Naslovnica Blog Stranica 587

Kako da prepoznamo organski proizvod u marketu?

Agrosavjet
-
0
Kako da prepoznamo organski proizvod u marketu?

Posljednjih godina sve veći broj građana postaje svjestan bitnosti zdravog načina ishrane u prevenciji bolesti i ne želi da jede namirnice sa ostacima raznih pesticida. Ipak, većina potrošača uglavnom još nema takve informacije, pa mnogi misle da je organska hrana stvar pomodarstva.

Pored toga što potrošači treba da razumiju šta podrazumieva proces organske proizvodnje, oni treba i da znaju da prepoznaju organske proizvode u marketima, pijacama i drugim maloprodajnim objektima. Takođe veoma je niska i javna sviest o pozitivnom uticaju organske poljoprivrede i na očuvanje i unapređenje prirodnih resurasa i celokupne životne sredine.

Kako prepoznati organski proizvod?

Kako bi potrošači bili sigurni da kupuju proizvod organskog porijekla trebalo bi najprije obratiti pažnju da li na ambalaži stoji neko obilležje. Oznaka podrazumleva nacionalni logo na kom piše ćiriličnim pismom organski proiizvod. Samo takvi garantuju da su prošli sistem kontrole i da su sertifikovani u skladu sa propisima.

Jedino proizvođači sa tim sertifikatima imaju pravo voće, povrće ili meso tako deklarišu i promovišu. Kontrolu i sertifikaciju obavljaju ovlašćene organizacije. Kupci takođe imaju pravo da u svakom maloprodajnom objektu uključujući i pijacu zatraže na uvid kopiju sertifikata, sa datumom važenja i navedenima proizvodima za koje je izdat.

Organska hrana skuplja od konvencionalne

Koliko je organska hrana u našim radnjama skuplja od hrane proizvedene konvencionalno? Cijene organskih proizvoda se prilično razlikuju u zavisnosti od vrste, od maloprodajnog mjesta, proizvođača i tako dalje. Ali se taj raspon uglavnom kreće od 50 do 400 odsto u odnosu na istu robu konvencionalno proizvedenu.

U zemljama EU su organski proizvodi značajno jefitniji nego kod nas, ali i tamo to zavisi od vrste proizvoda (biljni su generalno jevtiniji u odnosu na životinjske), ali se ne mogu porediti ni različite države u EU.

Izvor: agromedia.rs

PROČITAJTE:

Da li bi organska poljoprivreda mogla da nahrani čovječanstvo?

Stručnjaci tvrde: Organska proizvodnja je štetna za životnu sredinu

Koji med je najzdraviji?

Agrosavjet
-
0
Koji med je najzdraviji?

Jedna od najomiljenijih i najkorištenijih prirodnih lijekova koje ima gotovo svako domaćinstvo jeste dragocjeni nektar pčela – med.  Iako najčešće služi kao zaslađivač za čaj, on je iznimno vrijedan lijek u oralnoj i u lokalnoj upotrebi, te veoma djelotvorno kozmetičko sredstvo.

Primjena meda

Preporučena dnevna količina meda za odraslu osobu je između 60 i 100 grama, raspoređenu u tri djela (ujutro, tokom dana i prije spavanja).

Preporučena dnevna količina meda za djecu mlađu od 10 godina je 30 grama, također raspoređena tri puta u toku dana.

Med prije gutanja dobro otopite u ustima.
Kada ga dodajete u tople napitke, pazite da tekućina nije toplija od 40 stupnjeva Celzijusa, da bi se očuvala njegova svojstva.

Postoji mnogo vrsta meda, a svaka od njih je ljekovita. Svaki med je biokatalizator i dobar je za probavu. Pravi, prirodni med vam može biti od velike koristi kod bilo koje bolesti.

U nastavku možete upoznati  čak 20 vrsta meda, a vi sami odaberite onu koja vam najviše odgovara.

1. Lipov med

Lipov med je bistre, gotovo prozirne boje i blagog okusa.
Olakšava dišne tegobe i preporučuje se kod prehlada i gripa.
Potiče znojenje, povoljno djeluje na probavu, ublažava grčeve i smiruje bol.
Koristan je kod problema s bubrezima jer potiče izlučivanje štetnih tvari iz organizma.
Lipov med ne smiju uzimati srčani bolesnici.
Posebna preporuka: bolujete li od astme, pojedite punu žličicu naribanog hrena s lipovim medom.

2. Cvjetni med

Cvjetni ili livadni med dobiva se iz različitih vrsta cvijeća, ovisno o podneblju.
Blagog je i aromatičnog okusa.
Zbog posebnog sastava preporučuje se za podizanje imuniteta i oporavak nakon bolesti, te kod sezonskih alergija i alergijske astme.
Kod alergijske astme preporučuje se uzimati cvjetni med iz vaše okolin, jer on sadrži pelud svih vrsta cvijeća, koje uzrokuje potencijalne alergije.
Uzimajte jednu žlicu meda dnevno, tijekom cijele godine, za oporavak organizma i borbu protiv alergija.

3. Bagremov med

Bagremov med karakterizira izrazito svijetložuta boja, te blag okus.
Ova vrsta meda odgovara većini ljudi jer se njegova aroma praktički ne osjeti u napitcima.
Odličan je izbor za malu djecu (tek od 1. godine života) i za osobe koje se oporavljaju nakon bolesti.
Koristi se i kod problema krvožilnog sustava i zatvora. Zbog sedativnog učinka pomaže kod nesanice, nervoze i napetosti.
Za smirenje prije spavanja popijte šalicu čaja od matičnjaka s dodatkom male žličice meda od bagrema.
Pušačima je preporučljivo odmah po ustajanju pojesti žlicu meda od bagrema.

4. Heljdin med

Heljdin med ima najtamniju boju, te snažan i opor okus.
Bogat je mineralima i antioksidansima zbog čega spada u najzdravije vrste meda.
Preporučuje se slabokrvnim osobama, te kao izuzetna pomoć kod kašlja.
Za olakšanje kašlja kod djece dajte im jednu malu žličicu meda prije spavanja.

5. Kaduljin (žalfijin) med

Kaduljin med najčešće je svijetložute do zelenkaste boje, prihvatljivog do blago gorkog okusa po kadulji.
Djeluje opuštajuće i podiže raspoloženje.
Odličan je dodatak pripravcima za giht.
Hrvatski kaduljin med vodeći je u liječenju problema respiratornog sistema, posebno kašlja, te u jačanju imuniteta.

