Naslovnica Blog Stranica 600

Korisni savjeti za sušenje i dimljenje ribe

Načini sušenja ribe – Sušenje riba može se načelno podijeliti na sušenje zrakom i dimljenje.

Sušenje zrakom

Sušenje zrakom najjednostavniji je način konzerviranja ribe. Pravilno odvijanje tog procesa zavisi o nekoliko činilaca, od kojih su najvažniji temperatura zraka, količina vlage u zraku, strujanje zraka te način obrade ribe. Temperatura zraka na kojoj ribu sušimo ovisi prvenstveno o vrsti ribe, strukturi mišićja, količini masti u ribi i načinu obrade ribe.

Za sušenje je najpogodnija slatkovodna riba, a od morskih, bijela riba s malo masnoće. Najpogodnija je riba sa čvrstom strukturom mišićja, kao što je npr. oslić, pastrmka, štuka i dr. Ako se koristi plava, masnija, riba treba koristiti niže temperature sušenja. Manji komadi ribe i cijela manja riba mogu se sušiti i na nešto višoj temperaturi.

Poznato je da je za sušenje bakalara najpogodnija temperatura oko 30° C. Na višim temperaturama na mesu dolazi do nepoželjnih promjena strukture i boje. Kod sušenja zrakom važna je obrada riba. Komadi ribe ne bi smjeli biti deblji od 4 cm. Pravilna obrada ribe preduvjet je da se ona dobro osuši.

Obrada ribe može biti jednostavna, tako da se kod čišćenja riba ne otvara od strane trbuha već s leđa uz jednu stranu kralježnice, pritom se može uz utrobu odbaciti i glava ili samo škrge. Drugi način je da se riba otvara od strane trbuha i nakon vađenja utrobe i rezanja glave izvadi se i kralježnica osim na dijelu repa.

Tako obrađena riba ima oblik leptira, pa je često zovu i leptir fileti. Nakon toga riba se opere, osuši i veže za rep, tako da visi glavom prema dolje. Tako obrađena riba može se odmah sušiti ili se može prethodno soliti. Ako se soli, tada je najbolje koristiti krupnu morsku sol. Riba se soli i slaže jedna na drugu kožom prema dolje.

Količina soli zavisi o tome hoćemo li ribu sušiti toplim ili hladnim zrakom, odnosno dimljenjem. Kod hladnog sušenja obično se riba više soli nego kod toplog dimljenja. Na količinu utrošene soli utiče i vrijeme soljenja. Odrediti tačnu količinu soli teško je i više je rezultat vlastita iskustva nego pravila. Prema nekim podatcima u literaturi, potrošnja soli može biti i do 50 posto mase ribe, što smatram vrlo velikom količinom.

Iz vlastita iskustva znam da za ukusno osoljenu pastrvu, skušu, oslića (oko 30 dag) ili šarana oko 1 kg težine mase, i uz prije opisanu obradu, treba 2 – 3 kg soli na 8 kg obrađene ribe. Vrijeme soljenja je 2 – 3 dana. Pritom se riba može opteretiti nekim utegom. Nakon soljenja ribu treba lagano uroniti u vodu sa 10 – 15 posto soli te ostaviti obješenu da se ocijedi.

Količina vlage u zraku takođe je važan čimbenik kod sušenja ribe. Optimalna relativna vlaga za sušenje ribe je 50 – 70 posto. Kod veće vlage proces odvajanja vode iz mesa ribe je sporije, a može krenuti i obrnutim smjerom, tj. da riba uvlači vlagu, posebice ako je prethodno soljena.

Strujanje zraka jedan je od najvažnijih činilaca u sušenju ribe. Brzina strujanja zraka na kojem se riba suši ovisi o svojstvima mesa ribe. Kod sporijeg strujanja zraka odvajanje vode iz mesa je sporije, pa se vrijeme sušenja produžava, a time, posebice ako su temperature više, povećava i mogućnost kvarenja mesa.

