субота, август 16, 2025
Naslovnica Blog Stranica 337

Kako da postanete ekspert za uzgoj hibiskusa

Jedna od divnih biljaka koje se mogu gajiti je kućni hibiskus. Međutim, hibiskus se ne mora gajiti kao sobna biljka samo u hladnim krajevima, već i u toplijim.

Kao i sve druge sobne cvjetnice, kućni hibiskus zahtjeva samo nekoliko stvari koje treba da upamtite ako želite da vaš hibiskus buja i cveta u kući. U nastavku ćemo vam otkriti trikove kako da postanete ekspert za uzgoj hibiskusa.

Zašto gajiti sobni hibiskus?

Svi znamo koliko biljke mogu ukrasiti dom i stvoriti ambijent u kom ćemo se osjećati dobro. Istraživanja su pokazala da je uzgoj sobnih biljaka veoma dobra stvar za neke očigledne i manje očigledne stvari:

  • Sobne biljke pročišćavaju vazduh u kući tako što filtriraju prašinu i apsorbuju zagađenje iz vazduha.
  • Biljke su zvučne barijere, apsorbuju zvučne talase i smanjuju količinu buke.
  • Biljke povećavaju vlažnost vazduha i odlične su za stanove sa centralnim grejanjem i klima-uređajima.
  • Sobne biljke smanjuju količinu ugljen-dioksida i povećavaju količinu kiseonika u vazduhu.
  • Biljke djeluju kao izolacija koja zagrijava kuću tokom zime i hladi je ljeti.
  • Dokazano je da biljke poboljšavaju raspoloženje, čine da se osjećamo smirenijim i optimističnijim. Ako imate bolesnu osobu u kući, brže će se oporaviti ako je okružena sobnim biljkama.
  • Najnovija istraživanja pokazuju da sobno bilje u radnom prostoru poboljšava kreativnost i produktivnost. 
  • Na sve ovo, dodajte to što će vam nagrada za uzgoj sobnih biljaka biti veliki, živopisni i raznobojni cvjetovi. Ako vam je to važno, obavezno počnite da gajite kućni hibiskus, samo pažljivo – možete postati zavisni i početi da gajite hibiskus po cijeloj kući ili stanu.

Kako uspješno gajiti cvijet hibiskus u kući?

Sadnja hibiskusa

Sadnja hibiskusa je jednostavna.Biljku koja je dobro ožiljena u tegli treba saditi u saksiju koja je prečnika najmanje 25 cm.Odgovaraće i svaka veća saksija do 50 cm kako bi se razvila velika biljka.Za sadnju hibiskusa koristite zemlju za cvijeće (humus) koju možete kupiti i u većim marketima.Za bolju drnažu dodajte i nekoliko šaka peska.

Prehrana

U vještačkim, kućnim uslovima, hibiskusu će biti potrebna dodatna prehrana kako bi biljka dobila potrebnu glukozu i proteine da bi mogla da raste i cvijeta. Osnovne stvari koje su vam potrebne za gajenje zdrave i lijepe biljke su:

  • Dobro đubrivo za hibiskus, koje sadrži sve nutrijente i što manje zagađivača.
  • Nešto manje azota, da bi se spriječile štetočine koje vole azot i kako bi biljka bila ljepša.
  • Mnogo kalijuma, zbog jače i drvenastije stabljike, više pigmenata i zbog većih cvjetova.
  • Mnogo magnezijuma i gvožđa, kako bi se održala ravnoteža sa kalijumom i kako bi biljka proizvodila mnogo hlorofila.
  • Poboljšavači rasta, kako bi biljka opstala sa manje svjetla i vlage nego u svojim prirodnim uslovima.
  • Zaštita za zemljište, kako bi korijen ostao sasvim zdrav i kako bi se spriječile štetočine.
  • Zemljište blago kisele pH vrijednosti.

Kućni hibiskus najbolje uspijeva kada dobija manje količine svih nabrojanih nutrijenata, a idealno bi bilo da dodajete po malo sa svakim zalivanjem. Postoje i posebne formule, samo se raspitajte u poljoprivrednoj apoteci. Ove formule sadrže sve što je potrebno u jednoj boci, kako bi se ispunile nutritivne potrebe hibiskusa. Samo razredite vodom u potrebnoj razmjeri i zalivajte redovno svoj hibiskus.

Pročitajte: Savjeti za uspješno razmnožavanje HIBISKUSA

Higijena

Kao i za ljude i kućne ljubimce, i za biljke je važna higijena. Prašina koju hibiskus filtrira iz vazduha se zadržava na listovima i u uglovima, i tako se stvara plodno tle za štetočinu koja prosto obožava hibiskus – grinje. Najbolji način da svoj kućni hibiskus zaštitite od grinja jeste da ga održavate čistim. Samo brisanje prašine nije od velike pomoći, jer se prašina samo podigne, ostane u vazduhu i na kraju se, za neki dan, opet nataloži na listovima. Zato je pranje najbolje.

Možete bukvalno staviti saksiju sa hibiskusom u sudoperu, lavabo ili pod tuš i dobro istuširati celu biljku mlakom vodom. Prskajte je i po listovima i ispod njih, kako biste doprli do svih mesta između stabljika i grančica. Slobodno uperite mlaz i u zemlju, a operite saksiju i spolja. Sačekajte da se osuši i gotovo je sa higijenom. Ako više volite, koristite blaže proizvode, poput ulja za hortikulturu, i njima prskajte hibiskus. Ovo ulje je dobro jer ne mora da se ispira, a biljka će ostati sjajna i čista. Potrudite se da perete hibiskus bar jednom mesečno. Ako primetite grinje, perite sobni hibiskus bar dvaput nedeljno tokom tri nedelja kako biste uništili grinje, a nakon toga perite biljku jednom nedeljno.

Sunce – svjetlost

Ako sobni hibiskus nema direktne sunčeve svjetlosti, lijepo će rasti, ali neće imati cvjetova. Imaće sjajne, tamnozelene, upadljive listove i ostaće sasvim zdrav i jak ako ga ne držite na prozoru gdje će dobijati dosta sunca.

Međutim, ako želite i cvjetove, moraćete da ga stavite na mjesto gdje ima bar malo sunca svakoga dana. Dobra prehrana biljke smanjuje potrebnu količinu sunčeve svjetlosti za cvjetanje, tako da će samo jedan ili dva sata sunčeve svjetlosti uraditi posao ako koristite sve što smo nabrojali kao potrebno za ishranu biljke.

Ako imate prozor gdje tokom većeg dijela dana bije sunce, najbolje je da stavite hibiskus tamo, jer ćete tako imati mnogo cvjetova. Iako nijedna količina sunčeve svjetlosti ne može biti previše, na prozoru gdje ima jako mnogo sunca, odmaknite biljku nekoliko centimetara od prozora, jer će zagrijano staklo vjerovatno smetati listovima ako ih direktno dodiruje.

Pročitajte: HIBISKUS je biljka raskošnog i dugotrajnog cvjetanja – Savjeti za njegu

Zalivanje

Kao i hibiskus koji raste napolju, za sobni hibiskus će vam biti potrebno dosta vode kada je toplo i mnogo manje vode tokom hladnijih mjeseci. Kada zalivate hibiskus, zalivajte ga dok ne vidite da voda počinje da curi na tacnu ispod saksije, ali bi nakon 12 sati zemlja trebalo da upije i tu vodu iz tacne. Ako dvanaest sati nakon zalivanja primijetite vodu u tacni ispod saksije, prospite je. Hibiskus može sasvim uvenuti ako se „davi“ u vodi. Korijenu hibiskusa je potreban vazduh, a voda ga spriječava da dođe do vazduha. U zemljištu koje se lako pretvara u blato će lako doći do gljivičnih infekcija korijena, a mnogo vode će i najbolju zemlju za cvijeće pretvoriti u blato.

Orezivanje

Kao što je slučaj i sa hibiskusom koji raste napolju, ako želite mnogo lijepih cvjetova, najbolje je da svoju biljku u saksiji orežete kako bi poraslo više grana na kojima će se javiti lijepi cvjetovi. Ovo može biti teško, ali ako na vrijeme orežete hibiskus, dok je biljka još uvijek mala, bićete nagrađeni predivnim cvjetovima za svega nekoliko mjeseci.

Čak i manje biljke, u saksijama od 10 centimetara, će imati fantastične cvjetove ako ih na vrijeme orežete, pravilno ih njegujete, ako imaju dovoljno sunca i ako budete dovoljno strpljivi. Veće biljke će imati još više cvjetova. Najteže je da orežete grančicu na kojoj se nalazi jedini pupoljak. Međutim, jedan pupoljak se može pretvoriti u mnogo pupoljaka ako ga na vrijeme orežete, pa zato zažmurite, duboko udahnite i orežite svoj hibiskus.Orežite prvo najniže grančice.

Pročitajte: Ljekovita svojstva HIBISKUSA i recepti za ČAJ

Razmnožavanje hibiskusa

Najbolji način za razmnožavanje hibiskusa je reznicama. Reznicu (grančicu hibiskusa) dužine 15 do 20 cm stavite u teglu sa vodom kad pusti korijen dužine 3 do 5 cm možete ga presaditi u saksiju. Reznicu možete da stavite i direktno u saksiju koju morate svakodnevno dobro da zalivate. Da bi reznica brže pustila korijen potrebna je veća temperatura pa je najbolje poklapati ga teglom.

Razmnožavanje hibiskusa sjemenom je još jedna opcija, možete uzeti i sjeme od nekoga ko već ima hibiskus ali je ovaj proces sporiji.

Koje vrste hibiskusa se mogu gajiti u kući?

Sve vrste hibiskusa odlično uspijevaju i kao sobne biljke. Ako se pridržavate ovih savjeta, apsolutno svaki hibiskus možete unijeti u kuću i on će imati divno, bujno lišće i cvjetove. Cvjetovi će biti manji na biljkama koje se gaje u kući, ali je svakako najvažnije da imaju lijepu boju – a imaće je sve dok njegujete biljku kako treba. Izaberite vrstu koju god želite.

Tropski hibiskus nije biljka koja uspijeva samo u sunčanim, toplim krajevima. Hibiskus može lijepo uspjeti i u hladnijoj klimi i biti podjednako lijep. U Evropi i Sjevernoj Americi hibiskus se gaji decenijama. Zato, ako želite da gajite hibiskus u svojoj kući, stanu ili kancelariji – samo napred, odaberite biljku i počnite. Prozor u dnevnoj sobi je sasvim dovoljan za uzgoj hibiskusa – vidjećete to i sami kada vaša biljka procvjeta.

Kako se priprema čaj od pelina i za šta je dobar?

Čaj ili vino pripremljeno od pelina poznati su kao pomoć u prirodnom liječenju žutice i za bolesti jetre jer istovremeno pelin čisti, jača i pobuđuje.

Postoje mnoge čajne mješavine s pelinom u kojima se pelin miješa u jednakim dijelovima s kamilicom, komoračem, anisom, žalfijom, paprenom metvicom, iđirotom i srčanikom. Za dugotrajne groznice dobro je piti čaj od pelina, a parom pelinova uvarka liječi se bolno i gnojno uho te zubobolja.

Čaj od pelina – priprema

Jedna čajna kašika suvog pelina dovoljna je za jednu šolju čajnog oparka, a tako pripremljeni čaj pije se do dva puta dnevno. Uz čaj se može upotrijebiti i tinktura pelina koja se uzima jednom do tri put dnevno tako da se 8 do 10 kapi tinkture nakapa na kocku šećera.

Za pripremu čaja potrebna je jedna čajna kašičica pelina ako se priprema s 2 dcl vode. Kipućom vodom prelije se pelin i stoji 15 minuta. Potom se procijedi i spreman je za konzumaciju. Uzima se jedna do tri šolje tokom cijelog dana.

Čaj od pelina pije se najduže sedam dana i to u gutljajima poslije jela. Nakon toga potrebno je napraviti pauzu od sedam dana te se može ponovno piti. Ako se pije u svrhu liječenja probavnih organa onda se čaj ne šećeri, a kod ostalih oboljenja može se zasladiti medom.

Pročitajte: Pelin – Ljekovita svojstva i gajenje

Ljekovita svojstva pelina

Pelin osim eteričnog ulja, sadrži i niz složenih organskih spojeva poput gorkog glikozida absintina te gorkih materija koje se nazivaju arlemisin i anabsintiin. Od organskih kiselina u pelinu se nalaze jantarna, jabučna i taninska kiselina.

Listovi sadrže eterično ulje zeleno plave boje koje se naziva tujon, azulen, tanaceton, terpen te mangan i kalijum.

Pelin je dobar za pobuđivanje apetita i pospješivanje probave te se koristi kao sredstvo za jačanje jer vrlo efikasno otklanja nadimanja i sve probavne smetnje i pobuđuje izlučivanje žuči i jetre.

Čaj od pelina odličan je protiv:

  • grčeva u crijevima i želucu
  • proliva
  • hroničnog zatvora
  • pretilosti
  • viška kiseline u želucu
  • žutice
  • žgaravice
  • lošeg zadaha iz usta i žuto obloženog jezika.

Čaj od pelina se u malim količinama može uzimati kao pomoć u liječenju vodene bolesti, upalnih nadražaja bubrega, katara mjehura i bubrežne nakapnice. Veće količine čaja nisu preporučljive kod upalnih nadražaja bubrega jer prejako nadraživanje bubrega može ili pojačati upalu ili potpuno zaustaviti izlučivanje mokraće.

S obzirom na to da je pelin gorka biljka dobro djeluje na poboljšavanje i stvaranje optoka krvi. Isto tako pelin je poznat kao biljka koja pomažu u borbi protiv raznih vrsta parazita.

Za žene je čaj od pelina veoma dobar jer se postiže bolja prokrvljenost koja olakšava porod. Pojačava menstruaciju, a dokazano je i da pospješuje trudove kod trudnica.

Pročitajte: Kako napraviti domaći PELINKOVAC

Moguće nuspojave konzumacije čaja od pelina

Kod konzumacije pelina u svrhu liječenja određenih tegoba i bolesti veoma je važno poštivati određena pravila i konzultirati se s ljekarom. Pelin se ne uzima istovremeno s preparatima koji sadrže željezo, za vrijeme trudnoće, duže od sedam dana, kod težih oboljenja, bez konsultacije s ljekarom, kod oštećenja unutrašnjih organa i želuca i ako postoji opasnost od moždanog udara.

Vrlo je bitno znati da eterično ulje iz pelina može uzrokovati poremećaj uma, osjećaj vrtoglavice i opojno pomućenje svijesti ako se čaj ili pelinovo vino uzima u prekomjernim količinama.

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Trik da praznična jelka duže zadrži iglice – Dodajte tajni sastojak u vodu za zalivanje

Ukoliko ste se opredijelili da kupite jelku sa busenom i ukrasite je za novogodišnje praznike, ovi savjeti će vam biti od koristi.