6. Kestenov med

Kestenov med specifične je crvenosmeđe boje.
Teškog je okusa pa mnogima ne odgovara.
Zbog svog snažnog antibiotičkog djelovanja jedan je od najljekovitijih vrsta meda.
Koristi se kod gotovo svih bolesti i upala.
Djeluje kod čira na želucu, žutice, bakterija u mokraćnom sustavu, slabe cirkulacije i oslabljenog srčanog mišića.
Pomaže probavnom sustavu.
Velika žlica kestenova meda tik prije spavanja pomaže protiv zatvora.
Mnogi ga koriste i za oralnu higijenu – bolje čisti zube od zubne paste.

Pušačima, kojima organizam gomila toksine i koji često imaju problema s kašljem, preporučuje se pojesti ujutro natašte jednu veliku žlicu kestenova meda.

7. Dračin med

Dračin med je kvalitetan med žute boje koji je teško krivotvoriti.
Brzo se kristalizira i nježnijeg je okusa.
Bogat je acetil-holinom – tvari koja potiče cirkulaciju i rad krvožilnog sustava.
Pomaže u snižavanju štetnog holesterola.
Jača imunitet, pomaže kod problema s disanjem, a koristi se i kao prevencija i u liječenju malignih bolesti.
Dračin med možete iskoristiti i za liječenje impotencije – ujutro i navečer pojedite 30 grama dračina meda, a u toku dana još 40 grama.

8. Planinski med

Planinski med iznimno je cijenjena i ljekovita vrsta meda.
Dobiva se iz nezagađenog planinskog bilja pa je zbog svog sastava ljekovitih biljaka vrlo tražen.
Ima snažno antimikrobno djelovanje, čak i dok je razrijeđen u omjeru od 1:150.
Koristite ga za jačanje imuniteta, problema s disanjem – izliječite kašalj, upale grla i sinusa.
U narodnoj medicini planinski med koristio se i za dezinfekciju kožnih upala i rana.
Pomaže pri liječenju ginekoloških tegoba i upala izazvanih virusima i bakterijama.
Uzimajte žlicu ovog meda, jednom dnevno.
Za jačanje organizma, najmanje pola sata prije doručka, popijte šalicu toplog mlijeka zaslađenog planinskim medom.

9. Lavandin med

Lavandin med intenzivnog je okusa i mirisa, a može biti i tamnije i svjetlije boje.
Među najljekovitijim je vrstama sa snažnim djelovanjem – omogućuje iskorištavanje kalcija i željeza iz hrane.
Posebno se preporučuje trudnicama i svima koji imaju manjak kalcija u organizmu, kod problema sa zubima i kostima, osteoporozom, povišenim krvnim tlakom, alergije na sunčevu svjetlost.
Ljekovito djeluje na probavu, čisti pluća i umiruje kašalj.
Osobama sklonim peludnim alergijama savjet je svakodnevno uzimati med od lavande.

10. Glogov med

Glogov med smeđe je boje i oporog okusa.
Preporučuje se srčanim bolesnicima jer regulira tlak, pomaže kod ateroskleroze, angine pectoris, oštećenog srčanog mišića i upale srčanog mišića.
Koristi se i za smirenje.
Za smanjivanje kolesterola napravite pastu od glogova meda i cejlonskog cimeta u prahu. Namažite je na kruh umjesto marmelade i jedite redovito za doručak.

11. Evodijin med

Evodijin med traženiji je na američkom nego na europskom tržištu.
Po izgledu je najsličniji medu od bagrema, no specifičnog je voćnog okusa i ne kristalizira se.
Iznimno je vrijednog sastava i posebno pogoduje osobama s poremećajem krvnog tlaka.
Kod problema s visokim krvnim tlakom preporučuje se svakodnevno uzimanje 100 grama oraha i iste količine meda u periodu od 45 dana.

12. Vrijeskov med

Med od vrijeska tamnožute je boje. Ugodnog je okusa pa ga vole i djeca.
Izuzetno je ljekovit kod reumatizma, bolesti mokraćnog sustava i bubrega.
Pomaže i kod dišnih tegoba.
Ako ste pušač, iskoristite blagodati vrijeskovog meda. U kombinaciji sa vrijeskovim čajem, pomoći će vam za iskašljavanje sluzi iz dišnih organa.

13. Amorfin med

Med od amorfe ili bagremca specifične je crvenkaste boje, blaga mirisa i okusa.
Preporučuje se kod iscrpljenosti organizma i za podizanje energije na kraju naporna dana.
Dobar je izvor proteina, vitamina i minerala.
Nakon napornog dana, punog stresa, opustite se i vratite izgubljenu energiju sa žličicom amorfinog meda u šalici čaja ili mlijeka.

14. Suncokretov med

Suncokretov med je specifične žute boje, okusa i mirisa. Pripada u cjenjenije vrste meda, no brzo se kristalizira.
Koristi se kod tegoba vezanih uz dišne puteve (upala grla i sinusa) i blagotvorno djeluje kod probavnih, plućnih i bubrežnih oboljenja.
Prirodno je sredstvo za liječenje svih vrsta upala. Ubrzava zarastanje rana.
Preporučuje se srčanim bolesnicima, starijim osobama kojima je potreban odmor i dodatna energija, kao i djeci u razvoju.

15. Med od maslačka

Med od maslačka intenzivne je žute boje i okusa i brzo se kristalizira.
Ublažava posljedice bolesti jetre (ciroza, kolecistitis, kolelitijaza) i želučanih bolesti.
Pomaže kod gastritisa, kolitisa i zatvora.
Za liječenje ovih tegoba, žlicu meda od maslačka razrijedite u čaši mineralne vode.

16. Ružmarinov med

Ružmarinov med je svijetložute boje i naglašenog okusa.
Povoljno djeluje kod bolesti krvnih žila, jer pospješuje krvotok.
Prirodno je sredstvo za poboljšanje funkcije jetre i bolje izlučivanje žuči.
Saveznik je organizma pri slaboj probavi, reumi, gihtu i visokom tlaku.

17. Repičin med

Repičin med je svijetložute boje i sadrži veliki broj cvjetne peludi.
Nakon vrcanja odmah se kristalizira, pa ga po tome možete prepoznati i razlikovati od lažnog meda.
Čisti jetru i regulira razinu masnih kiselina u organizmu.

