Naslovnica Blog Stranica 595

Kako da sačuvate kompostište preko zime

Sa vrtoglavim padom temperatura vrijeme je da razmislite u kakvom se stanju nalazi vaš kompost. Tokom ljeta ga je lako sačuvati, ali sa dolaskom zime to postaje sve teže. Podijelićemo sa vama nekoliko korisnih savjeta kako da što bolje sačuvate vaše kompostište preko zime.

Redovno zagrijavajte kompost

Kada temperatura počne da pada, pružite vašem kompostištu mješovit obrok koji sadrži jednaku količinu suve trave i opalog lišća. Pored toga, neophodno je da obrok sadrži i elemente bogate azotom kao što su trava ili kuhinjski otpaci.

Sve to isjeckajte na komadiće, ne veće od 5 centimetra. Smjesu polijte vodom da bi bila vlažna, ali nemojte pretjerati da ne bi postala gnjecava. Ako sastav vašeg komposta sadrži više suvog i opalog lišća, a manje materijala bogatog azotom, dodajte pelet lucerke ili ljudski urin. Ovi sastojci su bogati azotom.

Kada smo dobro zagrijali kompostište, potrebno je da tu toplotu zadržimo. Da biste sačuvali toplotu unutar kompostišta, umotajte ga u aluminijumsku ili samoljepljivu foliju ili ga zamotajte u najlonski džak.

Napravite mu krov

Da biste sačuvali vaš zagrijani kompost, napravite mu krov. Svrha krova je da sačuva svu toplotu i da ne dozvoli da kišnica ili snijeg prodru unutra.

Kompostište možete zaštititi tako što ćete preko njega stvaiti komad pleksiglasa ili stara vrata od tuš-kabine. Pleksiglas ili vrata tuš-kabine mogu biti dobri solarni grijači.

Ne dozvolite kompostištu da se zamrzne

Ako su temperature tokom zime previše niske ili dodajte premalo hrane, vaš kompost može da se ohladi ili čak da se zamrzne. Šta raditi u takvoj situaciji? Ne brinite!

Čim temperatura počne da raste, kompost će polako krenuti da se budi iz zimskog sna. Tokom zime redovno ga prehranjujte i to će ga održavati u životu do proljeća.

Izvor: agromedia.rs

PROČITAJTE:

Značaj komposta i kompostiranja

12 stvari koje NIKADA ne treba KOMPOSTIRATI

Česti problemi pri kompostiranju i kako ih prevazići

Kako pravilno konzumirati prepeličja jaja

Jaja japanskih prepelica nisu čudotvoran lijek koji će izliječiti svaku bolest, ali je sasvim sigurno da uzimanje jaja neće naštetiti organizmu, već naprotiv, može mu samo pomoći.

Osobe koje nisu uzimale prepeličja jaja i nisu sigurne kako će ih podnijeti, prvi dan uzimaju jedno jaje, drugi dva i sve tako do pet komada, a dalje se uzima svaki dan pet komada. Preporučuje se da se jaja uzimaju u sirovom stanju pola sata prije jela. Mogu se konzumirati umućena sa šećerom, medom, mlijekom ili sokom, zavisno po želji. Djeca mogu jesti kuvana ili pečena jaja ukoliko ih ne mogu konzumirati u sirovom stanju.

Ako jedna kura nije dovoljna, može se ponoviti ali najmanje nakon dva mjeseca. Preporučuje se godišnje uzeti dvije kure.

Kroz vijekove se, u istocnjackoj literaturi, proteže prča o korisnosti jaja japanske prepelice. Naročito su ljekovita za krvotok, srce, jetru, bubrege, želudac i mozak. Meso prepelice je u prošlosti bilo samo na kraljevskim trpezama. Danas gotovo da nema porodice u Japanu na čijem dnevnom jelovniku se ne nalaze ova jaja. Ona su veoma bogata vitaminima A, B, C, D i E, gvozdjem, fosforom, cinkom i vaznim aminokiselinama. Po svojoj hranljivosti, prepeličje jaje zamjenjuje pet kokosijih.

Jaja i meso japanske prepelice su bili neizostavni dio trpeze egipatskih faraona, a njihova ljekovitost je u Kini i Japanu već vijekovima poznata. Brojni su i pisani tragovi o pozitivnom uticaju na ljudski organizam, naročito na krv i krvotok, srce, jetru, bubrege, želudac i mozak.

U novije vrijeme su ljekovita svojstva jaja japanske prepelice ispitivali brojni naučnici iz Rusije, Engleske, Poljske i Češke i rezultati su iznenađujući: pokazala su se kao izvanredan prirodni lijek za liječenje brojnih oboljenja. Ipak, najfascinantniji eksperiment koji nedvosmisleno prikazuje veliku regenerativnu sposobnost ovih ptica iz porodice kokoši su izveli upravo oni koji su sa njihovim osobinama najduže i upoznati. Naime, prije nekoliko godina, prilikom istraživanja koje su proveli japanski naučnici, istovremeno su malom dozom radijacije ozračene kokoške i prepelice. Poslije svega mjesec dana jaja prepelice su bila potpuno zdrava, dok su kokošija zadržala radioaktivnost.

