Naslovnica Blog Stranica 461

NOVALON – Vodorastvorljiva NPK đubriva za potpunu prihranu biljaka

Novalon vodorastvorljiva đubriva namijenjena su za folijarnu primjenu te kroz sisteme navodnjavanja kap po kap u povrću, voćarstvu, travnjacima i u ukrasnom bilju. Folijarno se mogu primijeniti u svim ratarskim kulturama, a najčešće se primjenjuju u uljanoj repici, žitaricama, kukuruzu i soji. U malim vrtovima i okućnicama se primijenjuju zalivanjem oko biljke.

Glavne karakteristike novalona:

  • Poboljšava stanje usjeva i kvalitet plodova, posebno utiče na prinos, otpornost i stanje usjeva.
  • Lako se miješa sa pesticidima i pomaže biljkama u stresnim uslovima.
  • Sadrži specijalno izbalansirani odnos hraniva koja se veoma lako usvajaju preko lista.
  • Idealan način zaštite usjeva od stresa izazvanog upotrebom pesticida.
  • Utiče na kvalitet, posebno na sadržaj proteina pšenice.
  • Idealan način prihrane usjeva u kombinovanim tretmanima sa zaštitom.
  • Lak i bezbijedan za upotrebu u širokom spektru usjeva.
  • Veoma lako se topi, ne zagušuje prskalice, dizne i dijelove sistema za navodnjavanje
  • Ne izaziva rđu na metalnim dijelovima prskalica i sistema za navodnjavanje.
  • Brzo rastvaranje i potpuna vodotopivost.
  • Savršena ravnoteža različitih oblika azota za lako usvajanje preko lista.
  • Visok i uravnotežen sadržaj makro-elemenata.
  • Sadrži uravnotežen spektar EDTA helatizovanih mikroelemenata (Fe, Mn, Zn, Cu)

Novalon vodotopiva gnojiva

Formulacije:

  • Novalon 12-48-06 + ME (POČETAK RASTA)
  • Novalon 20-20-20 + ME (INTEZIVAN PORAST)
  • Novalon 19-6-20 + 2,0 MgO + ME (INTEZIVAN PORAST)
  • Novalon 10-10-40 + ME (DOZRIJEVANJE PLODA)
  • Novalon 15-05-35 + ME (DOZRIJEVANJE PLODA)
  • Novalon 0-10-40 (DOZRIJEVANJE PLODA)

Primjena:

POČETAK RASTA

Novalon 12-48-06 + ME – Namijenjen za prihranu biljke u ranoj fazi u vrijeme formiranja korijenovog sistema te za intenzivnu cvatnju (visoka vitalnost peluda). Visoka koncentracija fosfora će pospješiti razvoj korijenovog sistema, uticaće na bolju vegetaciju.

Folijarno u koncentraciji: 0,3 – 0,6%, 30 – 60 g/10 L vode

Fertirigacijom u koncentraciji: 0,08% – 0,1%

INTEZIVAN PORAST

Novalon 20-20-20 + ME ; Novalon 19-6-20+2MgO+TE;   – Visok sadržaj osnovnih elemenata predstavlja idealno rješenje za folijaran tretman većine biljaka.

Vrijeme primjene prihrane u povrtarskim kulturama je od perioda ukorjenjavanja pa do cvjetanja.

Vrijeme primjene prihrane u voćarskim i ratarskim kulturama je u periodu intenzivnog rasta pa sve do početka zriobe (pigmentacije plodova). Može se primijeniti samostalno ili u kombinaciji sa sredstvima za zaštitu bilja.

Folijarno u koncentraciji: 0,3 – 0,8% /30 – 80 gr/10L vode
Fertirigacijom (kap na kap): 0,1 – 0,15%
Paprika, paradajz, dinja, lubenica, patlidžan: 30-50 gr/10L vode
Lisnato povrće svakih 2-3 tjedna: 30gr/10L vode
Ukrasno bilje (folijarno): 25 – 35 gr/10L vode

DOZRIJEVANJE PLODA

Novalon 15-05-35 + ME; Novalon 0-10-40 + 4,5 MgO + ME; Novalon 10-10-40 + ME Vodotopivo đubrivo namjenjeno za ujednačeno sazrijevanje, kvalitetnu pigmentaciju i sadržaj suve materije u plodovima. Kalijum(K) garantuje visok sadržaj šećera u plodu, nalijevanju zrna (visoki hektolitar) i otpornost na sušu. Broj tretiranja 1-3 puta, najkasnije do 15 dana pred berbu. Može se primijeniti samostalno ili u kombinaciji sa sredstvima za zaštitu bilja.