18. Zlatošipkin med

Zlatošipkin med je zlatnožute do tamnožute boje, prepoznatljivog okus i mirisa izuzetne kvalitete.
Koristi se kao diuretik jer potiče izlučivanje tekućine i toksina iz tijela.
Učinkovit je i kod živčanih oboljenja, stresa i tjeskobe.

19. Medljikovac (šumski med)

Medljikovac, medun jele ili šumski med je vrlo cijenjena vrsta meda, jako ukusan i tamne boje.
Vrlo brzo se kristalizira.
Poseban je po tome što se dobiva od medne rose koju proizvode zelene uši u određenim vremenskim uvjetima. Snažno je antimikrobno i antiupalno sredstvo.
Zbog visokog udjela željeza preporučuje se anemičnim osobama, te za oporavak nakon teških bolesti i operacija.
Bogat je mineralnim solima i sadrži malo šećera, pa se često preporučuje dijabetičarima i sportašima. Trudnice ga mogu uzimati tijekom cijele trudnoće.
Ova vrsta meda preporučuje se posebno za liječenje upale pluća: veliku žlicu medljikovca (jela ili bor) dodajte u 3 dl biljnog čaja i pijte tri puta dnevno prije jela.

20. Manuka med

Ova vrsta meda je na popisu i doslovno – šećer na kraju.
Manuka med dobiva se iz cvjetova zimzelenog drveta Manuka koje raste samo na području Novog Zelanda i smatra se najljekovitijim medom na svijetu.
Ima stabilna, moćna i jedinstvena antibakterijska svojstva, koja nisu prisutna ni u jednoj drugoj vrsti.
Pomaže i kod najotpornijih bakterija, poput MRSA-a, o čemu svjedoče brojni korisnici diljem svijeta, a koji su se zahvaljujući manuka medu spasili od amputacija udova.
Ima izvanredno djelovanje na cijeli niz bolesti i posebice je koristan kod slabog imuniteta.
Kod akutne upale preporučuje se uzimati po žlicu manuka meda svakog sata.

Izvor: Alternativa za Vas

PROČITAJTE:

Proizvodnja meda- kvalitet ili kvantitet?

Uz ove korake provjerite čistoću meda

Cijena kilograma meda biće viša od 20 KM zbog slabih prinosa

Mislite da ste kupili sir? Provjerite na deklaraciji

Agrosavjet
-
0
Mislite da ste kupili sir? Provjerite na deklaraciji

Na policama s mliječnim proizvodima možete pronaći artikle koji izgledaju kao sir, ali to nisu. Saznajte kako prepoznati razliku.

Lijepo je imati izbor, ali valja i znati birati

Pri kupovini je lijepo imati izbor jer svako ima svoje prioritete. Na tržištu postoje brojni, slični proizvodi i ponekad je gotovo nemoguće pronaći u čemu se razlikuju. Osim razlike u cijeni – koja je najvidljivija i svakome važna. U nastojanju da proizvodi budu što konkurentniji, proizvođači ih plasiraju na tržište nadajući se da će se kupac „zalijepiti“ za cijenu i da mu drugi kriterijumi neće biti važni. Ali šta ako su ti „drugi kriterijuni“ zapravo oni glavni, esencijalni, oni koji definišu određeni proizvod?

Da objasnimo na konkretnom primjeru – za proizvodnju feta sira nije potrebno puno. Potrebna je mliječna mast i određeni prirodni začini. Čini se jednostavno, zar ne? Danas se na tržištu nude povoljniji proizvodi koji podsjećaju na feta sir, ali u svom sastavu umjesto mliječne imaju visok sadržaj biljne masti čija je uloga postizanje određene konzistencije i ukusa te znatno produžavanje roka trajanja.

Kupovinom takvog proizvoda ne kupujete sir, već varijantu sira koja svojim okusom, bojom i konzistencijom podsjeća i namjerno aludira na sir, ali to nikako nije.

Bitno povoljnije zamjene za sir često nemaju jasno označenu etiketu (deklaraciju) te kupac tek pomnim proučavanjem može ustanoviti razliku između pravog, tradicionalnog sira nastalog od mlijeka i ovog, umjetno stvorenog proizvoda niske nutritivne vrijednosti. Zato, prije nego što sljedeći put posegnete za feta sirom ili bilo kojim drugim mliječnim proizvodom, uvjerite se da kupujete pravi, prirodni proizvod. Odvojite malo vremena da pročitate deklaraciju jer ako volite sir, onda pazite da jedete pravi sir od mlijeka koji će na vaš organizam imati blagotvoran utjecaj.

Izvor: nezavisne novine

PROČITAJTE:

Kozji sir i sirutka su izvor zdravlja

Domaće maske za lice i kosu od soka aloe

Agrosavjet
-
0
Domaće maske za lice i kosu od soka aloe

Još su ljepotice drevnog Egipta znale za čudesnu moć aloe I koristile je za njegu kože i kose. I danas, kod ljubitelja prirodne kozmetike, aloe je veoma popularna. Na bazi soka aloe, možete sami pripremiti domaće maske za kožu lica i glave.

Maske, koje u svom sastavu poseduju biostimulativni sok aloe djeluju na kožu sa mnogo većim efektom, jer biostimulativni sok aloe ubrzava regeneraciju i formiranje novih ćelija, ima podmlađujući efekat i sprječava starenje kože. Koristi se za sve tipove kože.

Predlažem vam nekoliko izuzetno korisnih domaćih maski za kožu lica i glave koje će vam produžiti mladost i ljepotu .

Podmlađujuća maska za sve tipove kože

Ova maska zaustavlja starenje kože i vraća joj sjaj, elastičnost, ublažava sitne bore, podmlađuje i osvežava ten. Pogodna je za sve tipove kože. Pomješajte kašiku meda, malo zagrejanog na vodenoj pari, sa kašikom soka aloe. Toplu smjesu stavite na čisto i suvo lice, u nekoliko slojeva, na 30 minuta. Maska se primenjuje 2-3 puta nedeljno.

Hranljiva maska za masnu i problematičnu kožu lica

Ova maska suši masnu kožu, čisti je, eliminiše akne i mitesere. Pjenasto umutiti  jedno bjelance i pomješati sa kašikom soka od limuna i dvije kašike soka od aloe. Nanijeti na lice debelim slojem i ostaviti na pola sata. Tretman ponavljati do potpunog očišćenja kože.