Samo ovaj podatak je dovoljno opravdanje za vjekovnu tvrdnju da je jaje japanske prepelice pravi eliksir života, ali, za svaki slučaj, evo još nekih zanimljivih činjenica: svaka prepelica u prosjeku snese jedno jaje dnevno (ukupno od 260 do 350 jaja godišnje), a da pri tom njegova težina iznosi skoro deset procenata njene ukupne težine i, ono najupečatljivije, prepelice umiru samo od starosti!

Jaja japanske prepelice su mala i pjegava, ali predstavljaju pravi eliksir života.

Ko bi trebalo da konzumira jaja japanske prepelice?

Već je rečeno da jaja japanske prepelice pozitivno djeluju na krv i krvotok, srce, jetru, bubrege, želudac i mozak pa su namjenjena onima koji imaju problema sa ovim organima, pa i u slučaju najtežih oboljenja, a preventivno mogu da ih koriste svi. Ipak, izdvojene su neke grupe za koje je terapija najpoželjnija:

  • • djeca u razvoju
  • • starije osobe
  • • bolesnici i rekonvalescenti
  • • osobe sa posebnim režimom ishrane (dijete)
  • • sportisti i fizički radnici

Izvor: nezavisne.com

PROČITAJTE:

Šta utiče na povećanje nosivosti jaja?

Razlozi zbog kojih koke ne nose jaja

Zašto je dobro jesti jaja za doručak

Potočarka je jedna od zdravijih biljaka, a rijetko ko je jede

Zaustavlja i smanjuje oksidativni stres, pročišćava krv, podstiče apetit, čisti tijelo od toksina – to su samo neke od prednosti superbiljke.

Potočarka je vrlo često zaboravljena biljka za koju stručnjaci vjeruju da je najzdravija na svijetu.

U pitanju je povrće koje sadrži brojne esencijalne vitamine i minerale kao što je željezo. Ako je vjerovati istraživanjima, ova biljka sadrži više željeza nego špinat i više vitamina C od nekih agruma.

Osim tih hranljivih materija, potočarka ima brojne zdravstvene prednosti. Naime, prema nedavnoj studiji, utvrđeno je da potočarka zaustavlja i smanjuje oksidativni stres, a također i pročišćava krv, podstiče apetit i čisti tijelo od toksina.

Mnogi ljudi piju sok od potočarke vrlo često, a preporučuje se i ispijanje razređeno sa vodom u omjeru 1: 5. Preporučena doza je jedna čaša na svakih nekoliko dana, ne više od toga, jer može doći do nuspojava.

Sok od potočarke se može primjeniti lokalno (spolja) u liječenju bilo koje vrste stanja kože i kose. Samo utrljajte sok na zahvaćena područja ili koristite sok u obliku obloge i možete konačno da riješite problem gubitka kose i mnoge kožne probleme.

Za oblogu od potočarke izlomite malo lišća ove biljke i pomiješajte sa alkoholom, a zatim nanesite smjesu na pogođena područja i zamotajte zavojem. Ostavite oblogu par sati, a zatim skinite i isperite područje hladnom vodom.

Takođe, sok od potočarke može da zaustavi rast tumora i metastaze, a neki stručnjaci tvrde da ima moć da spriječi brojne kardiovaskularne probleme i zaustavi širenje raka dojke.

Izvor: stil

PROČITAJTE:

Potočarka – Dragocjena biljka koja sadrži više vitamina C od limuna

Piskavica – Čini čuda i za žene i za muškarce

Čestoslavica – Veronika jača pamćenje, otklanja vrtoglavicu, a zovu je lijek svijeta

7 NAJOPASNIJIH OTROVNIH GLJIVA KOJE SE MOGU NAĆI KOD NAS

Jestive gljive mogu postati toksične uslijed kvarenja, zbog neadekvatnog čuvanja, kao i zbog rasta na zagađenoj podlozi. Gljive mogu biti veoma opasne po zdravlje ukoliko se beru u okolini fabrika ili puta, jer upijaju teške metale. Zato je najbolje da kupujete samo provjerene i kontrolisane proizvode i da se ne upuštate sami u potragu za gljivama.

1. Zelena pupavka (Amanita phalloides)

U većini slučajeva trovanja sa smrtnim ishodom, ona je uzrok. Dovoljno je pojesti samo jednu ovu gljivu, da se već nakon 6 do 12 sati, jave grčevi i povraćanje, a nakon 24 do 48 sati dolazi do dehidratacije, žutice, bolnih grčeva i kome. Smrtonosna je jer sadrži supstancu amatoksin, koja može da prouzrokuje prestanak rada jetre, bubrega i konačno ‒ smrt.

2. Crvena koprenka (Cortinarius Orellanus)

Problem s ovom gljivom je u tome što se simptomi javljaju tek nakon dvije nedelje. Samo 50 g ove gljive može izazvati trovanje sa smrtnim ishodom.

3. Panterovka (Amanita pantherina)

Izaziva povraćanje, proliv i halucinacije. Nakon toga nastupa koma i smrt. Smrtonosna doza je 100 svežih gljiva.

4. Muhara (Amanita muscaria)

Ova gljiva sa naših prostora toksičnija je od iste vrste u drugim dijelovima Evrope. Sadrži ibotensku kiselinu i miscimol, kao i veoma toksični muskarin, a simptomi trovanja su isti kao kod panterovke.

5. Rani hrčak ili proljećna moždanica (Gyromitra esculenta)

Ova gljiva sadrže giromitin – otrov koji je potencijalno smrtonosan u dozi od 20 mg po kilogramu tjelesne mase čovjeka. Kilogram svježih gljiva sadrži od 1.200 do 1.700 mg ovog toksina. Dobra vijest je da se ovaj otrov razlaže termičkom obradom, zamrzavanjem, pa čak i sušenjem.

