Naslovnica Blog Stranica 587

Pieral Lara – Sorta oraha koja obećava visoke prinose i krupne plodove

Pieral Lara je lateralna sorta oraha francuskog porijekla, selekcionisana 1980-ih kao spontani sijanac američke sorte Payne. Jedna je od popularnijih novih sorti u Evropi, zbog krupnoće ploda, izuzetnog ukusa, lateralnog tipa plodonošenja, ranog početka rađanja, velike rodnosti i izbjegavanja kasnih proljećnih mrazeva.

Stablo je srednje bujno, sa srednje-uskim uglom granjanja. Grane lateralno cvjetaju i rađaju 45% ploda na bočnim pupoljcima. Plod je krupan, veličine 32-38 mm, dok je čak 75% veće od 34 mm, težine 13-16 gr, krupniji nego Čendler. Zbog krupnoće plod u ljusci postiže izuzetnu cijenu, pa se ova sorta uglavnom tako prodaje. Jezgro se lako vadi, tamno svijetle je boje (ćilibar), sa 62% sadržaja masnoće, odličnog kvaliteta i slatkastog ukusa.

Randman jezgra je 44-50%. Lara je sorta koja daje puni prinos 4-6 t/ha u intenzivnom, špalirskom tipu zasada u kvalitetnim uslovima uzgoja i plodnog tla. Sorta je samooplodna. Kao rezervni oprašivači se preporučuju sorte Franquette, Fernette, Rasna i Ronde de Montignac.

Sadi se na rastojanju 4-4,5 m, u špalirima orjentisanim u pravcu sjever-jug, na međusobnom rastojanju redova 7-8 m. Tako se obrazuje živi zid od krošnji, koji se od 5. vegetacije svake 3 godine regularno mašinski oštro orezuje, kako bi se obezbjedila insolacija, oprašivanje  i obnavljale rodne grančice. U poluintenzivnim i ekstenzivnim zasadima, sadi se na rastojanjma 12x10m i više.

Pieral Lara je daleko najbolja sorta oraha lateralnog tipa za naše podneblje. Počinje vegetaciju 1-2 nedelje poslije Čendlera i Šampiona ili 2-3 nedelje poslije Šejnova, a završava je čak 2-3 nedelje prije Čendlera. Skupljanje ploda se obavlja prije kišnog perioda, te jezgro zadržava svoju svijetlu boju. Ljetorasti na vrijeme odrvene i spreme se za zimu, pa nema izmrzavanja vrhova kao kod sorte Čendler.

Izvor: orasi.rs

PROČITAJTE:

Istina o kalemljenim orasima

Gajenje lateralnih sorti oraha – Šta kažu proizvođači, a šta struka?

Dobar rod oraha donose odgovarajuće pravilno raspoređene sorte

VILINO SITO – Za šta je dobra ova neobična biljka?

Vilino sito, kravljak, kraljevac, pupava trava, bijeli trn, krmski korijen, veliko sito, šikavac,  latinski Carlina acaulis na Staroj planini poznata je i kao šeremetka. To je višegodišnja zeljasta biljka najčešće bez stabla iz porodice glavočika. Biljka koja je oporavila vojsku Karla Velikog. Navodno je vojska Karla V-og, u XVI vijeku u Africi liječena od kuge vilinom sitom (po nekima, rod Carlina svoj naziv duguje upravo ovom imperatoru).

Stari Sloveni vjerovali su u magijske moći vilinog sita, pa su cvijet ove biljke koristili kao amajliju protiv ogovaranja i laganja. Po narodnom vjerovanju cvijet Vilinog sita nabada zlo na svoje bodlje. Istovremeo privlaci Božju blagodat, unosi u dom zdravlje, razumijevanje, bogatstvo i sreću. Ukoliko se nosi kao talisman donosi blagodet, zdravlje, smirenje, izobilje, uspijeh i sreću.

Opis biljke

Vilino sito je niska, sasvim uz tlo polegla biljka s vrlo kratkom stabljikom i jako rascijepljenim, bodljikavim listovima. Velike, sjajnobele i zvjezdaste cvijetne glavice razvijaju se pojedinačno.

Čim se sprema kišovito vrijeme ili gusta magla, srebrnobijeli i bodljikavi ovojni listovi se zatvaraju, pa se u to njeno svojstvo predskazivanja vremena možemo pouzdati. Duboki stubasti korijen svinje rado riju i jedu. Korijen je spolja smedj, iznutra svijetliji i raspucan, sladunjavog mirisa, nalik na miris gljiva i oštro aromatičnog ukusa.

Lekoviti dio biljke

Ljekoviti dijelovi biljke vilino sito su korijen, koji se kopa rano u proljeće (mart, april) ili u jesen. Poslije čišćenja, suši se u sijenci ili sušari. Mesnati i debeli dijelovi cvjetnih glavica mogu služiti i kao hrana.

Ljekovito dijelovanje Vilinog sita

U narodnoj medicini se koristi  za bolesti urogenitalnog i digestivnog trakta kao diuretik (stimuliše diurezu), stomahik (stimuliše rad želuca), dijaforetik (stimuliše znojenje), spazmolitik (inhibira grčeve), sedativ (umiruje), tonik (okrepljuje) i holagog (stimuliše lučenje žuči), u obliku čaja, vina, i ekstrakta, ali se može koristiti i za tretiranje čireva, rana, kožnih i respiratornih bolesti (pokazuje antimikrobnu, antioksidantnu, antiinflamatornu i gastroprotektivnu farmakološku aktivnost).

Vilino sito se upotrebljava u narodnoj medicini i zbog sadržaja tanina u korijenu hvaljeno je sredstvo koje čisti crijeva i podstiče izlučivanje mokraće. Dalje područje primjene u narodnoj medicini je u suzbijanju raznih crijevnih parazita, bilo da se radi o glistama ili o pantljičari. Djeluje umirujuce, pospesuje varenje, smiruje stomačne probleme, antiupalno, antimikrobno, antifungalno,  stimulise izdvajanje sekreta u organizmu i podstiče iskasljavanje, djeluje povoljno na bubrege i bešiku, poboljsava stanje kod bolesti gastro-intestinalnog trakta propraćenih bolovima i gorušicom. Smanjuje bolove kod hemoroida.