Hidratantna hranljiva maska za suvu i osetljivu kožu lica

Ova maska savršeno hidrira, vlaži i hrani svim neophodnim vitaminima suvu kožu lica. Posle njene primjene, koža je duboko hidrirana i ima lijep ten. Za pripremu ove maske pomješajte u jednakim proporcijama: čaj od lipe (ne u kesicama ), sok aloe, glycerol (glicerin) i med. Sve promješajte i dodajte malo ovsenog brašna, zbog gustoće. Ako nemate ovseno brašno – sitno sameljite ovsene pahuljice. Nanesite masku na lice kružnim pokretima uz laganu masažu i ostavite na pola sata.

Lifting maska

Ako se spremate za izlazak i želite da izgledate sjajno, pripremite ovu masku. Pomješajte 2 pjenasto umućena  bjelanca sa kašikom aloe. Nanesite masku na čisto lice, na 15 minuta, a zatim isperite toplom vodom.

Maske za kosu

Utrljavanje  biostimuliranog soka aloe u korijen dlake je nešto najbolje što možete učiniti za vašu kosu. Praktikujte poslije pranja kose, tri puta nedeljno. Ne treba ispirati.

Maska za suvu, oštećenu kosu

Umutite 2 žumanceta i pomješajte sa 2 kašike soka od aloe i kašičicom ricinusovog ulja. Masku nanijeti na korijen dlake i po cijeloj dužini kose. Staviti na glavu najlonsku kesu i peškir. Držati sat vremena. Zatim oprati  šamponom. Poslije toga, ne bi bilo loše, isprati kosu  odvarom od kamilice ili koprive.

Maska za brži rast kose

Pomiješati po 1 kašiku: ricinusovo ulje, kefir, sok aloe. Zatim dodati pola kašike vitamina A i E (ili uljane AD kapi). Naneti na kosu na sat vremena pre pranja.

Protiv opadanja kose

Pomješati 3 kašike soka aloe sa 1 žumancetom i kašičicom meda. Nanijeti na kosu na 20 minuta pre pranja. Poslije sve temeljno isprati vodom.

Za masnu kosu i seboreju

Za masnu kosu ili lečenje seboreje napravite sledeću tinkturu: 100 gr biostimulativnog soka aloe pomješajte sa 20 gr 70%-og alkohola i čuvati u tamnoj staklenoj posudi u frizideru. Utrljavati u korijen dlake. Za liječenje seboreje treba  utrljavati svaki drugi dan 2-3 mjeseca.

Kontraindikacije za korišcćenje soka aloe – individualna  intolerancija ili alergija na aloe.

Kako napraviti biostimulativni sok aloe čitajte ovdje

Izvor: uspesnazena.com

PROČITAJTE:

Maska za lice od banane protiv bora

Nahranite kožu – JESENJA MASKA ZA LICE od BUNDEVE

Maska od tikvica: Brzo vraća vlažnost umornoj i starijoj koži

Saveti za gajenje šitaki pečuraka

Agrosavjet
-
0
Saveti za gajenje šitaki pečuraka

Ljekovita gljiva šitaki tradicionalno se proizvodi u prirodi na drvenim oblicima, najčešće hrasta. U Japanu se koristi lokalna vrsta iz porodice bukvi koju zovu ši, pa otuda i naziv ove gljive.

Drvo se siječe neposredno prije usejavanja micelijuma, mada prethodno može i da odleži 15-30 dana. Obično je to u proljeće i jesen, kada su najpogodniji uslovi za uzgoj. Ljetnja inokulacija se ne preporučuje, jer u stablima ima manje šećera, a i kora je suvlja, pa se lakše odvaja od stabla. Na taj način olakšan je ulazak patogena, a tamo gde je došlo do potpunog odvajanja neće se ni obrazovati plodna tela.

Postoji mogućnost da se stabla obore u jesen i ostave da prezime na otvorenom, a u proljeće, pre usvajanja, da se isijeku na oblice oko metar dužine. Najbolji rezultati postižu se kada im je prečnik od 7 do 15 centimetara.

Na tržištima gdje je ovakav način proizvodnje zastupljen, micelijum se prodaje u rasutom stanju, odnosno pomiješan sa strugotinom ili u obliku kompaktnih čepova. Prije postavljanja, u oblicima se burgijom buše rupe. Ako je u pitanju micelija u obliku čepova, njihov promjer treba da odgovara prečniku rupa.

Razmjer između otvora u redu je 15, a između redova 2,5 centimetara. Buše se naizmenično da bi rastojanje između njih bilo jednako. Nakon postavljanja čepovi se nabijaju čekićem i na kraju zaliju toplim voskom.

Strugotina s micelijumom se ubacuje u nešto veće otvore, u koje se potom dodatno utiskuje specijalnom alatkom. I nakon ovog postupka neophodno je zalivanje toplim voskom koji štiti od gubitka vlage. Smatra se da su čepići bolji, jer se lakše postavljaju i sporije otpuštaju vlagu, pa u vlažnijim regionima nije ni potrebno zalivanje voskom.

Prorastanje micelije traje od 6 do 18 mjeseci, što zavisi od vrste drveta, veličine oblica, uslova sredine i kvaliteta micelije.

Na kraju ovog perioda oblice se prenose na mjesto za plodonošenje, koje je hladnije i vlažnije. Ova promjena uslova sredine ubrzava razvoj gljiva. Ustanovljeno je takođe da stres, iz nekog razloga, dobro utiče na povećanje prinosa, pa proizvođači pribegavaju udaranju oblica čekićem.

Najveći prinosi dobijaju se tokom proljeća i jeseni, kada su najpovoljniji uslovi. Na istom stablu, šitaki će rađati nekoliko godina, dok ga potpuno ne iscrpe, ali su najveći prinosi druge i treće. Nakon toga, drvo se može upotrijebiti za ogrev.

Moguća je proizvodnja gljiva na oblicama u plastenicima.

Stabla za ovu namjenu se prethodno natope vodom da bi se istisnuo ugljen-dioksid i obezbijedila potrebna vlaga. Na ovaj način može se dobiti do 5 proizvodnih ciklusa. Prednost je u tome što gljive prispevaju u vreme kada ih nema dovoljno na tržištu, pa je i cena znatno veća.

Tekst je originalno objavljen u časopisu Poljoprivrednik

Izvor: agromedia.rs

PROČITAJTE:

ŠTA JE BETA GLUKAN I ZAŠTO JE DOBAR PROTIV VIRUSA?