6. Ružičasta šlemovka (Mycena pura)

Izaziva halucinacije, mučninu, povraćanje i proliv. Može izazvati trovanja sa smrtnim ishodom. Isto važi i za gljivu uvijaču.

7. Ludara (Boletus satanas)

Deluje na parasimpatički nervni sistem (u organima vrata, grudnog koša, digestivnim organima…), a smrtonosna doza nalazi se u 40 do 500 g svežih gljiva.

Izvor: biljeizdravlje.com

PROČITAJTE:

Proizvedena veganska koža od gljiva

ČAGA – Ljekovita gljiva poznata još i kao “DAR OD BOGA”

Roman Ostojić: Prijedorski gljivar razlikuje 84 vrste jestivih gljiva

Volite li kečap? Iznenadit ćete se koliko u njemu ima šećera

Za većinu ljudi, kečap je sastavni dodatak sendviča, hamburgera, pomrita i ostale brze hrane. Ipak, vaš omiljeni dodatak brzoj hrani je zapravo pun šećera, čak i više nego što mislite.

Jedna porcija kečapa (količina jedne supene kašike) sadrži čak četiri grama šećera, dok malo pakovanje kečapa koje se služi u restoranima brze hrane sadrži više od dva grama.

Preporučeni dnevni unos šećera je oko 10 posto ukupne količine hrane, otprilike od 50 do 60 grama, a u tu su količinu uključeni i šećeri iz slatkih namirnica, kao i voća. Najviše šećera se nalazi u gaziranim pićima, pivu, slatkišima i sokovima.

Šećer je zapravo glavni krivac za epidemiju gojaznosti u zapadnim zemljama, koja dovodi do mnogobrojnim zdravstvenih problema kao što su dijabetes i srčane bolesti.

I bez obzira na upozorenja ljekara i nutricionista o opasnostima „jednog od tri bijela zla“, čovjek u prosjeku za vrijeme života pojede oko 1,75 tona šećera.

Izvor: klix.ba
PROČITAJTE:

Pet najboljih načina sušenja cvijeća za dugotrajan kućni ukras!

Izaberite cvijeće u jutarnjim satima kada je ‘najživahnije’. Kako biste ga isušili na najbolji mogući način koristite ove stručne tehnike.

Uz pomoć mikrovalne

Isušite cvijeće za samo nekoliko minuta pomoću mikrovalne. Izaberite cvijeće koje ćete sušiti. Svaki cvijet zasebno stavljajte u zdjelu (predviđenu za mikrovalnu) te prekrijete s oko četiri šalice pijeska za mačke. Držite u mikrovalnoj na najvišoj temperaturi oko dvije do tri minute. Kada se pijesak ohladi, odvojite cvijet i nježno ga očistite od viška pijeska.

Ako želite da vam suho cvijeće izgleda kao da ste ga donijeli iz vrta, pokušajte koristiti silika-gel. Tvar koja se može pronaći u zanatskim dućanima najbolje djeluje na cvijeće poput cinije ili ruža. Polegnite cvijeće u veći spremnik ispunjen silika-gelom. U nekoliko dana do tjedan, lagano oslobodite očuvano cvijeće koje je sačuvalo jarke boje.

Prešanje

Sušenje na zraku

‘Lijeni’ način

Sušene cvijeća u vazi ne zahtijeva napor. Trebate samo staviti stabljike cvijeća u nekoliko centimetara vode i zaboraviti na njih. Nakon što sva voda ispari, cvijeće treba biti uspravno i živahno, ali suho. Hortenzije su dobar izbor za ovu metodu, jer bi se cvijeće osjetljivijih stabljika moglo presaviti. Jednostavno vazu korsitite kao stolni ukras ili uklonite cvijeće, vežite ga vrpcom i objesite na zid.

Izvor: net.hr

PROČITAJTE:

Cvijeće koje cvjeta zimi

Kada se cvijeće unosi u kuću – 5 pravila njege i zaštite od hladnoće

Najljepše jesenje cvijeće za baštu

Kineski dolar, biljka bogatstva i blagostanja

Bogatstvo, blagostanje i moć, zadovoljstvo u poslovnom i privatnom svijetu i velike količine sreće, po narodnim predanjima, donijeće vam biljka Pilea peperomioides, popularno nazvana kineski dolar.

Baš kao što joj ime govori, svi finansijski stručnjaci i imućni ljudi u svom životnom prostoru posjeduju baš ovu biljku okruglih listića i tanke stabljike. Ali, postali milioneri ili ne, ova biljka će vas svojim prisustvom u prostoriji oplemeniti i sam prostor otvoriti. Originalno iz jugozapadne Kine, kineski dolar je poznat po još nekoliko naziva – palačinka, UFO, biljka misionarka i biljka prijateljstva. Zbog zanimljivih listića koji se listaju iz zemlje, ova biljka izgleda u istom trenutku poput držača za tanjire, palačinke ili nekog neidentifikovanog letećeg objekta. Dužina prosječnog listića može sezati i do 10 centimetara promjera.