Folijarno u koncentraciji: 0,4 – 0,7% /40 – 70 gr/10L vode
Fertirigacijom (kap na kap): 25-50 kg/ha

Pakovanje: 1/1, 10/1 i 25/1

Uvoznik i distributer za BiH: Agrimatco doo

Virus mozaika duvana na paprici izaziva velike štete

Virus mozaika duvana (Tobacco mosaic virus) je rasprostranjen svuda gdje se gaji paprika. Štete koje virus izaziva smanjuju prinos i do 90%. Pored paprike, paradajz i duvan su domaćini virusa među 500 vrsta biljaka. 

Na paprici su kod nas opisana dva soja ovog virusa: Običan soj i nekrotičan soj

Simptomi bolesti zavise od sorte paprike, soja virusa, fenofaze u kojoj je zaraza ostvarena i spoljnih uslova.

Kod slatkih sorti javljaju se simptomi mozaika. Mozaik je izražen na vršnom listu, dok na starijem lišću ispoljava žuticu. Ove promjene prati zaostajanje biljaka u rastu i smanjeni broj sitnijih i deformisanih plodova sa nekrotičnim pjegama. Kod nekih sorti duž stabla nastaju izdužene nekroze.

Pročitajte: Viroze paprike – simptomi i zaštita

Kod ljutih sorti inficirano lišće žuti i opada. Kasnije, Obično u fazi cvjetanja, duž stabla i bočnih grana javljaju se mrke, uzdužne pjege. Nekroze, djelimično ili u potpunosti zahvataju plodove.

Virus mozaika duvana prenosi se sjemenom paprike. Pored površinske, javlja se i endogena zaraza ali u neznatnom procentu. Drugi izvor zaraze su zaraženi biljni ostaci. Virus se širi mehaničkim ozljeđivanjem biljaka prilikom sadnje, vezivanjem, zalivanja i berbe plodova.

Prva mjera borbe i gajanje otpornih ili manje osjetljivih sorti. Dezinfekcija sjemena je obavezna mjera zaštitie. Potapanjem u 2% natrijumhidroksida (NaOH) inaktiviraju se virusne čestice na površini sjemena. Poslije dezinfekcije sjeme se ispira tekućom vodom i suši. Inaktivacija unutrašnje zaraze postiže se potapanjem sjemena u 10% rastvor trinatrijumfosfata (Na3PO4) ili trodnevnim zagrijavanjem na 50ºC.

Pročitajte: Viroze na paradajzu – simptomi i zaštita

Leje za proizvodnju rasada dezinfikovati vodenom parom. Papriku ne gajiti poslije paradajza, duvana i krompira, osjetljivih biljaka prema ovom virusu.

Dva načina gajenja krastavca za najveće prinose

U proizvodnji krastavca na otvorenom sve se više primjenjuju dvije posebne mjere njege koje daju izvanredne rezultate. To su primjena malč folije i gajenje krastavca uz oslonac na špalir.

Primjena malč folije

Pokrivanje zemljišta (malčiranje) u zoni redova biljaka plastičnom folijom širine oko 120 cm je mjera njege kojom se sprečava rast korova, osigurava veća temperatura i vlažnost zemljišta u zoni korijenovog sistema biljaka, a smanjuje mogućnost primarnih infekcija.

Najbolji rezultati se postižu primjenom tamne (crne) folije mada se mogu koristiti i folije druge boje. Folija se postavlja istovremeno sa sjetvom, otvara na mjestu gdje će biljka da raste, po obodu ukopava u zemlju, uz dobro zatezanje.

Pročitajte: Najčešći problemi pri proizvodnji krastavaca u zaštićenom prostoru

Postavljanje folije i sjetva obavljaju se mašinski ili ručno. Sije se u redove. Rastojanje između biljaka u redu treba da bude od 30 do 40 cm. Prinosi usjeva pod folijom su veći za oko 30% u odnosu na nepokrivene, a ako se zaliva sistemom kap po kap (ispod folije se zaliva direktno biljka) prinos je veći i do 100%. U proizvodnji krastavca za pokrivanje zemljišta može se koristiti i slama, lišće, piljevina i dr.