Većina se opredjeljuje da okiti plastičnu jelku za novogodišnje praznike. Praktična je i dugo traje, a pored toga ne pravi nered kakav često ostaje iza jelke sa busenom.

Ali, s druge strane, nema ništa ljepše od mirisa četinara koji se širi kućom za vrijeme praznika. Oni koji kupuju jelku sa busenom trude se da je unesu u dom neposredno pred doček nove kalendarske godine, jer zbog centralnog grijanja ili toplog vazduha koji se širi iz klima-uređaja iglice brzo počnu da opadaju.

To je, smatraju stručnjaci, velika greška – jelku nikada ne bi trebalo unijeti odmah po kupovini u prostor u kom će stajati tokom praznika. Da bi se postepeno privikla na višu temperaturu vazduha, neophodno je da provede dan ili dva u „prelaznoj“ prostoriji ukoliko je već nećete tokom praznika držati na terasi, a potom presaditi iz saksije u baštensku zemlju.

Pročitajte: Katalpa ili cigaraš je dekorativno drvo koje odbija insekte – Sadnja i uzgoj

Stručnjaci iz HanleysGarden Centra u Irskoj savjetuju da bi jelku trebalo zalivati svakog drugog dana kako bi drvo što duže ostalo svježe. U podlošku saksije uvijek bi trebalo da bude oko dva centimetra vode.

Ali, pored vode, jelkama prija još jedan tečni dodatak koji spriječava prekomjerno opadanje iglica. Riječ je o gaziranom napitku na bazi limuna i limete koji bi trebalo pomiješati sa vodom za zalivanje u razmjeri 3:1 u korist vode.

Šećer koji se nalazi u gaziranom napitku već je oprobana hrana za biljke, kao i za rezano cvijeće, a arome limuna i limete djeluju kao konzervans i mogu da spriječe razvoj bakterija koje dovode do propadanja jelke.

 

Zašto je kišnica tako dobra – Ovo su njene prednosti u domaćinstvu i bašti

U svijetu je, na sreću, sve popularnije da “pozelenite”, odnosno da se vratimo prirodi. Jedna od “go green” (pozelenite) stvari je i kišnica i skupljanje kišnice.

Poznato nam je da je potrošnja vode ljeti uvećana, ponekad, po domaćinstvu, i za 40 odsto, dok neki domovi, koji nisu na gradskom vodovodu, imaju problem sa čestim nestankom vode. Naprije se opremite. Postavite burad na prava mjesta, kod odvoda, kod oluka, ali i na otvorenom. Pored buradi, posebno ako imate veliko domaćinstvo, vodu možete skupljati i u cisternama.

Sve to su dobri razlozi da razmislite o kišnici. Najbolje bi bilo da, ukoliko se odlučite za ovaj korak, kupite i filtere za prečišćavanje kišnice.

Pročitajte: Sakupljanje vode sa krovnih površina

Kišnicu možete koristiti za pranje veša, čišćenje, pranje automobila, zalivanje vrta, ispiranje WC šolje. Zanimljivo je da svako od nas, u prosijeku, potroši 140 litara vode dnevno, od toga 45 litara dragocjene pitke vode samo za isprinaje WC šolje. U ovom slučaju se jasno vidi koliko je kišnica važna zamjena.

Za pranje veša mnogo je bolje koristiti kišnicu, jer sa njom štedite i na prašku za veš, a i poboljšavate učinak pranja.

Najbolji izbor za vrt je upravo kišnica. Ljeti ćete sa njom uštediti velike količine vode, a vaše biljke će “bujati”, jer je meka kišnica, bez kamenca, mnogo povoljnija za njih. U nekim evropskim zemljama čak je zakonom zabranjeno zalivati vrtove pitkom vodom ljeti, a podstiče se razvijanje sistema sakupljanja kišnice.

Savjeti za početnike – Pravilna ishrana riba u akvarijumu

Pravilna ishrana riba u akvarijumu – Sa čime hranite svoje ribe i koliko ih hranite su veoma važna pitanja vezana za uslove života koje im obezbjeđujete, kao i da li će one biti i ostati zdrave. Pravilna ishrana riba podrazumijeva mnogo više od prostog posipanja po koje ljuspice ili granule po vrhu vode nekoliko puta dnevno.

Koju vrstu hrane za ribe odabrati?

Ukoliko prvi put imate akvarijum sa ribicama, izbor hrane za ribice u pet šopovima može da bude zastrašujući. Prvo, morate naučiti više o vrstama riba koje gajite u akvarijumu, a počnite sa infromacijom da li imate vrste koje vole da jedu meso ili biljke.

Odatle, izbor se širi na:

Suva hrana za akvarijumske ribe: Kada razmišljate o hrani za ribe prvo što vam padne na pamet su ljuspice. To je najčešći oblik, ali suva hrana takođe može biti peletirana, u granulama, plutajućim ili onima koje tonu, kao i varijantama za specijalne vrste riba. Suva riblja hrana može da ima manje vlakana, a dodavanje biljne hrane u tank pomoći će da smanjite rizik od poremećaja bešike ili nadimanja kod svojih tihih ljubimaca.

Smrznuta hrana za ribe: Neke riblje vrste će prosto uživati u zamrznutoj hrani, koja može da se sastoji od škampa, crvića, planktona, kozica, školjki… Izbjegavajte da dajete govedinu ribama koje jedu meso jer će je teško svariti. U pet šopovima se često prodaje i smrznuto povrće i spirulina koja je namijenjena ribama.

Živa hrana za ribe: Opcije uključuju žive kozice, manje ribe kao hrana (za veće mesožderke) i crve.

Pročitajte: Provjerite koji je savršeni ljubimac za vaš horoskopski znak

Biljna hrana za ribe: Ako su vaše ribe biljojedi, morate im obezbijediti što više zeleniša. Opcije koje možete da uključite su zelena salata, krastavac, tikvice i spanać. Uz pomoć klipse zeleniš možete da zakačite na zid akvarijuma ili da pričvrstite u blizini podloge. Nepojedeno povrće obavezno uklonite ili zamijenite sa svježim u roku od 24 sata.

Ukoliko imate baš veliki akvarijum i gajite velike ribe, postoji i nekoliko interesantnih alternativnih izvora hrane, o kojima nije loše saznati po nešto. Na primjer, u proizvodnji hrane za ribnjake, kao alternativa, koriste se alge. Druga alternativa, koja se takođe koristi kao novi način uzgoja je ishrana riba otpadom iz pivara, vinarija i destilerija.

Biološka različitost riba znači da im treba različita hrana. Stoga, ako u akvarijumu imate različite vrste riba, koristite kombinaciju hrane, kao što je plutajuća hrana, hrana koja sporo tone i hrana koja brzo tone, da biste osigurali da će sve ribice dobiti potrebnu hranu.

Koju količinu hrane sipati ribama u akvarijumu?

Vlasnici avarijuma će prije sipati previše, nego premalo hrane, što povećava količinu otpada u akvarijumu. Ovo nije samo otpad koji ostane kada ribe ne pojedu svu hranu, već i otpad koji se izlučuje iz njih, jer jedu više nego što im je potrebno. Ukoliko ustanovite da se nivo nitrata povećao, a akvarijum djeluje zagađeno i prljavo, vjerovatno ste previše hranili svoje ribice.

Budući da su hladnokrvne, ribicama nije potrebno toliko hrane da bi održale tjelesnu temperaturu. Treba ih hraniti samo jednom dnevno, otprilike u isto vrijeme, mada ih možete hraniti i više puta na dan, ukoliko im dajete manje količine hrane.

Pročitajte: Koliko često treba da hranimo mačku?

Pridržavajte se pravila koje kaže da ribice treba hraniti samo količinom koju mogu da pojedu za 5 minuta i manje.

Postoji jedan izuzetak: ribe biljojedi nemaju velike stomake da drže puno hrane. Zato se one mogu hraniti češće od mesojeda ili im date zeleniš koji mogu da jedu tokom cijelog dana.

Ne uzimajte veličinu akvarijuma kao pokazatelj koliko je hrane potrebno ribicama. Pet ribica u velikom akvarijumu treba istu količinu hrane, kao pet ribica u manjem akvarijumu. Ako imate manji akvarijum samo sipajte hranu tako da svaka ribica može doći do nje.

Četiri sobne biljke koje mogu da rastu u vodi

Mnogi ljudi misle da je gajenje cvijeća lak posao, ali ih obaveze koje ono zahtjeva vrlo brzo uvjere u suprotno.

Zalivanje, orezivanje, presađivanje, đubrenje, brisanje, sve su to stvari koje ne bi trebalo zanemariti kada gajite biljke.

Ako ih volite, ali nemate vremena da brinete o njima, onda je cvijeće koje raste u vodi idealno rješenje za vas.

Sve što treba da uradite je da kupite vodu koja u sebi sadrži hranljive materije, izaberete mjesto u kući gdje ima najviše svjetlosti i pronađete staklenu saksiju ili teglu.

Možete koristiti i vodu iz slavine, s tim što bi trebalo da u nju dodate nekoliko kapi tečnog đubriva. Ovu vodu potrebno je mijenjati jednom mjesečno.

Biljke koje se mogu uzgajati u vodi

Ovakav način uzgajanja biljke stručno se zove hidroponija i predstavlja tehniku intenzivnog gajenja biljaka izvan zemljišta i najčešće u zaštićenom prostoru.

Kada pripremite posudu i vodu, postarajte se da korijen biljke bude čist i da na sebi nema zemlju.

Ovo su biljke koje mogu da rastu i u vodi i koje će biti savršena dekoracija u vašem enterijeru.

Ukrasna kopriva

Ovo je biljka koja je veoma laka za uzgajanje i potrebno je da joj obezbijedite samo dva uslova – mnogo vode i mjesto na kom sunčevi zraci ne dolaze direktno do nje. Odlično se kombinuje sa drugim cvijećem jer listovi mogu biti crveni, žuti, zeleni, narandžasti, ružičasti ili šareni.