UZGOJ

Pilea peperomioides se lako uzgaja, iako sadnice preuzete od prve biljke sporije rastu. Vrijede svakog novčića, jer kada narastu, dobićete čarobne listiće oko kojih nema puno posla. Ova biljka nije pretjerano visoka, raste do 30 centimetara, zbog čega su idealne za sadnju u saksiji. Kako biljka raste i stari, listovi joj postaju teži i lakše se savijaju. Upravo tu situaciju možete iskoristiti i manipulisati njenim rastom. Možete joj dopustiti da sama raste ili je podrezivati na jednu stranu i omogućiti joj da dobije slap sitnih listića. Ako želite puniji izgled biljke, nemojte razdvajati listiće, nego veći broj sjemenki posadite u jednu teglicu i uživajte u pogledu na simpatičan grm. Dva su načina uzgoja ove biljke: posadite uz postojeću mladice biljke ili od početka dodajte više u jednu saksiju. Pilea jako brzo raste, što znači da ćete uz dovoljnu količinu svjetla dobiti duplo veću biljku kroz nekoliko mjeseci. Za dodatno ubrzan rast biljke možete je presaditi u drugu saksiju, koja je dva i po centimetra veća te je redovno zalijevati.

Biljka jasno daje do znanja kada joj nedostaje vode ili joj je zemlja previše suva, a to pokazuje smeđim i tankim vrhovima listića. Ali, smeđi listići mogu biti  i znak prevelike izloženosti suncu. Ako se listovi previše uvijaju, biljka je dehidrirana. Dajte joj dovoljno, ali ne previše tečnosti. Držite je na indirektnom svjetlu i zalijevajte lagano, ne dopustite biljci da bude natopljena vodom. Za hladnijih mjeseci pilea može biti malo isušena. Što se tiče temperature u sobi, neka bude između 10 i 30 stepeni, uz uslov da ne postoje prevelike oscilacije u temperaturi. Uživajte u lijepoj i zahvalnoj biljki koja se s lakoćom razmnožava. Odrežite pet do sedam centimetara visoku biljčicu i presadite je u novu saksiju te uživajte u još malo kineskog novca.

Izvor: nezavisne

PROČITAJTE:

Da li imate KRASULU u svom domu? Kada čujete ŠTA PRIVLAČI odmah ćete je nabaviti

Sve o uzgoju mušmule

Mušmula (lat. Mespilus germanica) može rasti kao malo stablo iz porodice ružovki (lat. Rosaceae) ili veliko listopadno stablo. Ova voćna vrsta biljke pripada jabučastim sortama i botanički gledano, nalazi se između kruške i gloga. Radi se o staroj vrsti koju možemo uzgajati na većim površinama i u nasadima namijenjenima proizvodnji. Prvi zapis o voću napravio je Teofrastus, botaničar s prijelaza stare na novu eru.

Niskog je rasta, ali može narasti i do 8 metara visine, ovisno koristi li se u privatne ili proizdvodne svrhe. Pupoljci su dlakavi i stožasti, a kora se ljušti i pepeljasto je sive boje. Listovi su ravnomjerno raspoređeni na kratkim peteljkama, eliptični, dugi od 5 do 12 centimetara, na licu tamnozelene, a naličju sivkastozelene boje i dlakavi. Cvjetovi rastu pojedinačno na vrhu grančica, promjera od 3 do 5 centimetra i eliptičnog su oblika. Čašku cvijeta čini 5 lapova, a vjenčić cvijeta je građen od 5 latica. Prašnici su tamniji i mnogobrojni, a plodnica podrasla s više zametaka.

Uglavnom ju viđamo na okućnicama ili nasadima, a oko samog porijekla biljke postoji više mišljenja od koja su dominantnija dva – da potječe iz centralne Europe i da je iz područja Kaspijskog jezera. Iznimno popularna u srednjem vijeku, danas je u Europi cijenjena kao delikatesa, posebno u Francuskoj gdje se konzumira uz razna vina.

Mušmula je ukrasno stablo s velikim ružičastobijelim i bijelim cvjetovima koji obično cvjetaju u proljeće i zlatnožute boje u jesen. Najčešće ih viđamo kao polustablašice ili u obliku žbuna.

Sorte mušmule

Iako ih ima više vrsta, kod nas su najzastupljenije 4 vrste:

  • domaća mušmula
  • besjemena mušmula
  • kraljevska mušmula
  • holandska krupna mušmula

Domaća mušmula

Karakteriziraju je sitni do srednje krupni plodovi s vrlo malo mesa, ali puno sjemenki koji su iznimno ukusni. Domaća mušmula je otporna na suše i mraz. Plodovi domaće mušmule ne dozrijevaju na stablu i moraju odstajati neko vrijeme nakon berbe kako bi postali jestivi.

Besjemena mušmula

Kao što joj i samo ime govori, besjemena mušmula je sorta koja nema koštice (sjemenke) u plodu. Plod je sitan, nalik domaćoj mušmuli, kruškolikog oblika te slatkokiselkastog i sočnog okusa. Također je otporna na suše i mraz. Plodovi se zameću partenokarpijom.

Kraljevska mušmula

Sorta „Royle“ koja je najrasprostranjenija u predjelima zapadne Europe.  Plodovi su veći od domaće i besjemene mušmule – srednje krupni do krupni, slatkokiseli, ukusni, sočni i aromatični. Stabla su srednje bujna i rodna. Smatra se starom sortom u otporna je na mraz i sušu zbog čega je zahvalna za uzgoj u kontinentalnim dijelovima.

