Naslovnica Blog Stranica 580

Štetočine celera

Agrosavjet
-
0
Štetočine celera

Celer oštećuju štetočine u zemlji: grčice, žičnjaci, sovice, stonoge roda Yulus, koje osim celera oštećuju i mrkvu.

Nadzemne dijelove celera oštećuju gusjenice leptira lastin rep Papilio machaon koje su štetne i na brojnim drugim štitarkama, mrtvačka glava Acherontia atropos i kimov moljac Depressaria depressella koji zapreda cvat raznih vrsta štitarki pa tako i celra i anisa, izjeda drške celera i sjeme.

Slične štete čini i vrsta Depressaria nervosa. 

Osim mrkvine muve  Psila rosae koja oštećuje korijen celera, celer može napasti i lažna mrkvina muva Phytomyza lateralis. Larve ove vrste često napadaju peteljke celera i peršuna, te tako ne nastaju veće štete na korijenu. Larve buše plitke spiralne hodnike.

Celer napada nekoliko vrsta minirajućih muva: Graškova minirajuća muva Phytomyza atricornis (stvara zmijolike mine s gornje strane lista, a pred kukuljenje prelazi na dodnju stranu lista), i Lyriomyza strigata (stvara zmijolike mine koje se na žilama lista granaju u uske hodnike).

Na celeru je česta celerova minirajuća muva Phytophylla heraclei . Napada trideset vrsta biljaka pretežno štitatarki: celer, paštrnjak, peršun, anis idr.

Larve ove muve miniraju lušće, a ako ih je više, ulaze i u petljke. Mine se nalaze sa gornje strane lista i okruglastog su oblika.

ZAŠTITA CELERA

Na pojedinačnim biljkama kao i u manjim vrtovima, larve se mogu uništavati mehaničkim putem stiskanjem mina, dok je na većim površinama, potrebana hemijska zaštita.

Izvor: agrosavjet.com

Zaštita uskladištenih žitarica

Agrosavjet
-
0
Zaštita uskladištenih žitarica

Nakon žetve pšenica, ječam i druga strna žita, već od sredine juna, a kukuruz od septembra, se dopremaju u skladišta različitog oblika, veličine i materijala.

U manjem broju slučajeva su to skladišta koja su izgrađena po evropskim standardima u kojima se uspješno čuvaju žitarica, a to znači da su dovoljno velika, betonska ili metalna sa elevatorima i sistemom za provjetravanje.

U većini slučajeva su to ipak mala skladišta napravljena od drvenog materijala ili mali silosi pa čak i već postojeća priručna skladišta kao što su tavani i podrumi.

Bez obzira o kakvoj vrsti i kvalitetu skladišta se radi, uskladištene žitarice su izložene napadu velikog broja insekata. Štete od njihovog napada su naročite velike kod žitarica koje su uskladištene u drvenim skladištima u kojima se štetočine često održavaju i nakon uklanjanja žitarica iz njih.

Postoje štetni insekti koji napadaju gotove proizvode nakon žetve i berbe žitarica i na taj način ih u skladištu oštećuju i utiču na kvalitet zrna, što za posledicu ima nanošenje ogromne ekonomske štete samom proizvođaču. S druge strane, insekti mogu dospjeti u skladišta unošenjem proizvoda, transportnim sredstvima, letom, a veoma često i u zaostalim žitaricama i neočišćenim i nedezinfikovanim skladištima.

Najznačajniji skladišni insekti koji mogu uticati na kvalitet i količinu uskladištenog proizvoda su: žitni žižak, kukuruzni i pasuljev žižak; žitni moljac, ambarev moljac i brašneni moljac; mali i veliki brašnar i drugi.

Mjere borbe: mogu biti preventivne i direktne.

Preventivne mjere: Da bi se sačuvala početna količina i kvalitet proizvoda neophodno je obezbijediti optimalne uslove u skladištu pri čemu najveću ulogu imaju sami proizvođači i otkupljivači žitarica, kako pri izboru i izgradnji skladišta, tako i tokom održavanja objekata. U tom smislu je neophodno obezbijediti odgovarajuću temperaturu i dobro provjetravanje da bi se spriječila pojava i razvoj štetnih mikroorganizama, odnosno mikotoksina u hrani i hrani za životinje.

Preventivno djelovanje podrazumijeva i suzbijanje štetnih insekata prije i tokom unošenja u skladišta kao i higijena i dezinsekcija skladišta, odnosno mehaničko čišćnje i tretiranje skladišta i korišćenih džakova za pakovanje dozvoljenim insekticidima.

Pod preventivnim mjerama podrazumijevamo i monitoring (praćenje) prisustva štetnih insekata jer je veoma bitno njihovo rano otkrivanje i trenutak kad treba preduzeti mjere suzbijanja. Zato se iz skladišta uzimaju uzorci za pregled u određenom vremenskom intervalu i određenim metodama utvrđuje ekonomski prag štatnosti neophodan za suzbijanje. Najjednostavnija metoda za utvrđivanje brojnosti štetnih insekata je prosijavanje, a u novije vrijeme, za rano otkrivanje, najčešće se koriste feromonske klopke.

