dobio dobar kvalitet i ostvario visok prinos. Ovo je posebno važno ukoliko se gaje hibridi i sorte duže vegetacije. Da bi se proces zrenja ubrzao i bio ravnomjerniji, a kvalitet roda sačuvao, primjenjuje se desikacija.
Desikacija je proces gubljenja vode iz svježih zelenih dijelova biljke. Taj proces se može ostvariti upotrebom neselektivnih herbicida koji razaraju zelene dijelove biljke, a istovremeno ubrzavaju proces sazrijevanja.
Ova agrotehnička mjera je počela da se primjenjuje nakon pojave totalnih herbicida, ali se negativno odrazilo na sjeme. Šezdesetih godina prošlog vijeka je proizveden totalni herbicid na bazi dikvata, koji je zbog dobrih toksikoloških osobina i načina djelovanja brzo našao mjesto u desikaciji mnogih usjeva. Danas je u EU vodeći herbicid za ovu namjenu.
Desikacija je mjera koja štedi
Desikacija kao jedna od mjera u savremenoj intenzivnoj poljoprivredi donosi niz prednosti i ušteda koje bitno utiču na ostvarivanje viših prinosa boljeg kvaliteta, odnosno obezbijeđuje sigurnost investiranog kapitala i veću zaradu.
Desikacija se intenzivno koristi širom svijeta kao redovna mera u proizvodnji soje, suncokreta, uljane repice, krompira, sjemenske lucerke i djeteline.
Prednosti ove mjere su:
• Omogućava se prilagođavanje vremena žetve, istovremeno je olakšana jer nema nadzemne mase ni korova,
• Kontrola kvaliteta i stabilnost prinosa, ubrzavanje i ujednačavanje zrenja, posebno ako se očekuje duži period kišnog vremena,
• Sprječavanje propadanja oboljelih usijeva
• Smanjenje gubitka prilikom žetve rasipanjem zrna,
• Smanjenje štete od ptica,
• Smanjenje procenta vlage i nečistoća,
• Ušteda energije kroz lakšu žetvu, sušenje, čuvanje, bolju iskorišćenost mehanizacije
• Takođe se sprječava pojava bolesti (prije svega bijele truleži i sivomrke pjegavosti).
Primenom sredstava za desikaciju ostvaruje se direktan uticaj na tretirani i na naredni usjev.
Ljekovita biljka bosiljak koju često koristimo kao začin prirodno je rješenje za mnoge tegobe – bosiljak umiruje stomak, jača koncentraciju, prija disajnim organima.
VINO OD BOSILJKA ZA MIRAN SAN
Dokazano je da djeluje protiv nesanice.
Njegovo dejstvo se pojačava ako se kombinuje sa ruzmarinom.
Evo kako da ga napravite:
Izmešati po dvadeset grama listova bosiljka i ruzmarina. U smjesu dodati pet grama propolisa i odozgo preliti litrom ključalog bijelog vina. Nakon što se smjesa dobro prohladi, procijediti i dodati sto grama domaćeg meda.
Ovako napravljeno vino od bosiljka uzimajte do dve rakijske čašice prije obroka.
Uz svjetlost i biljna hranjiva, opskrba voćaka vodom jedan je od najvažnijih uvjeta za njihov pravilan rast i zdravstveno stanje. Plodovi mnogih vrsta voćaka sadrže i više od 80 % vode pa se posljedice simptomi suše najviše odražavaju na njihovom kvalitetu.
Pod pojmom suše obično se smatra nedostatak vode, ali zapravo se najčešće radi o kombinovanom djelovanju više čimbenika kao što su vjetar, visoka temperatura zraka i nedostatak vode. Većina stručnjaka se slaže da suša u nekom području počinje kada padne manje od 75 % padavina u odnosu na tridesetogodišnji prosjek.
Simptomi suše – kako ih prepoznati?
Ako je voćka izložena suši u početku vegetacije, mladice slabo rastu, a cvjetovi slabo opadaju. Suša u drugom dijelu vegetacije ima za posljedicu slab rast plodova, prisilno dozrijevanje i loše nakupljanje rezervnih tvari potrebnih za uspješno prezimljavanje.
Simptomi suše na plodovima jabuka javljaju se u obliku pjega na čašičnom djelu ploda. Ove pjege nastaju zbog odumiranja tkiva i lako se mogu zamijeniti sa gorkim pjegama koje su posljedica nedostatka kalcija u plodu. Pjege izazvane sušom javljaju se tek oko šest tjedana nakon pojave stresa zbog nedostatka vode. Tako je nemoguće učiniti bilo što da se stanje popravi.
Na breskvama se posljedice stresa od nedostatka vode manifestiraju kroz opadanje cvjetova, smanjenu veličinu i kakvoću plodova kao posljedicu djelovanja suše tijekom diferencijacije rodnih pupova, povećano raspucavanje koštica u plodu i td.
Simptomi suše u primorskim predjelima posebno su uočljivi na listovima kiwia. Naime , kiwi ima relativno plitak korjenov sustav, pa svako pomanjkanje vode biljka itekako osjeća. Simptomi su posebno izraženi na listovima koji po rubovima odumiru, uvijaju se i u konačni se potpuno osuše. Takvi listovi otpadaju sa stabla. Upravo takva stabla kiwia koja se ne redovito zalijevaju , tijekom ljetnih mjeseci ostaju bez lišća.
Nedostatak vode ne mora uvijek imati negativne posljedice za rast i rodnost voćke. Uobičajena je praksa zasušivanja agruma kako bi se potaklo zametanje rodnih pupova. Voćke izložene suši tijekom više uzastopnih godina pokušavaju se prilagoditi tako da povećavaju volumen korijena. Takve voćke stvaraju više hormona citokinina koji u kombinaciji s hormonom giberelinom pozitivno djeluje na zametanje rodnih pupova.
Svaki ljubitelj cvijeća i ukrasnog bilja, kad stekne stanovito iskustvo u dnevnoj njezi i presađivanju, želi da sam razmnoži neku biljku koja mu dobro uspijeva ili mu se sviđa.
U specijalnom dijelu je kod svake biljke označeno na koji način se razmnožava, osim kod onih, kod kojih je naglašeno da je razmnožavanje najbolje prepustiti stručnjaku vrtlaru.
Kod svega ostalog sobnog bilja treba hrabro pokušati, a ako ne uspijemo prvi put, ponovit cemo pokus to više što to nije ni teško, ni skupo.
Najjednostavnije je da prilikom posjete kakvoj vrtlariji, zbog nabave zemlje i bilja, zamolimo vrtlara da nam pokaže radove oko razmnozavanja biljaka isto tako nam i koji iskusniji amater može pomoci, jer drugo je vidjeti svojim očima određeni posao, a drugo procitati opis tog posla. Ali uz malo truda i opis će nam pomoći.
Budući da u kući nemamo staklenika, klijalista, sanduka za razmnožavanje i mnogo drugih stvari i uvjeta potrebnih za razmnožavanje, ograničit ćemo se naročito u pocetku samo na vrlo mali broj biljaka, i to u prvom redu onih, kod kojih je naznaceno da se lako razmnožavaju. Kod razmnožavanja bilja primjenjuju se, uglavnom, tri nacina, i to: razmnožavanjem reznicama, dijeljenjem i sijanjem.
Reznicama razmnožavamo biljke koje se lako ukorjenjuju, one kod kojih se svojstva nesigurno nasljeđuju. Ako se ovo razmnožavanje provodi u stanu, najprikladnije vrijeme je mjesec februar i početak marta, dok se u vrtlarijama pocinje vec u januar i februar.
Treba paziti da sve posude, cvjetni lonci, zdjelice i sanducici, koji će se kod razmnožavanja upotrebljavati, budu cisti i predhodno oprani u kipućoj vodi. Najbolje reznice dobiju se kod kratkih, zbitih izboja; treba izbjegavati cvatuće izboje i zvučane slabe mladice, koje nose listove na velikim razmacima. Najibolje se razvijaju vršne reznice, ali kod dobrih zdravih mladica i tzv. reznice na oko daju dobre rezultate.
Rezmce treba uvijek rezati oštrim nožem, tako da rez ,bude gladak i da se lzbjegne oštećivanje stanica kod rezanja. Reže se uvijek neposredno ispod lisnog koljena. Donji par listova se ukloni na reznicama se ostavi jedan do dva gornja para listova. Ako su listovi veliki, mogu se lisne plojke napola smanjiti, ti. odrezati. Da se lzbjegne gnjilenje, dobro je reznice u presjeku naprasiti ugljenom prašinom.
Reznice se najbolje zakorjenjuju u mješavini pijeska i treseta, ili u cistom vlaznoin pijesku. O veličini reznica ovisi da li ćemo ih utaknuti pojedmacno u male lonce, ili još bolje uz rub većeg« lonca, kojemu u sredini stavimo jedan mali cvjetni lonac, Taj mali lonac mozemo povremeno vaditi i na taj način kontrolirati kako se reznice zakorjenjuju.
Ako imamo više reznica, možemo za zakorjenjivanje prirediti manji sandučić. Pomoću zašiljenog komadica drva napravimo u zemlji rupu, u koju. utaknemo reznicu i prstima je zatisnemo.
Nakon toga zemlju ili pijesak dobro navlazimo, da prione na reznicu. Ako su reznice nježne i meke, pokrijemo lonac ili zdjelicu u koju smo ih utaknuli staklenkom za ukuhavanje, da na taj način osiguramo dovoljnu količinu vlage. Posudu s rezniicama držimo na svjetlu, najbolje na prozorskoj dasci, ali moramo voditi brigu o tom da ih uvijek bijelim papirom zaštitimo neposredno od sunca.
Reznice moramo dmevno nekolilco puta prskati, jer ako uvenu, ne mogu se oporaviti. čim reznice potjeraju, treba ih postepeno priučavati na svježi zrak i puno suncano svjetlo. Kad se dobro zakorijene, moramo ih presaditi ili pojedinačno u cvjetne lonce ili u sandučiče za prozore i balkone. Ima reznica koje se zakorjenjuju u čistoj vodi, a to su rezmce tradeskancije, mirte, oleandra i dr.
Takve reznice utaknemo u bocu do tri četvrtine napunjenu vodom. Kad se rezmce zakorijene, posadimo iih u odgovarajucu smjesu zemlje.
Pomoću rezmica možemo razmjermo brzo uzgojiti lijepu izraslu biljku. No još brže će nam to uspjeti dijeljemjem, kod biljaka, kao što su paprati, cipems, asparagusi sprengeri, selaginela i dr,kod kojih možemo bez poteškoća odvojiti dio korijenja s jedmm dijelom nadzemne biljke. Mjesta, gdje oštrim nožem odvojimo pojedime dijelove korijenja, treba posuti ugljenom prasmom da ne dođe do gnjilenja. Pojedini dijelovi zasade se odvojeno u cvjetne lonce, u svježu zemlju.
Kao što je spomenuto, neke se foiljke mogu vegetativno razmmožavati tzv. margotiranjem. Ovaj način razmnožavanja upotrebljava se npr. kod fikusa koji je izgubio donje lišće, ili je postao previsok. Na željemoj visini zareže se oštrim nožem stabljika biljke. U ranu se može staviti neki kamenčić da ne zaraste. Ranjeno mjesto se obavije vlažnom mahovinom i poveže plastičnom foliom. Mahovinu treba stalno vlažiti. Kad se na mjestu, na kojem smo zarezali, pojavi dosta korjenčića, odrežemo ispod tog mjesta oštrim nožem vrh biljke s korijenom i posadimo u priređeni lonac sa zemljom za fikuse.
Razmnožavati se može i pomoću lista i lisnih reznica, npr. sanseviere, afričke Ijubice, peperomije, tako da se listovi odrežu oštrim nožem i peteljka se utakne u vlažni pijesak ili smjesu piješka i treseta. Poseban je način razmnožavanja kod begonija reks, gdje na odrezanom zdravom zrelom listu zarežemo glavne žile, pa ga donjom stranom položimo na vlažni pijesak, a odozgo pritisinemo malim kamencićima.
Na prerezima žiila razvit će se mali korjenčići, a zatim i male biljčice koje kasmije oprezno odvojimo i po sadimo pojedinacno u male cvjetne lonce. Kod biljaka, koje same tjeraju mlade biljke; kao bromelije, eševerije, aloje, kaktusi i dr., možemo ove mladice oprezno odvojiti i posebno zasaditi.
Uzgajatelj sobnog bilja vrlo će rijetko bilje razmnožavati sjemenom, jer je taj način polagan, iziskuje dosta truda i vremena, a kod najvećeg broja sobnog bilja ne dolazi u ,obzir. Može se, eventualno, sijati ljetno bilje za sadnju u sandučiće na prozoru i balkonu, i neke vrste sobnog bilja koje se lako uzgoje od sjemena.
Sije se uvijek u laku pjeskovitu zemlju, a može se sijati u cvjetni lonac, zdjelicu ili sandučić. Ako je sjeme vrlo sitno, može se pomiješati s pijeskom da se lakše i jednoličnije sije. Površina zemlje mora biti ravna. Nilkada se ne sije ni u mokru, ni u suhu zemlju, nego u umjereno vlažnu. Sitno sjeme nakon sjetve lagano pritisnemo u zemlju, a krupno možemo pokriti slojem zemlje dvaput debljiim od zrna sjemena.
Posijano sjeme moramo uvijek jednolicno vlažiti, jer ako ga samo jedanput zaboravimo navlažiti, mogu se klice osušiti i sjetva propasti. Kad su mlade biljke već dovoljno velike, treba ih presaditi, »prepikirati« kako kažu vrtlari, u drugu posudu na veći razmak. Zašiljenim drvcem napravimo u zemlji rupe, kao kod reznica, u njih oprezno utaknemo sadnice i zemlju oko njih zatisnemo prstima.
Za vrijeme nicanja, pa i kasnije, treba mlade biljčice redovito prskati, sjeniti, tj. štititi od jakog sunca, te držati na svijetlom i toplom mjestu.
Najveći lanac supermarketa u Nemačkoj Edeka i američka tehnološka kompanija Apeel Sciences udružili su snage u borbi protiv otpada od hrane tako što su pronašli način da produže vijek voća i povrća na policama marketa.
Zahvaljujući inovativnoj tehnici, ostvarili su impresivne rezultate sa avokadom, smanjili su otpad od ovog voća za 50%, povećali prodaju za 20%, pa sada najavljuju da će tehniku isprobati na pomorandžama i mandarinama.
Za inovativnu tehniku koja produžava vijek voća i povrća, zaslužna je kompanija iz Kalifornije Apeel Sciences. Ona je razvila „čarobni“ premaz kojim se tretira voće kako bi mu se produžila svježina. „Magični“ sloj zasnovan je na tankoj polimerskoj barijeri koje su biljke tokom evolucije razvile. Kada su naučnici izolovali ove molekule, pretvorili su ih u puder koji može da se rastvori u vodi. Ta mješavina, kako kažu u Apeel Sciences, može da udvostruči, pa čak i učetvorostruči vijek hrane na policama.
– Kada koristimo rješenja iz prirode da bismo smanjili otpad od hrane, svako je na dobitku: prodavci hrane, kupci i životna sredina – rekao je direktor Apeel Sciences James Rogers.
Rješenje američke kompanije primjetio je njemački ritejler Edeka koji je započeo opsežno pilot testiranje tokom prve polovine godine. Avokado tretiran ovim premazom našao se u 2.900 radnji širom Njemačke. Tokom 12 sedmica praćena je prodaja, kao i količina otpada, a rezultati su oduševili sve. Kako je saopštila Edeka, za 50% se smanjio otpad od avokada, zabileženo je povećanje prodaje za 20%, a primjetno je i veće zadovoljstvo mušterija.
Tretirani avokado zadržava vlažnost, smanjuje oksidaciju čime se obezbjeđuje dugotrajna svježina i duži život voća na policama. Dobri rezultati natjerali su čelnike Edeke da ovaj system uvedu u 11.000 radnji širom zemlje. U planu je proširenje i na druge kategorije voća i povrća, poput citrusa.
Prema podacima UN, godišnje se baci oko trećina proizvedene hrane, što je oko 1,3 milijarde tona. U Njemačkoj, kako se procenjuje, svaka osoba godišnje baci 75 kilograma hrane, a više od trećine čine voće i povrće.
Svojim biljkama, cvijeću i drveću, pa čak i travnjaku možete da pomognete učeći od čega se zemlja sastoji. Testiranje zemljišta uključuje jednostavno naučno iskustvo koje možete da primjenite kod kuće, za samo jedno popodne.
Svi baštovani su fokusirani na napore iznad površine zemlje. Redovno čupaju korov, zalivaju, malčiraju. Uzgajaju biljke, prihranjuju ih i njeguju, bore se sa štetočinama i bolestima koje ih napadaju. Ali, interakcije ispod površine zemlje su često korijen problema koji se dešavaju na njenoj površini.
Zemljište u vašoj bašti ili ispod travnjaka sastoji se od nekoliko komponenti: gline, pijeska, taloga, vode, vazduha, organskih materija i mikroorganizama.
Razmjera gline, pijeska i taloga je ono što određuje za šta je dobro vaše zemljište, odnosno šta će moći da raste, koliko vlage i vazduha će zadržavati i koliko se dobro isušuje.
Kako da testirate sastav zemljišta kod kuće
Ovaj test možete da uradite kada god želite, a ne samo u proljeće. Jednostavno je i oduzeće vam jedno popodne. Nakon što završite test možete da iskoristite rezultate kako biste shvatili šta je potrebno da dodate, a da biste poboljšali kvalitet svog zemljišta.
Korak 1: Uzmite nekoliko tegli, kako biste testirali zemljište iz različitih dijelova bašte. Dobro očistite tegle i poklopce.
Korak 2: Svaku teglu napunite do pola zemljom, pa je dopunite vodom, ali ne skroz do vrha kako biste mogli da protresete sadržaj.
Korak 3: Zatvorite poklopac i dobro protresite teglu dva do tri minuta.
Korak 4: Ostavite tegle da odmaraju četiri do pet sati. Tokom tog vremena primetićete da se dešava nešto zanimljivo: razdvajaju se različiti slojevi. Pijesak odlazi na dno, talog je na sredini, a glina na vrhu.
Analizirajte svoju zemlju
Nakon što su se slojevi odvojili, vrijeme je da odredite procenat svakog sloja. Izmjerite svaki od tri sloja i izračunajte približno koliko prostora zauzima svaki od njih u tegli. To je zapravo indikator sastava vašeg zemljšta koji ukazuje na vrstu tla u vašoj bašti.