Holandska mušmula

Iako ime ne otkriva ništa, holandska mušmula ima najveće plodove od nabrojanih sorti. Krupni plodovi su ukusni, ali često i osjetljivi na bolest čađave krastavosti. Ima lijepe i razgranate krošnje te srednje bujna stabla. Kao i ostale tri vrste, otporna je na mraz i sušu.

Sadnja mušmule

Za pravilnu sadnju mušmule koja će uspješno roditi potrebni su određeni uvjeti. U nastavku pročitajte sve o optimalnoj temperaturi, tlu i pripremi samog tla prije sadnje.

Tlo

Iako se uspješno može uzgajati na područjima iznad 1.000 metara nadmorske visine, najbolje uspijeva na visinama do 700 metara. Odgovaraju joj sunčana područja s puno vjetra. Otporna na niske temperature, mušmula u stanju mirovanja može podnijeti temperaturu i do -30°C bez da pretrpi oštećenja, a sve zahvaljujući periodu kasnog cvjetanja. Za razliku od niskih, visoke joj temperature mogu nanijeti štetu, pogotovo u periodu suše.

Pogoduju joj rastresita i dobra tla dok su teška i nepovoljna tla sklona zadržavanju veće količine vode što joj ne odgovara. Kada su u pitanju vrste tla, može se uzgajati na raznim vrstama, osim na natopljenim tlima i izuzetno krečnjačkim. Optimalna vrijednost tla za mušmulu je 7 pH s neutralnim tlom. Da bi imala dobar rod i održala snažan rast, potrebna joj je vlaga, ali i ne „mokrost“.

Priprema tla za sadnju mušmule

Priprema za sadnju mušmule zahtjeva pripremu cijele površine, ali i priprema traka na većim nagibima. Također se mogu iskopati dublje i veće jame na neoranim površinama, ali je prije sadnje potrebno napraviti analizu tla i prema tome popraviti plodnost i pH vrijednost.

Temperatura

Mušmulu je najbolje saditi u jesen, a može se dobro uzgajati i u hladnijim i toplijim krajevima. Ne pogoduje joj mediteranska klima i ne podnosi duge, sušne temperature od 33+°C. Najbolje joj odgovaraju predjeli sa središnjom godišnjom temperaturom od 8 do 9°C. Može podnijeti niske temperature čak i do -30 °C, a s obzirom na to da je biljka koja kasnije cvijeta, ne smetaju joj zimski, a ni proljetni mrazevi.

Uzgoj

Uzgoj mušmule je sličan uzgoju jabuke, osim što je razlika u otpornosti na razne bolesti i štetnike. Same sadnice mušmule su otporne na kukce i bolesti biljke, dok jabuka nije. Jedini štetnici koji se pojavljuju kod mušmule su bolest gljivične pjegavosti listova i gusjenice koje napadaju (jedu) listove.

Ako za uzgoj koristite sjeme koje nema osušenu opnu sijete ga uz postupak „brzog klijanja“.

Kako bismo ubrzali klijanje biljke, 2 do 3 mjeseca prije presađivanja za uzgoj potrebno je sjeme prije sjetve potopiti u vodu na 24 sata i držati na temperaturi od 2 do 5°C. Biljke se presađuju u nasade u kasno proljeće ili početak ljeta, nakon što smo sigurni da je prošla opasnost od mraza.

Uzgoj mušmule u nasadu

Ako planirate uzgajati mušmulu u nasadu, prije same sadnje tlo treba pripremiti tzv. „rigolanjem“. Za 2 ili 3 stabla, iskopajte rupe (jame) dubine oko 60 centimetara, širine od 1 do 1,2 metra. Preporučuje se saditi na 4 x 3 metra ili 4 x 4 metra što iznosi otprilike 834 ili 625 sadnice po hektaru.

Rađanje plodova počinje u drugoj godini nakon sadnje, a tijekom punog rađanja, prinos iznosi od 12 do 15 tona ploda po hekatru.

Ako ste kupili sadnice mušmule, posadite ih u periodu od studenog do ožujka s razmakom od 5 metara između stabala.

Uzgoj mušmule u tegli

Uzgoj iz sjemena mušmule u zatvorenom prozoru je svakako moguće. Za početak, potrebna vam je vrlo zrela voćka. Izvadite sjemenke, očistite ih od pulpe i ostavite da se suše 3 dana. Sjemenke koje su na bilo kakav način uništene bacite jer nisu pogodne za sadnju. Da biste ubrzali klijanje, prije same sadnje u zemlju, sjeme ostavite natopljeno u vodi 24 sata na temperaturi od 2 do 5°C. Nakon 24 sata posušite sjemenke ubrusom ili papirnatom salvetom i posadite u teglu ili lonac s rupama na dnu kako biste omogućili otjecanje vode. Zalijevajte redovito.

Kako bi biljka brže rasla, stavite ju uz prozor ili na dasku prozora na južnu ili jugoistočnu stranu gdje će dobiti najbolji izvor sunčeve svjetlosti pri kojoj mušmula daje obilnu cvatnju. Budite oprezni pri odabiru mjesta za vašu mušmulu jer neke sorte ne vole jako sunce, stoga ako primijetite da vaša mušmula ne raste dobro ili se suši, premjestite ju na mjesto s manje sunčeve svjetlosti.

Optimalna temperatura u zatvorenom prostoru je 15°C. Pri višim temperaturama, biljku više zalijevajte, ali čim temperatura padne ispod 5°C zalijevanje svedite na minimum.

Već nakon 22 do 24 dana dogodit će se nicanje i biljaka bi trebala dobiti tri para pravih listova. Čim listovi izniknu, morat ćete odlučiti što želite u svom prostoru – drvo ili grm. Ako odaberete drvo, nije potrebno ništa dirati, ali ako želite grm, morat ćete ga presaditi jer vas čeka oblikovanje stabla koje morate napraviti u prvih 6 mjeseci rasta biljke. Također ćete morati skraćivati i vrhove, inače ćete imati stablo u sobi.

Mušmula ne treba oprašivače, oprašuje se sama, to jest plod ne treba unakrsnog oprašivača i stoga možemo ograničiti sadnju na samo jednu biljku, pa ćete čak i u zatvorenom prostori moći imati sočne plodove.

Za zalijevanje koristite vodu sobne temperature ili otopljeni snijeg ili led. 2 do 3 puta tjedno je potrebno prskati lišće istom vodom, a jednom mjesečno joj omogućite tropski pljusak (veću količinu vode). Zimi zalijevanje smanjite na najmanju moguću mjeru, dok će vlaženje tla biti sasvim dovoljno.

Gnojidba

Mlade voćke mušmule potrebno je tijekom prve godine gnojiti s 200 grama gnoja po sadnici. Svake sljedeće godine se dodaje 200 grama više (dakle, druge godine 400 grama, treće godine 600 grama, itd.), pa sve do pete godine kada stablo doseže puni rod kada ga gnojimo s NPK gnojivom i to od 600 do 700 kilograma po hektaru u koja se preporučuje dodati i 300 kilograma azotnog gnojiva.

Razmnožavanje mušmule

Mušmula se razmnožava reznicama tzv. kalemljenjem na vegetativnoj podlozi dunje u studenom. Ako se sadi na krečnim i pjeskovitim tlima, kalemljenje najbolje napraviti sa sjemenkama oskoruše i gloga. Nisu joj potrebni oprašivači što znači da su samooplodne. Plodovi su plosnati i nalik jabuci s rožnatim čašicama koje su karakteristično izbočene.

Rezidba i oblikovanje

Mušmula se najčešće oblikuje i orezuje u obliku piramidalne ili kotlaste krošnje. Također se može postići i oblik koji je karakterističan i kod jabuke, a prva rezidba polustablašica mušmule radi se kao i kod jabuka. Jednom kad utvrdite glavnu okosnicu drveta, zimi se, s vremena na vrijeme, režu grančice i time se prorjeđuje krošnja za tzv. „otvorenu“ krošnju.

Rezidba je slična kao kod jabuka i ostalog „jabučastog“ voća, a postupak se vrši uklanjanjem oštećenih, polomljenih ili suhih grana i prorjeđivanje krošnje. Grane također možete skratiti i jednom godišnje čime pospješujete rađanje i bolje obrastanje i rast grana s plodovima.

Bolesti i štetnici

U literaturama često možemo vidjeti da ova biljka nema nekih karakterističnih bolesti i napada štetnika koji ju ograničavaju u razvoju, rastu i rađanju plodova zbog čega se smatra idealnom za ekološki uzgoj. No, istina je da je mušmula izuzetno osjetljiva na bakteriju Erwinia amylovora koja uzrokuje ugibanje biljke u prvoj sezoni. Pojava bakterije ovisi o vremenskim uvjetima – pojavi tuče tijekom ljetnih mjeseci i vremena cvatnje.

Kako biste spriječili pojavu bakterije, biljku je dovoljno prskati bakrenim preparatima u kombinaciji s insekticidima i to dva puta prije sadnje i jednom nakon sadnje.

Berba i skladištenje

Ovisno o sorti, plodovi mušmule dozrijevaju i spremni su za berbu krajem listopada i početkom studenog kada veličina ploda postigne težinu od 10 do 70 grama. Plodovi trebaju biti što duže na stablu kako bi postigli svoju punoću okusa. Beru se krajem jeseni i to kada se peteljka s lakoćom odvaja od grane, a nakon opadanja lišća.

Mušmula se zatim sprema u plastične ili drvene gajbice u 2 do 3 sloja (ne više). Odmah nakon berbe, plodovi nisu ukusni stoga ih je prije upotrebe potrebno skladištiti. Za izbjegavanje nastanka truleži, uronite peteljke u jaču otopinu sa soli, a zatim ih slažite u gajbice pazeći da se međusobno ne dodiruju i da su im čašice okrenute prema tlu.

Mušmula je spremna za konzumaciju kada postane smeđa i meso voćke omekša. S obzirom na to da dobro podnosi hladno vrijeme, skladištenje se također obavlja u hladnim uvjetima, a optimalna temperatura za skladištenje je od 2 do 5°C s vlažnosti zraka otprilike 70%.

Na tržište se lansiraju omekšali plodovi koji u „gnjili“, tj. promijenili kemijski sastav. Cijena je otprilike 2-3 puta viša od jabuke, a svježi plodovi se najčešće u trgovinama mogu naći u prosincu i siječnju.

Upotreba mušmule

Mušmula se može konzumirati u sirovom (neprerađenom) obliku, a može poslužiti i za pripravke rakije, likera, marmelada i džemova.

Upotreba mušmule u medicinske svrhe

U medicinske svrhe se najčešće koristi u pripravcima za protuupalne lijekove za jačanje bubrega, jetre i poboljšanje vida. Neke farmaceutske tvrtke mušmulu koriste i kao sastav za kapi protiv infekcija (afti) u usnoj šupljini, pa čak i u lijekovima protiv impotencije.

Plod je bogat antioksidansima, željezom, magnezijem, kalcijem, kalijem i fosforom, a kao namirnica važna je za imunitet jer su znanstvenici dokazali pozitivne vrijednosti vitamina C, tanina, vinske i limunske kiseline, jabučne kiseline, smole i pektina.

Upotrebna mušmule u kulinarstvu

Od biljke se također koriste listovi i cvjetovi koji se beru u proljeće, suše, a zatim od njih pravi čaj. Također se plodove mušmule koriste i za pripremu rakije, likera, marmelade i džemova koje kasnije koristimo za razne deserte.

Čaj od svježe mušmule

Svježu mušmulu sitno nasjeckajte i prelijte s 2 dl kipuće vode. Poklopite i ostavite tako da stoji otprilike sat vremena. Procijedite kroz gazu ili sitnije cjedilo, čaj ostavite, a ostatak bacite. Ovako pripremljen čaj možete piti 2 do 3 puta dnevno. Također ako volite zaslađen čaj, možete mu dodati malu žličicu meda, a za dodatnu kiselost limun.

Liker od mušmula

Kao što smo već spomenuli, mušmula se također često koristi za izradu rakije i likera, a u nastavku se nalazi recept za domaći liker.

Sastojci:

  • 250 gr mušmula
  • 130 gr šećera
  • 2 dl vode
  • 5 dl vinjaka (40%)

Priprema:

  1. Mušmule operite i odrežite peteljke
  2. Cijele ih slažite u staklenu bocu sa širim grlom
  3. U loncu na srednje jakoj vatri prokuhajte šećer i vodu i ostavite da se malo prohladi
  4. Prelijte preko voća u bocu i ostavite da odstoji dok se potpuno ne ohladi
  5. Dodajte vinjak, zatvorite bocu i protresite kako bi se sav sadržaj kompaktno pomiješao

Možete ga konzumirati nakon što odstoji 2 tjedna, ali ga je potrebno protresti svaki dan. Nakon dva tjedna ga procijedite u drugu bocu i uživajte u likeru od mušmula.

Džem od mušmula

Sastojci:

  • 1/2 kg mušmula
  • 1/2 kg prirodnog meda
  • 0,3 l vode

Priprema:

  1. Prokuhajte vodu i dodajte joj med te miješajte dok ne dobijete kompaktnu smjesu
  2. Ubacite mušmule i kuhajte otprilike sat vremena uz neprestano miješanje
  3. Džem prelijte u prethodno sterilizirane staklenke, dobro zatvorite i čuvajte na hladnom mjestu

Možete ga jesti odmah sljedeći dan.

Izvor: vrtlarica.hr

PROČITAJTE:

Mušmula je izuzetno ljekovita – Uvrstite je u svoju ishranu!

Ljekovita svojstva mušmule

Ekomed-MK iz Šamca počeo praviti novu vrstu hrane za pčele – Smanjuju se gubici u proizvodnji meda do 50%

Sweden/USAID FARMA II projekt podržao je firmu Ekomed-MK da počne proizvoditi novu vrstu hrane za pčele sa ljekovitim biljnim dodacima protiv parazita.
Ta hrana će pomoći da pčele ostanu zdrave i time može smanjiti gubitke u proizvodnji meda do 50%, saopšteno je iz Farma II projekta.
Iz projekta FARMA II navode da se od početka pandemije COVID-19 javni diskurs uglavnom fokusirao na to kako se zaštiti od virusa i ostati zdrav, te kako ojačati imunitet. Med i drugi pčelinji proizvodi postali su još popularniji kao pojačivači imuniteta, ali malo ili nimalo pažnje je bilo posvećeno zdravlju i imunitetu pčela.
Međutim, za Ekomed-MK iz Crkvine, opština Šamac, to je primarna misija. Jedna od njihovih primarnih aktivnosti je proizvodnja hrane sa prirodnim ljekovitim dodacima koji štite pčele od parazita i jačaju njihov imunitet. Oni također proizvode satne osnove od pčelinjeg voska, koje su osnovna građa bilo koje košnice.
Sweden/USAID FARMA II projekt podržao je Ekomed-MK u njihovoj misiji da zaštite zdravlje pčela. Uz podršku projekta, Ekomed-MK će sada početi proizvoditi hranu za pčele sa prirodnim ljekovitim dodacima protiv Varroa parazita, koji mogu ubiti cijele kolonije pčela tokom zime i imati jako negativan ekonomski uticaj na pčelare.
Obitelj Maslić, vlasnici preduzeća, osnovali su Ekomed-MK 2008. nakon što su se već 40 godina bavili pčelarstvom.
Prvobitno su počeli proizvoditi hranu za pčele i satne osnove za vlastite potrebe te za potrebe još nekoliko pčelara iz Šamca. Pero Starčević, koji je danas zadužen za razvoj poslovanja u Ekomed-MK, objasnio je da je porodični pčelinjak imao 400 košnica, te da je proizvodnja meda bila njihova osnovna djelatnost.
– Kako je rasla potražnja za satnim osnovama i hranom za pčele, sve smo manje vremena imali za pčelarstvo, pa je tako došlo i do promjene osnovne djelatnosti. Ekomed-MK pčelinjak sada ima 50 košnica, ali preduzeće zapošljava 16 stalnih i osam sezonskih radnika koji proizvode 550 tona različitih vrsta hrane za pčele i 150 tona satnih osnova godišnje – dodao je Stračević.
Naveo je da Ekomed-MK ima 71 distributera koji hranu za pčele i satne osnove čine dostupnim pčelarima u cijeloj Bosnu i Hercegovinu, a izvoze i u Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Hrvatsku, čime doprinose dobrobiti pčela diljem regiona.
Od svog osnivanja do danas, Ekomed-MK proizvodi hranu za pčele sa prirodnim ljekovitim dodacima protiv Nosema Apis parazita, koji izaziva dijareju kod pčela i može biti smrtonosan. Međutim, zadnje dvije godine posvetili su se razvijanju nove vrstu hrane za pčele koja uključuje biljne ljekovite dodatke protiv Varroa parazita, koji se hrane masnim tkivom pčela i koji su vjerojatno najsmrtonosniji paraziti od svih.
– Testirali smo različite biljne mješavine na svih naših 50 košnica. Trebalo nam je dvije godine da pronađemo pravu kombinaciju, ali pronašli smo je, a sada je vrijeme za masovnu proizvodnju – kazao je Starčević.
Tu je dobro došla podrška Sweden/USAID FARMA II projekta. Dok Ekomed-MK ima dovoljne proizvodne kapacitete, nedostajala im je mašina za pakovanje novog proizvoda. Bespovratna sredstva FARMA II projekta iskoristili su za nabavku mašine i sada će početi pakovati dodatnih 40 tona hrane za pčele koja će štititi pčele i od Varroe.
Starčević je rekao da ukoliko se ne liječe, Varroa i Nosema mogu uništiti cijele kolonije i da tokom zime u prosjeku ubiju i do 50% pčela u košnicama. To je značajan gubitak za pčelare jer oni ovim mogu izgubiti 50% meda i drugih pčelinjeg proizvoda u sljedećoj sezoni ili trebaju kupiti nova pčelinja društva kao bi nadoknadili gubitke.
Iako paraziti na pčele najviše utječu tokom zime, on kaže da se korištenje hrane za pčele sa prirodnim ljekovitim dodacima preporučuje tokom cijele godine, „posebno od ranog proljeća do kasne jeseni, kada je zabranjena upotreba hemijskih dodataka koji utječu na med“.
Starčević je istakao da hrana za pčele koju proizvodi Ekomed-MK stalno gradi imunitet pčela i da je izvor energije kada je loše vrijeme, kada nema nektara u cvijeću, i naravno tokom zime, te objašnjava da je pčele koriste samo kako bi nadomjestile energiju koju troše.
– Naša hrana za pčele održava ih sitim i zdravim. Sada štampamo promotivne i edukativne materijale o novom proizvodu, a razvili smo i web stranicu sa tim informacijama. Sve je to dobar početak za ovu zimu, a sigurni smo da će u proljeće mnogi pčelari odlučiti da počnu koristiti i ovu vrstu hrane za pčele – poručio je Starčević.
Izvor: eKapija

Rasol ima mnogo povoljnih učinaka po zdravlje!

Rasol od kiselog kupusa dolazi kao spas mnogima. Kupus je jedna od rijetkih namirnica koju možemo koristiti kao lijek ili pomoćno ljekovito sredstvo. Obiluje mineralnim materijama koje su nužne za razvoj našeg organizma.

Narodna medicina odavno je prepoznala ljekovitu moć kupusa. Njegovo korištenje se savjetuje anemičnim osobama. Prirodni je antiseptik, a nadoknađuje i izgubljene vitamine te minerale. Kupus je jak diuretik, prirodni je laksativ, a blagotvorno djeluje na čir želuca i dvanaesterca. Uz sve to, pravi je spasitelj koji ublažava hronični kašalj te jutarnji mamurluk.

Rasol ima mnogo povoljnih učinaka po zdravlje. Bogat je vitaminima C, E, K i B, kao i vitaminom U, jednim od najređih vitamina, važnim za liječenje čira na želucu i dvanaestercu.

Takođe pomiješan sa sokom od mrkve i repe, odličan je napitak za osobe koje imaju pomanjkanje kalcijuma, ili kad se radi o lomovima kostiju. Takođe se preporučuje ženama u srednjim godinama kako bi se zaustavio proces osteoporoze. Vrlo je popularan narodni recept za liječenje nagluhosti pomoću rasola. Naveče, prije spavanja, namočite vatu u rasol od kupusa i stavite je u uho. Tako spavajte i izvadite je ujutro. Kupusov sok ili rasol posebno je cijenjeni ljekoviti pripravak. Naime, rasol od kiselog kupusa narodno je sredstvo za liječenje nagluhosti kao posljedice upale uha.

Recept glasi:

Čistu krpicu ili vatu namočite u rasol od kupusa. Namočenu tkaninu stavite u uho prije spavanja. Ukoliko vam nije povređen bubnjić, sluh će se ubrzo popraviti. Istraživanja su pokazala da kod osoba koje dva ili više puta nedeljno jedu kupus, postoji triput manja verovatnoća da će oboljeti od raka debelog crijeva, nego osobe koje ga uopšte ne konzumiraju.

PROČITAJTE: