Narod vjeruje da svaka biljka (drveće) nosi neko značenje.
Mnogo od tih vjerovanja sačuvalo se do današnjih dana, pa i savremeni ljudi znaju da je na primjer, hrast od kojeg se pravi badnjak poseban, da je vrba žalosna, a dren zdrav. Vjerovanja o biljkama sakupio je portal Narodna medicina.
Predstavljamo vam biljke koje su stari Sloveni smatrali lošim, za koje su vjerovali da predviđaju nesreću ili makar da ih se treba čuvati i nikako ih ne saditi u dvorištu!
Bagrem
Bagrem nije dobro drvo. Stari kažu da ne treba da bude blizu kuće. Stari su bagrem zvali “nerod” (“bez roda”), a kalemljenje ovog drveta smatrali su skrnavljenjem.
Kod starih Slovena, a i kod nekih drugih naroda, zova je demonsko drvo. Kora, list, cvijet i plod imaju primjenu u narodnoj medicini.
Orah
Riječ je o drvetu koje je izazivalo veliko poštovanje, ali i strah kod naših starih. Vjerovalo se da nije dobro imati orah u blizini kuće, kako zbog žila koje mogu da sruše dom, tako i zbog sjenke koja pada na kuću, a za koju se vjerovalo da predviđa smrt. Slično, nije dobro sjediti u hladovini orahovog drveta.
Tuja se sadila po grobljima i daleko od kuće, jer je otrovna. Kada se nalazi na okućnici, utiče loše na djecu i ona često poboljevaju, a da ni sami ne znaju od čega.
Dudovac (Hyphantria cunea) je štetni insekt koji napada preko 120 biljnih vrsta. Kod nas je pronađena na dudu, šljivi, jabuci, višnji i zovi. Međutim poznato je da napada i javor, kajsiju, trešnju, breskvu, ukrasno drveće i šiblje.
Ova štetočina stvara paučinasta gnijezda koja se uglavnom nalaze na krajevima grana. Ova osobina ih čini drugačijim od leptira koji prave slična gnijezda samo što su njihova na sredi grana.. U početku gusjenice se nalaze u grupama da bi se kasnije razišle po stablu, živele pojedinačno i hrane se lišćem.
Osim po tome što može da se hrani na velikom broju drvenastih i žbunastih biljaka, dodatna pretnja za voćare dolazi od toga što dudovac ima dvije generacije tokom godine.
Izgled insekta
Odrasla jedinka dudovca je bijele boje. Kod mužjaka se na prednjim krilima nađu crne ili smeđe tačke. Ženkina krila su bijela, bez ikakvih šara.
Ono što je karakteristično za ovog štetnog leptira je što je sav dlakav. Dudovac na prednjim nogama ima ”pramenove” koji su svetlo žute ili naranđžaste boje. Abdomen je kao isprskan svetlo braon bojom i prekriven dlačicama. Raspon krila dudovca je 35 – 42 mm.
Gusjenice su svjetlije žute boje sa zelenkastim prelivima, mada mogu da postoje velike verijacije u nijansama. U kasnijim periodima razvoja se pojavljuju fine dlačice koje izbijaju iz žutih i crnih bradavica. Dužina tih dlaka je različita pa postoje duže i kraće. Sve to daje gusenici veoma specifičan izgled. Veličina razvijene je oko 35 mm.
Lutka je tamno smeđe boje i dugačka je oko 10 mm.
Dudovac ima jaja ovog štetnog insekta su svijetlo žute boje, mada mogu imati prelive prema zelenoj boji. Na njima se nalaze fin male dlačice.
Životni ciklus
Prezimljava u stadijumu lutke i to na vrlo skrovitim mjestima kao što je pukotina kore ili šubljine u drvetu. Prvi leptiri se pojavljuju u drugoj polovini aprila meseca, vrijeme izlaska zavisi od temperature.
Ova štetočina stvara paučinasta gnijezda koja se uglavnom nalaze po obodu krune i na vrhu stabla. U prosjeku jedna ženka položi od 300 do 800 jaja i to na naličje listova. Vrijeme od polaganja jaja pa do izlaska gusjenice obično iznosi oko nedelju dana.
Od druge polovine maja pa sve do početka avgusta mjeseca je period kada se gusjenice najmasovnije pile. U početku gusjenice se nalaze u grupama da bi se kasnije razišle po stablu, živjele pojedinačno i hranile se lišćem. Za kompletan razvoj gusjenice je potrebno oko mjesec i po dana, eventualno to može trajati kraće ako su povoljni vremenski uslovi.
Prva generacija leptira traje sve do sredine oktobra mjeseca.
Gusjenice druge generacije nanose najveću štetu na biljkama. To se dešava obično u periodu avgust – septembar.
Šteta koju pravi dudovac najčešće ne bude fatalna po voćku. Međutim grana na kojoj se gusenice izlegu i hrane na kraju propada. Ovo je posebno nezgodno ako napadne neko ukrasno drvo. Rijetko dolazi do većih invazija koje izazvju kompletan golobrst na cijelom stablu.
Mjere zaštite
Prve mjere predostrožnosti protiv širenja ove štetočine možete primjeniti već nakon prvog uočavanja gusenica. U početnoj fazi mehanički skidajte gnijezda koja primijetite da su ih gusjenice didavca napravile. Ovaj način je veoma efikasan samo ukoliko su u pitanju manji zasadi i manje površine.
Upotreba hemijskih sredstava ima smisla uglavnom samo ako se djeluje na vrijeme, kad leptir polože jaja ili dok su larve skroz male. Dudovac predstavlja opasnost iz razloga što se može hraniti na većem broju različitih biljaka, pa se treba pratiti situacija u široj okolini.
Za sve veće nalete ove štetočine i njeno uklanjanje posavetujte se sa stručnim licem.
Od pamtivijeka je poznato da se na kraljevskim dvorovima grožđe posluživalo kao delicija te da je bilo omiljeno voće rimskih careva. Iako postoji više vrsta, crno grožđe je hranjivije i najbogatije vitaminima koji su organizmu prijeko potrebni.
Sastav
U svom sastavu crno grožđe puno je kalijuma, vitamina C, B1 i B6 te mangana. Osobe koje imaju problema s holesterolom i srčani bolesnici trebalo bi u većim količinama da jedu grožđe, pogotovo na visokim temperaturama.
Da je grožđe zdravo, potvrdile su i mnoge naučne studije koje su dokazale da pozitivno utiče na mentalno-fizičke funkcije mozga te smanjuje rizik od moždanog udara, a pritom i pomaže kod očuvanja srčanog mišića. Visoka koncentracija rezervatola pokazala se ključnom u ulozi sprečavanja malignih bolesti, ali i da može pomoći pri uništavanju već postojećih kancerogenih stanica.
S bakterijama u raznim oblicima se nažalost svakodnevno susrećemo, kao i sve većim problemom alergija, a i pri tome nam može pomoći redovno unošenje grožđa u organizam jer njegovi jaki antioksidansi imaju svojstva koja jačaju organizam u borbi protiv bakterija i alergija. Ukoliko imate problema s nesanicom, stručnjaci savjetuju da prije odlaska na spavanje pojedete nekoliko bobica grožđa jer ono u sebi ima svojstva koja povećavaju nivo hormona melatonina koji je neophodan za dobar san. Od grožđa možete dobiti pravu hranjivu tečnu poslasticu, ukusan sladoled, razne smutije, ali i crno vino.
Berba
Samu berbu preporučljivo je obaviti za lijepa i suva vremena. Izbjegava se berba po visokim temperaturama, pa je najbolje taj posao obaviti u jutarnjim ili popodnevnim satima.
Ponekad je berbu grožđa potrebno obaviti nekoliko puta (u nasadima s više sorata različite dobi dozrijevanja) ili obratiti veću pažnju pri izboru grozdova i bobica, npr. kod izborne berbe gdje se beru samo dobro dozreli, zdravi grozdovi koji na temelju vizualne ocjene garantuju određenu kakvoću mošta.
Grožđe se bere u sanduke manje zapremnine, oko 20 do 30 kg, jer se tako najmanje oštećuje. Ovako ubrano grožđe u podrum će stići neoštećeno što je preduslov proizvodnje zdravog vina s izraženim mirisnim i okusnim svojstvima sorte.
Čuvanje
Želite li duže zadržati grozdove, raširite ih u nisku i široku korpu, tako da oko njega slobodno kruži vazduh. Ukoliko je grožđe jako zrelo, stavite ga u frižider u hermetički zatvorenu posudu ili vrećicu. Izvadite ga pola sata prije jela.
Želite li sačuvati nekoliko grozdova, otkinite bobice, prerežite napola i izvadite sjemenke. Napravite sirup tako da prokuvate 10 grama šećera na decilitar vode. Kada se sirup ohladi, prelijte bobice, zatvorite ih i stavite u zamrzivač. Posudu nemojte napuniti do vrha (ostavite barem dva cm od vrha). Tako spremljeno grožđe možete čuvati i do devet mjeseci.
Nakon pretežno vedrog i sunčanog vremena u Bosni i Hercegovini se u narednim danima očekuje postepena destabilizacija meteorološke situacije.
Tako se za nedjelju, 30. augusta predviđa sunčano vrijeme uz malu oblačnost, a poslijepodne porast naoblake na sjeverozapadu Bosne. U večernjim satima u Krajini je moguća kiša. Vjetar slab do umjeren južni i jugozapadni.
Poslijepodne u Krajini su mogući jaki udari juga. Jutarnja temperatura od 17 do 24, a dnevna od 31 do 37 °C. U ponedjeljak 31. augusta na zapadu i sjeverozapadu Bosne oblačno vrijeme sa kišom, a u ostatku zemlje sunčano.
Postepeno naoblačenje se očekuje poslije podne ili krajem dana, praćeno kišom, pljuskovima i grmljavinom. Na istoku i sjeveroistoku Bosne bez padavina, a obilnije padavine se očekuju u Krajini.
Jutarnja temperatura od 15 do 21, na jugu do 24, a dnevna od 21 do 27, na istoku i sjeveroistoku Bosne do 31. U Hercegovini dnevna temperatura zraka od 30 do 34 °C.
U utorak, 1. septembra očekuje se preteženo oblačno vrijeme sa kišom u jutarnjim satima i dio prijepodneva, a poslije podne prestanak padavina i postepeno smanjenje naoblake. Jutarnja temperatura od 14 do 18, na jugu do 22, a dnevna od 18 do 24, na jugu do 27 °C.
U srijedu 2. septembra, veći dio dana pretežno oblačno vrijeme.
Jutarnja temperatura od 11 do 16, na jugu do 21, a dnevna od 20 do 26, na jugu do 29 °C, podaci su Federalnog hidrometeorološkog zavoda.
Pasulj predstavlja odličnu kombinaciju vlakana i proteina, kojom se ni voće, meso, a ni morski plodovi ne mogu pohvaliti.
Mđutim, pored svih korisnih osobina tu je i jedna negativna. ON stvara gasove.
Pasulju se može oduzeti „faktor flatulencije“ potapanjem u vodu, kako su zaključili istraživači Ministarstva poljoprivrede SAD-a.
Oni su kuvali devet različitih jela od pasulja koristeći posebnu metodu „blanširanja i potapanja“. Ovakav pasulj je izgubio moć stvaranja gasova do 50 procenata.
Evo kako ćete to učiniti, prema istraživanjima Ministarstva poljoprivrede:
Operite ga, spustite ga u ključalu vodu i ostavite da vri tri minuta u pokrivenoj posudi. Pustite ga da odstoji dva sata, pa prospite vodu.
Dodajte novu vodu sobne temperature, samo da prekrijete pasulj. Poslije dva sata prospite i tu vodu. Dodajte više vode i ostavite preko noći. Isperite zatim vodom sobne temperature (Zapravo, istraživači su vršili ispiranje pet puta, ali tvrde da je dovoljno jednom ili dvaput.).
Zatim sipajte toliko vode da pokrijete pasulj i kuvajte ga dok ne bude gotov, oko 70 do 90 minuta.
Prijatno!
Tekst preuzet iz „Hrana vaš čudesni lek“ – Džin Karper
Kod kukuruza dužinu vegetacije određuje prvi dio vegetacije kukuruza od nicanja do pojave metlice.
Ovi stadijumi razvoja mogu varirati od 45 pa do 75 dana. Ovaj period je kraći kod ranijih , a duži kod kasnijih hibrida. Drugi dio vegetacije kukuruza od svilanja do fiziološke zrelosti je mnogo uniformniji i u prosjeku kod većine hibrida iznosi 50 – 55 dana.
Vrijeme košnje kukuruza za silažu je kritičan moment u proizvodnji silaže koji ponajviše određuje kvalitetu silaže. Cilj svakog proizvođača je da uzgoji zdrav i robustan usjev koji će dati zdravu i energijom bogatu hranu stoci.
Proizvođači bi trebali težiti da dobiju što viši prinos, ali u isto vrijeme i što veći kvalitet.
Opažanje kukuruza je vrlo važno za određivanje idealnog početka siliranja. Vrlo je bitno da se zabilježi datum svilanja (ovisno o hibridu i vremenskim uslovimna to može biti od kraja šestog do sredine sedmog mjeseca).
Oko 10-15 dana nakon svilanja rast listova i stabljike se zaustavlja i šećeri proizvedeni u procesu fotosinteze u listovima kreću se u zrno gdje se pretvaraju u skrob, bjelančevine, ulje itd. U idućih 30-35 dana razvoj zrna vrlo je brz. Kod većine hibrida od pojave svile do fiziološke zriobe treba proći 50 – 55 dana.
Oko četiri sedmice nakon svilanja povremeno počnite obilaziti usjeve i odredite u kojoj se fazi nalazi klip kukuruza. Kada se na vrhu zrna kukuruza pojavi udubljenje (zub kod zubana) treba početi s praćenjem mliječne linije. U tablici ćete naći procijenjen broj dana potreban do fiziološke zrelosti kada se dnevne maksimalne temperature kreću oko 28 ºC, a minimalne oko 16 ºC (Roger O. Ashley, Dickinson Research Extension Center, ND, USA).
Kako biljka kukuruza sazrijeva tako se događaju i promjene u sastavu biljke. Postotak zrna se povećava, a postotak stabljike i listova se smanjuje.
Lignifikacija stabljike smanjuje probavljivost stanične stijenke, a sadržaj skroba u zrnu se povećava. Ovaj stadijum razvoja se pojavljuje netom prije fiziološke zrelosti. Zbog toga je pravilo o početku siliranja da se kukuruz silira što je moguće bliže fiziološkoj zrelosti, ali ne dozvoljavajući stabljici i listovima da se lignificiraju i da se zbog toga smanji probavljivost silaže.
Sadržaj suve materije čitave biljke u berbi treba biti veći od 30%.
BERBA SILAŽE KUKURUZA
Idealno vrijeme siliranja je u trenutku kada biljka kukuruza dostigne fiziološku zrelost i u stadiju je “punog zuba”.
U toj fazi se postiže maksimalan prinos suve materije. Što se berba obavlja ranije od fiziološke zrelosti prinos je manji. Prinos suve materije se smanjuje za oko 1% za svaki dan berbe prije fiziološke zrelosti.
U fiziološkoj zrelosti čitava biljka kukuruza sadrži 32-38% ssuve materije, zrno kukuruza oko 62-65% suhe tvari, a čitav klip sadrži 55-60% suhe tvari.
U to vrijeme će se na dijelu zrna kojim se zrno veže za oklasak formirati takozvana crna tačka. Većina silaže bere se prije pojave crne tačke zbog neadekvatnih mašina koje ne mogu razbiti fiziološki zrelo zrno, ranije potrebe za silažom itd.
No da bi ipak koliko toliko povećali hranjivu vrijednost silaže silaža se ne bi smjela brati prije nego je mliječna linija na oko 1/3 zrna.
Formiranje mliječne linije počinje od vrha zrna kukuruza prema oklasku. Kako zrno kukuruza zori tako i mliječna linija sve više “napreduje” prema dnu zrna, tj. prema oklasku.
Kada mliječna linija dođe do oklaska stvori se tkz. crni sloj. Idealno bi bilo da se silaža bere od 1/3 mliječne linije pa sve do pojave crnog sloja.
Za velike farme koje siju velike površine za silažu preporučuje se da se zasiju hibridi različite dužine vegetacije kako bi se mogla organizirati berba svih hibrida u najpovoljnijoj fazi obzirom na suvu materiju.
Bilo da ih jedete svježe, od njih pripremate kupinovo vino ili pak neodoljive slastice, crne ljepotice kupine uvijek su savršen izbor za vaše dobro zdravlje.
Jeste li znali da kupine spadaju među top 10 namirnica najbogatijih antioksidansima?
Jedna porcija kupina (oko 15 bobica) sadrži čak 30 mg vitamina C te gotovo 1 mg mangana, što zadovoljava čak 50 posto dnevnih potreba za ovim važnim nutrijentima.
Ove crne bobice, kraljice kasnog ljeta, obiluju i vitaminom K, koji je izuzetno važan za zdravlje vašeg srca i kostiju.
Svoju tamnu boju mogu zahvaliti moćnim antikancerogenim spojevima – antocijaninima.
Donosimo vam šest dobrih razloga zašto biste ih i sami trebali konzumirati i maksimalno uživati u njihovu raskošnom okusu.
1. Čuvaju zdravlje mozga i poboljšavaju njegov rad
Namirnice bogate antioksidansima, poput kupina, poznate su i kao „hrana za mozak“.
Kupine osobito dobro djeluju na kratkotrajno pamćenje, a zahvaljujući visokoj dozi mangana, pridonose električnim impulsima u vašim moždanim sinapsama.
Istraživanja su pokazala da se njihovom redovitom konzumacijom uvelike smanjuje rizik od degenerativnih promjena na mozgu.
2.Mogu prevenirati rak ili spriječiti njegovo širenje
Kupine obiluju polifenolima antocijaninima, antioksidativnim sastojcima koji su poznati kao snažni borci protiv raka.
Antocijanini blokiraju visoke razine oksidativnog stresa koji vodi širenju stanica raka.
Ove male moćne bobice općenito slove kao voće koje sprečava mutacije u stanicama, a samim time i preveniraju rak.
3. Štite srce i krvne žile
Kupine obiluju vitaminom K. Upravo je taj vitamin ključan za zdravlje srca i cijelog krvožilnog sustava jer sprečava nakupljanje plaka i otvrdnjavanje arterija.
Redovitom konzumacijom kupina znatno ćete smanjiti rizik od srčanog udara, ali i normalizirati svoj krvni tlak.
4. Djeluju protuupalno i snažno podižu imunitet
Upalni procesi jedan su od glavnih okidača za većinu teških i kroničnih oboljenja današnjice.
Zahvaljujući polifenolima i drugim snažnim antioksidansima, kupine djeluju protiv slobodnih radikala u vašem organizmu i tako štite stanice od oksidativnih oštećenja.
5. Pomažu kod PMS-a i obilnih menstruacija
Spomenuti vitamin K iz kupina povoljno djeluje na ravnotežu hormona, čime se regulira menstruacijski ciklus te ublažavaju bolovi i grčevi.
Kupine djeluju i tako da smanjuju krvarenje u slučaju preobilnih menstruacija, stoga su idealno voće upravo za žene koje pate od menoragije.
6. Čuvaju zdravlje kože i štite od UV zraka
Antocijanini iz kupina pružaju keratinocitima u vašoj koži zaštitu od UV oštećenja. Keratinociti su stanice koje u epidermi stvaraju protektivni sloj od UV zračenja i neprestano ga obnavljaju.
Zahvaljujući obilju vitamina C, kupine potiču stvaranje kolagena u vašoj koži, smanjuju problem suhe kože te ona poprima lijep i zdrav izgled.
Mrvičasti kolač s kupinama i jabukama
Ako ne znate što biste s kupinama, isprobajte ovaj ukusni veganski mrvičasti kolač s kupinama i jabukama.
Sastojci za mrvičasti sloj:
1 šalica zobenih pahuljica
1 šalica badema
1 šalica oraha (može i pekan)
1,5 šalica datulja
1 žlica cejlonskog cimeta
2 žličice ekstrakta vanilije
prstohvat himalajske soli
5 žlica kokosova ulja
Za nadjev:
4 jabuke
1 šalica kupina
2 žlice sirupa ili soka od jabuke
sok od ½ limuna
Priprema:
1. U blender ili multipraktik dodajte sve sastojke navedene za mrvičasti sloj kolača (osim kokosova ulja). Izmiksajte tako da dobijete mrvičastu teksturu. Potom, stavite blender na nižu brzinu pa dodajte i otopljeno kokosovo ulje.
2. Oko ¾ mrvičaste smjese čvrsto utisnite u kalup ili lim obložen papirom za pečenje. Prebacite u zamrzivač da se dobro stisne. Ostatak mrvičaste smjese stavite na stranu.
3. Zatim u blender ili multipraktik dodajte na četvrtine narezane jabuke, kojima ste odstranili sredinu s košticama, te sok od limuna. Po želji, možete dodati i 2 žlice prirodnog soka ili sirupa od jabuka. Izmiksajte, ali ne previše. Rasporedite iznad utisnutog sloja u kalupu te pritisnite.
4. Dodajte i kupine te pospite ostatkom mrvičaste smjese. Nježno pritisnite. Prebacite kolač u zamrzivač na 2 sata ili ostavite u hladnjaku do jutra.
5. Kolač narežite na pravokutnike ili kocke te poslužite s kokosovim jogurtom ili sladoledom od vanilije.
Vrelina ljetnjih dana i zračenje sunca mogu oštetiti plodove na biljkama i mogu dovesti do smanjenog prinosa. Takođe, vreli vjetar može oštetiti cvjetove i mlade plodove, jer su to osetljiva tkiva na biljkama.
Listovi su tokom ljeta očvrsli i otporni su na jako sunce, ali ukoliko je izrazito visoka temperatura u kombinaciji sa nedostatkom vlage duže vremena, onda je biljka ili usjev u rizičnom stanju. Problem nastaje kod dugotrajnog zagrijevanja i jakog izvlačenja vlage iz listova. Ovim se onemogućavaju obavljanja normalnih procesa u cijeloj biljci, pa se plodovi uslijed prekomjernog zagrijevanja mogu deformisati. Mogu nastati ožegotine u obliku velikih fleka ili mrkih pega. Takva oštećenja mogu vremenom postati mjesta stvaranja truleži i plodovi mogu biti neupotrebljivi.
Zemlja se zagrijeva uslijed jakog sunca i ako nije pokrivena biljkama ili malč materijalom, onda se i ona ponaša kao dodatni izvor toplote, jer reflektuje svjetlost i toplotu. Naravno da sve ovo utiče na gubitak vlage iz zemlje i iz biljke, a šteti prirastu i prinosu usijeva. Rješenje bi u mnogim slučajevima moglo biti postavljanje zaštitnih tkanina za prekrivanje biljaka – agrotekstila. Agrotekstil je mikrofiber platno bijele boje, nastalo presovanjem sintetičkih vlakana. Ovo mikrofiber platno je dovoljno čvrsto i jako, ali u isto vrijeme veoma lako.
Debljina agrotekstila se kreće od nekoliko mikrona do svega par milimetara u zavisnosti da li je platno namjenski – tanje ili deblje, čime se i težina mijenja. Širina je takođe standardna.
Okvirne mjere zavisno od proizvođača su:
Agrotekstil kod koga se težina kreće od 8g do 20g po 1m2 – tanki odnosno LJETNJI agrotekstili;
Agrotekstil postoji i u debljoj varijanti, čija tezina može ići do 50g po 1m2 – ZIMSKI agrotekstili;
Širine agrotekstila na tržištu se razlikuju i mogu biti 2, 4, 6, i 12 metara;
Osobine ovakvih agrila su da je materijal propustan, kako za vazduh i vodu, tako i za svjetlost.
Veoma je lak i može biti postavljen direktno na biljke. Materijal je sintetičko mkrofiber vlakno, lako čvrsto i trajno otporno na uslove vlage, sunca, hladnoće ili mehaničkog oštećenja manjih razmjera.
Propuštajući vlagu, omogućava da biljka bude prirodno snabdjevena vodom, uslijed kiše ili rose, a da pri tome ne ošteti fizički biljku, jer se ne natapa i ne zadržava vodu.
Svjetlost koja je neophodna za pravilan rast i razvoj biljaka je skoro u potpunosti neumanjena. Omogućava djelovanje svjetlosti u obliku difuznog osvjetljenja – što znači filtrirano poput svjetlosti kroz zavjesu ili najlon koji nije potpuno providan. Dio spektra koji biljka koristi za fotosintezu je dostupan, ali dio spektra svjetlosti koji stvara toplotu je zaustavljen na površini.
Refleksija bijele boje tkanine je vrlo korisna kod umanjenja delovanja toplotnog dijela spektra svjetlosti, a mikrofiber struktura je savršeni izolator u ovoj namjeni.
Namjena je da se prekrivaju zasadi povrća ili cvijeća koji mogu biti oštećeni suncem, ožegotine na listovima ili plodovima – zelena salata, kupusnjače, lubenice, dinje, kornišoni, jagode, rotkvice…
Agrotekstili se mogu koristiti i u zatvorenom prostoru – staklenici ili plastenici, terase i mogu se postavljati na biljke ili iznad njih da bi se razdvojila tavanica staklenika od donjeg dijla sa biljkama, čime će biti sprečeno pregrijavanje objekta u toplijem dijelu dana.
Da kvalitetan proizvod lako osvaja tržište dokazuje porodica Perković iz Kojčinovca kod Bijeljine. Zahvaljujući povoljnim vremenskim uslovima, na više od jednog hektara oni će imati rekordne prinose. Očekuju desetine tona krompira.
Iako je pandemija virusa korona uticala na manju potražnju, Perkovići imaju osiguran plasman i zadovoljne kupce.
Porodica Perković ovu godinu ocjenjuje kao izuzetno dobru za proizvodnju krompira. S ponosom i osmijehom kažu da je samo jedan krompir s njihove njive dovoljan da se napravi dobar ručak. Krtole su teške od 400 grama do kilogram i po, a po dužnom metru vadili su od tri do četiri kilograma.
– Sve je pogodovalo uzgoju ovog povrća. Bilo je kiše u maju, kada je krompir cvjetao, bilo je i dovoljno sunca. Odličan je i kvalitet. E, sad, o cijeni se uvijek može govoriti. Kad rodi, nije problem. Količina nadoknadi nisku cijenu. Šteta jedino što nas je ova korona onemogućila da se izveze i na druga tržišta. Ali prodaće se – priča Mile Perković.
Zemlja plodna, imaju obezbijeđeno navodnjavanje, pa i u sušnim godinama imaju dobar prinos.
– Iako su visoke cijene repromaterijala, sjemenskog materijala i vještačkog đubriva, priroda je sve to nadoknadila. Bilo je i vlage, a i temperature su bile do 30 stepeni, što su idealni preduslovi za rast i razvoj. To je rezultiralo rekordnim rodom – kaže Perković.
Dodaje da ove godine biljne bolesti i štetočine nisu pravile veće probleme.
Posljednjih godina Perkovići siju sortu arizona, koja se pokazala kao najbolja na ovim prostorima. Zanimljivo i apsurdno je, ističe Mile Perković, da se ovaj krompir vozi i prodaje u Rogatici, području koje je poznato upravo po proizvodnji ove kulture, a rogatički krompir se traži u Semberiji.
Prodajna cijena je oko 40 feninga po kilogramu, a realna bi bila bar pola marke. Budući da preprodavci uzimaju veliku maržu, cijena je za krajnjeg potrošača skoro duplo veća.
Četvoročlana porodica Perković ubire plodove svog rada. Kćerka je zdravstveni radnik, a sin Dragan, iako zaposlen u proizvodnom pogonu, vrijedno pomaže roditeljima na imanju.
– Raditi se mora, ako hoćeš da imaš. A kad ima volje i sloge u kući, sve se može postići – naglašava mladić.
Kažu, bez truda nema ni dobiti, a složne marljive ruke Perkovića proizvele su dobar i kvalitetan rod. Iz samo jedne kućice izvade skoro dva kilograma ukusnog krompira, koji je tražen na tržištu. Procjenjuje se da se godišnje po glavi stanovnika pojede oko 100 kilograma krompira, a Perkovići će ove godine plasirati više desetina tona.
Na oko pola hektara Perkovići siju i industrijski krompir koji će završiti u čipsu, supama i začinima.
Ugovorili su proizvodnju s kompanijom koja im obezbjeđuje repromaterijal. Zadovoljni su i ovim rodom.
– Imaćemo od 30 do 40 tona po dunumu. Zagarantovana cijena nam je 0,35 KM. S obzirom na to da imamo i podsticaj Vlade RS po kilogramu prodatog krompira, ovo nam je sigurna proizvodnja i zarada – naglašava Perković.
Svaki proizvođač prije početka proizvodnje jaja za potrošnju postavlja sebi pitanje: koje kokoške odabrati? Da li se opredjeliti za domaće kokoške, neku inostranu rasu ili hibrid? Koju rasu ili hibrid odabrati?
Koje kokoške odabrati
Proizvođač koji se opredjeljuje za proizvodnju jaja kao glavni ili značajniji dopunski izvor prihoda, najčešće nabavlja odgajene kokice. Proizvodnja 16. Nedeljnih kokica, spremnih za početak nošenja, obavlja se skoro isključivo sa hibridiima. Za ovakva proizvođača, dakle, aktuelno je samo pitanje: koji hibrid? O tome će nešto kasnije biti više govora.
Ako se proizvođač opredjeljuje za malo jato, za desetak ili koju desetinu nosilja, već se nalazi pred dilemom: rasa ili hibrid? Ako je njegova motivacija praktične prirode, tj. želi samo da proizvodi jaja, najbolje je da se opredjeli za neki hibrid koji se u okolini može naći. Međutim, ako želi da od jata kokoši koje drži, pored jaja dobije još nešto (npr. meso, razonodu, ukras dvorišta, mogućnost daljeg razmnožavanja i sl.) , postoji realna potreba da se razmišlja i o rasnima, pa i o domaćim (autohtonim) kokošima.
Rase kokoški
Od lakih rasa za jaja (kokoši tjelesne mase 1, 5 do 2 kg, koje nose jaja bijele boje ljuske) kod nas se mogu nabaviti i leghorn (najčešće bijeli varijetet) , jarebičasta italijanka (varijetet leghorna jarebičaste, odnosno divlje boje) i minorka (najčešće crni varijetet). Od kombinovanih rasa za proizvodnju jaja mogu se naći rodajland (Rhode Island) , najčešće crveni varijetet, njuhempšir (New Hampshire) , svjetlocrveni, smeđi varijetet, amrok (Amrock – graorasti varijetet plimutroka) , vajtrok (White rock- bijeli varijetet plimutroka) , australorp (crni varijetet orpingtona selekcionisan u Australiji na visoku nosivost) , orpington (Orpingon – najčešće žuti varijetet) , saseks (Sussex- bijela boja perja, sa hermelinskim perjem na vratu i crnim perjem na repu) i neke druge rase.
Od domaćih kokoški za odgajivače može biti zanimljivo, a za struku i privredu korisno, da se u malim jatima gaje i sačuvaju Golovrata kokoš (gološijanka) , sombarska kapavi (ćubasta) , kosovski pjevač i obična domaća kokoš (vrlo različitih spoljašnjih osobina). One su prilagođene skromnim uslovima držanja i ishrane, koji odlikuju tradicionalno ekstenzivno živinarstvo u našoj zemlji.
Hibridne nosilje
Hibridne nosilje danas se isključivo koriste u savremenoj industrijskoj proizvodnji jaja za potrošnju, ali ih mogu koristiti i proizvođači jaja sa manjim jatima i u ekstenzivnom ili poluintenzivnom sistemu. Zajednička osobina hibridnih nosilja je da se one ne mogu reprodukovati, tj. Njihovim razmnožavanjem se ne mogu dobiti nosilje istog spoljašnjeg izgleda i visokih proizvodnih sposobnosti.
Kod nas se najviše koriste Isabrown, Hisex, Brown, Tetra SL, Shaver i još neke hibridne nosilje jaja obojene ljuske. U evropskim testovima ovi hibridi godišnje nose 290 do 510 jaja po useljenoj kokoši, smrtnost kokoši se“kreće od 3 do 7%, masa jajeta iznosi 63 do 65 g, utrošak hrane po jajetu je od 140 do 145 g, tjelesna masa na početku nošenja lsnosi 1, 4 do 1, 65 kg, a na kraju nošenja 1, 8 do 2, 25 kg. U našim uslovima, međutim, u industrijskoj masovnoj proizvodnji u baterijskom sistemu ostvaruje se oko 80% od navednih proizvodnih potencijala, a u proizvodnji u ekstenzivnom sistemu možda se ovi potencijali i nešto slabije iskorišćavaju.
Iako su hibridi namjenjeni držanju u baterijskom sistemu, sposobni da se prilagode držanju na pašnjaku, skorija ispitivanja su pokazala da je bolje da kokice, namjenjene ekstenzivnom sistemu, budu nešto teže. Zato su posljednjih godina selekcionari stvorili nešto teže hibride za ekstenzivnu proizvodnju, kao što su Lohmann Brown, Hisex, Ranger, Harco i Bovans Nera.