Prag štetnosti za suzbijanje štetnih insekata, kod pšenice npr. je kad se utvrdi da su oštećena 32 zrna u 100 grama uzorka, a kod brašna kad se nađe 75 dijelova insekata u 50 grama uzorka.

Za neke insekte, kao što je pasuljev žižak, osnovna mjera zaštite je nepesticidna mjera, koja podrazumijeva izlaganje pasulja niskoj temperaturi na kojoj žižak ugine. Zato je preporuka da se pasulj zimi skladišti na 0°C ili temperaturi nižoj od nule.

Direktne mjere: Podrazumijevaju primjenu hemijskih sredstava, a to su najčešće kontaktni insekticida i fumiganti.

Poštujući direktive EU, na tržištu je sve manje dozvoljenih sredstava za tretiranje insekata u skladišnim prostorima pa to postaje problem u suzbijanju određenih vrsta skladišnih insekata.

Problem kod primjene fumiganata je taj što fumiganti djeluju kao inhibitori disanja svih živih bića podrazumijevajući i čovjeka što ograničava njihovu primjenu na potpuno zatvoreni prostor, sa obučenim licima uz neophodnu zaštitnu opremu. Ovaj vid zaštite se najčešće koristi u toku DDD (dezinsekcija, deratizacija i dezinfekcija) skladišnog prostora.

U našem Ministarstvu su registrovana odgovarajuća sredstva za dezinsekciju skladišnih prostora, sa aktivnim materijama dozvoljenim u EU.

Insekticidi koji se koriste za tretiranje praznih skladišta kod nas najčešće pripadaju grupi kontaktnih preparata. Za ovu grupu insekticida je bitno da imaju dobru isparljivost kako bi svojim parama djelovali na štetne insekte i njihove larve u skrovitim mjestima gdje se ne može pristupiti na drugačiji način. Druga bitna karakteristika ovih insekticida je da imaju zadovoljavajuću rezidualnost, odnosno da se zadrže u dozvoljenim količinama ostataka na uskladištenom proizvodu.

U velikim sistemima za čuvanje žitarica, insekticidi se obično primjenjuju tretiranjem žita već na transportnoj traci prilikom unošenja u skladište u količini koju preporučuje proizvođač. Na ovaj način se suzbijaju insekti koji se već nalaze u zrnu, kao i insekti koji se eventualno već nalaze u skladištu.

Kod čuvanja uskladištenih proizvoda u domaćinstvima, bitno je naglasiti da se zidovi, podovi i tavanice objekata za čuvanje tih proizvoda, prije unošenja, iztretiraju rastvorom dozvoljenog sredstva. Pored preporuke na uputstvu, važno je znati da će količina sredstva za tretiranje zavisiti od čistoće skladišta, odnosno od preventivnih mjera provedenih u njima, kao i od vrste materijala samog objekta za skladištenje. Npr., za betonska i skladišta od cigle se koristi manja količina sredstva u odnosu na skladišta od drveta s obzirom da drvo upija veću količinu rastvora.

Izvor: pssrs.net / Autor: Radmila Pašić

PROČITAJTE:

Štetni insekti uskladištenih žitarica i kukuruza

Štete od glodara i njihovo suzbijanje

Suzbijanje miševa i pacova u skladištima

Proizvodnja mesa više utiče na klimatske promjene nego biljna hrana

Agrosavjet
-
0
Proizvodnja mesa više utiče na klimatske promjene nego biljna hrana

Najnovije analize pokazale su da čak i meso, čijom proizvodnjom se najmanje utiče na klimatske promjene, nanosi veću štetu nego biljna hrana proizvedena sa najvećim stepenom emisije gasova sa efektom staklene bašte.

Količina štete nanijete klimi koja je izazvana organskom proizvodnjom mesa jednaka je onoj nanijetoj proizvodnjom mesa konvencionalnim uzgojem, pokazuju rezultati istraživanja, prenosi Gardijan.

Analizom je obuhvaćena emisija gasova sa efektom staklene bašte koja potiče iz različitih namirnica i izračunato je koliko bi njihove cijene trebalo da porastu da bi se nadoknadila šteta koja nastaje njihovom proizvodnjom.

Za govedinu i jagnjetinu, organska i konvencionalna proizvodnja rezultirala je sličnim „klimatskim troškovima“.

Organska piletina bila je nešto lošija za klimu, dok je organska svinjetina nešto bolja po klimu u odnosu na meso dobijeno konvencionalnim uzgojem.

Stajnjak, preživanje, krčenje šuma i klimatske promjene

Ispuštanje gasova u atmosferu, kada je riječ o proizvodnji mesa, potiče od stajnjaka, a kod krava i ovaca, metan se oslobađa i podrigivanjem, to jest usljed preživanja.

U zavisnosti od žitarica kojim se životinje hrane takođe može doći do variranja količine emisije gasova, posebno ako se „naslanja“ na krčenje šuma, kao što je slučaj u Južnoj Americi.

Organski gajena stoka se ne hrani uvezenim krmnim biljem i često se hrani travom, ali to upravo znači da se proizvodi manje mesa i da životinje sporije rastu, zbog čega se pre klanja duže emituju gasovi sa efektom staklene bašte, objašnjavaju istraživači.

Biljke koje se uzgajaju organski beleže upola manje „klimatske troškove“ od konvencionalnih proizvoda, jer se ne oslanjaju na hemijska đubriva, a uz to sve biljke imaju daleko niže emisije od životinjskih proizvoda.

Novac od poreza na meso koristio bi se za saniranje štete nanesene klimatskim promjenama

Istraživači naglašavaju da je analiza pokazala hitnu potrebu za uredbama i merama, poput poreza na meso, kako bi se osiguralo da cijene hrane odražavaju stvarne troškove njihove proizvodnje uključujući i štetu nanetu klimi.

To bi bilo pravednije, ocjenjuju eksperti, jer bi potrošači koji se hrane namirnicama koje štete klimi platili zagađenje, umjesto što se ravnomjerno na čitavo društvo raspoređuju troškovi nastali zbog učestalih oluja, poplava i suša.

Prikupljeni prihod trebalo bi iskoristiti za pomoć siromašnijim slojevima stanovništva u upravljanju rastom cijena i za podsticanje poljoprivrednika da njihovi proizvodi budu ekološki prihvatljiviji.

Stručnjaci su izračunali i koliko bi povećanje cijena trebalo da bude kako bi se pokrili „klimatski troškovi“. Meso bi koštalo oko 40 odsto više nego sada. Povećanje cijena organskog mesa bilo bi oko 25 odsto, jer je inače skuplje.

Cijena običnog mlijeka porasla bi za oko trećinu, a organskog nešto manje – oko petinu.

S druge strane, cijene biljne hrane skoro da se ne bi promijenile.

(RTS)

REPA – Rijetko je jedemo, a izuzetno je zdrava

Agrosavjet
-
0
REPA – Rijetko je jedemo, a izuzetno je zdrava

Da se lijekovi koje su nam bake davale katkad pokažu kao najučinkovitiji – nije tajna. Stoga bi u vrijeme kada je sezona repe svakako trebalo da se podsjetimo svih dobrobiti koje repa nosi u sebi.

Repa je veoma rasprostranjeno povrće u Evropi i ljudi je koriste još od davnina. Često se svrstava među korjenaste biljke poput peršuna, celera, krompira, ali ona je u stvari dio porodice kupusarki i baš kao i njeno rodbinsko povrće brokula ili prokelj prebogata je nutrijentima, a veoma siromašna kalorijama, što je uglavnom savršena kombinacija.

Korijen repe je bijele boje, može biti okruglog ili duguljastog oblika, a lišće je, zavisno od količine Sunčevog svjetla, zelene, ljubičaste ili crvene boje. U prehrani je zastupljeniji korijen biljke iako je i lišće jestivo i pritom vrlo nutritivno. Lišće repe u prehranu su uveli robovi u Americi jer su ga robovlasnici odbacivali i jeli korijen. Repa najbolje uspijeva u područjima umjerene klime. Na područjima hladne klime, repa se u zimskim mjesecima mora iščupati i skladištiti izvan zemlje kako bi se izbjeglo smrzavanje korijena i omogućilo stvaranje sjemenki. U toploj klimi korijen postaje drvenast i lošeg okusa. Repa je jeftina i zdrava namirnica niske kalorične vrijednosti.

Nutritivne vrijednosti repe

Jedna repa srednje veličine od oko 122 grama sadrži svega

  • 34 kalorije,
  • 0 grama masti,
  • 8 g ugljenih hidrata i
  • 1 gram proteina, što je čini povrćem pogodnim za sve dijetalne programe.

Samo jedna repa dnevno obezbijediće vam 54 odsto dnevnih potreba vitamina C, 8 % mangana, 7% kalijuma i 5% vitamina B6, folata i bakra.

Ljekovita svojstva

Konzumiranjem voća i povrća bilo koje vrste dokazano smanjujemo rizik od mnogih bolesti, a istraživanja su pokazala da se konzumiranjem većih količina povrća poput repe smanjuje rizik od gojaznosti, dijabetesa, srčanih oboljenja i poboljšavamo opšte zdravlje organizma.

Liječenje divertikuloze

Divertikuloza je bolest koja nastaje kada se na zidovima debelog crijeva stvore malene hernije ili kile (divertikuli) u kojima mogu završiti dijelovi hrane i stvoriti upalu (divertikulitis).

Dijete bogate vlaknima dokazano su veoma efikasne u liječenju divertikuloza, jer apsorbuju vodu u debelo crijevo, što ublažava upalu i poboljšava rad crijeva. Ako je vaša ishrana bogata voćem i povrćem, time smanjujete pritisak i upale u debelom crijevu. Jedna šolja kuvane repe obezbjeđuje vam četiri grama vlakana.

Snižava povišen krvni pritisak

Repa sadrži supstance koje se zovu dijetalni nitrati koje donose mnogobrojne beneficije po kardiovaskularni sistem, uključujući snižavanje krvnog pritiska. Pored toga, repa sadrži i kalijum za koji je poznato da snižava krvni pritisak jer otpušta natrijum iz organizma i podstiče širenje arterija.

Borac protiv raka

Još osamdesetih godina je objavljena studija u kojoj se govori da se konzumacijom kupusarki poput repe, karfiola i kupusa smanjuje mogućnost kancerogenih oboljenja. Nešto skorija istraživanja su otkrila da je za to zaslužna komponenta sulforafan, koja kupusarkama daje pomalo gorkast ukus. Obećavajuće rezultate pokazala je i studija koja je testirala sulforafan na više vrsta kancerogenih oboljenja kao što su melanom, rak prostate, pankerasa i štitne žlijezde. Vjeruje se da bi u budućnosti sulforafan mogao biti sastavni dio lijekova protiv kancera.

Mršavljenje, detoksikacija, poboljšanje probave

Pošto je veoma bogata vlaknima, repa je savršeno povrće kad su u pitanju dijete, detoksikacija i poboljšanje probave. Repa vam s velikom koncentracijom vlakana donosi osjećaj sitosti uz mali broj kalorija jer vlakna dokazano stabilišu nivo šećera u krvi i sprečavaju žudnju za hranom. Vlakna koja sadrži repa takođe sprečavaju zatvor i poboljšavaju rad digestivnog trakta, reguliše rad crijeva i odstranjuje toksine putem stolice i žuči. Najnovija istraživanja potvrđuju da dijetalna vlakna igraju veoma važnu ulogu za jačanje imuniteta, pri ublažavanju upala i bolesti povezanih s upalama, kao što su kardiovaskularne bolesti, dijabetes, gojaznost i rak.

Kako da uvrstite repu u ishranu

Kad kupujete repu, obavezno birajte one manje, ali poprilično teške za svoju veličinu. Ukus treba da bude blag i pomalo slatkast kod mlade repe, jer kako sve više sazrijeva, ukus postaje gorak i pomalo drvenast. Obratite pažnju i na lišće, koje treba da bude svježe i svijetlozelene boje.

Repu čuvajte na hladnom i mračnom mjestu baš kao i krompir, a prije upotrebe je dobro operite i ogulite. Repa se može jesti u sirovom i kuvanom obliku, ali mnogi tvrde da pečena repa ima najboji ukus.

Prijedlozi za pripremanje repe:

Kuvajte je zajedno s krompirom kad pripremate pire.

Naribajte je ili nasijecite na tanke trakice i dodajte u svježu salatu.

Možete je dodati u čorbe, krem supe i gulaše baš kao i krompir.

Lijek za kašalj

Kad govorimo o repi i njenom uticaju na zdravlje čovjeka, moramo spomenuti i crnu repu, koja se u narodnoj medicini koristi kao lijek za kašalj. Iako se može pripremati na razne načine, najčešće se priprema kao salata. Za najbolji učinak prilikom liječenja kašlja, crnu repu treba konzumirati s medom, koji će svojim polifenolima dodatno pojačati učinak i poništiti njen gorki, opori okus.

Kisela repa s krompirom i slaninom

Sastojci

  • 500 g kisele repe
  • 2-3 krompira
  • 2 lovorova lista
  • 150 g slanine
  • 2 čena bijelog luka
  • 1/2 mljevene crvene paprike
  • so i biber

Priprema

1. korak

Kiselu repu namočite desetak minuta u vodi pa je ocijedite. Ako volite kiselije, preskočite ovaj dio pripreme. U lonac stavite kiselu repu, narezanu slaninu i lovorov list te narezan bijeli luk.

2. korak

Kuvajte repu oko 45 minuta, a petnaestak minuta prije nego što je kuvana dodajte na kockice narezan krompir. Posolite, pobiberite i dodajte mljevenu papriku.

Foto: kiselica

Ukiseljena repa

Samo kiseljenje nije nikakav problem, potrebni su samo repa, so, malo šećera, dobar ribež i plastična kanta s poklopcem.

Prvi red naribane repe treba posuti šećerom, koji će biti odlična hrana za mliječne bakterije, što ubrzava kiseljenje. Pa onda red repe, malo soli pa red repe pa so. Stisnite rukom svaki red, a na kraju stavite tanjir, koji će pokriti i pritisnuti repu, zatvorite i stavite u prostoriju s temperaturom od 15 do 18 Celzijusovih stepeni. Nakon toga samo se treba naoružati strpljenjem i čekati mjesec i po do dva da se repa ukiseli.

Izvor: nezavisne.com

PROČITAJTE:

Evo zašto je dobro pojesti kašičicu rena svakog dana!

Namirnice koje snižavaju krvni pritisak

ĐUMBIR I BIJELI LUK – Zaustavite stvaranje gasova u crijevima!

DŽEM OD BUNDEVE – Morate isprobajti ovaj recept, prijatno ćete se iznenaditi

Agrosavjet
-
0
DŽEM OD BUNDEVE – Morate isprobajti ovaj recept, prijatno ćete se iznenaditi

DŽEM OD BUNDEVE –  Bundeva se s pravom naziva kraljica jeseni, ali je ipak kao namirnica dugo bila zanemarena. U posljednje vrijeme ta se „nepravda“ pomalo ispravlja, bundeva se sve više koristi u kulinarstvu, za pripremanje slatkih i slanih jela. Ovaj recept je još jedan iskorak u njezinoj upotrebi.

Sastojci:

  •  1 kg očišćene bundeve
  •  2 jabuke
  •  500 g šećera
  •  1 limun
  •  1 narandža
  •  začini po želji (cimet, đumbir…)

Priprema:

1. Bundevu i jabuku narezati na kocke, staviti u lonac i podliti sa malo vode, toliko da se kocke bundeve i jabuke ne lijepe za dno lonca tokom kuvanja.

2. Staviti da se kuva, kad proključa smanjiti vatru i kuvati dalje dok bundeva omekša.

3. Nakon toga treba usitniti masu štapnim mikserom, dodati šećer, sok od limuna i narandže te začine.

4. Kuvati još dvadesetak minuta, uz povremeno miješanje, da se šećer otopi i da smejesa ne zagori.

5. Vrelu smjesu sipati u suve tegle (ne moraju biti vruće), a nakon toga tegle čvrsto zatvoriti (obavezno metalnim čepom, nikako plastičnim, i bez podmetanja celofana ispod čepa) i okrenuti naopačke. U tom položaju tegle ostaviti dok se džem ne ohladi.

Izvor: ZG express

PROČITAJTE:

Pečena bundeva iz rerne na tri načina

Evo kako nam bundeva jača imunitet

BUNDEVA LIJEČI GLAVOBOLJU BOLJE OD TABLETA: Evo zašto treba da je jedete

Koja je razlika između klementina i mandarina?

Agrosavjet
-
0
Koja je razlika između klementina i mandarina?

Danas u trgovinama često postoje različite vrste agruma. To nisu samo uobičajeni plodovi, već i hibridi stvoreni na njihovoj osnovi, na primjer tanzhelo ili mineola. Klementine su samo jedna od tih sorti, koja u svojim potrošačkim svojstvima ni na koji način nije inferiorna u odnosu na mandarine.

Klementine i njihove prednosti

Klementine nisu samo mnoštvo mandarina, iako su po izgledu slične. Vrlo su često zbunjeni, a prema nekim podacima oko 2/3 ukupne količine klementina koje se uvoze u Rusiju ulaze u distribucijsku mrežu kao mandarine. Tako je potrošač upoznat s ovim plodom, iako ne pod svojim imenom.

Ustvari, klementin je hibrid dvaju agruma, narandžaste narandže i mandarine. Njegovo latinsko ime je Citrus clementina. Vjeruje se da ga je početkom dvadesetog vijeka uzgojio određeni francuski sveštenik Clement Rodier, po kojem je i dobio ime.

Trenutno postoje tri vrste klementina

Montreal , koji je donesen iz Španije i Alžira od sredine oktobra, sadrži 10-12 sjemenki u jednom voću. Ova vrsta je vrlo rijetka.

Češća je varijanta korzikanskih klementina, sa crvenkastom kožom. To je vrlo mirisna sorta, lišena sjemena. Ovi plodovi počinju prodavati kasnije, od novembra do februara. Moraju imati zaštitni znak regije u kojoj su odrasle.

Treća je sorta španjolske klementine– Mogu sadržati od 2 do 10 sjemenki po plodu.

Mandarine i njihove prednosti

Za razliku od klementina koje su uzgajane na Mediteranu, mandarine su se počele uzgajati u južnoj Kini. U Evropi su se pojavili tek u XIX vijeku. Međutim, uskoro su se počeli uzgajati iu mediteranskim zemljama – Španiji, Alžiru, Maroku, na jugu Francuske.

Mandarine su plodovi zimzelenog stabla koje se naziva Citrus (ili Citrus na ruskom), koje pripada porodici Rut. Zreli plodovi dosegnu 4-6 cm u promjeru i podijeljeni su u 10-12 lobula, koji se lako odvajaju jedan od drugoga. Oni su slađi od narandže, njihovo meso ima izraženiju narandžstu nijansu, a imaju jači ukus od ostalih agruma.

Šta je zajedničko među njima?

Plodovi klementine – mali i okrugli – nalikuju izgledu mandarine. Oni takođe imaju vrlo čvrstu kožu, bogatu eteričnim uljima. Čvrsto se uklapa u pulpu, ali uopšteno se voće lako čisti.

Spoljašnja sličnost nije jedina zajednička tačka tih agruma. Oni imaju sličan hemijski sastav i mogu se pohvaliti niskokaloričnim sastavom.

Obje vrste agrumasu korisne za zdravlje – Njihova pulpa sadrži mnogo vitamina C, kao i vrijedne minerale i organske kiseline. I klementine i mandarine smatraju se izvrsnim dijetetskim plodovima. Oni regulišu apetit, normaliziraju semetaboličke procese, jačaju prirodni imunitet. Konzumiranje voća i svježe iscijeđeni sok pomaže u poboljšanju probave. U sezoni zimskih prehlada, one su korisne jer sadrže hlapljivu proizvodnju prirodnih tvari s antimikrobnim učinkom.

Obje vrste agruma konzumiraju se kao svježe i kao dio raznih jela. Na primjer, voćne salate, razni deserti i želei od njih su napravljeni, a od kaše se pravi smoothie. Ovi plodovi mogu dodati aromatične note mesnim ili peradarskim jelima. Obje sorte široko se primjenjuju u parfemima i kućnoj kozmetologiji zbog svoje jake arome i jedinstvenog hemijskog sastava.

Takođe, u tradicionalnoj medicini koristi se koža mandarina i klementina. Iz nje se dobija alkoholna tinktura, koja se uzima za poboljšanje apetita i normalizira probavu. Takođe, ovi plodovi će biti korisni u liječenju respiratornih bolesti, osobito – s bronhitisom.

Klementine i mandarine treba koristiti oprezno osobama s hroničnim bolestima probavnog trakta (uglavnom s peptičkim ulkusom ili gastritisom), jer materije koje se u njima nalaze, osobito voćne kiseline, mogu značajno pogoršati situaciju. U prisustvu alergijskih reakcija na agrume, bolje je ne uzimati mandarine i klementine.

Koja je razlika između klementina i mandarina?

Iako su plodovi po izgledu vrlo slični, pažljivi kupac može lako razlikovati ove agrume jedni od drugih. Dakle, mandarine nisu sasvim okrugle. Na mjestu gdje je bio cvijet, formira se šalica. Klementine imaju okrugliji oblik, s ove tačke gledišta, bliže su narandžama.

Postoje razlike u strukturi kože – Kod mandarina čini se mekšom i trošnijom, pore na njoj su primjetnije, često je primjetno da zaostaje malo iza voća, dok se u klementinama čvrsto uklapa. Boja kože, naravno, zavisi o raznolikosti i stepenu zrelosti. No, klementine obično imaju svjetliju, a korziška sorta ima crvenkastu kožu.

Prisutnost sjemena ne može se odrediti izvana, ali klementine nemaju sjemenke.

Razlike između tih plodova možete čak osjetiti jednostavnim uzimanjem u ruke. Klementine su gušće, a mandarine mekše. No, oni donose istu korist, u kuvanju se koriste na sličan način, tako da pri odabiru, ukus samo stavr preferencije. Tako, klementine imaju jači miris i slatki ukus, mnogi kupci u njima nemaju dovoljno kiselosti.

Izvor: hr.radiopachone.org

PROČITAJTE:

Koje su zdravstvene prednosti mandarina?

7 “zimskih” namirnica koje obavezno trebate uvrstiti u jelovnikRecept za domaći napitak protiv mamurluka

U požaru izgorjelo 2.000 bala sijena i slame

Agrosavjet
-
0
U požaru izgorjelo 2.000 bala sijena i slame

U požaru na pomoćnom objektu u Donjem Crnjelovu kod Bijeljine izgorjelo je oko 2.000 bala sijena i slame, saopšteno je iz Policijske uprave Bijeljina.

Požar je prijavljen juče u 6.20 časova, a uviđajem je utvrđeno da je izbio najvjerovatnije zbog neispravne elektro-instalacije.

Na lice mjesta su izašli policijski službenici i pripadnici Vatrogasne jedinice, koji su lokalizovali požar.

O svemu je obavješten tužilac Okružnog javog tužilaštva u Bijeljini.

Izvor: InfoBijeljina

PROČITAJTE:

Vakumirani kiseli kupus novi proizvod zadruge Povrtlarstvo iz Semberije – U planu i izvoz na tržište Njemačke

Berači gljiva u RS novi pravilnikom neće biti oštećeni – Kontrolu na terenu vršiće lugari

Zašto je BROSKVA toliko zdrava i koji je najbolji način pripreme?

Agrosavjet
-
0
Zašto je BROSKVA toliko zdrava i koji je najbolji način pripreme?

BROSKVA – biljka puna je vlakana, vitamina i posebnih sastojaka koji jačaju čovjekov imunitet

Kako najbolje napraviti broskvu?

Uzmete jedan lonac srednje veličine i u njega narežete tri do četiri krompira. Uzmete broskvu ili kelj te njenih 5 do 6 listova narežete na trakice te takođe stavite u lonac. Izrežite jedan luk te sve to skupa malo pomiješajte u loncu te stavite samo jednu čašu vode oko 2 decilitara. Malo soli i vegete, poklopite i kuvajte 15 minuta.

Kasnije u sve dodajte malo sitno nasjeckanog češnjaka i pomiješajte viljuškom da sve postane onako malo kašasto.

Savite broskvu na tanjir te napravite na vrhu malu rupicu, u nju stavite ili malo jakoga maslinova ulja ili bučinog ulja.

Ovaj prilog fantastično ide uz pečenu ribu, jaja ali i meso. No, kad zaželite malo odmoriti vaš organizam od prejedanja, broskva je idealna i kao sama na tanjuru jer je hranjiva i jako zdrava.

Kelj

Kelj (Brassica oleracea var. sabauda) nastao je iz svog pretka kupusa (Brassica oleracea var. capitata) i nutritivno je znatno bogatija namirnica od kupusa. Obilje ugljikohidrata, masti i bjelančevina svrstava kelj u tzv. energetsko povrće. I po sadržaju vitamina kelj ima veću raznolikost u svom sastavu u odnosu na kupus.

Vitamini B-skupine i karoten sadržani su u obje namirnice, opet uz napomenu da i u ovim slučajevima kelj vodi pred kupusom. Kelj je isto tako rekorder po sadržaju kalijuma, željeza i magnezijuma. Kelj za razliku od kupusa nije pogodan za kiseljenje i spremanje za zimu i to je njegov najveći nedostatak.

Međutim, kelj je kao biljka izuzetno prilagodljiv vremenskim uslovima, pa se pojedine vrste mogu uzgajati tijekom cijele godine. Posebno se ističe varijetet koji uspijeva na području sjevernog Primorja i u Istri, a naziva se broskva. Broskva je, za razliku od toliko poznate raštike u Dalmaciji i Dalmatinskoj zagori i na području Hercegovine, biljka koja stvara velike listove ali i glavice. Uspijeva i na mrazu, na malo zemlje i kad piri bura.

To su namirnice koje uz ribu, ulje, vino predstavljaju zajednički nazivnik u mediteranskoj kuhinji. U tim se namirnicama nalazi spoj 3-indol-karbinol, koji je po svojim dijetoterapijskim osobinama poznat kao jedna od najkvalitetnijih nutritivnih komponenti s izrazitim ljekovitim svojstvima. U brojnim istraživanjima sprovedenim u laboratoriju taj se spoj pokazao kao učinkovito sredstvo u suzbijanju nastanka karcinoma prostate i karcinoma debelog crijeva. Osim toga, zbog izrazito protuupalnog djelovanja dugoročna primjena namirnica koje sadrže 3-indol-karbinol štiti organizam od kroničnih upalnih bolesti te od autoimunih bolesti.

Izvor: kigo.hr

PROČITAJTE:

Koje su razlike između kupusa i kelja?

Toskanski kelj u obliku palme – Prepun hranljivih materija

Zimski kelj pupčar – Način i vrijeme gajenja

Uzgojite savršen PRAZILUK na potpuno prirodan način

Agrosavjet
-
0
Uzgojite savršen PRAZILUK na potpuno prirodan način

Praziluk lat. ( Allium porrum L. ), pripada porodici Ljiljanki, a poznat je od pradavnih vremena.

Ljekovitost praziluka bila je poznata Egipćanima, Rimljanima i Grcima te su ga uzgajali u svojim vrtovima. Jedan poznati Pilinijev zapis govori kako je Neron u starom Rimu odredio da se jedan dan u mjesecu jede samo praziluk, a kako su ga ljudi poslušali bio je to dan prazilukove svečanosti.

Praziluk sadrži ugljikohidrate, bjelančevine, vitamin C, karotin, vitamine B kompleksa, vitamin E, eterična ulja sa sumporom, mineralne soli i mikroelemente, kalijum, mangan, kalcijum, molibden, bakar i silicijum.

Njegove koristi su višestruke u liječenju mnogih oboljenja kao što su upalni procesi, prehlade, bronhitis, astma, pobuđuje izlučivanje probavnih sokova želučanih i crijevnih žlijezda, jetre, žuči, te sprječava truljenje i preveliko vrenje u crijevima, koristi se kao oblog kod uboda, gihta, reuma, jača imuni sustav i lijek je za još mnoge druge bolesti.

Zbog svega  navedenoga praziluk sigurno treba pronaći mjesto u našim vrtovima, kako bi obogatio naš jelovnik.  U narodu je poznat i pod drugim imenima kao što su pasji luk, perasti luk, porijak, purić …

Priprema tla

Za uzgoj praziluka zemlju je potrebno prozračiti i pognojiti nekim organskim gnojivom, jer on zahtjeva plodna, rahla tla dobre ocjeditosti. Dobro uspijeva na vlažnijim tlima na kojima se voda predugo ne zadržava. Praziluk je dobro saditi poslije kultura koje smo prethodne godine dobro gnojili kao što su krompir ili kupusnjače. Na siromašnijim tlima potrebno je unijeti veće količine dobrog vrtnog komposta.

U organskoj proizvodnji neophodno je uspostaviti održiv plodored tokom jedne vegetacijske sezone, pri čemu je potrebno paziti da biljke iz istih porodica ne smjenjuju jedna drugu na istim uzgojnim mjestima, pa je stoga idealno biljke kombinirati u obliku mješovite sadnje poštivajući pritom dobrosusjedske odnose.

Poštivanjem plodoreda i rotiranjem usjeva, izbjegavamo napade mnogih bolesti i štetnika, te tlo čuvamo od iscrpljivanja. Praziluk u mješovitoj sadnji najbolje uspijeva posađen između redova mrkve, kao i sve lukovičasto povrće, jer se biljke međusobno štite od lukove i mrkvine muve.

Takođe, ako između mrkve i praziluka zasadimo i pokoji neven ili kadificu, učinkovitost će biti još mnogo veća, jer neven svojim korijenjem u zemlju luči fitoncide te suzbija brojne nematode. Protiv lukove muve može se pripremiti i otopina vode i šećera kojom se tijekom vegetacije nasad zalijeva u nekoliko navrata. Potrebno je 10 litara vode i 20 dkg šećera rastopiti i zaliti tlo oko biljaka.

Nasad možemo zaštititi i ako ga prekrijemo propusnim i prozračnim pokrovom (agril folija ). Ako želimo zaštiti kupus od kupusovog bijelca, oko kupusa posadimo pokoji praziluk.

Sjetva i sadnja

Sjetvu praziluka možemo obaviti već krajem februara u uzgojnim posudicama smještenim na prozorskim daskama, ili u drugom dijelu marta u toplim klijalištima.
Za nicanje je potrebno duže vrijeme i mnogo strpljenja. Biljka niće otprilike tek nakon petnaestak dana i veoma sporo raste pa ga je zbog toga moguće saditi u nekoliko navrata u vrtu jer duže može ostati u klijalištu.

Sadnja praziluka razlikuje se od sadnje drugog lukovičastog povrća. Praziluk se sadi na stalno mjesto u vrtu tokom juna, kada presadnice zadebljaju te narastu oko 15 – 20 centimetara. Prije sadnje, da bi se bolje i lakše ukorijenio, skraćujemo mu lišće i korijenje.

Sadnja se vrši pomoću ručne sadilice kojom se buše dublje rupe u tlu ( 10 – 15 cm).

Pripremljene sadnice polažemo u rupe i samo ih zalijemo.

Voda će popuniti prostor oko biljke te će zemlja sama prionuti uz nju. Praziluk se sadi dublje u tlo kako bi donji bijeli dio bio što duži. Tokom vegetacije oko biljke je potrebno u par navrata nagrnuti zemlje ( radi što dužeg bijelog dijela biljke), ili oko njega nagrnuti vrtnog komposta.

U sušnijem dijelu godine, praziluk je potrebno zalijevati, a kako bi što duže zadržao vlagu, nakon zagrtanja dobro je oko biljke staviti i neki pokrov ( slama, sijeno …).

Praziluk je dvogodišnja otporna i zahvalna biljka koja dobro podnosi hladnoću te uspjeva prezimiti ako ostane u tlu. Tada ga možemo vaditi cijelu zimu (ako tlo nije smrznuto ), pa sve do svibnja nakon čega biljka odlazi u prorast i postaje žilava.

Ako želite sačuvati sjeme praziluka, ostavite nekoliko biljaka u vrtu da prezime te u junu uživajte u prelijepom bijelo – ružičastom cvijetu poput snježne grude.

Nakon zriobe cvijeta, uzima se sjeme i prikladno čuva za slijedeću sjetvu.

Izvor: organskocarstvo.blogspot.com

PROČITAJTE:

Kako da prepoznamo organski proizvod u marketu?

Kafa i duvan u bašti – Pročitajte kako da napravite domaći insekticid

Kaolin glina u organskoj zaštiti biljaka!

Zašto vaš pas pobjesni u blizini drugih pasa?

Agrosavjet
-
0
Zašto vaš pas pobjesni u blizini drugih pasa?

Vlasnici pasa dobro znaju kako izgleda kada se njihov ljubimac izbezumi i apsolutno bude van kontrole u blizini drugih pasa.

Ova pojava nije rijetkost, ali to ne umanjuje njen zastrašućuju efekat i frustraciju koju sa sobom povlači. Ukoliko se dešava baš svaki put kada je u blizini drugi pas, ovo vas u velikoj mjeri može ograničavati u šetnjama sa vašim ljubimcem. Ključ za ublažavanje ovakvog ponašanja leži u njegovom razumijevanju.

ZBOG ČEGA VAŠ PAS IZGUBI KONTROLU U BLIZINI DRUGIH PASA?

Mnogo je razloga koji mogu uticati na ovakvo ponašanje. Svaki pas je drugačiji i treba uzeti u obzir njegovu starost, zdravlje, način života i porijeklo. Psi uzgajani za čuvanje stada i zaštitu domova su posebno skloni tome da reaguju burno u dodiru sa drugim psima. Tu spadaju koliji, ovčarski psi, dobermani, rotvajleri i bokseri.

UZROK BROJ 1 – LOŠA SOCIJALIZACIJA I NAUČENO PONAŠANJE

Još dok su vrlo mladi psi treba da se upoznaju sa drugim psima. Baš poput djece koja su asocijalna i psi mogu da budu nesigurni i preplašeni u blizini drugih pasa, jer nisu dolazili često u kontakt s njima. U tim slučajevima oni znaju da reaguju ili povlačenjem ili napadom. Štene je poželjno da bude u kontaktu sa starijim psima kako bi došlo do neagresivne komunikacije između njih, na osnovu koje će ono naučiti kako treba da se ponaša. Lizanje usana je jedan od najčešćih signala koji odrasli psi šalju mlađim pokolenjima u nastojanju da im poruče da ne treba da im se približavaju.

UZROK BROJ 2 – TRAUMA IZ PROŠLOSTI

Vrlo čest uzrok lošem ponašanju i agresivnosti kod psa je trauma iz prošlosti. Ako ste usvojili psa, postoje velike šanse da je ranije doživljavao napade od strane drugih pasa, ili bio tučen od strane prethodnog vlasnika. U tom pogledu u nastojanju da zaštiti vas, ali i sebe on će reagovati odabrambeno svaki put kada je u blizini drugi pas. Lajanje, reženje i nasrtaji na drugog psa su klasičan pokazatelj prvenstveno straha.

Izvor: Pure Wow

PROČITAJTE:

Evo da li psi mogu da komuniciraju sa ljudima

Zašto treba imati mačku kao kućnog ljubimca

Zašto se svaki izgubljeni pas uvijek vrati kući, koliko god da je daleko?

1...579580581...1.011Stranica 580 of 1.011

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia