Da li bi organska poljoprivreda mogla da nahrani čovječanstvo?

Prema proračunima Ujedinjenih nacija (UN), globalna populacija će do 2050. godine da dostigne 9 milijardi. Pojedinci tvrde da je iz tog razloga potrebno udvostručiti poljoprivrednu proizvodnju.

Da li je organska poljoprivreda sposobna da nahrani svih 9 milijardi gladnih stomaka?

Savremeni, konvencionalni načini uzgajanja biljaka fokusiraju se na povećanje roda usjeva korišćenjem sintetičkih pesticida i đubriva. Nije nepoznanica da oni negativno utiču na životnu sredinu jer višak azota isparava i uvećava efekat staklene bašte ili dospijeva do vodenih tokova nepovoljno utićući na njihov ekosistem. Organska poljoprivreda, s druge strane, vještačke tretmane zemljišta zamenjuje prirodnim, zdravijim i sigurnijim za prirodnu okolinu, poput rotacije biljaka uzgajanih na istoj teritoriji. Ipak, prinosi organske proizvodnje su niži, što znači da se na istoj površini dobije manje organskog paradajza nego neorganskog. Ovo dovodi u pitanje njenu sposobnost da snabde hranom ceo svijet.

U novembru 2017. godine, u časopisu „Nature Communications“, objavljen je članak koji se bavi organskom poljoprivredom kao održivim načinom za obezbjeđivanje hrane čitavoj planeti. Ipak, potpuni preobražaj poljoprivredne djelatnosti iz konvencionalne u organsku zahtjeva od svetskog stanovništva drastične promene i više zemljišta, ali značajno redukuje upotrebu pesticida i nivo azota.

Istraživači su došli do saznanja da bi za apsolutan zaokret od vještačkog tretiranja usjeva ka prirodnom bilo potrebno od 16 do 33 odsto više zemlje. Ali, ukoliko iz bilo kojeg razloga nismo spremni da farmerima ustupimo tolika prostranstva plodnog tla, trebalo bi da upola smanjimo bacanje hrane. Kad bismo sve postojeće uzgajivače stoke usmjerili ka organskoj proizvodnji, to bi ozbiljno izmjenilo našu ishranu – količina proteina dobijenih iz mesa pala bi sa 38 na 11 odsto.

Tu bi u pomoć mogle da nam priteknu mahunarke. Ne samo da grašak, pasulj, soja i kikiriki obiluju proteinima, i da bi mogli da predstavljaju supstitut za one izgubljene iz mesa, već „hrane“ tlo azotom čiji bi nivo bio smanjen prestankom upotrebe đubriva koji je jedan od postulata organske poljoprivrede. Na taj način, mahunarke bi doprinele plodnosti zemljišta i rastu biljaka.

Autori izveštaja su ukazali na potrebnost upravljanja ostacima hrane i međuzavisnost pašnjaka, usjeva i stočnog fonda i ljudske potrošnje. Nijedna od ovih stavki pojedinačno ne vodi održivoj budućnosti na polju ishrane, ali njihovom kombinacijom mogli bismo da dostignemo taj ideal.

Ipak, pojedini naučnici izrazili su skepticizam prema ovim nalazima. Naglasili su da je teško napraviti čak i grube procjene veličine svjetskih poljoprivrednih sistema i kako ona varira i da je gotovo neizvodljivo prognozirati buduće nutricione potrebe stanovništva i udio organske poljoprivrede u njihovom obezbjeđivanju.

Izvor: Energetski portal

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Preporuka za vas

VIDEO