Načini vezanja vinove loze

Agrosavjet
-
0
Načini vezanja vinove loze

Cilj samog vezanja je da se dobije uspravno stablo i pravilni krakovi na kordunicama.  Stablo se vezuje špagom ili odgovarajućim plastičnim materijalima. Međutim, uopšteno gledano, za vezivanje stabla, krakova i lucnjeva upotrebljavaju se veziva od različitih materijala kao što su: kudeljni konopac (špaga), rafija, plastični lik, plastični lančići ili prstenovi od čelične žice.

Kod vinove loze razlikujemo vezivanje mlade loze, vezanje jednogodišnjih rodnih lastara (lukova) pri dugoj rezidbi i vezivanje zelenih lastara. Ali, trebate znati da kod mukotrpnog vezanja loze posao može biti znatnije olakšan primjenom profesionalnih traka kao i ručnih rezača njih se godina uočila i prednost profesionalne trake za vezanje vinove loze.

Naime, pojedini vinogradari su primijetili da uslijed stalnog debljanja i jačanja stabla vez kontinuirano treba i popuštati, odnosno, obnavljati iz razloga što se vezivo lako usijeca u stablo. Na taj način dolazi do poremećaja u kolanju sokova, što pak može imati nesagledive posljedice po cijeli trs s obzirom na činjenicu da se vezanje loze vrši na nekoliko mjesta.

Kako bi udovoljili potrebama vinogradara, a u svrhu vezanja vinove loze, nabavljene su ranije spomenute profesionalne trake koje su načinjene od plastično-gumiranog materijala sa praznom sredinom. Zahvaljujući tomu, navedene trake se lako rastežu te se zbog toga i ne usijecaju u dijelove trsa. Kako svoju funkcionalnost profesionalne trake zadržavaju nekoliko godina tako se i samo mukotrpno vezanje smanjuje čime je i cijeli posao učvršćivanja loze bitno olakšan. Iste te trake mogu se, osim u vinogradima, koristiti i u voćnjacima.

Pošto se sav posao oko vezanja vinove loze uglavnom svodi na ručni rad, proizvedeni su i odgovarajući rezači čijom se primjenom i cijeli posao oko vezivanja loze pojednostavnjuje. Naime, radi se o jednoj vrsti prstenja koji s gornje strane imaju načinjene savinute oštre rezače. Na taj način, čim se loza poveže dovoljno je samo lagano zamahnuti rukom i zavezani dio trake je otkinut te se bez dodatnog zadržavanja može preći na pričvršćivanje sljedećeg trsa.

Međutim, dok se profesionalna traka za vezanje loze poprilično udomaćila u hercegovačkim vinogradima, ručni rezači su još uvijek apstraktni pojam. Ali, ne zbog svoje nefunkcionalnosti, već isključivo zbog neznanja vinogradara.

Unazad nekoliko godina na tržištu su se pojavile namjenske „makaze“ za vezanje vinove loze koje su se pokazale izuzetno praktičnim alatom koji omogućava brzo vezanje vinove loze. Za vezanje vinove loze, pomoću škara, potreban je samo jedan radnik. Navedene škare moguće je kupiti u svim bolje opskrbljenim poljoprivrednim apotekama.

Vezačica za vinovu lozu

Izvor: agroportal.hr

PROČITAJTE:

Kada je najbolje saditi vinovu lozu?

Kako đubriti vinovu lozu u jesen

Naučnici uspjeli da pronađu način da eliminišu filokseru u vinogradima?

Skladištenje i preventivne mjere u suzbijanju truleži glavica crnog luka

Agrosavjet
-
0
Skladištenje i preventivne mjere u suzbijanju truleži glavica crnog luka

Kod crnog luka tokom cijele godine u ishrani se koristi lukovica, mlada biljka ili listovi.

Berba crnog luka se obavlja kada oko 50% biljaka polegne, jer dugo zadržavanje lukovice u zemljištu može dovesti do retrovegetacije, usljed čega dolazi do gubitka suve materije, te se lukovica ne može duže čuvati.

Berba crnog luka može biti mašinska i ručna. Ukoliko je mašinska berba, lukovice se najčešće vade, ostavljaju u trakama na njivi da se prosuše oko 5-10 dana, a zatim se prebacuju u skladište. Ova operacija se obavezno obavlja po suvom vremenu. Tokom čišćenja luka odsjecaju se suvi listovi, uz obavezno ostavljanje vrata lukovice dužine oko 2cm.

Visoke temperature tokom berbe utiču da „vrat“ lukovice bude zatvoren i sužen, a ostali ovojni-ljuspasti listovi lukovice suvi, što je od presudnog uticaja na dužinu i uspješnost čuvanja.

Čuvanje crnog luka

Dužina faze mirovanja zavisi od sorte, što znači da i uspjeh čuvanja zavisi od sorte. Najbolje se čuvaju sorte luka sa većim brojem zatvorenih sočnih listova, većim brojem suvih listova, sa više od 14% suve materije. Sorte kraćeg perioda mirovanja imaju sadržaj suve materije ispod 10%.

Tokom čuvanja crnog luka, većina faktora utiče na pojavu bolesti i poremećaja, što se često može ublažiti niskom relativnom vlagom. Za razliku od većine povrtnih vrsta, crni luk za duže čuvanje zahtjeva nižu relativnu vlažnost vazduha, oko 65-70%. U uslovima optimalne temperature i vlažnosti crni luk može uspješno da se čuva u vremenu od mjesec pa do osam mjeseci, u zavisnosti od sorte.

Mjesto na kome nikako ne treba čuvati luk

Luk je veoma zahtjevna povrtna kultura za čuvanje, kojoj treba konstantna pažnja. Uspjeh u čuvanju crnog luka zavisi od zdravstvenog stanja lukovica, temperature i vlažnosti vazduha u skladištu. Osnovno je da se luk postepeno suši na temperaturama, koje nisu suviše visoke. Nakon što se smjesti u skladište, potrebno je da se zagrije na temperaturu od 20°C.

Zagrijavanje se mora obaviti brzim i kontinuiranim podizanjem temperature da ne bi došlo do pojave kondenzacije, i da bi se spriječila pojava truleži vrata korijena luka. Temperatura vazduha koji se ubacuje u skladište ne smije biti veća od 30°S.