Srećni bambus

Bambusi koji se gaje u kući veoma dobro podnose grijnu sezonu, a onaj koji skoro svuda možete da vidite je srećni bambus. On može da se gaji u vodi, a najbolje je da istu mijenjate svake nedjelje i da u staklenu posudu sipate prokuvalu ohlađenu vodu.

Filodendron

Filodendron je jedna od biljaka čija njega je najjednostavnija. Ako imate ovu biljku koju godinama gajite, možete joj odrezati neki vrh i staviti u vodu i on će lako pustit žilice. Tako filodendron možete gajiti i u novoj saksiji, ali i samo u vodi.

Sobna puzavica

Postoji više sorti sobne puzavice koje se jednostavno mogu razmnožavati i gajiti u vodi, samo je potrebno odrezati oko 10 centimetara stabljike i umočiti jedan kraj u vodu kako bi biljka pustila korijenje, prenosi Telegraf.

Kako zaštititi ukrasno grmlje i ruže od snijega i niskih temperatura?

Prije nego što nastupe prvi mrazevi i snijeg, važno je obaviti sve pripreme i primijeniti mjere koje će pomoći vegetaciji da prevaziđe zimski period bez oštećenja.

Nepovoljne zimske vremenske prilike kao što su snijeg, vjetar i mraz, mogu imati negativno dejstvo na biljke. Kako ne bi došlo do njihovog smrzavanja ili propadanja, primjenjuju se različite mjere koje im pomažu da adekvatno prezime. Pravilna zaštita obuhvata različite postupke kao što su zaštita korjenovog sistema, stabla i debla, izdanaka i drugo, a često i cijelih biljaka istovremeno.

Najčešći problemi koji se javljaju kod za vrijeme zimskih uslova su pojava lomljenja grana, stabala ili krošnje, pukotine nastale usljed formiranja ledene kore (mrazopucine), izmrzavanje ili propadanje korjena usljed niskih temeperatura, pojava ledene kore i slično. Za svaki od pomenutih problema praktikuju se oblici zaštite koje odgovaraju tipu vegetacije kao i starosti samih biljaka.

U narednom tabelarnom prikazu navedene su najčešće mjere zaštite biljaka od zimskih uslova koje se pominju u praksi i stručnoj literaturi (Atanasijević, 2002):

Tip vegetacije; dio biljke Tip oštećenja Preporučena mjera zaštite od zimskih uslova
Živa ograda Sprečavanje skupljanja snijega na biljci Oblikovanje žive ograde u obliku lûka
Korjen, prostor oko korjena Izmrzavanje i truljenje korjenovog sistema Zagrtanje slojem zemlje, visine do 40 cm u obliku kupe; prekrivanje prostora u kome se nalazi korjenov sistem polusagorjelim stajnjakom, tresetom, kompostom, sijenom ili mahovinom; dodatno: prekrivanje snijegom visine 10-20cm. Za žbunaste vrste može se primijeniti pokrivanjem zemlje plastičnim folijama
Deblo drveća Pojava mrazopucina Obavijanje debla različitim omotačima kao što su trska (ispod koje se postavlja slama), mahovinom ili specijalnim folijama
Drveće i žbunje Snijegolom Stresanje snijega odmah po njegovom nastanku, vezivanje biljaka u snop; umotavanje cijele biljke (trska, asure i tako dalje)
Grančice žbunja Zaštita od ledenog vjetra i pucanja Podizanje ograda (kućica) oko cijele biljke
Ruže Izmrzavanje i truljenje korjenovog sistema Zagrtanje slojem zemlje, malčiranje, prekrivanje zemljom
Manje biljke Zaštita od mraza Zatvaranje u providne, poluprovidne ili neprozirne kutije različite konstrukcije; razapinjanje folije ili drugih materijala preko
Topijarne forme Zaštita od mraza Pokrivanje mrežom

Oštećenja ruža od mraza

Ladislav Ševar, iz rasadnika Ševar na Petrovaradinu (susjedna Srbija, op.ur.) ističe značaj pravilne pripreme ruža za prezimljavanje. Kako kaže, oštećenja od mraza najčešće su uzrokovana greškama u njezi, odnosno sadnjom na zasjenčenim mjestima, presuvim i pretjeranim đubrenjem biljaka, preranim kopanjem zemlje i rezanjem dugostabnih ruža u septembru i oktobru, što podstiče njihov rast i odlaže odrvenjavanje izdanaka.

„Grmovi, koji su u opasnosti od oštećenja od mraza, uključuju ruže čiji izdanci nisu imali vremena da ojačaju. Nakon pojave prvog mraza, svakako prije zamrzavanja, neophodno je prikratiti grane na 1/2 dužine, dok se kraće grane prikraćuju za 1/3 dužine„, pojašnjava Ševar dodajući da se uporedo uz prikraćivanje, otklonjaju trule, ispucale i bolesne grane. „Osim okopavanja, baza ružinog grma može se zagrnuti zemljom, pri čemu je uvek bolje odabrati pješčano zemljište u odnosu na humusna“, naglašava.

Takođe dodaje da dodatna zaštita od mraza uključuje i primjenu debelog sloja malča. Osim toga, može se dodati sijeno, borove iglice, lišće, i kao dodatna zaštitu, zimzelene grane. Sve naslage malča i zaštite pažljivo se uklanjaju u proljeće, tek kada se tlo u potpunosti ne odmrzne.

Zaštita ruža zavisi od jačine zime

Zemljište oko osnove grma ruža neophodno je očistiti od trulog lišća i nečistoća, a tlo oko korjena okopati prije nego što je počelo zamrzavanje. U području umjerene zime humka se zagrće do visine 15 – 20 cm odnosno do 30 cm u području hladne kontinentalne zime. Ako je temperatura ispod 7°C duže vrijeme, bez snijega obavezno ih je zaštititi. Ako zemlja smrzava i smrznuta je većinu vremena, a vjerovatnoća je da će temperature pasti ispod -12°C, bez snježnog pokrivača, neophodno ih je prekriti.

„U podneblju gdje su niske temperature vrlo rijetke, ali zimi ima mnogo učestalih kiša, tlo će biti većinom natopljeno. U tom slučaju je bolje ne prekrivati ruže, jer vlažnost može podstaći razvoj gljivičnih i drugih bolesti“, objasnio je naš sagovornik.

Opasnost za četinare težak i vlažan snijeg

Osnove njege i zaštite četinara za vrijeme zimskih uslova za Agroklub dao je Vladan Ćosić, iz rasadnika Jalovik, istoimenog sela kod Vladimiraca. Kako je objasnio, četinari su generalno veoma otporni na zimu i niske temperature. Najveći problem može predstavljati težak i vlažan snijeg u kombinaciji sa jakim vjetrom. Pritom su najpogođenije mlade biljke, nedovoljno prokorjenjene i sa neočvrslim stablom, iako se oštećenja u vidu polomljenih grana mogu sresti i na odraslim stablima.

„Kroz naše višedecenijsko iskustvo nismo imali problema u vidu oštećenja i promrzlina čak ni pri temperaturama od 25 stepeni ispod nule. Četinari gajeni u saksijama takođe su pokazali otpornost na niske temperature“, istakao je Ćosić.

Ukoliko snijeg predugo ostane na živoj ogradi, zimzelenim žbunovima i drveću, njegova velika težina može dovesti do rascjepa grana. Težak i mokar može izvaliti cijelu biljku ili iskriviti neki njen dio. Posebno su osetljivi one koje imaju vertikalni rast. Sa takvih, neophodno je što prije otresti težak snijeg sa grana.

Pažljivo vezivanje

Kod većine četinara, mlade sadnice povezuju se trakom ili kanapom na nakoliko mjesta i time sprečava lomljenje ili odvaljivanje grana pod težinom snijega. Najbolje je kada se spiralno omota od dna do vrha.

„Ali kada se to radi ne treba stezati kanap, već ovlaš pritegnuti grane prema centralnom stablu. Ukoliko je područje na kome je posađen mladi četinar vjetrovito, te može doći do većih snježnih nanosa, pored mlade biljke se pobija drveni kolac i ona se privezuje za njega“, objasnio je naš sagovornik.

U rano proljeće biljke se oslobađaju i neoštećene počinju da napreduju. Ukoliko i ima nekih manjih oštećenja, orezivanjem pojedinih grančica i grana dobija se ljepša, gušća krošnja, oblikovanija biljka i sposobnija da izdrži teret sljedećeg snijega, a tom mjerom ujedno se odstranjuju i oštećeni dijelovi.

Kako rasaditi (ožiliti) orhideju – Od jednog lista do čitave biljke

Orhideje su omiljeno sobno cvijeće mnogim ženama u širom svijeta. Ove cvjetne ljepotice na poseban način doprinose dekoraciji doma, ali su isto tako i zahtjevne za njegu.

U ovom tekstu objasinićemo vam kako da rasdite (ožilite) orhideu iz njenog lista.

Metode oživljavanja su različite. Međutim, ukoliko vaša orhideja odumire i korijenje joj je truo ova metoda vam sigurno može pomoći da spasete vašu orhideju.

Biljka se može obnoviti iz lista, pod uslovom da joj je peteljka barem djelomično očuvana, onda možete pokušati sa ožiljavanjem. Peteljka tj. osnova lista se ogoli do zdravog tkiva i umoči u cimet. Cvijet se umetne u prerezani grlić plastične boce, i zajedno se stave u drugi dio prerezane flaše. U tom slučaju biljka ne smije dodirivati ​​vodu. (pogledaj fotografiju)

rasađivanje orhideja
Foto: ogorod.ru

Ako primijetite da se rez smoči, ponovno ga umočite u cimet. Dakle, trebate uzgojiti 5-7 cm korijena, a nakon toga cvijet se može presaditi u zemlju.

Pročitajte: Uz par savjeta do savršeno njegovane orhideje

 

VUK ILI PAS? TRAGOVI KOJI PONEKAD ZBUNJUJU I NAJISKUSNIJE!

S početkom zime i prvim sniježnim pokrivačem sve su češći upiti i fotografije s tragovima divljači. Zimski period idealan je za sve one koji uživaju provodeći vrijeme u prirodi i proučavajući tragove životinja u snijegu. Sniježni pokrivač veliki je izdajica koji pamti gotovo sve aktivnosti na tlu. I zato je u ovo doba godine najviše upita vezanih uz tragove i pitanje: vuk ili pas. I naravno, njihovo razlikovanje.

ČAK I ONI NAJISKUSNIJI PONEKAD POGRIJEŠE

Budući da su razlike uistinu male, čak i oni najiskusniji, poput lovaca i šumara, ponekad ne mogu sa sigurnošću utvrditi kome trag pripada. Osobito ako je trag nejasan ili djelomičan.

Otisak vučje šape vrlo je sličan otisku većeg psa. Sastoji se od jastučića, četiri prsta i kandži koje vuk ne može uvući. Vučji trag u pravilu je nešto izduženijeg, eliptičnog oblika i često je moguće povući okomicu na smjer traga iza prednjih prstiju koji ne sječe otisak zadnjih. Kod psa je otisak više koncentričan. Dužina vučjeg traga je do 12 cm, a širina do 8 cm. Uobičajeno je, ako promatramo duže vučji trag, da je on pravocrtan.

Pročitajte: Koji su to najbolji ovčarski psi?

Vuk uglavnom zadržava zamišljeni pravac kretanja, a nije rijetka pojava da čopor često hoda u koloni. Tada sljedbenici staju u tragove prethodnika i vrlo je teško ocijeniti koliko je jedinki u čoporu. Za razliku od njih, pas je razigraniji i često se ne drži pravca i istražuje sve mirisne tragove u okolini. Također, tragovi stražnjih nogu kod vuka ulaze između traga prednjih nogu, dok pas hoda više ukoso i tragovi zadnjih nogu izlaze izvan linije prednjih.

Otisci nokta također mogu biti korisni. Naime, naši domaći psi većinu svog životnog vijeka provode na tvrdim podlogama poput betona ili asfalta. Posljedica toga su tupi i istrošeni nokti. Kod vuka su znatno oštriji i ponekad u zemlji ili snijegu izgledaju poput otisaka veće igle.

otisak kod vuka i psa

NIJE SVEJEDNO NITI GDJE SMO NAIŠLI NA TRAGOVE

Ne zaboravimo ni činjenicu da će vuk pokušati izbjegavati veće urbane sredine ili područja koja su česta meta izletnika i planinara. Na takvim mjestima za očekivati je puno veću mogućnost pronalaska tragova pasa. No nema pravila. Također, čagalj je sve prisutniji na našim područjima i njegovi tragovi donose dodatnu pomutnju u cijelu priču. No, o tome drugom prilikom!

Sreća na imanju Malovčića: U jednoj noći na svijet došla tri teleta

SANSKI MOST – Na imanju Fajke Malovčića u selu Okreč, petnaestak kilometara od Sanskog Mosta, u jednoj noći na svijet su došla tri zdrava teleta od dvije krave, a ovaj vrijedni farmer kaže kako za jednog poljoprivrednog proizvođača od ovoga nema ljepšeg događaja.

„Jedna krava je na svijet donijela dvojke, muško i žensko tele, a nekako u isto vrijeme druga krava otelila je još jedno žensko. Protekla noć bila je teška i u grozničavom iščekivanju kako će sve ispasti, ali se sve dogodilo na najbolji mogući način“, kazao je Malovčić, dodajući kako su sva telad dobra i zdrava.

Prema njegovim riječima, nije toliko česta situacija da krava na svijet donese dva teleta, a trojke ili četvorke su iznimna rijetkost.

Inače, Malovčić je jedan od rijetkih proizvođača mlijeka koji su preostali u pomenutom sanskom selu, jer je ogromna većina u međuvremenu ugasila proizvodnju.

„Prije samo desetak godina u selu je bilo četrdesetak farmera koji su se bavili mljekarstvom. Nažalost, gotovo svi su digli ruke od poljoprivrede i otišli na rad u inostranstvo, stoku su rasprodali i imanja rasformirali. Sada dolaze u selo za godišnje odmore i praznike“, kaže Malovčić, dodajući kako isto vrijedi i za njegovog rođaka Kemala, poznatu estradnu zvijezdu rodom iz ovoga sela.

Kaže kako se poljoprivredom sve teže baviti te ovo ilustruje time da je otkupna cijena za mlijeko već mnogo godina pola marke po litru, dok su se cijene goriva i drugog repromaterijala u poljoprivredi višestruko uvećale. Ono po čemu Malovčića posebno znaju u njegovom rodnom kraju jeste ljubav prema mačkama. Kaže kako danas posjeduje dvadesetak mačaka koje u harmoniji žive s ostalim životinjama na njegovom imanju. Za razliku od mnogih drugih koji su otišli iz rodnog kraja, ovaj vrijedni farmer odlučio je ostati i boriti se za bolju budućnost, a u tome su mu podrška supruga, sin i snaha. Pored poljoprivrede, Malovčići posjeduju i obrt koji se bavi elektroinstalacijama i kažu kako za onoga ko hoće raditi posla uvijek ima.