Koristi se i kod bolest žučne bešike. Unutrasnje se koristi kod otoka razlicitog porijekla, tečnosti u stomaku (acit), narušenog varenja, paraliza (narocitito jezika), kod pojačanih kiselina u zelucu, kolitisa i gastritisa. Upale urinarnih puteva, upale bubrega , kod vodene bolesti i neredovnih mensturuacija.

Rjedje se koristi kod slabosti organizma, premora, nervne iscrpljenosti. Spolja se koristi za kupke kod osipa, rana i drugih koznih oboljenja. Korijen vilinog sita nakisnut u sirću, koristi se za ispiranje kod lišajeva i krasti. Korijen vilinog sita nakisnut u vinu pomaže kod bubuljica na licu. Uspiješno liječi infekcije mokraćnih puteva, pospješuje znojenje, oporavlja i ojačava organizam i pojačava lučenje žuči.

Spolja, kao kaša, stavlja se na čireve i rane.

Korijen vilinog sita je hranljiv jer sadrži inulin pa za ishranu mogu da ga uzimaju i dijabetičari.

PREPARATI OD VILINOG SITA

Ova ljekovita biljka se može upotrebljavati u obliku različitih preparata.

Čaj od vilinog sita

Čaj se pravi kada se jedna do dvije kašičice usitnjenog korijena pomiješaju sa 250 ml hladne vode. Zagrijeje se do ključanja, kuva dva minuta i procijedi. Nezaslađen ili zaslađen s medom, pije se tokom dana u manjim gutljajima, dok se ne otklone zdravstveni problemi i ne osjeti poboljšanje.

Za dijabetičare – budući da je korijen biljke veoma hranljiv jer sadrži inulin, preporučuje se dijabetičarima u ishrani. Mogu da pripreme i čaj tako što će 20 g korijena kuvati pet minuta u litar vode, ostaviti da odstoji poklopljeno 10 minuta i procijediti.

Čaj se pije tri puta dnevno po jedna šolja nakon obroka. Od korijena kuvanog u sirćetu priprema se sredstvo za ispiranje usta, i to tako što se u oparak korijena stavi žalfija, drži 5 minuta, a zatim se ocijedi i time se dobro ispiraju usta. Ovo brzo otklanja zubobolju i upalu pokosnice. Ovako pripremljeno sredstvo služi i za čišćenje rana. Čaj od korijena vilinog sita je odličan diuretik, povoljno utiče na rad bubrega i bešike, bolesti žučne kese.

Koristi se za ispiranje usta, podstiče iskašljavanje, znojenje i varenje. Otklanja stomačne probleme i popravlja stanje kod bolesti gastrointestinalnog trakta praćenog bolovima i gorušicom. Savršen je čistač crijeva, reguliše neredovne menstruacije, djeluje antiupalno i umirujuće na organizam. Spolja djeluje kada se sipa u kupku i pomaže kod osipa, hemoroida, lišajeva, bubuljica, rana i drugih kožnih obolenja. Čaj od korijena biljke vilino sito odličan je diuretik, pročišćava krv, podstiče znojenje, poboljšava apetit, te utiče na brže zarastanje rana.

  • Obloge – Pomoću čaja od korijena, pripremljenog tako što se korijen opari jakim bijelim vinom, pranjem ili stavljanjem vlažnih i toplih obloga liječe se teško zacjeljive rane, duboki čirevi i zlokobni lišaji. Dobro, jako vinsko sirće može se takođe upotrebiti za pripremu takvog oparka.
  • Tinktura– 2-3 korijena vilinog sita potope se na 8-10 dana u pola litra dobre rakije. To je provjeren prirodni lijek kod svih želudačnih smetnji. Uzima se 1-2 puta na dan po 1 rakijska čašica. Alkoholna tinktura 15-20 kapi 2-3 puta dnevno.
  • Eliksir – Priprema se tako što se 8 g korijena pomiješa sa supenom kašikom meda i kuva 15-20 minuta u 1 dl vode ili crvenog vina. Nakon toga se ohladi, procijedi i pije, polovina ujutru na prazan stomak, a polovina uveče. Ovaj eliksir je djelotvoran protiv katara želuca i drugih stomačnih tegoba praćenih bolovima, pomaže kod problema sa bubrezima i slezenom. Podstiče izlučivanje otrova iz organizma putem urina, a liječi i žuticu.

Autor: Milan Popović

Izvor: bastabalkana.com

PROČITAJTE:

Neem biljka – Čuvar zdravlja i ljepote

Potočarka je jedna od zdravijih biljaka, a rijetko ko je jede

Značaj i upotreba ljekovitog bilja, jestivih gljiva i šumskih plodova

Zaboravljena biljka BOB – Uzgoj, sadnja, berba, upotreba

Bob je otporna biljka hladnog dijela godine raste grmoliko do 1 – 1,5 metara i u proljeće stvara velike mahune. One se mogu jesti cijele samo kada su vrlo mlade. Kada su mahune starije, čiste se i zrnu se odstrani opna. Bob se koristi kao biljka za zelenu gnojidbu i tradicionalno se sadi u gredice u kojima će u proljeće biti paradajz.

Bob je zahtjevan i najbolje uspijeva na bogatom, plodnom tlu. Sjemenke se naveče namoče i posade na mjestu na kojem će biljka rasti – u blažem podneblju u jesen, a u područjima s mrazom u zimu ili rano proljeće. Mahune će se početi razvijati pred kraj proljeća ili u ljeto. Premda biljka prirodno raste uvis, trebat će joj potpora kako se ne bi oštetila od vjetra i kiše ili polegnula pod težinom mahuna. Sadite je u blokovima ili dvoredima tako da sjemenke budu međusobno udaljene 20 centimetara te svaki mjesec posadite nove kako biste duže dobijali plod. Kad bob prestane cvjetati, otkinite s mladog vrha 10 centimetara kako biste potaknuli razvoj biljke. Ti se vršci mogu kuhvati kao povrće.

