Naslovnica Blog Stranica 636

Agronom objasnio kada grožđe postaje opasno po zdravlje – DVIJE STVARI MORATE ZNATI

Grožđe sadrži mnogo hranljivih sastojaka. Međutim, pod određenim uslovima donijeće više štete nego koristi, rekao je Vladimir Vikulov, agronom i stručnjak za poljoprivredu.

Ono nije samo ukusno, već i zdravo, ali ove sočne bobice ne treba pretjerano koristiti. Neke stone sorte sadrže vrlo veliku količinu šećera, uglavnom glukoze i fruktoze, koje se vrlo brzo apsorbuju, kaže Vladimir Vikulov.

“Izgleda vam da ste pojeli šaku grožđa, ali ona može težiti kilogram i vi ste tako unijeli 150 grama fruktoze, što je ozbiljan udarac za tijelo. Količina šećera zavisi od sorti i tradicije gajenja.

U Uzbekistanu grožđe akumulira suludu količinu šećera, 20% ili više. Stone sorte svijetlih boja uzgajane u južnoj Evropi sadrže znatno manje šećera“, – precizirao je stručnjak.

Takođe treba imati na umu, dodao je agronom, da se vinogradi redovno tretiraju raznim pesticidima. U većini uzgajanih područja to su fungicidi na bazi bakra i sumpora koje je teško isprati sa grozdova. Zbog toga ih morate vrlo pažljivo oprati.

“Na grožđu se lako možete uočiti korišćenje hemikalija, posebno preparata bakra – plavičaste očvrsle kapljice. To se ispere, ali ne sve i ne u potpunosti.

Grožđe nije jabuka, nije banana, niti citrusi koji se mogu oljuštiti. Njega jedemo cijelo, pa ga je potrebno temeljno isprati. Preporučuje se da ga operete u slabom rastvoru sirćeta, više puta“, dodao je Vladimir Vikulov.

Agronom je posavjetovao na šta treba obratiti pažnju prilikom kupovine grožđa.

“Pogledajte porijeklo, datum, izgled i godišnje doba. Ako piše da je grožđe iz Maroka, a sada je tamo proljeće, onda je najvjerovatnije ili prošlo dugu fazu skladištenja, ili nije u potpunosti iz Maroka.

Glavna sezona grožđa započinje nešto kasnije – septembar, oktobar, novembar grožđe sazrijeva. Mnoge sorte su pogodne za dugoročno skladištenje “- rekao je Vladimir Vikulov.

Izvor: webtribune.rs

PROČITAJTE:

GROŽĐE – Rješenje za 10 tegoba

Originalan specijalitet: Grožđe i ljuta papričica u turšiji

DA LI JE BOLJE BIJELO ILI CRNO GROŽĐE?

RJEŠITE SE PAUČINE U SVOM DOMU – 7 prirodnih načina za odbijanje paukova

Iako mislite da ste usisivačem eliminisali paukove iz kuće, oni do narednog dana već ispletu nove mreže.

I protiv ovih najupornijih zglavkara postoji rješenje i to iz prirode! Potrebno je samo da se najprije uvjerite da sva vrata i prozori u vašem domu nemaju rupu u sebi kroz koju bi paukovi mogli neprestano ulaziti. Zakrpite ih, a onda primjenite neki od ovih korisnih metoda.

Kestenje protiv paukova

Poznato je da kestenje tjera paukove, stoga ako stavite nekoliko komada na sims od prozora ili duž podne daske, to ih može otjerati. Mnogi ljudi vjeruju da je isto to moguće i sa osagi pomorandžom (poznatom i kao jabuka živice). Možete držati kestenje i jabuke živice dugo prije nego što se pokvari, te vrijedi ovo isprobati.

Citrusi

Svima nam je poznata činjenica da paukovi mrze citruse. Nanošenje kora citrusnog voća na mjesta gdje se paukovi često mogu naći, poput ćoškova, simsa i polica za knjige, je nevjerovatan pristup da ih se rješite. Lak za nameštaj sa mirisom limuna ih takođe može otjerati!

Duvan

Možda se čini čudno ali paukovi mrze duvan koliko i limun i kesten. Možete posuti malo mljevenog duvana na mjesta gde ih uglavnom nalazite ili možete umočiti duvan u vodu i zatim ga poprskati svuda. Istini za volju, duvan je danas prilično skup, te vjerovatno možete naći i razumniji način da kontrolišete količinu paukova u svom domu.

Menta

Paukovi mrze mentu. Lak način da držite paukove podalje od svog doma je da stavite esencijalno ulje mente u bocu sa raspršivačem i poprskate je bilo gdje u svom domu, čime takođe činite da vaš dom lijepo miriše. Ipak, najefikasnije bi bilo da kraj prozora držite malo mente, odn. nane zasađene u malu saksiju ili plastičnu čašu. Zagarantovano, bježaće kao od insekticida.

Sirće protiv paukova

Odbijanje paukova sirćetom je slično odbijanju sa mentinim uljem jer isto mješate sirće i vodu u boci sa raspršivačem i prskate po svakoj pukotini ili šupljini u svom domu.

Kedar

Kedar je izvanredna prepreka za insekte. Možete koristiti pokrivač za zagrtanje listova od kedra napolju oko ivice vaše kuće kako biste ih spriječili da uđu unutra. Ukoliko imate kovčeg ili vješalice od kedra, koristite ih u svom ormaru. Paukovi se drže podalje od mjesta gdje ima kedrovine.

Mačke

Mačke su izvanredna prepreka paucima. Ovi dlakavi drugari mogu biti izvanredni lovci i definitivno neće dopustiti pauka da se šetka po podu bez vrebanja i uspostavljanja reda.

Izvor: espreso.rs

PROČITAJTE:

Dedu, koji je u Srbiji pokrenuo neobičan biznis, svi sumnjičavo gledaju – On tvrdi da će uspjeti

Maklura – Korisno drvo čiji plod liči na narandžu!

Saznajte kako da uklonite neprijatan miris od crnog i bijelog luka

DOMAĆI JE NAJBOLJI: Ovako se pripema PRAVI HREN!

Iako mnoge domaćice odlučuju da kupe gotov, domaći hren je mnogo ukusniji, jači i bolji.

Malo uloženog truda će se sigurno isplatiti kad vaši gosti budu uživali u pravom ukusu ovog fenomenalnog dodatka uz pečenje, sarmu ili čorbu.

Potrebno je:

  • 2 veća korijena hrena (oko 200 g)
  • 1 kašičica šećera
  • vruća voda ili mlijeko
  • malo sirćeta

Priprema:

Korijen hrena  oljuštiti kao kad ljuštite šargarepu, što tanje to bolje. Zatim ga izrendati na sitno rende ili ga izblendirati u blenderu. Druga varijanta je bolja, jer nećete plakati i kijati od ljutine koju hren daje.

Hren se ne pere vodom, jer tako gubi svoju bijelu boju i ljutinu. Dovoljno je samo očistiti taj spoljni omotač.

Tako izrenadan ren staviti u teglu, dodati kašičicu šećera i preliti vrelom vodom ili mlijekom. Kad se to izmješa dodati malo sirćeta i otvorenu teglu ostaviti da malo odstoji.

Nakon toga zatvoriti tegle i poslužiti po potrebi.

Izvor: stvarukusa.rs

PROČITAJTE:

Savjeti za uspiješan uzgoj rena/hrena

SOMBORKA u teglama – Recept za zimske dane

Paradajz paprika – Provjeren recept, ova paprika dobro stoji cijelu zimu

Kako čuvati cveklu tokom zime?

Čuvanje cvekle važno je kako biste i u zimskim danima mogli uživati u ovom ukusnom i zdravom korjenastom povrću.

Cvekla je jedna od najzdravijih namirnica u svijetu. Ovo povrće često se skladišti za zimu, a mi vam donosimo savjete za pravilno čuvanje cvekle.

PROČITAJTE: Cvekla se deformisala ili je suviše mala – Evo zbog čega se to dešava

Cvekla pipada skupini korjenastog povrća koja je vrlo otporna na vanjske temperature. To znači da ju nije potrebno ni brati ni skladištiti do kasnih zimskih mjeseci. Što se tiče čuvanja cvekle, možemo je skladištiti na nekoliko različitih načina.

Prvo i najvažnije je znati da se može skladištiti samo zdravo, čisto i neoštećeno korijenje cvekle. Sve ostalo potrebno je baciti kako ne bi došlo do propadanja i truljenja.

Ono oštećeno ne morate baciti već ga što prije potrošite u kuhinji. Možete ga i zalediti, kiseliti, konzervirati ili osušiti.

PROČITAJTE: 5 grešaka zbog kojih vam je cvekla loša

Najzdravije i najbolje dijelove cvekle spremite u podrum, a bilo bi najbolje da u podrumu bude provedena dobra ventilacija.

Za skladištenje korjenastog povrća možete iskoristiti lonac ili plastičnu posudu, koje ste prethodno dobro očistili. Najbolja temperatura za dulje čuvanje cvekle iznosi od dva do pet stupnjeva Celzijusa.

Vrlo je značajno da se cvekla dobro čuva tokom zime, što omogućuje da se za ishranu koristi u svježem stanju tijekom dužeg vegetacijskog razdoblja. Kod stavljanja cvekle na čuvanje uz korijen cvekle ostavljaju se lisne drške dužine oko 2 cm.

Ukoliko je vlažnost zraka 96 – 100 %, a temperatura blizu 0 °C, tada su povoljniji uslovi za čuvanje. Ona se može uspješno čuvati 3 – 5 mjeseci, ali isto tako i do 8 mjeseci, ako je skladište hladno i raspolaže sustavom za ventilaciju. Za domaće potrebe i za manju preradu od značaja je čuvanje u objektima kao što su trapovi, podrumska skladišta, hladnjaci.

Prskanje voćaka CRVENIM ULJEM – Kako i kada se obavlja?

Zimsko prskanje vinograda i voćnjaka važno jer prevenira pojavu nekih bolesti i štetočina u toku vegetacije, a provodi se pred početak vegetacije.

Prije prskanja treba orezati voćke i ukloniti suve grane, mahovinu i lišajeve, pa tek onda temeljno okupati biljku od korijena do vrha, tako da se oprska svaka i najmanja grančica. Prskati treba po suvom danu bez vjetra i u vrijeme kada je temperatura zraka iznad 5 supnjeva C. U tu svrhu najčešće se koristi crveno ulje. Ono smanjuje i do 50 posto prskanja u vrijeme vegetacije.

Kako su sredstva za zaštitu skupa, riječ je kako o uštedi, tako i o konkretnoj koristi za vinograd ili voćnjak, jer bolja je zaštita od štetočina i bolesti, a osjetno se smanjuje uporaba otrovnih tvari u insekticidima jer je crveno ulje ekološko sredstvo. Ono se sastoji od rafiniranog parafinskog mineralnog ulja kome je pridodan bakarni spoj, a djeluje kontaktno i protektivno. Ima širok spektar djelovanja za suzbijanje uzročnika bolesti voćaka, vinove loze i povrća. Koristi se i za premazivanje rana nakon rezidbe.

RAZLIKA IZMEĐU PLAVOG I CRVENOG ULJA

Na jabučastom voću smije se koristiti do početka cvatnje, a na koštičavom voću samo za mirovanja vegetacije. Brojne rane na voćki i trsu, kroz koje se u proljeće uvlače štetočine i bolesti treba zatvoriti slojem ulja koje se sastoji od neotrovnog parafinskog ulja i bakarnog oksida.

Tako je crveno ulje tokom upotrebe zimi jednako djelotvorno kao i jaki insekticid, ali je ekološki bezopasno. Zato se uljem treba prekriti svaki dio stabla voćke ili trsa, doslovce ih okupati. Na trsu i stablu voćke zimi nastanu brojne rane od vjetra i makaza za orezivanje, a to su mjesta u koje se mogu uvući larve štetočina. Kada grane prekrijemo tankim slojem crvenog ulja, ono te štetnike uguši.

Slično djeluje i na biljne bolesti. Tanki sloj ulja obavija pupove i ne dopušta miceliju da prodre kroz spore u mladi pup. Prvo prskanje se preporučuje krajem februara, a drugo polovinom marta, jer su u tom razdoblju štetočine u najosjetljivijem stadiju razvoja. Ako uništimo uzročnike i štetnike u stadiju dok se još nisu razvili i one koji su preživjeli od protekle godine, prevenirat ćemo njihovu pojavu u predstojećoj sezoni.

Izvor: agroportal.hr

PROČITAJTE:

Kako pravilno obaviti zimsko prskanje voćnjaka

Zašto je jesenje prskanje BAKROM bitno za zdravlje VOĆAKA?

Obavezna jesenja zaštita voćnjaka – Sljedeće sezone smanjuje bolesti i do 50%

Kako pripremiti zemljište za sadnju voćaka?

S obzirom da je jesen idealno vrijeme za podizanje novih voćnjaka, u ovom periodu posebnu pažnju treba posvetiti izradi plana zasada i pripremi zemljišta za sadnju.

Proizvođači moraju imati na umu da se sve greške napravljene prilikom podizanja voćnjaka više nikada ne mogu popraviti i izazivaju smanjenje produktivnosti i ekonomsku štetu.

PROČITAJTE: Vrijeme i pravilan način sadnje voćaka!

Izrada plana podrazumijeva određivanje rednog i međurednog rastojanja, a u zavisnosti od odabrane sorte i podloge, kao i raspoložive mehanizacije. Sadnji voća predhodi i izrada sortne kompozicije, pri čemu treba voditi računa o vremenu cvjetanja , kao i odnosima oprašivanja i oplođenja pojedinih sorti.

Priprema zemljišta podrazumijeva uređenje zemljišta i obradu sa đubrenjem.

Uređenje zemljišta podrazumeva krčenje rastinja, vađenje panjeva, uklanjanje velikog kamenja, nivelaciju terena ukoliko je potrebno, uređenje puta.

Zakorovljene površine treba u drugom dijelu vegetacije tretirati herbicidima, a zatim kroz dvadesetak dana izvršiti duboko oranje.

Ukoliko se sade bujnije sorte na bujnijim podlogama , neophodno je odraditi rigolovanje zemljišta.

PROČITAJTE: Jesenje prskanje voćaka UREOM donosi krupnije i slađe plodove

Kod slabobujnih podloga nije neophodno raditi rigolovanje. Prije meliorativnog ili osnovnog đubrenja treba izvršiti analizu zemljišta.

Osnovno đubrenje se vrši neposredno pred sadnju i to u trake. Trake određuju kolci (vizirke) koje smo pobili nakon razmjeravanja redova.

Zgorilo stajsko đubrivo, i to polovina od predviđene količine, unosi se neposredno pred oranje i rastura se u trake širine 1,0-1,2 m u rednom prostoru.

Preko stajnjaka se rastura i polovina predviđene količine mineralnog đubriva i pristupa se oranju cijele površine.

Preporučena dubina oranja je do 35 cm. Ukoliko se prilikom oranja primijete larve gundelja ili žičnjaka potrebno je dodati zemljišni insekticid.

Nakon oranja potrbno je njivu istanjirati ili izfrezirati.

Neposredno pred sadnju treba unijeti preostalu količinu stajnjaka i mineralnog đubriva i freziranje samo rednog prostora, odnosno trake sa razbacanim đubrivom.

Sadnja počinje otvaranjem brazdi u pravcu pobijenih kolaca (vizirki) plugovima do dubine 20-25 cm. U pravcu redova pobijaju se kočići za koje se veže kanap na visini od 20 cm koji određuje pravac redova.

Sa korijena sadnice se odstrane sve polomljene ili oštećene grane, a zatim se korijen uranja u mješavinu svježe goveđe balege, ilovače i vode u odnosu 1:2:1.

Dubina sadnje treba da bude na istoj visini kao što su sadnice bile u rastilu. Spojno mesto treba da bude 15- 20 cm iznad zemlje.

Zemlju oko sadnice dobro ugaziti i pri tome držati sadnicu uz postavljeni kanap u pravcu reda.

Po sadnji dobro je svaku sadnicu zaliti sa po 10 l vode.

Izvor: domaćinska kuća

Količina sjemena potrebna za direktnu sjetvu povrća /TABELA/

Za sjetvu povrća se koristi svježe sjeme, a od krupnoće sjemena zavisi količina sjemena i dubina setve. Krupno seme, kao što je seme pasulja, tikve, graška, lubenice, krastavca, dinje, paškanata seje se na dubini 3–4 cm, srednje krupno seme paradajza, paprike, crnog lika na dubini 2–3 cm a sitno i vrlo sitno kao što je seme šargarepe, peršuna, salate, celera na dubini 0,5–1 cm.

Na lakšim zemljištima sije se dublje a na težim pliće. Većina povrtarskih vrsta ima sitno sjme sa čvrstom sjmenjačom ili sadrži mnogo ulja što sve usporava klijanje i produžava nicanje pa je neophodna predsetvena priprema semena.

Predsjetvena priprema sjemena podrazumijeva:

1) podgrivanje sjemena (sjeme krastavca, lubenice, dinje, crnog luka, paradajza) do 50°C uz stalno

mešanje tokom 3 h

2) kvašenje – sjeme se u vrećicama potapa u toplu vodu uz povremeno vađenje dok ne nabubri.

3) Naklijavanje sjemena između dva sloja navlažene tkanine ili papira a na temperaturi od 25°C

Navlaženo i naklijalo sjeme sije se samo u vlažno zemljište.

TABELA

Orjentaciona količina sjemena potrebna za direktnu sjetvu/sadnju

Za dezinfekciju sjemena pored temperature od oko 45°C koristi se oparak kamilice (potapanje 30 min.) fermentisani ekstrakti koprive i kalijum permanganat.

U zavisnosti od mjesta i načina proizvodnje povrće se sije u redove a najpovoljniji pravac redova je severjug koji omogućuje pravilan razvoj biljaka. Sjetva može biti ručna i mašinska koja omogućava pravilan raspored biljaka na željeno rastojanje.

Sijje se u pantljike dvorede, trorede, četvororede ili višerede. Razmak između redova je uži (10–30 cm) a između pantljika širi (35–70 cm).

Sjetva u kućice karakteristična je za krastavce, lubenicu, dinje, tikve, pasulja, paradajza ali i za sadnju krompira.

U kućice se sieju 2–5 sjemenki odnosno krtole krompira. Sjetva u omaške, iz ruke, po cijeloj površini npr. proizvodnja arpadžika ili gustog rasada na otvorenoj leji.

U organskoj njivskoj proizvodnji preporučuje se sjetva na gredice (1,2 ili 4 reda) što omogućava brzo sušenje zemljišta, olakšava međurednu obradu i ogrtanje usjeva, bolje postavljanje sistema za navodnjavanje …

Primjenjuje se i sjetva naizmeničnih redova ili naizmeničnih gredica usijeva koji se gaje kao združeni usjevi ili kao zelenišno đubrivo.

Povrće se gaji i sadnjom vegetativnih biljnih organa kao crni luk koji se proizvodi iz sitnih lukovica arpadžika, bijeli luk iz dijelova lukovice- čenova, krompir iz cijele ili isječene krtole, deljenjem bokora ili listovakarfiol, praziluk, brokola.

Izvor: Organsko povrtarstvo/psss.rs

Čubar: Zdravija zamjena za biber s ukusom majčine dušice

Vrtni čubar (Satureja hortensis) je jednogodišnja začinska i ljekovita biljka iz porodice usnača. Raste na području jugoistočne Evrope i zapadne Azije, a na području Sredozemlja se može naći kao samonikla biljka na kršnim i sunčanim planinskim obroncima. Takođe raste i uz puteve i pruge, ali na kamenitim mjestima.

Odlikuje se ravnom i vrlo razgranatom stabljikom grmolikog oblika. Ima uske i duguljaste listove, a ispod njih se razvijaju sitni cvjetovi. Biljka naraste u visinu od 30 do 40 cm.

PROČITAJTE: Lijepe mirisne i smrtonosne

Često se miješa s primorskim čubrom (Satureja montana) ili s pravim vrijeskom (Calluna vulgaris) jer se za sve ove biljke koriste nazivi vrtni ili primorski vrisak. Smatra se da su sve tri vrste sličnog sastava i djelovanja.

Najčešće se koriste vršni dijelovi, ali se može koristiti i cijela biljka. Bere se prije ili za vrijeme cvatnje, a za sušenje je najjednostavniji način odrezati stabljiku tik iznad tla, povezati u snop i sušiti obješenu na suvom, tamnom i prozračnom mjestu. Kada se osuši, sitno se isjecka i može se koristiti kao začin.

Čubar se dodaje u različita jela, a svojim ljutkastim okusom podsjeća na biber. Manje iritantno djeluje na sluznicu želuca i crijeva pa je zdraviji od bibera. Mirisom podsjeća na origano, timijan i majčinu dušicu.

PROČITAJTE: Čuvarkuća – Biljka koja štiti kuću i porodicu od požara, bolesti, zlih sila

Njegovo bitno svojstvo je da djeluje protiv nadutosti pa se dodaje u jela od graha, boba, graška i mahuna.

Koristi se i kao čaj koji dobro djeluje na probavni sistem. Blagotvoran je u liječenju proljeva, kod želučanih i crijevnih grčeva, a dobar je i za dijabetičare.

Još od antičkih vremena čubar se smatrao ljekovitom biljkom. Stari su Rimljani i Grci smatrali da je čubar afrodizijak, dok se za njegovog srodnika primorskog vrisca smatralo da ublažava seksualni nagon. U današnje se vrijeme ova primjena navodi samo kao zanimljivost.

Sije se već početkom aprila direktno na mjesto rasta. Sjeme vrlo sporo klija. Može se rasijati po vrtu ili uzgajati na gredicama, ali svakako je dobro da se u vrtu nalazi na više mjesta, pogotovo u blizini mahunarki. Voli toplinu i obilno zalijevanje tokom sušnijih perioda.

Ukoliko se čubar namjerava posaditi kao zaštita od ušiju uz bob, zbog sporog klijanja i početnog rasta potrebno ga je posijati krajem zime u zatvorenom prostoru, odnjegovati sadnice i već formirane mlade biljke prasaditi u gredicu čim prestane opasnost od mraza. Ili možete gotove sadnice kupiti početkom proljeća i posaditi direktno u vrt.

Izvor: nezavisnenovine

Kako ožiliti reznice tokom zime?

Reznice mnogih jednogodišnjih biljaka mogu da prezime, da puste korijen i budu spremne za sadnju u proljeće.

Neke biljke ste možda posadili u velike saksije ili kontejnere koji su preteški za premještanje ili ste ih posadili u zemlju. Čak i ako možete da ih premjestite, jednogodišnje biljke često ne izdrže zimu u zatvorenom prostoru. Zato je korisno na vrijeme razmnožiti biljke putem reznica. 

U jesen se mogu uzeti poludrvenaste reznice, odnosno jednogodišnji izboji koji su još pri vrhu zeleni, a pri bazi su već odrvenili i drvenaste, sa kojima se razmnožava većina listopadnih vrsta.

Reznice možete da stavite u saksije ili šolje, bez drenaže i da ih napunite vlažnim pelitom ili vermikulitom.

Stavite ih prvo na mjesto gdje ima dosta svjetla, ali ne na direktno sunce. Kasnije ih premjestite na mjesto gdje će imati jutarnje sunce.

Jedan od trikova je prekrivanje dna saksije hormonom rasta korijena, što će da potstakne njegov rast. Zatim reznicu posadite u dobro dreniranu zemlju.

Odvajanje i oživljavanje reznice sa matične biljke

Isijecite mladi rez 5-15 cm dužine ispod čvora ili ispod skupa lišća. Uklonite lišće otprilike sa pola stabljike, počevši od dna. Vodite računa da na reznicama nema nikakvih oštećenja.

Neke reznice mogu prvo da se ukorene u vodi. Drugima treba podsticaj u vidu hormona rasta korijena ili cimeta, a prije sadnje u zemlju.

Mnogi baštovani reznice prekrivaju plastičnom folijom da bi zadržali vlagu, ali to nije uvijek neophodno.

U jedan kontejner ili saksiju možete posaditi nekoliko reznica, a uzgajaju se kao sobne biljke u zatvorenom prostoru tokom hladnih zimskih mjeseci.

Reznice se sade napolju kada prođe opasnost od mrazeva. Toploljubive biljke traže da noćne temperature ne budu ispod 13 stepeni. Izdržljivije jednogodišnje biljke mogu da opstanu i na nižim temperaturama.

Putem reznica mogu da se razmnožavaju jednogodišnje i višegodišnje biljke.

Biljke poput začinskog bilja, ukrasne koprive, lijepog jove, fuksije, pelargonije dobar su izbor za uzgoj reznicama zimi. Mnoge druge biljke jednako dobro rastu na ovaj način.

Ne zaboravite da označite svaku grupu reznica, jer će vam to kasnije biti korisno kada budete planirali vrijeme sadnje narednog proljeća.

Izvor: Gardening know how

PROČITAJTE

Vratite oronulu biljku u život uz pomoć ova 3 sastojka iz kuhinje!

Kada se cvijeće unosi u kuću – 5 pravila njege i zaštite od hladnoće

Šta je znak kvarenja kiselog kupusa?

Dobar kupus, voda i dva do 2,2% soli jedino su što je potrebno za kiseljenje. Ako se to ispoštuje nema straha od kvarenja.

Berba kupusa kod nekih proizvođača počela je krajem prošlog mjeseca dok su drugi tek na početku. Svakako, i jednima i drugima slijedi period kiseljenja kupusa koji je neizostavan na trpezi u zimskom periodu. Za tu namjenu, prema riječima proizvođača i stručnjaka sa kojima smo razgovarali, najadekvatnije su autohtone sorte, a jedan od najboljih je futoški kupus.

PROČITAJTE: Znate li da se kupus može ukiseliti za samo 12 sati? Evo i kako

„To je kupus koji se najbrže ukiseli. Ima najtanji list i najslabije razvijenu nervaturu, svijetlozelene je boje, na presjeku žućkasto-zlatne, ima slabo izražen korjen i blago spljoštenu glavicu. Sadrži dosta visoku koncentraciju prirodnog šećera u sebi i time podstiče i ubrzava fermentaciju. Takođe posjeduje i zračne kanaliće u strukturi kroz koje voda i slani rastvor lako prolaze“, objašnjava proizvođač kupusa i predsjednik Udruženja „Futoški kupus“, Miroljub Janković.

Stare sorte neprevaziđene

Sa konstatacijom da su autohtone sorte najbolje za kiseljenje kupusa, saglasan je i profesor Poljoprivrednog fakulteta, Žarko Ilin, koji ističe da su stare sorte neprevaziđene jer imaju tanak list, slabo izražen centralni nerv i bočni drvenasti dio.

„S obzirom na tanku lisku i rastresitu glavicu vrlo lako se, prirodnim procesom biofermentacije, ukisele sa svega 2,2 do maksimalno 2,75% soli, s tim da ta dodatna so ukiseljenom kupusu praktično nije konzervans nego služi za izdvajanje šećera iz ćelijskog soka, te bakterije mliječnog kiselinskog vrenja u biofermentaciji prerade odnosno ukisele taj kupus koji je onda ekstra kvaliteta sa vrlo visokim sadržajem, prije svega, vitamina C“, navodi Ilin ukazujući da na domaćem tržištu ima i dosta hibrida namjenjenih za kiseljenje koji zbog jače izraženog drvenastog dijela prolaze kroz duži proces biofermentacije – i do nedjelju dana duže.

Šta je znak kvarenja kupusa?

Janković za kiseljenje koristi kupus, vodu i so i to je, napominje, jedino što je potrebno. U slučaju pripreme ribanca, voda se ne dodaje. Prilikom spremanja, stavlja dva do 2,2% soli u rastvor.

PROČITAJTE: Stari recept za kiseljenje kupusa: Ovako se neće kvariti

„Ako se odabere dobar kupus i koncentracija soli bude pravilno odrađena, nema straha od kvarenja. Bure sa kupusom treba stajati na temperaturi ispod 10 stupnjeva kako veće temperature ne bi uticale na kvarenje. Pokvaren kupus se prepoznaje po mirisu i ukusu. Postoji i skrama na vrhu bureta. Ukoliko je crne ili zelene boje i jako debela, dolazi do razvoja gljivica. Međutim ako glavica, kada se izvadi, nema čudan miris i ukus, onda je kupus dobar“, navodi ovaj proizvođač.

Dodaje da je kiseli kupus najbolje čuvati u drvenom buretu. Ukoliko takve buradi nema, drugo rješenje je da ono bude od plastike.

„Bitno je da zagađen zrak i prašina ne ulaze unutra. Ne mora biti 100 odsto i vakuum zatvaranje, međutim nije dobro da uđu prašina i insekti.“

Čekati da se temperatura stabilizuje

Prilikom kiseljenja, proizvođači najčešće griješe u količini soli koju stavljaju, ukazuje Ilin i dodaje da nerjetko ne vode računa o tome da li su temperatura i vremenski uslovi odgovarajući.

„Uglavnom griješe i u tome što ne vode računa o temperaturi. Biofermentacija zahtjeva da budu stabilne na nivou od 18 do 21, maksimum 22 stupnja i tada se kupus brzo i lako ukiseli pa shodno tome, ovaj posao ne treba započinjati dok se temperatura ne stabilizuje“, poručuje Ilin.

Dovoljno količina za kiseljenje

Ove godine, ocjenjuje, imaćemo dovoljno količina za ukiseliti i to sa odgovarajućim kvalitetom. Vremenski uslovi u prvom dijelu vegetacije nisu pogodovali razvoju kupusa zbog povišenih temperatura, ali je, nakon pada ispod 20 stupnjeva, on počeo formirati glavice i dobar prinos.

„Od kupusnjača u cjelini, pogotovo kod kupusa u ovoj fazi, može se reći da, u zavisnosti od izbora sorte odnosno hibrida i namjene proizvodnje, prinosi se kreću od 40 do 60 tona po hektaru. Kod sorti na nivou od 20 do 30 t/ha dok kod hibrida za skladištenje i čuvanje i više od 80 t/ha. Dobri vremenski uslovi u drugom dijelu proizvodne sezone omogućili su visok sadržaj suhe materije i odličan nivo šećera što znači da se kupus sada dobro kiseli.“

Problemi sa bolestima

Međutim, zbog suše u avgustu Janković je bio primoran parcelu zalijevati gotovo mjesec dana svakodnevno. Ova godina, za njegovu proizvodnju, bila je teška i zbog prisustva insekata i biljnih bolesti jer je vlažnost zraka u toku cijele sezone prelazila 50 odsto. Međutim, pravovremenom reakcijom uspio je sačuvati i rod i kvalitet.

„Pratili smo razvoj. U tretmane smo uključili preparate koji se koriste u organskoj proizvodnji, te smo trećinu tako odradili i za 30 odsto smanjili upotrebu hemije. To je uticalo na očuvanje kvaliteta i biljka će biti zdravija“, navodi naš sagovornik.

Prošle godine ostvario je prinose i do 50 tona po hektaru, a ove očekuje od 40 do 45 t/ha, što predstavlja veoma dobar rezultat.

Inače, u proizvodnju kupusa ušao je neplanirano. Porodica njegove supruge bavila se ovim te je, nakon ženidbe, kupus za njega bio isključivo hobi. Međutim, ubrzo se pretvorio u ozbiljan posao i sada iza sebe ima 30 godina iskustva u povrtarstvu.

Izvor: agroklub.ba