Naslovnica Blog Stranica 595

Ovo je spisak namirnica koje definitivno nisu posne, a uporno ih jedete

Iako strogo pazimo šta jedemo, tokom posta se dogodi da ponekad konzumiramo nešto za šta nismo bili sigurni da li je životinjskog porijekla. Poznato je da post nije samo uzdržavanje od hrane, već i od loših misli i dijela, ali mnogi vjernici ne vole da dođu u situaciju da se “ogreše” hranom, naročito ako su bili uvjereni da se u potpunosti pridržavaju svih pravila.

Ovde smo, zato, da ukažemo na zablude mnogih vjernika o hrani za koju mnogi ljudi misle da je posna, ali je u stvari životinjskog porijekla. Danas, kada imamo šnicle i gulaš od soje, biljnu mast, sir i mlijeko na bazi biljnih proizvoda, posni margarin, posni eurokrem… post postaje gotovo neprimjetan. I zaista, vjernici koji počnu da proučavaju, da pažljivo čitaju sitna slova sastojaka na proizvodima, zapadaju često u nedoumice, koju hranu treba smatrati za posnu i upotrebljavati je, a koja je sumnjiva i nje se kloniti. Ispostavilo se da većina tih “biljnih imitacija mrsne hrane” zapravo nije posna.

Postan je jedino sir od soje, a većina drugih koji se tako deklarišu sadrže kazein, protein koga ima jedino u mlijeku. Veoma je važno da pročitate deklaraciju, jer i mnogi biljni sirevi mogu da sadrže neki sastojak životinjskog porijekla – kazein. Ako kupujete biljni kačkavalj, provjerite da li sadrži kazein.

Čokoladne bananice nisu posne jer se želatin, koji se nalazi unutar njih pravi od životinjskih kostiju. Isto važi i za gumene i žele-bombone.

Takođe, u mnogim pecivima i tjestenini ima jaja ili jaja u prahu, zato nije svaka testenina posna. Na primjer, hljeb se u nekim pekarama premazuje smjesom koja sadrži jaja, kako bi dobili sjaj i hrskavost.

Šokantno je i saznanje da svaka riblja pašteta nije posna, pa se i tu preporučuje da se pročita deklaracija. Mnogi misle, takođe, da je smoki kao i ostale grickalice slične smokiju posna hrana, međutim nije. On i većina ostalih sadrže mlijeko u prahu i kakao maslac, a ovi sastojci nisu posni.

Dobro obratite pažnju i na napolitanke, jer čokoladni prelivi nisu samo od kakaa, koji je postan, nego sadrži i mleko ili mleko u prahu. Takođe, alkoholna pića ne smatraju se posnim, naročito u danima kad se posti samo na vodi. Samo je vino dozvoljeno u danima kada i riba, a to je nedeljom i o velikim praznicima.

Sveštenici savetuju da je najbolje kad se u postu koristi sveža i neobrađena hrana, dakle svježe voće i povrće, koje ćete sami pripremiti, sa ili bez dodatka biljnog ulja, po vašem izboru. Margarin je u principu postan, kao i biljna mast i sve vrste zejtina. Međutim, u tom traženju posne hrane treba paziti da se ne upadne u opasnost formalizma. Umjesto da nam post bude sredstvo radi postizanja molitvenog raspoloženja i duhovnog usavršavanja, on prođe u cjepidlačenju promila nekog mliječnog proizvoda. Jer, mnogo je važnije i koliko ćemo unijeti posne hrane u organizam, nego njen hemijski sastav. Post se sastoji ne samo u određenoj hrani, već i u uzdržavanju od prejedanja. Sam tjelesni post ne doprinosi duši, ako nije vezan sa nastojanjima da se čovjek promijeni, da suzbije svoje nagone, da obuzda svoju volju i njene prohteve, a da pojača molitvu, da razbukta u sebi ljubav prema Bogu i bližnjemu, da otvori dušu svoju za praštanje i srce svoje za pomoć potrebitima.

www.alo.rs

PROČITAJTE:

Ovo je najzdravija riba na svijetu: Jedna porcija nedeljno štiti srce, snižava holesterol, popravlja memoriju!

Ribarstvo i akvakultura u Bosni i Hercegovini

Galangal: Tajlandska zamjena za đumbir kiselkastog ukusa

Galangal je veoma popularan začin u cijeloj jugoistočnoj Aziji. Posebno je omiljen kod mnogih kao dio tajlandske kuhinje. Zemlja porijekla galangala je ostrvo Hajnan u Kini.

Ovaj začin često se koristi u Indiji, Maleziji, Indoneziji, Kambodži i Vijetnamu, a dio je i kineske mješavine five spice powder. Galangal je botanički blizak đumbiru, ali se ne može koristiti kao zamjena za njega.

Postoje dvije glavne vrste galangala: greater (veliki) galangal (A. Galanga), koji potiče s Jave, i lesser (mali) galangal (A. Officinarum), porijeklom iz kontinentalnih regija južne Kine.

Aroma je blago đumbirna i opora: okus ima limunastu kiselost s mirisom koji podsjeća na pomiješanost đumbira i kardamoma.

Može stajati do dvije sedmice i takođe se može zamrznuti. Više su rasprostranjene sušene ploške ili galangal u prahu. Galangal u prahu, u dobro zatvorenoj posudi može stajati do šest mjeseci; u ploškama ili cijeli može zadržati okus najmanje godinu dana.

Konzervirani galangal može zamijeniti svježi, ali dobro ga isperite prije upotrebe.

U jugoistočnoj Aziji greater galangal se upotrebljava u karijima i složencima, u sambalima, čorbama i umacima. U Tajlandskoj kuhinji upotrebljava se u jelima u kojima bi druge azijske kuhinje upotrijebile đumbir, naročito kako bi se neutralisali mirisi ribe i morskih plodova.

Dobar je u čorbama i mnogim ljutim i kiselim potažima.

Kao i đumbir, svježi galangal lako se čisti, riba ili sjecka.

Uvijek se radije koristi svježi nego sušeni, iako se sušene ploške uvijek mogu dodati čorbama i složencima (prvo ih namačite u toploj vodi 30 minuta), a te bi ploškice trebalo izvaditi prije posluživanja, jer su neugodno drvenaste za žvakanje.

Ribani galangal i sok od limuna upotrebljavaju se za pravljenje popularnog tonika u jugoistočnoj Aziji.

Proces pripreme začina počinje sakupljanjem galangala i odvajanjem nadzemnog dijela biljke od rizoma, zatim je potrebno ukloniti gornju crvenu kožu. Pročišćeni galangal se reže u obliku pravougaonih komada dužine 5-8 cm i suši u tom stanju. Sušenje se obavlja nekoliko dana u vrlo prozračnom prostoru, potom se čuva u tom obliku ili se melje.

Izvor: nezavisne.com

PROČITAJTE:

Napravite sami ljekovito ulje od đumbira

Đumbir na vašem prozoru – Kako gajiti đumbir kod kuće

Ljekovito drvo BREZA – Čajevi i recepti za mnoge bolesti!

Breza (Betula pendula) je 10 do 25 metara visoko drvo s tankim, vitkim grančicama i bijelom glatkom korom, koja se može ljuštiti na listiće tanke poput papira. Listovi na peteljkama su koso četvrtasti ili trouglasti, zašiljeni i dvostruko pilasti. Cvjetne rese dugačke su tri do četiri cm, a razvijaju se zajedno s lišćem.

Breza je jedna od najboljih diuretskih biljaka, s jakim djelovanjem, pa utiče na eliminisanje otokaviška vode u organizmu nastalog popuštanjem snage srca, oboljenja bubrega, a ujedno vrši i dezinfekciju mokraćnih puteva.

Recepti

Čaj protiv vodene bolesti

5 g lista breze, 5 g ruzmarina, 5 g lista koprive, 10 g poljske preslice i 10 g borovnice. Jednu kašiku mješavine preliti sa dva decilitra vrele vode. Ohlađen čaj po želji zasladiti medom.

Čaj protiv reumatizma i gihta

Primjeniti istu količinu lista breze, lista koprive i kore krkavine. Čaj pripremiti i piti kao u prije navedenom receptu.

Čaj protiv bubrežnih kamenaca

Pripremiti čajnu mješavinu od lista breze, pirike, čestoslavice i vodopije. Priprema i pijenje čaja je ista kao kod čaja protiv vodene bolesti.

Proljećno čišćenje krvi

Iz stabla iscijediti pet-šest velikih kašika svježeg soka i pomiješati s kozjim mlijekom i medom, ili sa malo vina, pa piti u proljeće radi čišćenja krvi od loših sokova, pluća od sluzavosti, bubrega od pijeska, kožnih osipa i avitaminoze.

Otečena slezina

U slučaju otečene slezine piti natašte čaj od 20 g brezove kore i 10 g korijandra kuvanih u 2,5 dl bijelog vina.

Protiv upale bubrega

Potrebni su list breze (20%), biljka sitnica (5%), svila od kukuruza (15%), list borovnice (10%), vranilovka (15%), list koprive (15%) i list medvjeđeg grožđa (20%). Supenu kašiku mješavine preliti sa dva dl hladne vode, poklopiti, zagrijati do vrenja, ostaviti da odstoji sat, te procijediti. Tri puta dnevno piti po dva dl nezaslađenog čaja poslije jela.

Protiv upale prostate

Pomiješati po 30 g lista breze, medvjeđeg grožđa, preslice i 10 g cvijeta podbjela. Jednu supenu kašiku mješavine kuvati oko pet minuta u dva dl vode, poklopiti i ostaviti da stoji tri sata. Procijediti i piti mlako. To se ponovi još dva-tri puta u toku dana prije jela.

Breza je poznata još od davnina po ljekovitoj gljivi koja raste na njoj, ta gljiva se zove ČAGA.

Ljekovita svojstva ove gljive koju još nazivaju i “dar od Boga”, u Rusiji su poznate još u dvanaestom vijeku. Na njenu svjetsku popularnost uticao je ruski disident i nobelovac Aleksandar Soljzenjicin svojim romanom “Odeljenje za rak”, za koji je dobio Pulicerovu nagradu. U romanu opisuje bolnicu u kojoj je kao i ostali, u poodmakloj fazi raka poslat na lečenje. Ljekar, koji ga je liječio odlučio je da bolesnicima daje čaj od Chage koji su siromašni mještani pili jer nisu imali para za čaj, nisu oboljevali od kancera. Soljzenjicin je pobijedio bolest i živio još pedeset godina.

Danas imamo sreću da ova gljiva raste u našoj neposrednoj blizini, tačnije na Vlasini u Srbiji te je zbog toga lako dostupna i gradjanima Bosne i Hercegovine ali i drugih zemalja u okruženju.

Sve detaljnije informacije možete dobiti na broj telefona 00387 66 989 356, facebook stranici ButikChaga.

čaga

Vakumirani kiseli kupus novi proizvod zadruge Povrtlarstvo iz Semberije – U planu i izvoz na tržište Njemačke

Poljoprivredna zadruga Povrtlarstvo iz planira da uz podršku Sweden/USAID FARMA II projekta učetverostruči proizvodnju kiselog kupusa i počne nuditi finalni proizvod na domaćem i inozemnom tržištu.
Mićo Živić dobro je poznat u Bijeljini i široj Semberiji. Posljednjih desetak godina jedan je od najentuzijastičnijih proizvođača povrća, a od nedavno Poljoprivredna zadruga Povrtlarstvo, koju vodi, počela je proizvoditi i pakovati kiseli kupus koji će se prodavati u supermarketima.
– Projekt Sweden/USAID FARMA II pomogao nam je u kupovini 300 novih buradi za kiseljenje, a što je još važnije uz njihovu podršku kupili smo i mašinu za vakumsko pakovanje te vagu i štampač barkodova. To će nam omogućiti da samo ove sezone proizvedemo i upakujemo 200 tona listova kiselog kupusa i kao i cijele glavice, a ove proizvode ćemo početi prodavati na domaćem tržištu već ove godine – kaže Živić.

Nova ambalaža, nova nada

Mićo i još nekoliko poljoprivrednika osnovali su zadrugu još 2013. godine. Do 2019. godine u njen rad se uključilo 120 poljoprivrednika iz deset sela u Semberiji. Godišnje zadruga od svojih članova otkupi oko 2.000 tona povrća, od čega je 200 tona kupusa. Oni su i ranije kiselili do 50 tona kupusa, ali su ga prodavali na veliko kao poluproizvod industrijskim prerađivačima, a preostalih 150 tona su prodavali kao svježe povrće.
– Nova burad i mašina za vakumsko pakovanje omogućit će nam da učetverostručimo proizvodnju kiselog kupusa i dodamo vrijednost našem proizvodu. Ali, nastavićemo i sa proizvodnjom svježeg kupusa – kaže Živić i dodaje da za njihove farmere to znači da sada zadruzi mogu prodati gotovo dvostruko veću količinu kupusa i zaraditi više novca.
– Samo kada vide novu mašinu i burad, to našim poljoprivrednicima već šalje pozitivnu poruku. Mogu vidjeti neke nove pomake, mogu prodati više svog proizvoda, i osjećaju se kao dio nečeg novog i boljeg – nastavlja on.
Korona i nove mogućnosti
Dok je vakumirani kiseli kupus novi proizvod zadruge, njihova glavna djelatnost do sada je bila proizvodnja i prodaja svježeg povrća lancima supermarketa. Također su izvozili oko 25%u Hrvatsku, Sloveniju, Austriju, Njemačku i Češku.
– Sada se fokusiramo na kupus, ali paralelno pokušavamo vakumirati i svježe povrće i nuditi ga na tržištu. S obzirona to da je pandemija svuda oko nas, vjerujemo da će ljudima biti draže da kupuju vakumirano povrće koje nisu dirali svi ostali koji dolaze u supermarkete. Vjerujem da tu imamo novu tržišnu nišu pa sada testiramo kako različito povrće reaguje na vakum pakovanje – objašnjava Živić.
Kiseli kupus koji zadruga proizvede prodavat će se na lokalnom tržištu, ali kako Mićo kaže, upite o svom proizvodu dobili su i iz inostranstva. – Mislim da imamo dobre izglede da uskoro počnemo izvoziti u Njemačku. –
– Ova godina je bila teška godina, nema sumnje. Međutim, bilo je i dobrih pomaka. Dok smo u 2019. izvezli 25% naših proizvoda, u 2020. izvoz je išao i do 40% – kaže Živić i dodaje da će njihova proizvodnja kiselog kupusa i drugog vakumiranog povrća vjerojatno rasti u godinama koje dolaze.
– Jedno je sigurno, ove zime neće nedostajati kiselog kupusa u Bosni i Hercegovini. To je također dobra vijest znajući koliko ljudi ovdje vole jesti sarme i kisele salate. Gotovo da nema novogodišnje gozbe bez te dvije strvari – zaključuje.

Zimska rezidba vinove loze

Vinogradari znaju za legendu koja kaže da je koza brsteći prva „orezala“ vinovu lozu. Naredne godine ljudi su primjetili da su te loze dale bolji i kvalitetniji rod.

Osnovni cilj i zadatak zimske rezidbe vinove loze je obezbjeđivanje planiranog prinosa i kvaliteta grožđa. Takođe, stvara se i održava odgovarajući uzgojni oblik i odbacuju se suvi dijelovi čokota. Zimska rezidba doprinosi uspostavljanju povoljnog odnosa između rasta i razvića pojedinih organa vinove loze.

Kod vinove loze, rodna loza je jednogodišnji lastar koji se nalazi na dvogodišnjoj lozi. U osnovi jednogodišnjeg lastara primjećuju se kružni nabori, ova vrsta nabora se naziva spavajuća okca. Spavajuća okca su nerodna i ne uzimaju se u obzir pri redovnoj rezidbi. Iznad spavajućih okaca, pri osnovi lastara nalaze se jedno ili dva okca koja su nešto krupnija od njih i nazivaju se crna okca. Po pravilu crna okca su nerodna i ne uzimaju se u obzir pri planiranju prinosa. Prava ili zimska okca su rodna okca, ona se nalaze na jednogodišnjem lastaru na svakom koljencu, i to iznad ožiljka od otpale lisne drške. Ožiljak od otpale lisne drške služi kao orijentir prilikom redovne rezidbe i određivanja koliko okaca ćemo ostaviti na lastaru.

Pri obavljanju rezidbe uvijek moramo razmišljati o rezidbi sljedeće godine, ostavljajući odgovarajuće elemente na čokotu. Kakva će biti rezidba zavisi od sorte, odnosno gdje sorta formira najveći broj rodnih okaca po dužini lastara, dakle rezidba vinove loze je sortno specifična. Tako npr. sorte sa Balkana i iz bazena Crnog mora formiraju okca bliže osnovi, pa se kod njih se većinom primjenjuje kratka rezidba.

Duga i mješovita rezidba se primjenjuje kod sorti čija su donja okca slabije rodnosti, a to je slučaj sa većinom zapadno – evropskih sorti. U godinama sa manje padavina tokom proljeća i ljeta, rodna okca smještena su bliže osnovi lastara i treba primjeniti kraću rezidbu. U kišnim godinama rodna okca se razvijaju dalje od osnove, pa treba primijeniti nešto dužu rezidbu.

Rezidba jednogodišnjeg lastara se obavlja tako da se on oreže 1 do 2 cm iznad okca, i to ukoso na suprotnu stranu od okca. Na taj način se sprečava curenje vode i soka od suzenja po okcu, koji bi se zbog toga mogao smrznuti ili istrunuti.

Kod nas su zastupljena uglavnom dva uzgojna oblika.

Kordunica (Cordon), preporučuje se za sorte koje zahtjevaju kratku rezidbu, odnosno za one sorte koje imaju donja okca visoke rodnosti. Kordunica je uzgojni oblik koji se sastoji od stabla , jednog ili dva kraka na kojima su raspoređeni rodni čvorovi, u kojima se vrši rezidba na kondire. U svakom rodnom čvoru se ostavlja po jedan ili dva kondira od po 2-3 okca.

Gijov uzgoj (Guyot), sastoji se od luka i kondira. Prošlogodišnji luk koji je donio rod se uklanja do osnove, a sa prošlogodišnjeg kondira donji lastar režemo na kondir od 2 okca, a lastar koji je u višem položaju režemo na luk 8-12 okaca, koji kasnije vežemo za žicu.

Rezidbu treba obaviti u periodu potpunog mirovanja vinove loze. Istraživanja su pokazala da rezidba izvedena neposredno posle opadanja lišća ili neposredno prije kretanja vegetacije utiče na kasnije sazrijevanje grožđa, kao i slabiji porast lastara. U agroekološkim i klimatskim uslovima juga Hercegovine, rezidba vinove loze se obavlja od decembra do kraja februara mjeseca. U sjevernijim, odnosno kontinentalnim područjima, rezidba se obavlja od kraja februara i tokom marta mjeseca.

Autor: Igor Tomašević

Izvor: pssrs.net

PROČITAJTE:

Kako orezati vinovu lozu u ljeto i zašto je to važno?

Kada je najbolje saditi vinovu lozu?

Kako đubriti vinovu lozu u jesen

Čim čuju muziku, neki psi počnu da zavijaju – Evo i zašto!

Čim čuju muziku, neki psi počnu da zavijaju, kao da pokušavaju da oponašaju pjevanje ili sam zvuk muzike.

Pseće zavijanje na zvuk neke melodije je zapravo način komunikacije, kako kažu stručnjaci, jer ih muzika može asocirati na zavijanje drugih pasa.

Ako ste ikada čuli kad jedan pas počne da zavija, pa počne i drugi i treći i stvori se prava lančana reakcija „horskog“ zavijanja, onda ste svjedočili takvom načinu komuniciranja pasa.

„Razlog zbog kojeg psi zavijaju na muziku može se potražiti i u davnoj, davnoj prošlosti, kada je još nepripitomljeni pas živio kao vuk. Vukovi u divljini međusobno komuniciraju upravo zavijanjem, a koriste ga malo drugačije nego psi. Kako se visoka frekvencija zavijanja može čuti na velikim udaljenostima, jedan vuk će drugom vuku na taj način otkriti svoj položaj – to je neka vrsta vučjeg dži-pi-esa (GPS-a). Ako je čopor raštrkan po divljini, zavijanje može da im pomogne da se ponovno okupe“, kažu naučnici, prenosi Petmagazine.

Izvor: nezavisne.com

PROČITAJTE:

Pas nevjerovatne snage, odan zaštitnik porodice i djece – Ako imate ovog psa, imate i sigurnost!

Psi mogu prepoznati lošu osobu

Signali koje pas daje prije nego što vas napadne i ujede: Ovo je prvi znak upozorenja!

Neem biljka – Čuvar zdravlja i ljepote

Indijski ljiljan ili neem je biljka koja je sastavni deo ajurvedske medicine i može biti od velike koristi kad je u pitanju nega kose i kože kao i poboljšanje opšteg zdravlja. Upoznajte biljku neem.

NAJSIGURNIJI način rezidbe – Ostavljanje pupoljka na kretanje

Rezidba kao kao najvažnija pomotehnička operacija veoma je važna za kvalitet i količinu prinosa. Rezidbu treba shvatiti ozbiljno, jer od nje zavisi prinos naredne sezone, a prije početka posla treba ustanoviti potencijalnu rodnost.

Kojim intenzitetom orezati voćno stablo je pitanje na koje svaki voćar mora dati što precizniji odgovor. Svjedoci smo da nijedna proizvodna godina ne liči na predhodnu i da se uslovi u kojima se biljke razvijaju i plodonose od godine do godine veoma razlikuju.

Otuda je praktično nemoguće standardizovati način i intenzitet rezidbe koji bi bio nepromenjiv. Zato je od velike važnosti da se prije početka rezidbe ustanovi potencijalna rodnost, odnosno stepen diferencijacije rodnih elemenata. Osnovne pokazatelje rodnosti možemo ustanoviti još u jesen pregledom cvjetnih pupoljaka, ali za to su nam potrebne lupe jačeg uvećanja ili binokulari i naravno dobro poznavanje građe cvjetnih začetaka.

Jedan od najprostijih, ali i najsigurnijih načina za to je stavljanje pupoljaka na kretanje. Ova metoda se izvodi tako što se na 3-4 nedelje pre planiranog početka rezidbe (obično sredinom januara) uzmu uzorci 2 i 3- godišnjih rodnih grana sa svake sorte posebno i stave u posude sa vodom tako da presjeci budu uronjeni par centimetara u vodu. Posude se ostave da stoje na sobnoj temperaturi (22-25°C) uz redovno mijenjanje vode i povremeno zanavljanje presjeka.

Nakon 15-20 dana iz rodnih pupoljaka razviće se cvetovi čijim pregledom možemo ustanoviti da li su u njima prisutni svi rodni elementi (tučak, plodnik, prašnici), koji je prosečan broj cvetova u cvastima i broj cvasti na rodnim granama, kao i njihovu krupnoću koja nam ukazuje na rezervu hraniva koja direktno može uticati na stepen oplodnje i budući rod.

Ukoliko smo pregledom ustanovili neke manjkavosti u pogledu pobrojanih parametara ili pak nedovoljan broj cvjetova, rezidbu treba usmjeriti ka ostavljanju većeg broja rodnih grana uz favorizovanje onog tipa rodnih grana na kojima smo uočili veći procenat kvalitetnijih cvjetova. I obratno, ako je stepen diferencijacije dobar i sa izraženom energijom cvjetanja, rezidba može biti intenzivnija ali uz potpuno poštovanje pravila sortne rezidbe.

Autor: Momir Nedić, dipl.inž.

Izvor: Poljoprivredne stručne i savetodavne službe

PROČITAJTE:

5 najboljih makaza za orezivanje voća po mišljenju iskusnih članova voćarskih facebook grupa

Orezivanje voćaka u samo 3 koraka!

Da li je bolje orezati voće početkom zime ili kasnije?

Koji sistem gajenja lijeske donosi najveće prinose?

Treba rješiti pitanje koji sistem gajenja lijeske daje najveće prinose. Sigurno da podneblje uglavnom odlučuje koji sistem gajenja izabrati. Za prinos od 4 tone ploda u ljusci sa jednog hektara treba dobro razmisliti o obliku gajenja lijeske.

Sistemi gajenja lijeske – U Italiji, postojbini gajenja plantažnog lešnika, tokom istorije definisano je nekoliko sistema gajenja lijeske, shodno klimatskim i topografskim uslovima gajenja u različitim italijanskim pokrajnama. Danas su jasno definisani uzgojni oblici lijeske u Italiji:

Forma žbuna

Specifična je za lijeskare koji su podignuti u oblasti Piemonte i naročito u oblasti Alto-Adige, gde u jesen posađeni izdanci pa zatim prekraćeni do zemlje ili na visini 2 živa pupoljka (10-15 cm), tokom proljeća produkuju masu novoizbilih izdanaka. Shodno protokolu o formiranju žbuna, od izbilih izdanaka odaberu se oni najrazvijeniji i pravilno raspoređeni u prostoru koji formiraju žbun sa 5-6 grana. Ovaj sistem gajenja je jednostavan za podizanje, ali je problematičan po pitanju mehanizovanog uklanjanja novoizbilih izdanaka oko osnove samog žbuna. Ovakav uzgojni oblik se generalno primjenjuje u zasadima lociranim na većim nadmorskim visinama i na manje plodnim zemljištima.

Forma niske stablašice vaze

Ovaj sistem gajenja ima krunu izdignutu od zemlje na visini 30-40 cm. On omogućava, za razliku od žbuna, lako izvođenje mehanizovane operacije uklanjanja izdanaka u neposrednoj blizini osnove žbuna. U jesen posađeni izdanak se prekrati na visinu 30-60 cm, a sljedeće godine se odabere 4-5 bujnih bočnih razgranavanja, pravilno raspoređenih u obliku vaze, za formiranje buduće vazolike krune stabla. Ovaj uzgojni oblik podmiruje potrebe biljke za vegetativnim razvijanjem peharaste krune, s jedne strane, i mehanizovanim uklanjanjem izdanaka s druge strane.

Kotlasta kruna

Ovo je uzgojna forma sa jednim stablom koja je razvijena naročito u oblastima Alessandria i Asti tokom 90-ih godina prošlog vijeka. Ona ima specifičnu formu oblikovanja: predstavljena je deblom na čijem je vrhu kruna formirana od 3-4 ramene grane. Formira se tako što se posađeni izdanak prekrati na visinu 70-80 cm, a potom se odaberu najbolje pozicionirani izboji koji će formirati pravilnu kotlastu krunu.

Ovaj uzgojni oblik naročito je pogodan za ravne terene gdje se većina operacija obavlja mehanizovano. Ipak, ovaj oblik zahtjeva više vremena i fizičkog rada za formiranje krune putem rezidbe od prethodno opisanih sistema gajenja. S obzirom na imperativ obnove rodnosti krune lijeske formirane od izdanaka na svakih 15 godina, u uslovima cikličnog opadanja njene rodnosti, proizvođačima u Srbiji se za postizanje redovnih i visokih prinosa od preko 4 t/ha ploda u ljusci prioritetno preporučuje gajenje lijeske u vidu žbuna. Mehanizovano uklanjanje mladih izdanaka tehnološki je već rješeno upotrebom specifičnih kosačica u Italiji, uz manju korekciju primjenom živog ljudskog rada.

Mr Dejan Marinković

Izvor: agroinfonet.com

PROČITAJTE:

Podizanje zasada LIJESKE na pravi način!

Ovo je sorta lješnika sa stalnim prinosom i visokim kvalitetom ploda!

Ovo morate znati ako planirate uzgoj lješnika!

Kako da gajite stubaste jabuke?

Jabuka stubastog tipa rasta privlači pažnju duži niz godina kako oplemenjivača,  tako i proizvođača-amatera. Posljednjih godina sve je više interesovanja voćara amatera za jabukama stubastog tipa. Stubaste forme jabuka koriste se isključivo u dekorativne svrhe. Rodonačelnik ovih sorti jeste sorta „vajdžek“ (Wijcik) koja je otkrivena još 1969.godine u Kanadi kao spontani mutant sorte „mekintoš“ (McIntosh).

Stubaste jabuke se odlikuju vrlo slabom bujnošću i omogućuju vrlo gustu sadnju. Pogodne su za gajenje kao ukrasne biljke na okućnici, pa čak i u većim saksijama. Voćke se gaje bez naslona sa rastojanjem u redu 50 cm, a između redova oko 120 cm (ukoliko se sade u sistemu višereda, dvored ili trored).

Njihova osnovna karakteristika je da formiraju uspravnu kordunicu koja se prirodno ne grana. Međutim, to dosta zavisi od podloge na kojoj su kalemljeni. Treba je gajiti na slabo bujnoj podlozi M9 ili M26. Nerjetko se mogu sresti i stubaste jabuke na srednje bujnoj podlozi MM106. Stubaste jabuke na takvoj podlozi mogu biti znatno bujnije od potrebnog, jer znaju da narastu veoma visoko i da formiraju nešto bujnije bočne ljetoraste, a to se može negativno odraziti na rodnost (naročito na plodnijem zemljištu i pri dosta zalivanja).

Rod donose na kratkim rodnim grančicama koje su raspoređene duž cijele kordunice. Pokazuje minimalne potrebe za rezidbom koja se svodi na prorjeđivanje cvjetnih pupoljaka skraćivanjem rodnih grančica i uklanjanje ili prekraćivanje sporadično obrazovanih ljetorasta dužih od 10 cm.

Naime, jednogodišnje grane dužine preko 10 cm se u potpunosti uklanjaju ukoliko se formiraju na rodnim elementima gdje su se formirale i kratke rodne grančice. Međutim, ukoliko na rodnom elementu nema drugih kraćih rodnih grančica ili se ove duge jednogodišnje grane obrazuju direktno na vodilici (glavnom stablu) onda se prekraćuju na 5-8 cm, kako ne bi došlo do ogoljavanja.

Stubaste jabuke nema karakteristiku obrazovanja bujnih ljetorasta, izuzev ako to nije nečim isprovocirano (prekraćivanjem kordunice, njenim oštećenjem ili pri ranije pomenutom bujnijem porastu). Sve radne operacije obavljaju se sa zemlje obzirom da visina voćaka obično ne prelazi 3 m. Međutim, visina kordunice zavisiće i od bujnosti podloge (M9, M26 ili MM106). Na pomenutoj MM106 ili obilnom đubrenju i navodnjavanju, može porasti i znatno više.

Na stvaranju sorti jabuke stubastog tipa rasta radi se i u Srbiji, pa su tako stvorene neke vrlo atraktivne selekcije ovog tipa crvenog, žutog i zeleno obojenog ploda.

Izvor: domacinskakuca.rs

PROČITAJTE:

Sve o uzgoju mušmule

Patuljasto voće – Uzgoj i njega

Korisni principi u rezidbi jabuke