Brzina strujanja zraka vezana je i za temperaturu zraka. Kod hladnog sušenja optimalno strujanje zraka je oko 0,2 m/sek. Za masniju ribu strujanje zraka mora biti sporije nego za mršavu ribu. Kod većeg strujanja zraka iz mesa ribe se voda odvaja brzo, što onemogućava odvijanje poželjnih hemijskih procesa u samom mesu, koji dovode do karakterističnog mirisa i okusa suhe ribe.

Metode sušenja zrakom

Zavisno od temperature na kojoj se riba suši, sušenje ribe može biti hladno ili toplo.

Hladno sušenje

Osnovni uslov za hladno sušenje je da temperatura zraka ne prelazi 40° C. Optimalna temperatura je 5 – 10° C, u našim krajevima u proljeće i jesen, kad je i najpogodnije vrijeme za sušenje ribe na otvorenom. Riba se može sušiti i ljeti, ali u hladu i s većim strujanjem zraka. Za hladno sušenje može se koristiti neosoljena ili osoljena riba. Ovisno o uvjetima, sušenje traje 2 – 3 mjeseca.

Hladno sušenje najčešće se koristi za konzerviranje nemasne ribe. To su prvenstveno ribe iz roda Gadidae (bakalar, oslić i dr.). U Dalmaciji na sličan se način suše i hobotnice. Dobro osušena riba hladnim načinom može se koristiti i nekoliko mjeseci.

Toplo sušenje

Toplo sušenje riba obavlja se u prostoru sa zrakom zagrijanim iznad 100° C. Za taj način sušenja potrebne su posebno konstruirane komore. Toplim sušenjem konzerviraju se uglavnom mršave ribe, s količinom masti manjom od 3 posto. Za sušenje riba se priprema na opisani način, a za soljenje je potrebno oko 1,5 kg soli na 10 kg ribe. Soljenje traje kratko, 6 – 12 sati, nakon čega se riba ispere u vodi i ocijedi. U početku sušenja koristi se viša temperatura (120 – 140° C), koja se postupno smanjuje. Sušenje traje različito, zavisno od debljine ribe, a procjenjuje se na osnovi konzistencije i boje mesa.

Izvor: gosporadski.hr

PROČITAJTE:

Ovo je najzdravija riba na svijetu: Jedna porcija nedeljno štiti srce, snižava holesterol, popravlja memoriju!

Preporuka nutricionista: Ovo su najzdravije vrste ribe

Napravite domaću sardinu punu vitamina

3 recepta za domaći hljeb – Kao iz bakine kuhinje, mekani iznutra, hrskavi spolja

Hljeb je nezaobilazan dio skoro svakog obroka, a u svakom kraju se primjenjuju različiti recepti. Mi vam donosimo 3 recepta za ukusan domaći hljeb.

Hljeb po starinski

Potrebno: 500 grama bijelog brašna; 5 grama suvog kvasca; malo vode, malo soli.

Priprema: Ovaj hljeb umjesite kašikom, a ukoliko želite možete i rukama. Pomiješajte brašno i kvasac, dodajte punu, malu kašičicu soli. Uzmite mlaku vodu pa umjesite hljeb takve gustine da možete miješati tijesto kašikom. Ostavite da odstoji oko 40 minuta. Ukoliko ne volite da radite sa tijestom, odmah ga stavite direktno u pleh i pecite na 200 stepeni oko 20 minuta. Ili na brašnjavoj podlozi premjesite tijesto, pa prebacite u pleh i pecite.

Hljeb sa ruzmarinom

Potrebno je: 500 grama brašna + 100 grama za miješenje; 10 grama kvasca; supena kašika soli; mala kašičica šećera; mlake vode; 2 kašike sitno sjeckanog svježeg ruzmarina, 100 ml maslinovog ulja, 1 kašika sitno sjeckane majčine dušice, malo krupne morske soli, jedno jaje.

Priprema: U vodi (recimo oko 200ml) razmutite kvasac i šećer, zatim dodajte brašno, so i začine pa umjesite glatko tijesto. Dodajite pomalo vode, kako biste napravili glatko tijesto. Dodajte ulje. Umjesite još malo. Ostavite da testo naraste oko pola sata. Kada je testo odmorilo, premjesite ga na još malo brašna kako biste napravili okrugli hljeb. Prebacite tijesto u pleh i uključite rernu da se ugrije na 200 stepeni Celzijusa.
Kad se rerna ugrije, hljeb premažite sa jajetom, po vrhu pospite malo začina i krupnu morsku so. Pecite oko pola sata. Prijatno!

Hljeb bez brašna

Sastojci: 3 šolje oraha, grubo sjeckanih; pola šolje lješnika; 2 šolje sirovog badema; 2 šolje miješanog sjemena (suncokret, bundeva, lan); 5 jaja; 1/3 šolje maslinovog ulja, 1 kašičica morske soli.
Priprema: U jednoj činiji pomješajte orahe, lješnike, badem i sjemena. U drugoj činiji pomješajte jaja, maslinovo ulje i so. Zatim sjedinite sadržaj ove dvije činije. Zagrijte rernu na 160 stepeni Celzijusa i pecite hljeb oko sat vremena.

Kada se hljeb ispeče, izvadite ga iz rerne, ostavite ga da se ohladi u plehu, a zatim sjecite na kriške. Kriške držite u frižideru dok ne pojedete sve.

Izvor: stil.kurir.rs

PROČITAJTE:

Zašto je domaći hljeb bolji od kupovnog?

5 NAJVEĆIH MITOVA O HLJEBU – RAZOTKRIVAMO da li je ZAISTA toliko LOŠ?

Hljeb bez brašna – Apsolutni hit /RECEPT/

Šta je tinktura i kako je napraviti u 2 jednostavna koraka

Biljke mogu poslužiti za pripremu raznih ljekovitih pripravaka. Među najdjelotvornije pripravke spadaju tinkture. Riječ je o koncentriranom ekstraktu biljke koji je jednostavno napraviti i uzimati.

Tinktura izvlači i koncentrira sastojke biljke što je čini učinkovitim i dugotrajnijim lijekom.  Praktične su za liječenje jer se uzimaju u malim dozama.

Alkoholne i bezalkoholne tinkture

Tinkture mogu biti alkoholne ili bezalkoholne.

Alkoholne tinkture imaju dugi rok trajanja i lako ih je koristiti, a mogu se primjenjivati i unutarnje i vanjski.

Bezalkoholne tinkture su dobar izbor za one koji ne žele ili ne smiju konzumirati alkohol.

Baza za tinkturu može biti:

  • alkohol s minimalno 50 % udjela (vodka, rakija i sl.)
  • glicerin
  • sirće

Glavni sastojak tinkture su naravno biljke koje pripremate tako da ih sitno nasjeckate ili sameljete.  Možete napraviti tinkturu i od nekoliko biljaka zajedno.

1. Alkoholna tinktura

Tinkture se najčešće rade s alkoholom jer on najbolje izvlači njihova ljekovita svojstva i najduže ih čuva. Zbog toga je dobro koristiti što jači alkohol.

Prvo što trebate napraviti je ispuniti staklenku do trećine ili do pola odabranim suvim ili svježim biljem. Ako je ispunite do pola, dobićete jaču tinkturu.

Ispunite ostatak staklenke s alkoholom i pomiješajte s čistom kašikom te dobro zatvorite staklenku.

Stavite staklenku na toplo i suho mjesto te je svakog dana protresite.  Biljke mogu tako stajati od 3 sedmice do 6 mjeseci.

Procijedite tinkturu kroz gazu i čuvajte je u bočicama s kapaljkom ili u čistim staklenkama.

Savjet
Ako ne želite konzumirati alkohol, ulijte tinkturu u vruću tekućinu poput čaja tako da alkohol ispari.

2. Bezalkoholna tinktura

Umjesto alkohola, tinkturu možete pripremiti i s biljnim glicerinom. Glicerin je djelotvorniji od vode, ali manje djelotvoran od alkohola.  Slatkog i ugodnog je okusa, te ima blago umirujuće i zacjeljujuće djelovanje.