Izostanu li cvjetovi, uzrok je obično hladno vrijeme ili premalo pčela. Biljke su otporne na mraz i vole hladnije podneblje, no mraz ipak utiče na razvoj mahune. Biće bolje kad otopli, no razvoj se ponovo uspori kad jako otopli. Ranojutarnjim prskanjem biljaka povećaćete vlažnost i pomoći razvoju zrna. Gljivične bolesti spriječićete dobrom cirkulacijom zraka.

Cijele mahune beru se kada su dužine prsta i kuvaju se ako su mlade i mekane. Ako su duge 10 centimetara i više, zrna se vade i kuvaju i potom im se skida opna. Mogu se jesti kuvana, zamrznuti za buduću upotrebu ili osušiti za supe i variva. Na kraju sezone biljke treba ukopati u zemlju.

Izvor: agroportal.hr

PROČITAJTE:

Savjeti za uzgoj karfiola

Badem – Šta je važno za uspiješan uzgoj ovog cjenjenog voća?

Sve o uzgoju mušmule

ĐUMBIR I BIJELI LUK – Zaustavite stvaranje gasova u crijevima!

Dodajte malo bijelog luka ili đumbira u lonac sa pasuljem ili drugim povrćem koje izaiziva gasove. I đumbir i bijeli luk su poznati u narodnoj medicini kao antiflatulenti.

Istraživači iz Indije su potvrdili njihovu efikasnost. Pošto su u eksperimentima na životinjama utvrdili da je zeleni grašak glavni proizvođač gasova, sproveli su ispitivanje na psima, dodajući grašku malo bijelog luka ili đumbira – količine koje se obično koriste u kuliranstvu da vide šta će se dogoditi. Zaista, ovo su bili jaki blokatori gasova, oduzimajući grašku gotovo svu snagu za stvaranje gasova.

Kada su psi dobijali grašak sa đumbirom ili bijelim lukom, stvaranje gasova nije bilo veće od onog poslije pšeničnih pahuljica koje, kako su ispitivanja pokazala, najmanje izazivaju gasove. Istraživači su zaključili da je običaj dodavanja začina mahunarkama i povrću zasnovan na „zdravim prinicpima“.

Izvor: Džin Karper, Hrana vaš čudesni lek

PROČITAJTE:

Loša probava – Prirodni lijek za bolju probavu

Napici uz koje ćete zaboraviti probleme s probavom

11 čudesnih namirnica koje smanjuju nadimanje stomaka

Savjeti za gajenje banane u dvorištu ili bašti

Banana, voćka izuzetno duge istorije i jedna od najkonzumiranijih vrsta na svetu, poznata je kao biljka tropskih predela, ali mnogi ne znaju da može da se gaji i u našim krajevima. Odlučite li da uzgajate bananu u dvorištu, bašti ili na terasi, neka vam bude jasno da će to biti prvenstveno ukrasna biljka, dok ćete za plodove ipak morati da se oslonite na rafove supermarketa i pijaca.

Banana nije preterano zahtevna po pitanju zemljišta, ali je poželjno da ono bude duboko, rastresito i dobro drenirano. Razmnožava se vegetativno, izdancima. Njih bi trebalo presaditi u posebne saksije – pazite da budu dovoljno velikih dimenzija kako bi biljke mogle neometano da se razvijaju. Banana može da naraste i do 7 metara, ali u našim agroklimatskim uslovima verovatno neće premašiti 3-3,5 metra.

Banana je zapravo najveća zeljasta cvetnica na svetu, sa jednogodišnjim nadzemnim delom, dok se višegodišnje stablo, rizom, nalazi pod zemljom.

Na proleće, krajem aprila ili početkom maja, saksiju bi trebalo da iznesete napolje – odaberite dobro osvetljeno mesto u dvorištu ili na terasi i neka biljka ostane na otvorenom do kraja septembra. Vodite računa da ne bude izložena najjačim sunčevim zracima i obezbedite joj dovoljno vode.

S dolaskom hladnijeg vremena potrebno je da pripremite bananu za prezimljavanje. Ukoliko je gajite u saksiji, jednostavno je unesite u toplu prostoriju i zalivajte dva puta mesečno. Međutim, ukoliko banana raste u dvorištu ili bašti, priprema je za nijansu komplikovanija. Najpre orežite listove, a biljku skratite na nekih metar, metar i po visine da biste je lakše utoplili. Zemljište treba malčirati, a samu stabljiku zaštitite slamom, suvim lišćem ili nekim sličnim materijalom. Preko toga navucite najlon ili PVC džak, a obavezno prekrijte i vrh biljke kako vlaga ne bi mogla da prodire i izazove truljenje.

Matična biljka umire nakon plodonošenja, te iz rizoma izbijaju novi izdanci.

Ukoliko na proleće otkrijete da je vrh ipak izmrzao, skratite ga do zdravog dela. Ako je zima bila izrazito jaka, može se desiti da propadne čitava biljka. Ne očajavajte, jer će se iz podzemnog dela uskoro razviti novi izdanci.

Zanimljivo je da je banana zapravo najveća zeljasta cvetnica na svetu, s jednogodišnjim nadzemnim delom, dok se višegodišnje stablo, rizom, nalazi pod zemljom. Matična biljka umire nakon plodonošenja, te iz rizoma izbijaju novi izdanci. Zato se nemojte iznenaditi ukoliko se vaša banana nakon cvetanja osuši.