Razvoj truleži vrata korijena (Botrytis sp.) kod luka se obično odvija na početku procesa sušenja, kada gljiva u povoljnim uslovima temperature (22-25°S ), i u prisustvu vlage brzo počinje da se širi iz lisne mase u lukovice. Lukovice moraju biti jednolično osušene, što znači da ventilatori moraju stalno raditi.

Nakon što su se spoljašne ljuske i vrat osušili, nastavlja se sušenje vazduhom iste temperature i vlage sledećih 10-15 dana, ali svega 2-3 sata dnevno. Ventiliranje i hlađenje gomile luka spoljašnjim vazduhom s temperaturom minimalno 3°S ispod temperature luka nastavlja se sljedeće 2-3 sedmice.

Nakon toga temperatura gomile luka treba da bude 10°S, za četiri sedmice 5°S, a u naredne tri-četiri sedmice 3°S. Optimalni uslovi za čuvanje crnog luka u skladištu su 0°S, dok relativna vlažnost vazduha za kratkotrajno čuvanje treba da bude 65-80%, a za duže čuvanje 65-70%.

Najčešće bolesti koje se javljaju na crnom luku, tokom perioda čuvanja su trulež vrata crnog luka (Botrytis cinerea), kao i propadanje lukovica koje izaziva Aspergillus sp., Penicillium sp., Rhizopus sp. Najbolja zaštita crnog luka od prouzrokovača bolesti je preventiva.

Ukoliko se pravilno sprovede tehnologija proizvodnje crnog luka, napad patogena će biti mnogo manji. Sortiranje lukovica prikladne i približne zrelosti, visokog kvaliteta, uz otklanjanje oboljelih jedinki, sa adekvatnim higijenskim uslovima i obezbjeđenjem optimalnih temperaturnih uslova i relativne vlažnosti zajedno će uticati na smanjenje bolesti, i pojavu prorastanja kao jednog od najvećeg problema koji se javlja tokom čuvanja crnog luka, jer prouzrokuje najveće gubitke.

Najbolji način čuvanja crnog luka u domaćinstvima je u vjencima. Luk se prvo prosušuje na vjetrovitim mjestima, a zatim čuva. Manje količine se čuvaju u rasutom stanju, ili u mrežastim vrećama bez kontrole uslova čuvanja.

Autor: Milica Veletić

Izvor: pssrs.net

PROČITAJTE:

Kako upotrijebiti luk kao lijek – Narodni recept

Trulež luka – Bolest koja napada luk u skladištu

Zašto dolazi do oštećenja i deformacija krompira

Agrosavjet
-
0
Zašto dolazi do oštećenja i deformacija krompira

Tokom rasta i razvoja krompira, kao i tokom skladištenja, na biljkama i krtolama se mogu javiti određena oštećenja i deformacije koje su neinfektivnog porijekla. Ova oštećenja nastaju kao rezultat uticaja stresnih faktora izazvanih nepovoljnim djelovanjem klimatskih i agroekoloških uslova.

Najznačajnije neinfektivne bolesti krompira su:

Sekundarni rast i sekundarne krtole

Stvaranje atipičnih oblika krtola sa izraslinama, razvoj stolona iza osnovne krtole i stvaranje nove, aktiviranje apikalne klice i proklijavanje krtola predstavljaju morfološke promjene sekundarnog rasta krtola. One nastaju usljed sadnje sjemena u izrazito hladna zemljišta, te zemljišta sa veoma niskom vlažnošću, ili prilikom dužeg skladištenja na višim temperaturama. Tada dolazi do prelivanja sadržaja glavne krtole u više manjih krtolica. Takođe, velike doze azota imaju uticaj na pojavu sekundarnog rasta krtola. Preventivne mjere borbe se ogledaju u održavanju povoljnog vodno-vazdušnog režima zemljišta i pravovremenom preduzimanju navodnjavanja, te čuvanja krompira u adekvatnim uslovima, kvalitetno naklijavanje i sadnja u optimalnim rokovima. Tehnološka vrijednost takvih krtola je veoma niska.

Nitavost klica

Nitavost klica

Dešava se da neke klice na krtoli budu normalno razvijene, dok su druge tanke, izdužene i podsjećaju na kraće niti. Ovakve deformacije nazivamo nitavost klice krtole. Ona nastaje pretežno krajem vegetacije, kada je temperaturni režim zemljišta nepovoljan ( temperatura iznad 29⁰S ), ili usljed djelovanja nekih virusa. Krtole kod kojih su primijetne nitaste klice potrebno je odbaciti prije sadnje. Održavanjem povoljnog temperaturnog i vodnog režima u zemljištu, te sadnjom fiziološki mladog sjemena, možemo preventivno uticati na sprečavanje razvoja nitastih klica, i samim tim na smanjenje rizika i gubitaka prinosa.

Pukotine na krtolama

Na površinskom dijelu krtole često srećemo pukotine, do kojih najčešće dolazi pri smjeni sušnog i kišnog perioda, pri neredovnom navodnjavanju, neadekvatnoj i prekomjernoj ishrani azotom, kao i prilikom povreda koje nastaju pri vađenju i skladištenju krompira. Neke pukotine izazivaju i pojedini virusi i pojava gljivičnog oboljenja Crne krastavosti, poznatije pod nazivom Bijela noga. Pukotine se najčešće javljaju kod krupnih krtola, usljed nestabilnog vodnog režima zemljišta što dovodi do povećanja pritiska u krtolama pri intenzivnom nalivanju pa samim tim i njihovom pucanju. Ovo oštećenje se može izbjeći pravovremenim navodnjavanjem, doziranom ishranom kao i pravilnim skladištenjem.

Šuplje srce

Šuplje srce krompira

Pojava šupljeg srca je takođe posljedica nestabilnog vodnog režima zemljišta. Kao i pukotine na krtolama, ovo oštećenje je zapaženije na krupnijim krtolama. Na prijesjeku krtole javlja se šupljina, čiji je središnji dio obojen braon do mrke boje sa bijelim nijansama ka obodu. Šupljina je najčešće nepravilnog oblika srca, odakle i potiče sam naziv. Ova promjena nastaje usljed velikog unutrašnjeg pritiska, što dovodi do pucanja kambijalnog prstena u centralnom dijelu krtole i postepenog odumiranja ćelija okolnog tkiva. Kao preventivne mjere preporučuju se upotreba manje osjetljivih sorti, redovno i umjereno navodnjavanje zemljišta, pogotovo kada je riječ o pjeskovitijim zemljištima, kao i primjena veće gustine sadnje kako bi se smanjio razvoj krupnijih krtola.