Tinkture na bazi glicerina, zvane gliceriti, obično se pripravljaju jednako kao tinkture na bazi alkohola, ali se uzima 1 dio vode na 2 dijela glicerina.

Gliceriti imaju kraće vrijeme trajanja od tinktura na bazi alkohola.

3. Sirćetna tinktura

Tinkture s sirćetom pripremaju se jednako kao i alkoholne tinkture, ali umjesto alkohola koristi se sirće bilo jabukovo, vinski ili rižin, sve osim alkoholnog.  Doziranje tinkture s sirćetom iznosi 1 supenu kašiku 5 puta dnevno.

Napravite sami neke od poznatih tinktura

Tinktura od gaveza

Tinktura od gaveza odlična je pomoć kod dubinskih bolova u mišićima, nervima i kostima, te kod natučenja i istegnuća.  Koristite je samo vanjski.

Priprema se tako da svježi nasjeckani korijena gaveza u staklenci prelijete s jakim alkoholom 2 cm iznad razine korijena.

Ostavite staklenku da stoji na suncu 3 mjeseca i nakon tog razdoblja je procijedite i koristite.

Tinktura od medvjeđeg luka

Tinktura od medvjeđeg luka idealna je za starije osobe jer pospješuje rad crijeva, liječi akutne i kronične proljeve, lijenost crijeva i zatvor.

Sa sitno nasjeckanim listovima ili lukovicama napunite bocu do grla, prelijte s 40-postotnom domaćom rakijom i ostavite na suncu najmanje tri sedmice.

Četiri puta dnevno popijte deset do petnaest kapi ove tinkture s malo vode.

Tinktura od listova divljeg luka pravi se u proljeće, kada je njegova sezona.

Tinktura od lukovica pravi se na jesen, jer tada lukovice sadrže najviše ljekovitih sastojaka.

Tradicionalna ruska tinktura protiv svih vrsta tumora

Usitnite 150 grama korijena valerijane, 50 grama muškatnog oraščića i 50 grama pupoljaka breze, prelijte s pola litre votke ili rakije te dodajte 150 grama cijelih ljuski zelenih oraha.

Pustite da odstoji deset dana na tamnom mjestu.

Uzimajte 15 kapi tinkture u 1 dcl vode, tri puta dnevno, pola sata prije obroka.

Glicerit od ruzmarina

Tinktura od ruzmarina odlična je za osobe koje pate od niskog pritiska.

1/3 staklenke ispunite s ruzmarinom, a ostatak staklenke s glicerinom pomiješanim s vodom u omjeru 2 dijela glicerina i 1 dio vode.

Nakon 3 sedmice procijedite.

Pijte u dozi od 0,5 do 1 ml u čaši mlake vode tri puta na dan, pola sata prije obroka.

Kuru provodite 3 sedmice do mjesec dana.

Izvor: alternativazavas.com

PROČITAJTE:

BIJELA LOBODA – Ljekoviti korov koji raste u našim baštama!

Čaj od hrastove kore pomaže kod raznih tegoba

ALOE VERA – Kako je koristiti na najbolji način

Svi se oduševe kada paunovi rašire svoj RASKOŠNI REP, a da li ste znali za šta im on ZAISTA SLUŽI?

Najupečaljivija odlika pauna jeste njegov raskošan rep, a prema iznenađujućim razultatima novog istraživanja, on mu prvenstveno služi da se sakrije od predatora u divljini.

Iako nam možda djeluje logično da šareno perje privlači pažnju drugih životinja, stručnjaci kažu da prirodni neprijatelji ovog ljepotana, uključujući i velike mačke, nemaju receptore za boju koji su neophodni da bi uočili rep u prirodnom okruženju, navodi se u studiji, koja je pre zvaničnog objavljivanja opisana na bioRxiv.