Nadzemni deo, koji se često pogrešno naziva stablom, čine listovi čije se osnove šire i grade neki vid korice. Ove čvrsto zbijene lisne osnove čine lažno ili pseudostablo, a s obzirom na to da je čitava biljka prilično čvrsta, ljudi često greše i bananu nazivaju drvenastom biljkom.

Autor: Ivana Živanović

Izvor: agromedia.rs

PROČITAJTE:

Nevjerovatan trik: Evo kako da za 30 sekundi od zelene banane dobijete savršeno zrelu!

Da li su prezrele banane korisne ili štetne?

Provjerite koji je savršeni ljubimac za vaš horoskopski znak

Kućni ljubimci obogaćuju naš život na više načina. Kad vodite računa i volite drugo stvorenje, radite nešto dobro za sebe. Kada šetamo svoje pse, poboljšavamo svoje zdravlje. Kada mazimo svoje mačke, oslobađamo se stresa. Postoji mnogo različitih vrsta kućnih ljubimaca i može biti veoma teško odlučiti se samo za jednog, ali vaš horoskopski znak vam može pomoći pronaći savršenog ljubimca.

Ovan

Najbolji kućni ljubimac za Ovna je bostonski terijer. Ovnovima je potreban kućni ljubimac koji će odgovarati njihovoj živahnoj energiji, a to je upravo ovaj mali terijer. Spreman je na pokret kad i vi.

Bik

Moto ovog znaka je „sporo i postojano“, a upravo iz tog razloga kornjača je logičan izbor za ovaj znak.

Blizanci

Blizanci mogu ostvariti komunikaciju s bilo kim pa je njihov savršeni kućni ljubimac papiga koja govori.

Rak

Rak je brižan odgajatelj pa zašto ne bi usvojio ljubimca s posebnim potrebama? Imaće nešto na šta će usmjeriti pažnju i konačno će dobiti ljubav kakvu zaslužuje.

Lav

Budući da su Lavovi odvažni i snažni, treba im snažna mačka kao kućni ljubimac. Serval je pravi izbor za njih. Ova divlja mačka dolazi iz Afrike, nije klasična kućna mačka, ali je odličan ljubimac koji prede, pišti i mijauče.

Djevica

Djevice su praktične i veoma fokusirane na detalje. Odličan ljubimac za ovaj znak bi bila lasica. Ona je mirna, prijateljski nastrojena, inteligentna i savršena je prijateljica.

Vaga

Vage veoma teško donose odluke. Upravo zato za ovaj znak je najbolje imati od svake vrste po jednog ljubimca.

Škorpija

Škorpija bi najviše voljela imati zmiju za kućnog ljubimca. Zmije su tajanstvene i nepredvidljive, baš kao i osobe rođene u znaku Škorpije.

Strijelac

Strijelci su divlji i slobodni, zbog toga je konj najbolje rješenje za ovaj znak. Nadamo se da ova životinja može parirati energiji svog vlasnika.

Jarac

Jarčevi su praktični i zato je pas odličan izbor ljubimca za ovaj znak. Akita bi bila dobar izbor jer je dostojanstvena, hrabra i odana vrsta.

Vodolija

Vodolije su lude za tehnikom pa bi im najviše odgovarao hrčak. Vodolija bi osigurala svom ljubimcu super kavez s cijevima, točkovima i raznim senzorima.

Ribe

Ribe su ekstremni sanjari i mogu biti veoma zaboravni. Za ovaj znak idealni ljubimci su ribe. Uživaće u gledanju akvarija napunjenog egzotičnim ribama, a ako i zaborave nahraniti svoje ljubimce, nema problema. Ribe mogu preživjeti i do sedmica dana bez hrane, piše portal Index.

(n1info.com)

PROČITAJTE:

Zašto se svaki izgubljeni pas uvijek vrati kući, koliko god da je daleko?

Izračunajte IQ vašem psu

Psi mogu prepoznati lošu osobu

Šta sve liječi MED OD HELJDE – Prepun je vitamina i minerala

Med od heljde je najtamniji među svim cvjetnim vrstama meda, a prepun je hranljiivih sastojaka, minerala i vitamina.

Pravi se tako što pčele sakupljaju i obrađuju nektar iz cvijeća heljde. Rezultat toga je veoma hranljiv med prodornog ukusa i mirisa, u različitim nijansama tamne boje od bakarno žute do ljubičaste ili skoro crne.

Sladak je, ali ne poput drugih vrsta meda i sličan je maslacu. Ali, osnovni sastav i nutricioni sastav svih vrsta meda gotovo je isti.

Međutim, ova vrsta meda sadrži veće koncentracije makronutrienata, elemenata u tragovima i antioksidantnih jedinjenja. Najveća komponenta je fruktoza, dok je sadržaj glukoze veći od onog u medu svijetle boje. Prosječna tegla meda od heljde ima oko 30% glukoze i 40% fruktoze.

Vitamini i minerali:

enzimi
biljni proteini
biljne masti
eterična ulja
amino kiseline
vitamini B grupe
vitamin D
fosfor
magnezijum
gvožđe
jod
cink
kalijum
kalcijum
natrijum
brom

Zdravstvene prednosti

Prema Medicinskom centru Univerziteta u Merilendu, kalijum koji se nalazi u medu je esencijalni mineral koji podržava funkcionisanje nerava, mišića i srca u tijelu.

Takođe sadrži betain, jedinjenje koje pomaže u funkcionisanju jetre i može da pomogne u smanjenju rizika od oboljenja srca.

Možete kombinovati med od heljde sa drugom zdravom hranom, kao što su hleb od celog zrna, grčki jogurt ili sa voćem i povrćem.

utiče na jačanje otpornosti elastičnosti krvnih sudova
sprječava nastanak arterioskleroze i liječi je
djeluje pozitivno na rad crijeva
reguliše visok pritisak
ubrzava proces zarastanja rana
jača imunitet i otpornsot organizma
ubrzava proces liječenja virusnih i bakterijskih infekcija u organizmu
jača otpornsot na stres i smanjuje nervnu napetost
reguliše san i tjera nesanicu
smanjuje intezitet simptoma dijareje
stimuliše funkciju varenja
otklanja prisustvo grčeva u stomaku
pozitivno djeluje na rad jetre
pomaže kod kašlja

Jedna studija je utvrdila da je efikasnost heljdinog meda kao tretman za noćni kašalj kod dece zbog respiratornih infekcija poput prehlade. Takođe, studija je otkrila da se med smatra efikasnijim od lijekova za kašalj.

Sadrži veliki broj kalorija

Jedna kašika heljdinog meda sadrži 64 kalorija, prema podacima američke Nacionalne baze. Daje svu potrebnu dozu energije.

Kako koristiti med od heljde?

Za liječenje rana nanesite heljdin med direktno na ranu i pokrijte čistim zavojem.
Možete svakodnevno dodati kašičicu meda u hranu ili piće, na primjer, u ovsenu kašu, palačinke ili omiljeni napitak. Med od heljde je fantastičan prirodni zaslađivač za deserte i pića poput čaja ili kafe.

Za liječenje kašlja, dodajte heljdin med u šolju toplog biljnog čaja. Koncentracija antioksidanata u ovom medu je gram-za-gram u poređenju sa antioksidansima u paradajzu i ostalom voću i povrću.
Takođe, heljdin med je jedna od najboljih zamjena za javorov sirup. Možete ga sipati preko, vafla, tostova ili pavlake.

Izvor: stil.kurir.rs

PROČITAJTE:

Saće povećava dejstvo meda nekoliko puta!

Prirodni lijek od meda i zelenih oraha

Kako nauka objašnjava neograničeni rok trajanja meda

NAPRAVITE ČUVENI INDIJSKI ČAJ – Jača imunitet, čisti pluća i izbacuje sluz iz organizma

Masala čaj je čudesan za imunitet i zdravlje pluća, a evo kako da ga sami lako napravite!

Čuveni indijski čaj pod nazivom Masala sačinjen je od kombinacije određenih začina koji se sjedinjujuju i pretvaraju u prah, a zatim se konzumiraju tako što se prah sipa u crni čaj, vrelo mlijeko i vodu.

Masala čaj ima jak ukus, ali je vrlo prijatan za konzumiranje, naročito ako mu dodate malo meda. Njegovi sastojci puni su vitamina, minerala i antioksidanata, pa se masala preporučuje za jačanje imuniteta, prevenciju upalnih procesa u tijelu i čišćenju respiratornog sistema, odnosno za detoks pluća, izbacivanje sluzi i u prevenciji i liječenju kašlja.

Vrlo lako ga možete napraviti u kućnim uslovima, a ovaj recept je jedan od bojih verzija:

Sastojci za indijski čaj:

  • 40 g sjemena kardamona
  • 20 g karanfilića
  • 20 g bibera u zrnu
  • 8 g cimeta
  • 10 g sjemena morača
  • 30 g suvog đumbira
  • 6 grančica sušenog bosiljka
  • 1/2 muskantnog oraščića
  • 1 kašika crnog čaja
  • 1 šolja mlijeka
  • 2 šolje vode
  • 2 kašičice meda

Priprema:

Sjeme kardamona, karanfilić, biber, cimet i sjeme morača sipajte u tiganj i ostavite da se peče na blagoj vatri uz stalno miješanje oko par minuta. Kada polne da se osjeća miris biljaka, sklonite sa strane, Zatim isti postupak ponovite sa đumbirom, a zatim sa bosiljkom i muskantnim oraščićem. Sve sastojke koje ste prethodno pekli na tiganju ubacite u blender i umutite dok ne dobijete jedinstven prah. Dobijeni masala prah stavite u teglu.

2 šolje vode stavite u šerpu i ostavite da proključa, a zatim dodajte kašiku crnog čaja, 1/2 kašičice masala praha i 1 šolju mlijeka. Ostavite još minut da se kuva, a zatim proicijedite i dodajte med. Dobro izmiješajte i uživajte u zdravom i uksunom čaju.

Izvor: lovesensa.rs

PROČITAJTE:

Čaj od matičnjaka – prirodno sredstvo za smirenje i dobar san

Taheebo čaj – Ovaj čaj se koristi za liječenje širokog spektra infekcija

Čaj od hrastove kore pomaže kod raznih tegoba

Ove namirnice imaju najviše vitamina D

Da li ste znali da osim Sunca, vitamin D možete dobiti i kroz nekoliko super namirnica kao što je ulje jetre bakalara ili lososa?

Vitamin D je značajan nutritivni element uz pomoć kojeg gradimo zdravo i funkcionalno tijelo, čvrste kosti i dobro raspoloženje. Nedostatak vitamina D može da izazove depresiju, različita oboljenja kostiju, ali i pad imuniteta zbog čega smo tako često prehlađeni.

Ljepršavo raspoloženje ljeti nije neobjašnjivo, vitamin D tu uzima najveći dio zasluga. Postoje različite studije koje propisuju određene doze dnevnog unosa vitamina D, ali ono što jeste sigurno jeste da vitamin D ne možete apsorbovati ukoliko nosite zaštitni faktor.

Sa druge strane, postoje načini kako da istovremeno zaštitite kožu, a opet iskoristite sunce za dobijanje vitamina. Najveća je korist ako se svaki dan provede od 10 do 15 minuta na suncu između 11-15 časova i to bez zaštitne kreme.

Ali da li je samo Sunce dovoljno za dobijanje vitamina D?

Dnevne potrebe vitamina D definitivno zavise od stila života koji vodimo, godina i navika u ishrani koje imamo. Osim Sunca, značajan izvor vitamina D su hrana i suplementi. Međutim, u slučaju da želite potpuno prirodno da uzimate ovaj značajan vitamin, uzmite u obzir kombinaciju hrane i Sunca.

Kako biste bili sigurni koliko vam je potrebno vitamina D, najbolje je da analizom krvi i uz konsultacije ljekara to utvrdite. Na osnovu toga ćete znati kako da tačno dozirate namirnice pa i vrijeme koje provodite napolju.

U kojim namirnicama možemo pronaći vitamin D?

Namirnice bogate vitaminom D su uglavnom riba i punomasni mliječni proizvodi (još jedan razlog dobrog raspoloženja ljudi koji žive pored mora), ali i manje privlačna goveđa jetra, sojino mlijeko, jegulja i riblje ulje.

Vitamin D je rastvoriv isključivo u masnoj sredini, što znači da je ishrana masnijim namirnicama važna za apsopciju ovog vitamina.

Osim vitamina D, masti lakše apsorbuju i vitamine A, E i K. Kako bismo izvukli najbolje iz vitamina D, potrebno je da ga kombinujemo i sa magnezijumom i kalcijumom.

Koliko nam je vitamina D u prosjeku potrebno?

Preporučena dnevna doza vitamina D je:

  • za uzrast od 1 do 70 godina – 600 IU dnevno
  • preko 70 godina – 800 IU dnevno
  • tolerisani najviši dnevni unos, za uzrast preko 9 godina –  4000 IU dnevno

Kada ovo prevedemo u pripremu obroka, uviđate važnost kombinovanja zeleniša i mesa, najčešće ribljeg. Osim što ćete tako uneti dovoljnu količinu vitamina D, istovremeno će se lakše apsorbovati i potreban kalcijum te održavati normalan nivo kalcijuma u krvi.

Evo kako još možete da iskoristite određene namirnice kako biste mogli da izvučete dovoljnu količina vitamina D:

Šampinjoni

  • 100g šampinjona sadrži 7 UI vitamina D

Što su osunčanije to su punije vitamina D. Osim ostalih korisnih nutrijenata, jedna pečurka ima od 2 do 5 UI vitamina D.

U zavisnosti od vrste pečuraka, njihovom konzumacijom možemo unijeti dovoljne količine selena i gvožđa. Osim toga, pojedine studije su došle do zaključka da upravo šampinjoni pomažu ljudskom imunom sistemu tako što povećavaju proizvodnju ćelija koje štite i obnavljaju naša tkiva.

Šampinjoni su bogati i antioksidantima koje tijelo čiste od slobodnih radikala i oslobađaju od štetnih toksina. Kao odličan izvor proteina, šampinjoni se preporučuju onima koji su na posebnim režimima ishrane, a samo šest srednjih pečuraka ima 22 kalorije.

Kozji sir

Kozji sir se najčešće preporučuje onima koji treniraju i žele da oporave svoje mišiće. 100g sadrži 22 UI vitamina D.

U zavisnosti od vrste sira, zavisi i kalorijska vrijednost koju imaju, a koja načešće dolazi od količine masti. Slično je i sa količinom vitamina D koje imaju.

Feta ima manje vitamina D u odnosu na gaudu. Zajedničko im je to što svi sadrže neophodne proteine, minerale i vitamine.

  • Kockica sira ima svega 6.22 UI vitamina D.

Cijeđena narandža

  • 100g sadrži 43 UI vitamina D

Čaša 100 posto iscjeđenog soka od narandže bogata je kalcijumom i vitaminom D, kao i ostalim vrednim mineralima koji održavaju naše zube i kosti. Vrijedna količina vitamina D iz ceđenog soka pomaže da se lakše apsorbuje i kalcijum koji se u njemu nalazi.

Punomasni jogurt

  • 100g sadrži 52 UI vitamina D

Jogurt sadrži visok broj različitih minerala, od magnezijuma i kalcijuma do korisnih bakterija i vitamina grupe B. Zbog toga čuva i poboljšava kvalitet kostiju.

Jogurt je stub zdrave ishrane i čest je na meniju onih koji treniraju i onih koji žele da izgube kilograme. Samo jedna porcija jogurta sa voćem pomaže mišićima da se oporave poslije treninga, budući da je ovaj mliječni proizvod bogat aminokiselinama i proteinima.

Osim toga, jogurt je bogat kalijumom, fosforom, jodom i cinkom, kao i vitaminom B5. Iz grupe vitamina B, tu je i vitamin b12 koji čuva nervni sistem.

Izuzetno je pogodan za dobro varenje, ubrzava metabolizam i jednako hrani kožu spolja i iznutra.

Punomasno mlijeko

  • Jedna šolja punomasnog, neobranog mlijeka ima 124.4 UI vitamina D

Samo neobrano mlijeko ima dovoljnu količinu vitamina D koje možete iskoristiti. To se pre sve odnosi na mlijeko od 3.2 posto masti, a kojem nije naknadno dodat vitamin D.  Međutim, danas je retkost dobiti sveže i neobrano mlijeko, pa je samim tim nemoguće računati na vitamin D iz mlijeka na prirodan način

Cerealije

  • 100g iliti činija cerealija ima 332 UI vitamina D

Pod cerealijama se podrazumijevaju ovsene, žitne ili kukuruzne pahuljice koje se najčešće jedu za doručak.

Za one koji žele da se hrane zdravo, cerealije su ključne i mogu se uključiti u svaki obrok, a naročito se preporučuju za doručak u kombinaciji sa voćem i jogurtom kako bi se izbalansirale svi potrebni nutrijenti.

Osim vitamina D, cerealije su bogate ugljenim hidratima, proteinima i dijetetskim vlaknima. Cijela zrna žitarica koje se unesu putem obroka su bogata gvožđem, magnezijumom i cinkom, kao i važnim vitaminima iz grupe B.

Svi ovi nutrijenti pogodno utiču na metabolizam, varenje, izgled i stane kože kao i smanjenje tjelesne težine.

Žumance

Samo dva jajeta su dovoljna da unesete dovoljno nutritivnih elemenata za ceo dan.
  • 100g sadrži 218 UI vitamina D

Cijelo jaje je prije svega vrlo hranljiva i biološki vrijedna namirnica, niske kalorijske vrijednosti. Posebno se izdvajaju jaja kokošaka iz slobodnog uzgoja jer sadrže više folne kiseline i vitamina B12 nego ona dobijena na farmi.

Jaja su odličan izvor prvoklasnih bjelančevina, vitamina A, D, B2, B12, gvožđa, cinka, kalcijuma, magnezijuma i riboflavina.

Žumance je najbogatiji dio jajeta koji osim proteina ima visok sadržaj minerala i vitamina, a naročito vitamina D. Vitamin D upravo ima ulogu da apsorbuje ostale vitamina koje idu uz njega.

Jedno žumance ima 37 UI vitamina D, ali se zbog ostalih svojstava, najviše holesterola, ne preporučuje više od dva jajeta na dan. Osim toga, djeci bi se tako trebalo davati sa dozom opreza najpre zbog mogućnosti pojave alergija.

Tunjevina

  • 100 grama ima 268 UI vitamina D

Osim lososa, tuna je još jedna riba koja osim vitamina D sadrži i druge hranljive sastojke  u većim količinama. Tuna je prije svega bogata proteinima koji pogodno utiču na mišiće, kosu, kožu i nokte.

Bogata je i omega 3 masnim kiselinama i takođe utiče na preventivnu zaštitu od šloga i srčanih oboljenja. Reguliše krvi pritisak i smanjuje trigliceride u krvi. Pogodno utiče na nivo šećera u krvi pa je odlična za one koji se bore poremećajima u ishrani.

Selen i drugi antioksidanti se bore protiv infekcija i štite imuni sistem, dok vitamin B čuva ćelije i daje energiju.

Dovoljno je da pojedete samo 130 grama spremljene svježe tunjevine u toku dana i da unesete i preko 50% dnevnih potreba za vitaminom D.

Upravo je tunjevina zbog bogatog sastava omega tri masnih kiselina zaslužna što se vitamin D apsorbuje na pravi način.

Losos

Losos je nutritivno najbogatije riblje meso
  • 100g sadrži 526 UI vitamina D

Losos je savršena namirnica koja se može jesti i bez termičke obrade. Bogat je omega tri masnim kiselinama kao i ulje bakalara, a isto tako je izuzetno bogat vitaminom D.

Njegova nutritivna svojstva su takva da se losos preporučuje onima koji žele da se preventivno zaštite od srčanih oboljenja, kao i onima koji su na posebnom režimu ishrane.

Zanimljivo je da meso lososa takođe pomaže oboljelima od artritisa tako što ublažava bol. Meso lososa je još jedna vrsta koja utiče na to da se preventivo spriječi stanje depresije.

Posebno se ističe meso divljeg lososa koje znatno bogatije potrebnim nutrijentima.

U kombinaciji sa zelenišom pomaže da se u potpunosti u tijelu apsorbuju i drugi vitamini, kao što su vitamin K i C.

Fileti lososa su popularni i u sirovom stanju, a možete ih i sami napraviti uz dodatak soli, sirćeta i ulja.

  • Samo 140 grama lososa je dovoljno da unesete dnevnu količinu vitamina D.

Ulje jetre bakalara

Ulje jetre bakalara se još naziva i svetom hranom 
  • 100g sadrrži 10.000 IU vitamina D

Ulje jetre bakalara je jedan od najstarijih izvora mnogih potrebnih nutrijenata. Koristi se već vijekovima, a mnogi narodi ga smatraju “svetom hranom” budući da se davao i daje bebama, djeci, ali i odraslima za bolje zdravlje i jači organizam.

Ulje je bogato omega tri masnim kiselinama, a vitamin D čini da ova kombinacija godi našem tijelu tako što djeluje protiv infekcija, smanjuje krvni pritisak i otklanja rizik od depresije. Zanimljivo je da ovo ulje pomaže čak i kod otoka ili bolova koje uzrokuje artritis.

Osim vitamina D, ulje bakalara je bogato i vitaminom A, koji je takođe antioksidant koji ukljanja stres i smanjuje nivo infekcija u tijelu.  Kao odličan izvor esencijalnih masnih kiselina, ovo ulje takođe pomaže i u kontroli insulinske rezistencije, a isto tako održava nivo glukoze u krvi. Sirovo fermentirano ulje jetre bakalara sadrži 2 i po puta više terapeutskih vitamina A i D.

Masti iz ovog ulja su takođe zadužene za poboljšanje reproduktivnog zdravlja budući da pomažu telo da proizvodi estrogen i progesteron. Kombinacija vitamina D sa esencijalnim masnim kiselinama pomažu da endokrini sistem u organizmu radi nesmetano.

Zbog svog bogatog svojstva, ulje bakalara se može pronaći kao sirovo, a nasuprot tome česta su i rafinisana ulja koja imaju daleko manju količinu važnih vitamina.

Za šta je još dobro ulje bakalara?

  • Manje bolova u zglobovima, upale i ukočenosti
  • Poboljšana snaga i izdržljivost mišića
  • Pomaže pri apsorpciji kalcijuma
  • Pomoć kod depresije i anksioznosti
  • Poboljšanje imuniteta i sna
  • Ozdravljenje kože – oporavak od ekcema

Ulje bakalara ima karakterističan ukus koji preovlađuje zbog čega se često može naći u kombinaciji sa nekim voćem.

Jedna kašičica fermentisanog ulja bakalara ima 9500 UJ vitamina A i 1950 UJ vitamina D.

Ako ste odrasla osoba dnevna potreba za vitaminom D vam je sasvim dovoljna unosom jedne kašike ulja.

Kako kombinovati namirnice bogate vitaminom D?

Nakon što se provjerili sa ljekarom kakve su vaše potrebe za vitaminom D, uskladite i količine kroz namirnice. Možete odabrati jednu superbombu vitamina D kao što je ulje bakalara ili neko drugo riblje ulje, a možete i kombinovati unos vitamina D kroz zdrav doručak.

Unos vitamina D je najvažniji tokom hladnijeg perioda kada Sunce ne dopunjuje vaše potrebe. Ali ukoliko ste od onih koji na Suncu ne mogu da borave bez zaštitnog faktora uopšte, onda je hrana vaša najbolja opcija.

Izvor: organicnet.co

PROČITAJTE:

Koji je značaj vitamina E?

Namirnice bogate magnezijumom

Namirnice bogate GVOŽĐEM na jednom mjestu

Kako da utvrdite koji tip tla je u vašoj bašti

U organskom vrtlarenju tlo predstavlja najvažniji činilac vrta i s toga mu posvećujemo posebnu pažnju. 

Tlo se sastoji od mineralnih čestica, organske materije, vazduha i vode koji zajedno čine uzgojni medij za uzgoj biljaka. Za organskog vrtlara tlo je veliki megaorganizam u kojemu sve vrvi od života. Ako uzmemo u ruku šaku zemlje nećemo biti ni svjesni da se u njoj kriju milioni sićušnih, živih, malih stvorenja koja se brinu za rast naših biljčica dostavljajući im potrebna hranjiva i vodu.

Od svih tih malih životinjica u tlu zavisi i njegova plodnost s toga je potrebno bolje se upoznati sa vrstom tla u našemu vrtu kako bi se o njemu mogli brinuti na najbolji mogući način ne narušavajući njegovu ravnotežu.

Kako prepoznati tip tla

Tip tla u svome vrtu najbolje ćete upoznati postepeno, obrađujući ga i pažljivo promatrajući. Sve vrste tla (osim tresetnih) nastale su tokom miliona godina raspadanjem stijena pod uticajem vremena, a nastale čestice koje su različitih veličina sastavni su dio gotovo svakog tla.

Njihova veličina, omjer pojedine čestice kao i hemijski sastav (zvisi od vrste stijena od koje su nastale) određuju tip tla. Tri su vrste mineralnih čestica zastupljene u tlu: pijesak, prah i glina.

Najčešće tla sadrže sve tri komponente (vrste čestica), a njihov udio pokazatelj je teksture tla. Podjednaki omjeri čestica koji su zastupljeni u nekom tlu upućuju da je riječ o ilovastom tlu (ilovača).

Kako bismo sami odredili udio pojedine čestice koja je zastupljena u tlu uzmemo uzorak zemlje (bez organske materije), napunimo 3/4 staklenke pa je do vrha napunimo vodom i tresemo dok se zemlja potpuno ne rastopi u vodi. Zatim staklenku ostavimo da stoji najmanje 8 sati kako bi se čestice razdvojile u slojeve da bi mogli utvrditi o kojem tipu tla je riječ.

Ako u tlu prevladava jedna čestica, možemo reći da je ono pjeskovito, glinasto ili praškasto.

Takođe, promatrajući uzorak vlažne zemlje i mrveći ga među prstima približno možemo odrediti tip tla u našemu vrtu. Ako uzmemo u ruku šaku vlažne zemlje i oblikujemo u valjak i on pri tome ne puca, možemo zaključiti da je bogata glinom. Ako pak valjak puca riječ je o pjeskovitom ili tresetnom tlu.

Glinasto tlo

Smeđe, žute ili sive boje, pod prstima je ljepljivo, glatko i lako se oblikuje u valjčiće. Glinasta tla imaju svojih prednosti, ali i mana. Mogu biti bogata hranjivim tvarima koja su potrebna za rast bilja, ali s druge strane korijenje biljaka teško prodire do hranjiva jer je tlo gusto i zbijeno.

Nakon obilnijih kiša zbog loše propusnosti i nedostatka zraka često se na površini zadržava voda, a tijekom ljetnih vrućina površina je veoma tvrda i često ispresijecana pukotinama. Glinasta tla zbog svega navedenog veoma je teško obrađivati.

Pjeskovito tlo

Sadrži najveći udio čestica pijeska koji se osjete među prstima te uzorak vlažne zemlje nije moguće oblikovati u valjak. Ova vrsta tla je laka za obradu, ali se brzo isušuju zbog velikog prostora među pjeskovitim česticama.
Sadrži manje hranjiva za biljke zbog brzog otjecanja vode koja ih ispire.

Praškasto tlo

Ima obilježja između gline i pijeska. Trljanjem među prstima proizvodi pištav zvuk, a prsti ostaju jako prljavi. Dobro zadržava vlagu i bogato je hranjivim materijama. Zbog brzog stvrdnjavanja teška su za obradu.

Tresetno tlo

Nastaje na mjestima gdje vlažni i kiseli uslovi ne dozvoljavaju potpunu razgradnju  organske tvari. Crno tlo, mrvičaste strukture koje je veoma bogato organskom tvari. Neplodno je i kiselo, ali moguće ga je učiniti plodnim. Lako upija vodu, ali se  brzo isušuje i mrvi. Pod prstima je vlaknasto, spužvaste teksture i nije ga moguće oblikovati u valjak.

Vapnenačko tlo

Nastaje iznad vapnenca. Žućkasto – bijele boje, na dodir ljepljivo, mrvičaste strukture zbog čega ga nije moguće oblikovati u valjak. Sadrži komadiće vapnenca, može biti tvrdo te otežati sadnju. Obično je lužnato i ocjedito.

Tip tla nije uvijek lako odrediti pogotovo ako se u vrtove dovozila zemlja tokom vremena pa se može desiti da je zastupljeno nekoliko tipova tla u vrtu.
Takođe, tip tla nije moguće promijeniti, ali je na sreću svakog organskog vrtlara moguće uticati na promjenu strukture tla te poboljšati i održati njegovu plodnost.

Izvor: organskocarstvo.blogspot.com

PROČITAJTE:

Ilovača tlo – Idealno za poljoprivrednu proizvodnju!

Kiselost zemljišta – Određivanje i dodavanje količine kreča!

Testiranje tipa zemljišta u kućnim uslovima!