Gajenje krastavca na špaliru

Gajenje krastavca na špaliru osigurava bolju osvijetljenost biljaka, lakšu zaštitu od bolesti i štetočina i smanjuje mogućnost infekcije parazitima. Pristup biljakama je lakši sa obe srane špalira, bez mogućnosti ošećenja koja nastaju gaženjem. Istovremeno se na ovaj način omogićuje lakši prisutp cvjetovima od strane insekata oprašivača pa se zbog bolje oplodnje smanjuje procenat deformisanih plodova. Prinos se povećava za oko 50% u odnosu na prinos biljaka gajenih na zemlji. Ova se mjera, na otvorenom, uglavnom koristi za proizvodnju kornišona.

Pročitajte: Gajenje krastavaca na balama slame – Prinos se može povećati do 2,5 puta!

Konstrukcija špalira mora biti dovoljno čvrsta da izdrži teret biljne mase i nalete vjetrova. Sastoji se od drvenih ili metalnih stubova nosača i mreže ili žice razapete između njih. Razmak između redova konstrukcije može biti 1,2 do 2 m, a stubovi u redu se postavljaju na rastojanje od 3 do 5 m. Biljke se u početku vezuju za mrežu ili žicu, a zatim vode uz kanap ili se same hvataju za kontrukciju viticama.

Najbolje rastojanje između biljaka u redu je 30 do 40 cm. Na ovaj način sije se u jedan red duž konstrukcije ili u dva reda (u vidu dvorede trake) sa obe strane špalira.

Krastavac je veoma osjetljiva biljka prema uvenuću , plamenjači, pepelnici, antraknozi i bolestima bakterijske i virusne prirode. Napadaju ga i mnogi insekti.

 

Cvjetovi paradajza se ne otvaraju – Glavni krivac je STOLBUR

Stolbur može biti ekonomski značajna bolest paradajza, paprike, plavog patlidžana i krompira. Uzročnik ove bolesti jeste fitoplazma Candidatus Phytoplasma solani.  Ovaj patogen napada još 45 biljnih vrsta iz familije Solonaceae kao i najmanje 16 vrsta iz šest drugih familija.

SIMPTOMI

Karakteristični simptomi ove bolesti na paradajzu ispoljavaju se na cvijetnim grančicama, na kojima se cvjetovi, najčešće, ne otvaraju. Cvijetni pupoljci ovakvih biljaka često imaju abnormalno izdignut položaj sa karakteristično uvećanom čašicom cvijeta („big bud“).

Cvjetovi paradajza, ako se formiraju, često su sterilni i deformisani i imaju zelenkasto umjesto žute latice. Na oboljelim biljkama paprike osnovni simptom bolesti je žutica, koja se pojavljuje kasno, tek krajem jula ili početkom avgusta, kada se u zelenom usjevu paprike počinju uočavati pojedinačno žuto obojene biljke. U zavisnosti od temperature zraka i vlažnosti zemljišta, oboljele biljke brže ili sporije venu, dok se na kraju potpuno osuše.

Za razliku od verticilioznog uvenuća, kod ovog venjenja na presjeku stabla nema nekrotičnih promjena. Slični simptomi i sličan tok bolesti razvijaju se i na biljkama plavog patlidžana.

Pročitajte još: Zeleno uvenuće – Može dovesti do potpunog propadanja vašeg povrća

Ova fitoplazma se lako prenosi putem kalemljenja, kao i preko viline kosice, dok se sjemenom bilo kog od svijih domaćina ne prenosi. Najvažniji vektor (prenosilac) ove fitoplazme u istočnoj Evropi je livadska pjenuša, ali i druge vrste cikada. Napadi bolesti su u ciklusima, a pogoduje im toplo i suvo ljeto, koje stimuliše migraciju vektora.

SUZBIJANJE

Osnovne mjere kontole su upotreba zdravog sadnog materijala i kontrola korova koji su potencijalni rezervoari fitoplazmi. EPPO preporučuje da sadni materijal gajenih biljaka domaćina ove fitoplazme obavezno treba da potiče sa polja koja su bila bez njenog priustva tokom sezone uzgoja.

Pet znakova koji ukazuju na truljenje biljke

Različite sobne biljke imaju različite potrebe za vodom. Sukulenti, recimo, vole suvu zemlju, dok paprat obožava vodu.

Previše ili premalo vode neke biljke bi moglo da uništi, zato bi trebalo obratiti pažnju i pratiti kako izgledaju, jer one same pokazuju da nešto nije kako treba.

Pretjerano zalijevanje može da prouzrokuje truljenje korena, a kada je koren sasvim uništen, biljci više nema pomoći. Zato je važno reagovati na prve znake upozorenja koje biljka šalje.

Na ovih pet znakova bi trebalo da obratite pažnju, jer oni ukazuju da biljke zalijevate više nego što im je potrebno.

Pročitajte: Haworthia Cooperi – Sukulenti koji na suncu izgledaju kao dragulji

Zemlja je uvijek mokra na dodir

Zemlja u kojoj je cvijeće na prvi pogled, može se učiniti suvom, ako gledate samo površinu. Međutim, ako provjerite ispod površine i osjetite da je zemlja unutra vlažna, nema potrebe dolijevati vodu jer biljka još nije potrošila svu vlagu od prethodnog zalijevanja.

Takođe, imajte na umu da biljke uvijek moraju biti u saksijama koje imaju rupe na dnu, kako bi višak vode mogao da izađe.

Listovi su žuti

Žuti listovi su jedan od prvih znakova pretjerano zalijevanja, ali listovi često požute i ako biljka nema dovoljno vlage.

I u ovom slučaju provjerite zemlju ispod površine – ako je zemlja iznutra vlažna, tada su listovi žuti zbog previše vode, a ako je suva, vašoj biljci je potrebno zalijevanje.

Pročitajte: Jedan pogled na listove otkriva koje probleme imaju vaše biljke – Evo kako ih riješiti!

Stabljika je meka

Ako je stabljika biljke mekana, trebalo bi odmah prekinuti zalijevanje, jer je biljka na početku truljenja. Mekana i pomalo gnjecava stabljika je siguran znak da se ne može spasti ako nastavite da joj dodajete vodu.

Listovi imaju smeđe ivice ili mrlje

Ponekad, ako lišće uzima previše vode, njegove ćelije postaju prezasićene vlagom i pucaju, a to uzrokuje stvaranje smeđih mrlja. I u ovom slučaju tamne mrlje na lišću ukazuju na manjak vode, pa provjerite kakva je zemlja unutra, odnosno ispod površinskog sloja – suva ili vlažna.

Smeđa boja po ivicama lišća obično ukazuje na premalo vlage, dok mrlje u sredini lista često pokazuju prekomjerno zalijevanje.

Zemlja u saksiji privlači insekte

Komarci i drugi insekti obožavaju vlažno tlo, pa ukoliko uočite da se skupljaju oko vaših biljaka, vrijeme je da usporite sa zalijevanjem.

Bilo koju sumnju možete potvrditi nježnim vađenjem biljke iz saksije i protresanjem. Tada pogledajte kako korijen izgleda. Ako je problem u prekomjernom zalijevanju, korijen će na dodir biti gnjecav i izgledaće tamnije.

Takođe, tlo takve biljke može ispuštati i čudan, kiselkasti miris zbog bakterija koje vole vodu i razmnožavaju se oko korijena.

Pročitajte: Najčešće greške prilikom zalivanja biljaka

Kako spasiti biljku?

Ukoliko ste sigurni da vaša biljka propada zbog previše vode, svakako joj uklonite mekane i oštećene dijelove korena, pa biljku presadite u novu, suvu zemlju.

Potom je stavite na osunčano mjesto sa dobrim protokom vazduha i ne zalijevajte je neko vrijeme.

Kada vidite da se oporavila, što bi trebalo da se dogodi za nedjelju dana, počnite pomalo da je zalijevate, ali manjim količinama vode nego ranije.

Uvijek je bolje zalijevati manje, nego više. Takođe, prije svakog zalijevanja provjerite zemlju ispod površinskog sloja.

Osnovni savjet je da kada kupite novu biljku, dobro istražite njene potrebe – koliko svjetlosti joj je potrebno, kakvu zemlju voli i koliko je često treba zalijevati.

Rtanjski čaj – Magija u šoljici koja liječi

Čudesna je planina Rtanj, pa je isto tako čudesan i rtanjski čaj, koji se vjekovima spravlja upravo od biljaka koje rastu ovde, a pije širom Srbije, pa i svijeta, jer je toliko slavan postao.

Kako i ne bi, kad na padinama ove planine raste biljka planinski čubar ili vrijesak, čijim se sušenjem i pravilnom upotrebom dobija rtanjski čaj odličan, prije svega, za disajne puteve, ali i organe za varenje i mokraćni sistem.

Predivni roze, bijeli i purpurni cvjetni vrhovi ove biljke, čiji su resursi u prirodi posljednjih godina veoma umanjeni, prema nekim narodnim travarima imaju svojstva opšteg tonika koji jača organizam. I mada to nije dokazano kliničkim ispitivanjima, većina ljudi vjeruje u to, jer je rtanjski čaj zaista – magija u šoljici koja liječi. Ako se igdje vidi i osjeća moć bilja, to je u biljkama od kojih nastaje upravo rtanjski čaj.

ŠTA SVE ČINI RTANJSKI ČAJ – SASTAV

Rijetka biljka u narodu poznata kao vrijesak, gorska metvica, planinski čubur ili čubrica, a čiji je latinski naziv “Satureja Montana, glavni je sastojak rtanjskog čaja. Cvjetovi su joj bijele, roze i ljubičasto purpurne boje, koriste se uglavnom za spravljanje ljekovitih čajeva, ali su primjenu našli i kao začini i ulja u kuhinji, kao i u medicinskim preparatima, gelovima i melemima, u čijem su sastavu.

Vrijesak je toliko dragocjena biljka da je zaštićena i zakonom. U obliku žbuna raste tek iznad 1.000 metara nadmorske visine, na širokim pašnjacima i obodima šuma, i visine je do 40 cm. Njeni cvjetovi su prijatnog mirisa i beru se u kasno ljeto, u avgustu i septembru, a potom se suše.

Pročitajte: Čaj od peršuna je odličan za zdravlje – RECEPT za pripremu i primjenu

Po hemijskom sastavu herba rtanjskog čaja sadrži 2 % etarskog ulja, timola i karvakrola, i 7 % tanina, koji ima izraženo antibakterijsko dejstvo. Prisutni su i vitamini A, E i B, kao i niacin, tiamin i piridoksin. Zahvaljujući tom svom sastavu rtanjski čaj je izuzetno cijenjen u fitoterapiji. Prema legendi, Turci su bili ti koji su ovu magičnu biljku donijeli u naše krajeve.

LJEKOVITOST ČAJA SA RTNJA

Planinski čubar je narodni lijek. Zbog sadržaja etarskog ulja sa vrijednim komponentama ima izražena antimikrobna dejstva, pa se koristi kod upala organa za disanje, varenje i mokraćnog sistema. Stimuliše crijevni trakt, koristi se kod gastritisa i čira (ovaj topli napitak uspješno razbija i kamen u želucu), kolika sa dijarejom i opšteg jačanja organizma. Oni koji ga redovno piju tvrde da je idealna opcija za liječenje nesanice i da se uz njega bolje i mirnije spava.

Svježe prikupljen i dobro očuvan čaj, veoma je koristan u dječjoj terapiji i kod starijih osoba, kada su u pitanju oboljenja poput bronhitisa, astme, kašlja, upale disajnih organa, urinarnog i genitalnog sistema. Planinski čubar može da se dodaje biljnim mješavinama koje su namijenjene navedenim indikacionim područjima, radi poboljšanja njihovog djelovanja u prevenciji i liječenju.

Sok iz svježe biljke ili prah osušene koristi se spolja u liječenju upala sluzokože i kože, bolova, svraba i otoka od ujeda i uboda insekata. Pripisuju joj se svojstva za jačane potencije, što naučno nije dokazano.

Pročitajte: Kako se pije zeleni čaj?

PRIPREMA I ČUVANJE RTANJSKOG ČAJA

Čaj sa Rtnja se, poput većine biljnih čajeva, veoma lako priprema. Potrebno je 2 supene kašike osušene i usitnjene biljke preliti sa 400 ml proključale vode. Ostavite smjesu u poklopljenom sudu 15 minuta i procijedite. Pripremljen čaj zaslađen medom pije se u toku dana, polako u gutljajima, uz što duže zadržavanje napitka u ustima.

Djeca, zavisno od uzrasta, koriste manje doze: 1 čajna kašičica na 150 ml vode.

Čaj se, na opisan način, konzumira u toku dana.

Veoma je važno da ovaj proizvod čuvate u kartonskoj kutiji ili staklenoj teglici na mračnom mjestu, ali ne predugo, kako ne bi isparila njegova dragocena etarska ulja.

Ovaj prirodni eliksir sa planine Rtanj je upravo ono što Vam je potrebno za podizanje imuniteta, koji je uvijek važan, ali u vremenu gripa i pandemije moramo još više misliti na njegovo jačanje.

KO I KADA NE BI TREBALO DA PIJE RTANJSK ČAJ?

Još nije naučno utvrđeno da li je rtanjski čaj u trudnoći siguran za konzumaciju, ali kao i svaka druga biljka može veoma lako izazvati neku neželjenu reakciju. To se, takođe, odnosi i na žene koje doje, pa je možda ipak bolje da konzumirate neke druge, blaže čajeve ukoliko ste trudnica ili dojilja.

Rtanjski čaj je preporučljiv za djecu kada pate od stomačnih ili problema sa disajnim organima, ali izbjegavajte da ga dajete bebama. U svakom slučaju se prije početka davanja rtanjskog čaja Vašim mališanima, posavjetujte sa dječjim pedijatrom oko toga.

Ako ste na bilo kakvoj terapiji ili medikamentima, konsultujte se i Vi sa Vašim ljekarom oko upotrebe i doziranja rtanjskog čaja.

Oprez – Ono što se sa sigurnošću zna jeste da pretjerana upotreba rtanjskog čaja može izazvati groznicu i kardiovaskularne probleme, pa nikako nemojte da pijete više od 3 šoljice ovog biljnog napitka dnevno.

RTANJSKI ČAJ NE MORA DA BUDE SA RTNJA

I ne pomišlja se ni na kakvu drugu geografsku odrednicu osim na planinu Rtanj kada se pomene rtanjski čaj, što i jeste logično. Ipak, čudu od biljke vrijesak pogoduju travnate i kamenite površine, kao i pretežno krečnjačka podloga. Upravo zbog takvih karakteristika zemljišta, ova biljka je, osim na Rtnju, rasprostranjena i može se naći i na prostoru Sićevačke klisure, Stare i Suve planine, kao i Svrljiške planine.

Pročitajte: Ako ste PREHLAĐENI pijte čaj od BIJELE RADE

Koliko dugo mrkva može da ostane u zemlji?

Jedno od najčešćih pitanja kada je mrkva u pitanju jeste koliko dugo može da ostane u zemlji, odnosno da li će ukus biti bolji ako se izvadi iz zemlje kada je manja?

Generalno, mrkva može da se izvadi kada je dovoljno velika i slatka da bi mogla da se jede, a koliko dugo može da se drži u zemlji zavisi od sezone kada se gaji.

Ako se mrkva gaji za ljetnu berbu, trebalo bi da se izvadi kada dostigne optimalnu veličinu, što je prosječno 70 do 80 dana nakon što je posađena.

Pročitajte: Mrkva – Plodored, sjetva, uzgoj i vađenje sa polja

Izlaganje visokoj temperaturi može mrkvu da učini pomalo gorkom, pa ako se pojavi baš topla sezona, trebalo bi da se izvuče iz zemlje, kako ne bi dobila tu gorčinu.

U hladnijim sezonama, kada se mrkva uzgaja za jesenju ili zimsku berbu, može da se ostavi u zemlji sve dok ne budete spremni da je koristite. Izuzetak od ovog pravila je kada se mrkva uzgaja u regiji gdje zemlja izmrzava. Tada treba mrkvu izvaditi prije prvog mraza, osim ako nemate zaštitu od hladnoće.

Mrkva može da ostane u zemlji sve dok zemlja ne smrzne. U toplijim krajevima to može da znači i boravak u zemlji sve do jeseni, pa čak i u zimu.

Pazite samo na vremenske prilike. Velika kiša nakon sušnog perioda može dovesti do toga da mrkve puknu, pa je najbolje da ih izvadite prije nego što se to desi.

Pročitajte: Proizvodnja mrkve – Traži puno svjetlosti i umjereno vlažno zemljište

Šest stvari koje su ključne za njegu božura kako bi davao raskošne cvjetove

Neki botaničari tvrde da su prve božure u Englesku donele rimske legije još 1200. godine. Navodi se da je ovaj cvijet opisan u botaničkim knjigama još 1636. godine i da se gaji u Evropi više od 600 godina. U nastavku pročitajte savjete za njegu božura.

Kada se sadi?

Najbolje je božur saditi u jesen, ako želite da vam dugo traju i lijepo cvjetaju. Korijen božura izgleda čvrsto, ali je veoma osjetljiv i ne prašta oštećenja. Dobro pogledajte korijen kupljene biljke i potražite „okca“, male izbočine nalik rogovima odakle će nicati mladice. Izuzetno je važno da ovaj dio korijena bude samo pet centimetara ispod površine zemlje, inače neće cvjetati. Rupa za božur mora biti dvaput šira od korijena, a božur koji raste voli i potporu kako se ne bi „presamitio“ pod težinom cvjetova.

Gdje posaditi božure

Baštovani znaju da prvo mjesto na kojem sadite biljku često nije ono koje će joj najviše odgovarati, ali božuri su prilično osjetljivi i ne vole selidbe. Kada ih razdijelite i rasadite, možda ćete morati da sačekate sezonu ili dvije prije nego što procvjetaju, zbog čega je zapravo najvažnije da ih odmah posadite na pravom mjestu.

Pročitajte: Tajni govor cvijeća – Koja je simbolika božura

Kako se zaliva?

Tri stvari su ključne za napredak božura. Sunčeva svjetlost, zemlja koja dobro propušta vlagu i protok vazduha oko biljke. Potrebno je da božur šest do osam sati dnevno dobija svjetlost, zemlja mora biti bogata organskim materijama i neutralna ili blago kisela, a ostavite najmanje metar između grmova ako ih sadite u bašti. Božur zalivajte obilno jednom nedjeljno, ne češće.

Pazite se vjetra!

Zaštitite biljku od jakog vetra, pošto je na vrhu gusta i može da se preturi ili prelomi ako je na udaru vetra. Ne sadite božur blizu drveta ili drugog žbunja, pošto će se sa većim biljkama „takmičiti“ za nutrijente iz zemlje i izgubiti tu bitku.

Orezivanje božura

Orezujte božur čim primetite cvjetove ili lišće koji su sparušeni, kako ne bi izvlačili energiju i nutrijente uzalud. Orezujte ga oštrim makazama, naročito prije zimske sezone.

Pročitajte: Božur pored svog prelijepog izgleda ima i ljekovita svojstva

Zašto božur ne cvjeta?

Ako vam božur dobija dovoljno vode i Sunčeve svjetlosti, ali ne cvijeta, nemojte odmah da se zabrinete. Presađene ili svježe zasađene biljke nekada procvjetaju tek poslije par godina, ali ako je u pitanju biljka koju imate godinama i više ne cvjeta, možda imate problem. Potamnile stabljike ili pupoljci znak su infekcije gljivicama, odsijecite ih i pazite da biljku ne zalivate prečesto. Biljka koju ste preduboko zasadili takođe neće davati cvijet, pa ako ste zasadili božur prije par godina i još uvijek ne cvjeta, morate ga presaditi pliće.

Ako božur napadaju mravi, ne brinite jer je moguće da će oni zapravo štititi biljku od drugih malih napasti. Mravi ne mogu da naškode vašem božuru.

SIRUP OD ZELENOG ORAHA I MEDA – Poboljšava rad štitne žlijezde, porčišćava jetru, a rješava i mnoge druge tegobe

Sirup od zelenog oraha i medaMladi zeleni orah, bogat vitaminom C, spojen s medom postaje dobitna kombinacija koja pomaže boljem radu štitne žlijezde, pročišćavanju jetre, želuca i krvi, ali i kod bolesti grla i respiratornog trakta.

Osim toga, redovno konzumiranje sirupa ojačaće imunitet, ublažiti tegobe uzrokovane menopauzom, ali i pomoći kod anemije.

Pročitajte: Napravite RAKIJU OD ZELENIH ORAHA po mediteranskom receptu

Sastojci za sirup od zelenog oraha i meda:

  • 40 mladih zelenih oraha
  • 1 kg meda

Priprema: Orahe operite i osušite, a onda ih isjecite na polovine ili četvrtine. Stavite u teglu i prelijte medom. Zatvorite i ostavite da odstoji 40 dana na svijetlom mjestu. Smjesu povremeno protresite, ali bez otvaranja tegle.

Tokom 40 dana u posudi će se napraviti sirup tamne boje zahvaljujući ljekovitom soku koji će orasi otpustiti u med. Orahe zatim možete izvaditi iz sirupa koji je spreman za upotrebu.

Svako jutro uzmite jednu kašičicu sirupa i čuvajte ga na hladnom i tamnom mjestu.

Napomena: Prilikom rezanja oraha na ruke stavite rukavice jer će vam inače prsti pocrneti.

Pročitajte: Četiri ljekovita recepta od ORAHA!

Trešnje su riznica zdravlja – Sedam razloga da ih jedete što više

Sezona trešanja je počela, a one osim što su ukusne i daju nam osvježavajući užitak, trešnja kao lijek može biti vaš najbolji saveznik u borbi protiv raznih bolesti i tegoba. Po mišljenju brojnih stručnjaka trešnje su “prirodni lijek sa drveta”. U nastavku pročitajte 7 razloga da njihovu sezonu nikako ne propustite i da ih jedete što više.

Trešnje čuvaju srce

Ovi crveni plodovi koji su mnogima omiljena ljetna poslastica, bogat su izvor cinka, željeza, kalijuma, mangana i bakra. Kalijum blagotvorno djeluje na zdravlje srca i važna je komponenta ćelija i tjelesnih tečnosti koje regulišu rad srca i krvni pritisak.

Trešnja ima jaka protivpalna svojstva

Zahvaljujući jakom protiv upalnom dejstvu, crveno voće uopšteno predstavlja najbolje saveznike protiv bolova u zglobovima. Bogato antioksidantima (polifenolima, vitaminom C i E, beta karotenom). Trešnja kao lijek sprječava oksidaciju ćelija koja prati upalne procese pa se preporučuje ljudima koji boluju od gihta i artritisa ili imaju sportske povrede. Prema tvrdnjama stručnjaka, 20 trešanja dnevno ima dejstvo jače od jedne tablete aspirina.

Pročitajte: TREŠNJE – Činjenice koje niste znali o ovom ukusnom voću

Trešnje podstiču varenje

Pomoću svojih zaštitnih kiselina i voćnog šećera trešnje podstiču rad želuca, crijeva i pankreasa. Samim tim podstiču i varenje. Osim toga, trešnje izbacuju vodu iz organizma i na taj način rasterećuju srce i krvotok i aktiviraju jetru i bubrege.

Takođe antibakterijske supstance u trešnjama sprečavaju stvaranje zubnih naslaga i mogu da spriječe nastanak karijesa i probleme sa desnima poput parodontoze. Takođe trešnje kao lijek čiste bubrege i mokraćne kanale, jer je odličan diuretik koji pospješuju izlučivanje mokraće. Osim toga bakteriološke supstance u trešnjama sprečavaju stvaranje zubnih naslaga i tako mogu da spriječe nastanak karijesa i problema sa desnima.

Djeluju preventivno protiv kancera

Antioksidanse kao što su lutein, “zea-ksanthine” i beta karoten naći ćete i u slatkim trešnjama. Ali ih ipak ima više u višnjama. Ovi spojevi djeluju kao čistači slobodnih radikala i drugih štetnih jedinjenja koji igraju važnu ulogu u starenju, razvoju raka i raznih bolesti.

Trešnje pozitivno utiču i na koncentraciju, ravnotežu i koordinaciju pokreta. Istovremeno snižavaju krvni pritisak, a dijetalna vlakna koja se nalaze u njima smanjuju rizik od nastanka raka debelog crijeva.

Pročitajte: Sorte trešnje koje dospijevaju najranije

Trešnje protiv bora i starenja

Trešnje se preporučuju osobama koje pate od astme i alergija. Ali i svima koji žele da imaju lijepu kožu jer trešnje pospješuju proizvodnju kolagena. Ovo voće naime, sadrži antocijanidine koji jačaju vezivno tkivo i sprečavaju nastanak bora tako što uništavaju štetne enzime koje kožu čine starom i naboranom. Trešnja je takođe, prirodni lijek protiv celulita jer može da spriječi njegov nastanak.

Bolje raspoloženje i lak san uz šaku trešanja

Trešnje sadrže i antioksidans melatonin koji smiruje nervni sistem i tako pomaže protiv neuroza, nesanice i glavobolje. Melatonin, naime pomaže održavanju vašeg bioritma urednim i tačnim.

Takođe, naučnici sa univerziteta u Luizijani otkrili su kako prirodni sok od višnje utiče na san. Njihovo istraživanje pokazalo je naime da su ispitanici u prosjeku spavali 85 minuta duže nakon što su dvije sedmice svakodnevno pili po dvije čaše ovog soka.

Pročitajte: Iskoristite trešnje na pravi način i uzmite najbolje od njih!

Trešnje za mršavljenje

Izvrsne su za mršavljenje – Trešnje imaju vrlo malo masnoća i niskokalorične su. U 100 grama ima svega 63 kalorije, te su odlična namirnica ako ste na dijeti. Zbog visokog udjela vode i malo kalorija trešnje pomažu pri mršavljenju.

Zahvaljujući vlaknima i pektinu ovi plodovi doprinose osjećaju sitosti. Poput većine voća, trešnje imaju mnogo kalijuma, a malo natrijuma, što pomaže kod izlučivanja vode iz organizma. Istraživači Univerziteta u Mičigenu tvrde da antocijanini iz tamnih trešanja mogu smanjiti količinu masnih naslaga na stomaku i sniziti nivo holesterola i šećera u krvi.

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu služe kako bi pomogli ljudima. No, uvjek znajte. Ukoliko imate neki zdravstveni problem. Prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu. Bez stručnog mišljenje.

Izvor: narodnilijek.com