Paunovo perje je ljudima upečatljivo zbog živih i jarkih boja, ali to ne važi za mnoge druge sisare, kao što su tigrovi i psi lutalice, koji love ove ptice, zato što oni imaju samo dvije vrste receptora osetljivih na boje (jedan za ultraljubičastu svjetlost), a ne tri, kao ljudi, ili četiri, kao većina ptica.

Zbog toga perje paunu omogućava da se udvara ženki, a da pri tom ne zapadne za oko predatorima.

Metodama multispektralnog snimanja i analize odbijanja svjetlosnih talasa, naučnici su proučavali kako paunov rep izgleda predatorima, a kako drugim paunovima.

– Ptice sa tetrahromatskim vidom vidjele su rep okružen vegetacijom, odnosno njegove bojke i kontraste između svjetlog i tamnog na isti način kao na ranije prikazano zrelo voće. Nasuprot tome, sisari predatori s dihromatskim vidom jedva su prepoznavali boje i kontrast između svjetlog i tamnog – pišu naučnici.

Izvor: blic.rs

PROČITAJTE:

Morka – Da li uzgajate ovu neobičnu pticu

Golub prodat za 1,6 miliona evra

Pijana vjeverica jer… 2020. /VIDEO/

Kako da sačuvate kompostište preko zime

Sa vrtoglavim padom temperatura vrijeme je da razmislite u kakvom se stanju nalazi vaš kompost. Tokom ljeta ga je lako sačuvati, ali sa dolaskom zime to postaje sve teže. Podijelićemo sa vama nekoliko korisnih savjeta kako da što bolje sačuvate vaše kompostište preko zime.

Redovno zagrijavajte kompost

Kada temperatura počne da pada, pružite vašem kompostištu mješovit obrok koji sadrži jednaku količinu suve trave i opalog lišća. Pored toga, neophodno je da obrok sadrži i elemente bogate azotom kao što su trava ili kuhinjski otpaci.

Sve to isjeckajte na komadiće, ne veće od 5 centimetra. Smjesu polijte vodom da bi bila vlažna, ali nemojte pretjerati da ne bi postala gnjecava. Ako sastav vašeg komposta sadrži više suvog i opalog lišća, a manje materijala bogatog azotom, dodajte pelet lucerke ili ljudski urin. Ovi sastojci su bogati azotom.

Kada smo dobro zagrijali kompostište, potrebno je da tu toplotu zadržimo. Da biste sačuvali toplotu unutar kompostišta, umotajte ga u aluminijumsku ili samoljepljivu foliju ili ga zamotajte u najlonski džak.

Napravite mu krov

Da biste sačuvali vaš zagrijani kompost, napravite mu krov. Svrha krova je da sačuva svu toplotu i da ne dozvoli da kišnica ili snijeg prodru unutra.

Kompostište možete zaštititi tako što ćete preko njega stvaiti komad pleksiglasa ili stara vrata od tuš-kabine. Pleksiglas ili vrata tuš-kabine mogu biti dobri solarni grijači.

Ne dozvolite kompostištu da se zamrzne

Ako su temperature tokom zime previše niske ili dodajte premalo hrane, vaš kompost može da se ohladi ili čak da se zamrzne. Šta raditi u takvoj situaciji? Ne brinite!

Čim temperatura počne da raste, kompost će polako krenuti da se budi iz zimskog sna. Tokom zime redovno ga prehranjujte i to će ga održavati u životu do proljeća.

Izvor: agromedia.rs

PROČITAJTE:

Značaj komposta i kompostiranja

12 stvari koje NIKADA ne treba KOMPOSTIRATI

Česti problemi pri kompostiranju i kako ih prevazići

Kako pravilno konzumirati prepeličja jaja

Jaja japanskih prepelica nisu čudotvoran lijek koji će izliječiti svaku bolest, ali je sasvim sigurno da uzimanje jaja neće naštetiti organizmu, već naprotiv, može mu samo pomoći.

Osobe koje nisu uzimale prepeličja jaja i nisu sigurne kako će ih podnijeti, prvi dan uzimaju jedno jaje, drugi dva i sve tako do pet komada, a dalje se uzima svaki dan pet komada. Preporučuje se da se jaja uzimaju u sirovom stanju pola sata prije jela. Mogu se konzumirati umućena sa šećerom, medom, mlijekom ili sokom, zavisno po želji. Djeca mogu jesti kuvana ili pečena jaja ukoliko ih ne mogu konzumirati u sirovom stanju.

Ako jedna kura nije dovoljna, može se ponoviti ali najmanje nakon dva mjeseca. Preporučuje se godišnje uzeti dvije kure.

Kroz vijekove se, u istocnjackoj literaturi, proteže prča o korisnosti jaja japanske prepelice. Naročito su ljekovita za krvotok, srce, jetru, bubrege, želudac i mozak. Meso prepelice je u prošlosti bilo samo na kraljevskim trpezama. Danas gotovo da nema porodice u Japanu na čijem dnevnom jelovniku se ne nalaze ova jaja. Ona su veoma bogata vitaminima A, B, C, D i E, gvozdjem, fosforom, cinkom i vaznim aminokiselinama. Po svojoj hranljivosti, prepeličje jaje zamjenjuje pet kokosijih.

Jaja i meso japanske prepelice su bili neizostavni dio trpeze egipatskih faraona, a njihova ljekovitost je u Kini i Japanu već vijekovima poznata. Brojni su i pisani tragovi o pozitivnom uticaju na ljudski organizam, naročito na krv i krvotok, srce, jetru, bubrege, želudac i mozak.

U novije vrijeme su ljekovita svojstva jaja japanske prepelice ispitivali brojni naučnici iz Rusije, Engleske, Poljske i Češke i rezultati su iznenađujući: pokazala su se kao izvanredan prirodni lijek za liječenje brojnih oboljenja. Ipak, najfascinantniji eksperiment koji nedvosmisleno prikazuje veliku regenerativnu sposobnost ovih ptica iz porodice kokoši su izveli upravo oni koji su sa njihovim osobinama najduže i upoznati. Naime, prije nekoliko godina, prilikom istraživanja koje su proveli japanski naučnici, istovremeno su malom dozom radijacije ozračene kokoške i prepelice. Poslije svega mjesec dana jaja prepelice su bila potpuno zdrava, dok su kokošija zadržala radioaktivnost.

Samo ovaj podatak je dovoljno opravdanje za vjekovnu tvrdnju da je jaje japanske prepelice pravi eliksir života, ali, za svaki slučaj, evo još nekih zanimljivih činjenica: svaka prepelica u prosjeku snese jedno jaje dnevno (ukupno od 260 do 350 jaja godišnje), a da pri tom njegova težina iznosi skoro deset procenata njene ukupne težine i, ono najupečatljivije, prepelice umiru samo od starosti!

Jaja japanske prepelice su mala i pjegava, ali predstavljaju pravi eliksir života.

Ko bi trebalo da konzumira jaja japanske prepelice?

Već je rečeno da jaja japanske prepelice pozitivno djeluju na krv i krvotok, srce, jetru, bubrege, želudac i mozak pa su namjenjena onima koji imaju problema sa ovim organima, pa i u slučaju najtežih oboljenja, a preventivno mogu da ih koriste svi. Ipak, izdvojene su neke grupe za koje je terapija najpoželjnija:

  • • djeca u razvoju
  • • starije osobe
  • • bolesnici i rekonvalescenti
  • • osobe sa posebnim režimom ishrane (dijete)
  • • sportisti i fizički radnici

Izvor: nezavisne.com

PROČITAJTE:

Šta utiče na povećanje nosivosti jaja?

Razlozi zbog kojih koke ne nose jaja

Zašto je dobro jesti jaja za doručak

Potočarka je jedna od zdravijih biljaka, a rijetko ko je jede

Zaustavlja i smanjuje oksidativni stres, pročišćava krv, podstiče apetit, čisti tijelo od toksina – to su samo neke od prednosti superbiljke.

Potočarka je vrlo često zaboravljena biljka za koju stručnjaci vjeruju da je najzdravija na svijetu.

U pitanju je povrće koje sadrži brojne esencijalne vitamine i minerale kao što je željezo. Ako je vjerovati istraživanjima, ova biljka sadrži više željeza nego špinat i više vitamina C od nekih agruma.

Osim tih hranljivih materija, potočarka ima brojne zdravstvene prednosti. Naime, prema nedavnoj studiji, utvrđeno je da potočarka zaustavlja i smanjuje oksidativni stres, a također i pročišćava krv, podstiče apetit i čisti tijelo od toksina.

Mnogi ljudi piju sok od potočarke vrlo često, a preporučuje se i ispijanje razređeno sa vodom u omjeru 1: 5. Preporučena doza je jedna čaša na svakih nekoliko dana, ne više od toga, jer može doći do nuspojava.

Sok od potočarke se može primjeniti lokalno (spolja) u liječenju bilo koje vrste stanja kože i kose. Samo utrljajte sok na zahvaćena područja ili koristite sok u obliku obloge i možete konačno da riješite problem gubitka kose i mnoge kožne probleme.

Za oblogu od potočarke izlomite malo lišća ove biljke i pomiješajte sa alkoholom, a zatim nanesite smjesu na pogođena područja i zamotajte zavojem. Ostavite oblogu par sati, a zatim skinite i isperite područje hladnom vodom.

Takođe, sok od potočarke može da zaustavi rast tumora i metastaze, a neki stručnjaci tvrde da ima moć da spriječi brojne kardiovaskularne probleme i zaustavi širenje raka dojke.

Izvor: stil

PROČITAJTE:

Potočarka – Dragocjena biljka koja sadrži više vitamina C od limuna

Piskavica – Čini čuda i za žene i za muškarce

Čestoslavica – Veronika jača pamćenje, otklanja vrtoglavicu, a zovu je lijek svijeta

7 NAJOPASNIJIH OTROVNIH GLJIVA KOJE SE MOGU NAĆI KOD NAS

Jestive gljive mogu postati toksične uslijed kvarenja, zbog neadekvatnog čuvanja, kao i zbog rasta na zagađenoj podlozi. Gljive mogu biti veoma opasne po zdravlje ukoliko se beru u okolini fabrika ili puta, jer upijaju teške metale. Zato je najbolje da kupujete samo provjerene i kontrolisane proizvode i da se ne upuštate sami u potragu za gljivama.

1. Zelena pupavka (Amanita phalloides)

U većini slučajeva trovanja sa smrtnim ishodom, ona je uzrok. Dovoljno je pojesti samo jednu ovu gljivu, da se već nakon 6 do 12 sati, jave grčevi i povraćanje, a nakon 24 do 48 sati dolazi do dehidratacije, žutice, bolnih grčeva i kome. Smrtonosna je jer sadrži supstancu amatoksin, koja može da prouzrokuje prestanak rada jetre, bubrega i konačno ‒ smrt.

2. Crvena koprenka (Cortinarius Orellanus)

Problem s ovom gljivom je u tome što se simptomi javljaju tek nakon dvije nedelje. Samo 50 g ove gljive može izazvati trovanje sa smrtnim ishodom.

3. Panterovka (Amanita pantherina)

Izaziva povraćanje, proliv i halucinacije. Nakon toga nastupa koma i smrt. Smrtonosna doza je 100 svežih gljiva.

4. Muhara (Amanita muscaria)

Ova gljiva sa naših prostora toksičnija je od iste vrste u drugim dijelovima Evrope. Sadrži ibotensku kiselinu i miscimol, kao i veoma toksični muskarin, a simptomi trovanja su isti kao kod panterovke.

5. Rani hrčak ili proljećna moždanica (Gyromitra esculenta)

Ova gljiva sadrže giromitin – otrov koji je potencijalno smrtonosan u dozi od 20 mg po kilogramu tjelesne mase čovjeka. Kilogram svježih gljiva sadrži od 1.200 do 1.700 mg ovog toksina. Dobra vijest je da se ovaj otrov razlaže termičkom obradom, zamrzavanjem, pa čak i sušenjem.

6. Ružičasta šlemovka (Mycena pura)

Izaziva halucinacije, mučninu, povraćanje i proliv. Može izazvati trovanja sa smrtnim ishodom. Isto važi i za gljivu uvijaču.

7. Ludara (Boletus satanas)

Deluje na parasimpatički nervni sistem (u organima vrata, grudnog koša, digestivnim organima…), a smrtonosna doza nalazi se u 40 do 500 g svežih gljiva.

Izvor: biljeizdravlje.com

PROČITAJTE:

Proizvedena veganska koža od gljiva

ČAGA – Ljekovita gljiva poznata još i kao “DAR OD BOGA”

Roman Ostojić: Prijedorski gljivar razlikuje 84 vrste jestivih gljiva

Volite li kečap? Iznenadit ćete se koliko u njemu ima šećera

Za većinu ljudi, kečap je sastavni dodatak sendviča, hamburgera, pomrita i ostale brze hrane. Ipak, vaš omiljeni dodatak brzoj hrani je zapravo pun šećera, čak i više nego što mislite.

Jedna porcija kečapa (količina jedne supene kašike) sadrži čak četiri grama šećera, dok malo pakovanje kečapa koje se služi u restoranima brze hrane sadrži više od dva grama.

Preporučeni dnevni unos šećera je oko 10 posto ukupne količine hrane, otprilike od 50 do 60 grama, a u tu su količinu uključeni i šećeri iz slatkih namirnica, kao i voća. Najviše šećera se nalazi u gaziranim pićima, pivu, slatkišima i sokovima.

Šećer je zapravo glavni krivac za epidemiju gojaznosti u zapadnim zemljama, koja dovodi do mnogobrojnim zdravstvenih problema kao što su dijabetes i srčane bolesti.

I bez obzira na upozorenja ljekara i nutricionista o opasnostima „jednog od tri bijela zla“, čovjek u prosjeku za vrijeme života pojede oko 1,75 tona šećera.

Izvor: klix.ba
PROČITAJTE:

Pet najboljih načina sušenja cvijeća za dugotrajan kućni ukras!

Izaberite cvijeće u jutarnjim satima kada je ‘najživahnije’. Kako biste ga isušili na najbolji mogući način koristite ove stručne tehnike.

Uz pomoć mikrovalne

Isušite cvijeće za samo nekoliko minuta pomoću mikrovalne. Izaberite cvijeće koje ćete sušiti. Svaki cvijet zasebno stavljajte u zdjelu (predviđenu za mikrovalnu) te prekrijete s oko četiri šalice pijeska za mačke. Držite u mikrovalnoj na najvišoj temperaturi oko dvije do tri minute. Kada se pijesak ohladi, odvojite cvijet i nježno ga očistite od viška pijeska.

Ako želite da vam suho cvijeće izgleda kao da ste ga donijeli iz vrta, pokušajte koristiti silika-gel. Tvar koja se može pronaći u zanatskim dućanima najbolje djeluje na cvijeće poput cinije ili ruža. Polegnite cvijeće u veći spremnik ispunjen silika-gelom. U nekoliko dana do tjedan, lagano oslobodite očuvano cvijeće koje je sačuvalo jarke boje.

Prešanje

Sušenje na zraku

‘Lijeni’ način

Sušene cvijeća u vazi ne zahtijeva napor. Trebate samo staviti stabljike cvijeća u nekoliko centimetara vode i zaboraviti na njih. Nakon što sva voda ispari, cvijeće treba biti uspravno i živahno, ali suho. Hortenzije su dobar izbor za ovu metodu, jer bi se cvijeće osjetljivijih stabljika moglo presaviti. Jednostavno vazu korsitite kao stolni ukras ili uklonite cvijeće, vežite ga vrpcom i objesite na zid.

Izvor: net.hr

PROČITAJTE:

Cvijeće koje cvjeta zimi

Kada se cvijeće unosi u kuću – 5 pravila njege i zaštite od hladnoće

Najljepše jesenje cvijeće za baštu