Tamne pjege ili unutrašnje modrice

Prilikom nepažnje tokom vađenja i lagerovanja krompira može doći do većeg povređivanja pokožice krtole, što se ogleda kroz tamnjenje oštećenog tkiva. Pojava tamnjenja je rezultat enzimske reakcije, a boja se mijenja od sive do mrke. Sorte sa većim sadržajem suve materije su osjetljivije na pojavu modrica. Povrede se češće zapažaju kod krtola koje su vađene po hladnom vremenu, te se stoga preporučuje obaviti vađenje kada je temnperatura iznad 15⁰S.

Uvećane lenticele

Lenticele su sitne tačke koje se nalaze na čitavoj površini pokožice krtole, i imaju ulogu prirodnih otvora za disanje krtole. Lenticele su analogne stomama kod lista. U povoljnim uslovima vodno-vazdušnog režima zemljišta one su jedva primijetne. Prilikom povećanja vlažnosti zemljišta, smanjenja obezbijeđenosti kiseonikom, i sabijanja istog, dolazi do uvećanja lenticela, koje kao takve predstavljaju povoljnu sredinu za razvoj raznih infektivnih bolesti. Da bi izbjegli ovu pojavu ne preporučuje se sadnja krompira na teškim i podvodnim zemljištima, ili pak ukoliko se odlučimo na to, prethodno ih moramo dobro drenirati.

Oštećenja od herbicida

Oštećenja koja nastaju od neadekvatne upotrebe herbicida su tipa hloroze lisne mase ili nerava. Hloroza se manifestuje pojavom blijedo-žute boje, a pri jačim oštećenjima prelazi u braon usljed odumiranja tkiva. Pri suvom vremenu oštećenja su znatno veća i dolazi do zaostajanja biljke u razvoju. Obim i intenzitet oštećenja zavisi od sorte krompira, vrste i doze herbicida, faze razvoja biljke, tipa zemljišta. Neki herbicidi djeluju i na krtole smanjujući klijavost, te izazivajući promjene boje sprovodnih sistema i sl. Pri upotrebi herbicida strogo se moraju poštovati priložena upustva, način i doziranje, kao i voditi računa o specifičnoj osjetljivosti nekih sorti.

Oštećenja od svjetlosti i visokih temperatura

Dužim dejstvom jakih direktnih sunčevih zraka na lišće, stabljike i krtole, javljaju se opekotine tkiva i dolazi do gubitka turgora biljke. Osnovni simptomi nekroze oštećenog tkiva jesu braonkaste pjege nepravilnog oblika. Takvo tkivo je mekano i ubrzo truli. U periodu povećanih dnevnih temperatura i niskoj vlažnosti vazduha, kao i pri povećanoj temperaturi zemljišta, te kod slabo ogrnutog krompira, dolazi do većih oštećenja.

Uticaj niskih temperatura

Duži uticaj niskih temperatura ili kasni proljećni i rani jesenji mrazevi ( od -2⁰S ), mogu znatno oštetiti, a ponekad i uništiti usjev krompira u zavisnosti od dužine trajanja. Mlade biljke se mogu regenerisati, ali će doći do smanjenja prinosa i usporenog rasta i razvoja. Takođe, slabo zagrnut krompir može da izmrzne na temperaturi zemljišta od -1.7⁰S. Kod smrznutog krompira dolazi do stvaranja leda u međućelijskom prostoru i izumiranja tkiva, dok kod tzv. ”prehlađenog krompira” dolazi do transformacije šećera i otpuštanja vode. Takve krtole su mekše, često sladunjavog ukusa zbog većeg sadržaja prostih šećera, i na njima nema jačeg pucketanja pri pritisku nokta. Oštećenja uzrokovanja dejstvom niskih temperatura javljaju se i na krtolama koje su uskladištene u prostoru gdje je temperatura manja od +2⁰S. Preporučuje se izbjegavanje sađenja krompira na parcelama sa visokim rizikom za pojavu kasnih proljećnih mrazeva, obavezno obezbijediti adekvatnu izolaciju skladišta i povoljan temperaturni režim.

Nedostatak hranjivih elemenata

Za pravilan rast i razvoj biljke neophodno je obezbijediti upotrebu mineralnih hranjiva u izbalansiranim odnosima i optimalnim količinama. Usljed disbalansa nekih od hranjivih elemenata, odnosno viška ili manjka, javljaju se različita oštećenja i deformacije krompira.

Azot. Nedostatak azota se odražava na sporiji porast, razvoj i opšti izgled biljke. Velike doze azota forsiraju razvoj nadzemne mase,usporavaju i umanjuju zametanje krtola, produžuju vegetaciju, povećavaju osjetljivost na mnoge bolesti. Velike doze azota utiču na smanjenje sadržaja suve materije i skroba, veći sadržaj redukujućih šećera i lošije čuvanje krompira.

Fosfor. Problem nedostatka fosfora je izražen na kiselim, siromašnim zemljištima i ako je blokiran od strane gvožđa. List je tamnozelene boje, mat bez sjaja. U ekstremnim slučajevima na obodu lista se javljaju braonkaste pjege. Biljke mogu biti znatno nižeg porasta naročito na siromašnim, slabo strukturnim zemljištima pri niskim temperaturama.

Kalijum. Na lakim zemljištima kalijum se lako ispira, a na teškim blokira. Nedostaci su najizraženiji u drugoj polovini vegetacije. Nedostatak kalijuma se vidi po pojavi tamnozelene boje mezofila lista i žućkastoj do tamnosmeđoj boji po obodu lista. Ispod braonkaste boje dolazi do izumiranja tkiva. List ima grubu površinu i uvija se. Usljed nedostatka kalijuma krtole su osjetljive na tamne pjege i teže se čuvaju.

Sve promjene koje nastaju kao rezultat neinfektivnih bolesti, smanjuju kvalitet i tržišnu ispravnost krtola, što direktno utiče na vrijednost robe. Da bi održali kvalitet i gubitke sveli na minimum, nužno je pravilno sprovoditi sve agrotehničke mjere, obezbijediti što povoljnije uslove kako za rast i razvoj, tako i za skladištenje krtola.

Autor: Jovana Todorović

Izvor: pssrs.net

PROČITAJTE:

Recite NE naklijavanju krompira u prostorijama u kojima se skladišti voće

KROMPIR se ovako čuva, a ako se ovo desi NE SMIJETE ga jesti

Vađenje, skladištenje i čuvanje krompira

Šta zaista pčele rade tokom zime?

Agrosavjet
-
0
Šta zaista pčele rade tokom zime?

Status koji su na Facebook-u objavili pčelari sa farme Bel u Ajovi postao je viralni hit zbog objašnjenja o tome šta pčele rade tokom zime, piše Bored Panda.

Umjesto mita da pčele hiberniraju, odnosno spavaju zimskim snom, istina je da su pčele u svojim košnicama i te kako budne.

– Tokom zime se košnice spoje u kuglu veličine košarkaške lopte, a pčele toplotu održavaju mahanjem krila. Naizmjence se prebacuju sa unutrašnje na spoljašnju stranu grozda kako bi sve ostale tople. Matica se uvijek čuva u središtu jata, a za otprilike nedelju dana, oko zimskog solsticija, povisiće temperaturu jezgra na 33 stepena. To je zato što matica otprilike u to vrijeme počinje ponovo da polaže jaja – objasnili su sa farme.

– Dok stigne proljeće, košnica će biti puna novih pčela koje će preuzeti dužnosti zimskih pčela. Ljudi misle da pčele hiberniraju jer ih ne vide zimi – rekla je za Bored Pandu vlasnica farme Elen Bel.

– Još jedna zabluda je da je pčela matica glavna. Matica živi od milosti i volje pčela radilica. Govore joj gdje treba da ide, šta treba uraditi, itd. Pčele matice su potpuno bespomoćne. Oslanjaju se na radilice da ih sve vrijeme hrane i njeguju – objasnila je.

Izvor: 021.rs

PROČITAJTE:

DA LI PČELE SPAVAJU?

Svi znamo da su PČELE najkorisnija stvorenja, a znate li kakva je njihova ANATOMIJA

Kako pčele sakupljaju polen /VIDEO/

Siva trulež maline – Kako sprječiti pojavu i širenje bolesti?

Agrosavjet
-
0
Siva trulež maline – Kako sprječiti pojavu i širenje bolesti?

Siva trulež maline opasnost, praktično, od sadnje do skladištenja.

Jedna od bolesti koja nerijetko napada malinu jeste siva trulež Botryotinia fuckeliana, a naziv je dobila zbog sive mase patogena na plodu. U pitanju je bolest koja se javlјa na otvorenom i u zatvorenom prostoru.

Javlјa se tokom cijelog perioda gajenja, praktično od sadnje do skladištenja. Najviše joj pogoduju vlažni i prohladni vremenski uslovi.

Ako je kišni period tokom cvjetanja bio dug, glјiva prouzrokuje trulež plodova u polјu poslije berbe, ali se nikada ne javlјa na zelenim i nedozrelim plodovima.

Ponekad može da prouzrokuje i sušenje cvjetova. Već tokom zime, na rodnim izdancima maline, uočavaju se prvi znaci bolesti u vidu sklerocija.

U proljeće sklerocije klijaju i napadaju otvorene cvjetove. Ukoliko je vijreme vlažno i prohladno, glјiva sporuliše na zaraženim dijelovima cvijeta.

Kada počne dozrijevanje ploda, u okviru zbirnog ploda javlјa se po koja zaražena koštunica, koje su u početku vodenaste, a kasnije prekrivene siivom masom konidija i hifa patogena.

Trulež se najčešće javlјa na mjestu gdje se plod dodiruje sa čašičnom ložom. Ukoliko plodovi ostanu neubrani, zaražena bobica ostaje pričvršćena za cvjetne dijelove i biva mumificirana. Cvjetne lože se suše nakon berbe i smežuraju se na bilјci.

Prilikom čuvanja plodova u skladištima i pri visokoj relativnoj vlažnosti vazduha, na površini ploda micelija patogena raste u vidu sivkaste prevlake.

Ukoliko su plodovi u mraku nema sporulacije, ali na svjetlosti je sporulacija bogata, plodovi počinju da cure i tako se zaraza širi na susjedne plodove.

Botryotinia fuckeliana je saprofit koji za ishranu koristi mrtve bilјne dijelove i održava se zahvalјujući mnogim ostacima bilјaka, uklјučujući i korove.

Sklerocije predstavlјaju kompaktnu masu hifa sa omotačem i kao takve, sposobne su da prežive nepovolјne ekološke uslove. Na njima se formiraju konidije koje prestavlјaju bespolne spore glјive. Kišnim kapima i vetrom konidije se raznose, dospijevaju na žig tučka i klijaju.

Siva trulež se javlјa naročito pred berbu i u vrijeme berbe. Što su plodovi zreliji, veća je mogućnost za pojavu truleži.

Infekcija se ostvaruje u periodu cvejtanja preko tučkova.

Kako zaštiti malinu

Zaštita maline se postiže primenom fungicida u intervalu od 7 do 14 dana od početka cvjetanja pa do berbe.

Visoku efikasnost u suzbijanju ove bolesti ima fungicid Signum koji se koristi tokom cvjetanja, precvjetavanja, formiranja i zrenja plodova, u količini 1,5 kg/ha, kao i Switch koji se koristi u cvjetanju i precvjetavanju , koji se koristi u količini 0,8-1 kg/ha.

Od agrotehničkih mjera, cilјu smanjenja infekcije, treba obezbijediti:

  • bolјe provjetravanje,
  • osvijetlјenost u redu,
  • rigoroznije orezivanje čime se obezbjeđuje formiranje tanjih redova.

Efikasno uništavanje korova kao i manje količine azotnih đubriva omogućuju slabiju pojavu bolesti.

Čuvanje plodova

Veoma su značajni i uslovi u kojima se plodovi čuvaju nakon bebe, pa prilikom hlađenja voditi računa da temperatura bude 0 °C.

Temperatura tokom skladištenja i prodaje maline ne smije prelaziti 2 °C, a u skladištu je potrebno održavati visoku relativnu vlažnost vazduha.

Autor: Sandra Miletaković, dipl. inž. poljoprivrede PSSS Kruševac.

PROČITAJTE:

Maline koje rađaju cijele godine i one koje rode jednom tokom godine

Sušenja korijena kod maline – Korisni savjeti za podizanje zasada maline

Zaštita maline poslije završene berbe za veći prinos sljedeće godine

1...586587588...1.016Stranica 587 of 1.016

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia