Naslovnica Blog Stranica 275

Puno više od ukrasa – Glavni razlozi zbog kojih bismo u domu trebali imati cvijeće

Ako ste primijetili da se u blizini cvijeća osjećate nekako drugačije i bolje, nemojte misliti da je to slučajnost.

Nedavno bihevioralno istraživanje otkrilo je možda najjednostavniji način kako popraviti raspoloženje -okružite se cvijećem. Dokazano je da cvijeće kod ljudi podstiče osjećaj sreće te zadovoljstva životom, a utiče i na to kako se ljudi ponašaju u određenim društvenim situacijama.

Pročitajte: Savjeti uz koje će cvijeće u vazi duže trajati

Zato, okružite se ovim mirišljavim podizačima raspoloženja jer cvijeće:

  1. Trenutno mijenja naše raspoloženje

Kada neko primi cvijeće, gotovo istog trenutka tu osobu obuzme osjećaj sreće te se na njenom licu od uzbuđenja pojavi osmijeh, što je pokazatelj izuzetnog zadovoljstva. U istraživanju je takav uticaj cvijeće imalo na osobe svih starosnih doba.

  1. Dugoročno utiče na bolje raspoloženje

Ljudi koji dobijaju cvijeće manje su tjeskobni, depresivni i nemirni. Više uživaju u svemu što ih okružuje te su zadovoljniji od ljudi koji ne primaju cvijeće.

3. Pomaže da lakše stvorimo intimnije veze s drugima

Ljudi koji su okruženi cvijećem društveniji su te su više u kontaktu s drugim ljudima, naročito s porodicom i prijateljima.

4. Čini prostor vedrijim te stvara atmosferu gostoljubivosti

Većina ljudi stavlja cvijeće na dobro vidljiva mjesta, na primjer u dnevnoj sobi ili u hodniku. Drugim riječima, stavljaju cvijeće u prostorije svoga doma gdje su gosti dobrodošli.

Kalemljenje paprike i paradajza – Omogućava proizvodnju bez nužne primjene plodoreda, evo kako se sprovodi

Kalemljenje paprike i paradajza – Prvi počeci kalemljenja u povrtarstvu su zabilježeni dvadesetih godina prošlog vijeka u Japanu i Koreji, gdje su se kalemile vrežaste vrste, najviše lubenica i dinja. Ovako nastale biljke odlikuje brži rast korijenovog sistema, bolje usvajanje hraniva, veća otpornost i visoka tolerantnost prema zemljišnim štetočinama i bolestima.

Kalemljenje paprike i paradajza

Uprkos tome što je ova agrotehnička mjera mahom u upotrebi u voćarstvu, pri proizvodnji sadnog materijala, od pedesetih godina se primjenjuje i u zasadima paradajza i paprike. Na taj način se staje u kraj nekim zemljišnim štetočinama i bolestima korijena, poboljšava se apsorpciona moć korijenovog sistema, ali to nije glavna prednost upotrebe ove mjere.

U intenzivnoj proizvodnji, prije svega u zaštićenom prostoru često se dešava da se na istom zemljištu nekoliko godina zaredom gaji ista kultura, i jednostavno nije moguće obezbijediti vremenski razmak u vidu poljosmjene. Uz pomoć ove mjere je moguća intenzivna proizvodnja paprike, paradajza i krastavca, i bez nužne primjene plodoreda.

Pročitajte: Dvije metode za sadnju paradajza uz koje ćete ostvariti najbolji prinos

Izbor podloge

Izbor podloge je veoma važan, najbitnije je da ona odgovara plemki. Najbolja podloga za paradajz je namjenski hibrid paradajza, a za papriku hibridna podloga paprike. Dakle, uglavnom se kao podloge koriste specijalni hibridi stvoreni isključivo za tu namjenu.

Glavni uslov za uspješno kalemljenje je da prečnik plemke i podloge budu gotovo jednaki. To se postiže tako što se obrati posebna pažnja na vrijeme klijanja i podloge i plemke, te ih treba sinhronizovati, u smislu postizanja potrebnog (jednakog) porasta za kalemljenje, posebno plemke, posebno podloge.

Kada i kako se kalemi?

Rasad se kalemi kada razvije dva-tri prava lista. Prečnik stabla na mjestu presjeka treba da iznosi od 1,6 do 1,8 milimetara. Obično je do te faze potrebno 12 do 20 dana.

Prilikom kalemljenja savjetuje se  da se stabla podloge i plemke (paradajza) isijeku žiletom pod uglom od trideset stepeni iznad, odnosno ispod kotiledonih listića. Nova biljka spaja se silikonskim štipaljkama i ima dva para kotiledona, koji, kada se pogledaju sa visine, imaju oblik slova X.  Isti postupak primjenjuje se i kod kalemljenja na rascjep, ali je rez u obliku latiničnog V.

Spojene biljke odmah se unose u komore za kalemljenje. To mogu biti objekti po izgledu slični plasteniku, ali prekriveni tamnom folijom. Za ovu namjenu mogu da budu pogodne  i druge zatamnjene prostorije, ili niski tuneli postavljeni unutar plastenika. Temperatura u komori treba da bude niža u odnosu na onu pri standardnoj proizvodnji, svjetlost minimalna, a vlažnost vazduha veća od 85%. To se može obezbijediti dodatnim isparivačima vlage.

U naredna dva-tri dana na mjestu presjeka stvoriće se kalus, odnosno spojno tkivo. Kada se skinu štipaljke,  biljke se premještaju u objekte slične plasteniku pokrivene bijelom mat folijom.

Pročitajte: Virus mozaika duvana na paradajzu – Kako se boriti protiv ove opasne bolesti?

Kalemljenje paprike

Kalemljenje paprike je odnedavno počelo da se koristi i u komercijalne svrhe. Sama tehnologija je veoma slična opisanoj, koja se primjenjuje kod paradajza.

Nakon sjetve, kada se podloga sije u kontejnere, a plemka u gajbe (dosta gusto, kao za pikiranje), i nakon formiranja četiri do šest pravih listova, pri debljini stabla od oko 2 milimetra počinje kalemljenje. Potrebno je oštro sječivo, poput žileta, koje se postavlja u specijalan držač, tako da nanošenjem stabla na sječivo dolazi do sječenja pod uglom od 45 stepeni. Za kalemljenje je idealno ukoliko je rez što precizniji i površina naleganja što veća. Podloga se seče iznad kotiledona, a plemka obično takođe iznad kotiledona, ali to zavisi i od izduženosti rasada.

Nakon spajanja sa silikonskom štipaljkom, moguće je postavljanje drvenih štapića, koji će poslužiti kao oslonac biljkama. Idealno bi bilo nakalemljene biljke staviti u komoru za kalemljenje, gdje tačno mogu da se kontrolišu klimatski uslovi. Međutim, u priručnim uslovima mogu da se koriste i PVC gajbe, u koje se poređaju kalemi i dobro zaliju.

Gajbe svojom visinom od 25 do 30 centimetara predstavljaju držače, tj. konstrukciju za foliju kojom sve prekrivamo. Prva je perforirana folija. Drugi i treći sloj čine obične folije, a na ova tri sloja postavlja se tamna folija ili mreža za zaštitu od grada zelene ili crne boje, koja ima funkciju da zamrači rasad u prva dva dana.

Posebno treba naglasiti da kalemljeni rasad mora da se nalazi u uslovima visoke relativne vlažnosti vazduha i niske osvjetljenosti. Nakon 48 sati skida se tamna folija, pa se intenzitet svjetlosti povećava. Do tog momenta već je počelo stvaranje kalusa. Nakon 96 časova (četvrti dan od kalemljenja) skida se druga folija, nakon 144 časa (šesti dan) skida se i poslednja folija. Biljke u gajbama ostaju još dva do tri dana.

PROTIV PROLJEĆNOG UMORA – Okrijepite tijelo ovim prirodnim napitkom

Iako smo jedva čekali lijepo vrijeme i sunčane dane, svi se ovih dana osjećamo nekako umorno, a mnogi se žale i na glavobolje. Zato popijte ovaj napitak, odmah će regenerisati vaš organiizam!

Problem kako prijeći iz jednog godišnjeg doba u drugo je naročito primjetan u proljeće, uz promjenu časovnika jedan sat unapred, dodatno se otežava situacija. To umije vrlo nepovoljno da djeluje na naš organizam.

Simptomi proljećnog umora su:

  • malaksalost,
  • razdražljivost,
  • glavobolja,
  • pad imuniteta,
  • gubitak apetita,
  • nemiran san,
  • usporeni refleksi,
  • usporeno varenje

Pročitajte: Pomaže kod dijabetesa, čuva srce, snižava krvni pritisak – Povrće koje oporavlja cijeli organizam

Kako bismo pomogli svom tijelu da se lakše izbori sa ovim promjenama, neophodno je da pojačamo vrijeme provedeno na svježem vazduhu i jedemo što više zdravih namirnica.

Ovaj eliksir će vam pomoći da unesete dovoljne količine gvožđa , C vitamina i drugih mirkonutrijenata. Tokom nedelju dana, svako jutro čim ustanete, popijte jednu rakijsku čašicu ovog eliksira i svi simptomi će vam nestati, a vjerovatno će vam se poboljšati i opšte zdravstveno stanje.

Priprema je vrlo jednostvana:

U sokovnik ubacite 4 šargarepe, 4 manje cvekle, 4 jabuke i procijedite kroz gazu. Tome dodajte sok 1 limuna, prespite u flašu i odložite u frižider.

Iako nam limun služi kao konzervans, ovaj napitak je najbolje popiti u sljedećih 5 dana.

Kako se njeguje i održava JASMIN, cvijet divnog mirisa

Jasmin je ukrasni grm sa sitnim zvjezdastim cvjetovima, veoma poznatog, karakterističnog i opojnog mirisa. Ova biljka je penjačica i pogodna je za gajenje i njegu napolju, ali i unutra, u zavisnosti od vrste.

Osim sorti koje se mogu gajiti unutra, one više poznate su odlične za ukrašavanje zidova ili ograda. Jasmin se sadi na sunčano, toplo i mjesto zaklonjeno od vjetrova. Grm ovog cvijeta se uglavnom nalazi blizu trema ili dijela dvorište u  kome se sjedi, kako bi se uživalo u njegovom predivnom mirisu.

Jasmin treba saditi na vlažnom, ali dobro dreniranom zemljištu. Mnoge sorte ne podnose dobro hladovinu.

Kada se jasmin sadi, najbolje je odrediti mu mjesto na kome je korijen u hladovini, a vrh biljke na suncu. Ukoliko nemate ovakve uslove, pored jasmina posadite niske grmolike biljke i tako ih napravite.

Pročitajte: Jasmin njega – Pažljivo zalivajte ovu mirisnu penjačicu

Lako se gaji bez ozbiljnijih problema sa štetočinama i bolestima. Jedino na šta treba obratiti pažnju, za sorte koje se gaje napolju, su lisne vaši. Ukoliko je ljeto jako toplo, jasmin je potrebno zalijevati svaki drugi dan. Prihrana je potrebna jednom godišnje.

Jasmin koji cvjeta na ljeto potrebno je orezati nakon što se završi cvjetanje, u kasno ljeto ili ranu jesen, tako što se uklanjaju stare i slabe grane.

Ovo će omogućiti da se razvijaju nove grane, koje će imati dovoljno vremena da uđu u period zrelosti i nagrade vas cvjetovima sljedeće sezone.

Može da se razmnožava putem reznica. Za sorte koje su namijenjene za dvorišta najbolje je reznicu uzeti zimi, a kod onih nježnijih koje su namijenjene za uzgoj unutra reznice treba uzeti u proljeće.

Zaštita jagode od mraza agril folijom

Zaštita jagode od mraza – Jagode su dosta osjetljive, tako da im treba zaštita od mraza. U većini područja kontinentalnog dijela naše zemlje jagoda strada od niskih zimskih temperatura i poznih proljetnih mrazeva, ako nije pokrivena snijegom.

Zaštita jagode od mraza

U uslovima golomrazica zemljište promrzava, posebno lakši tipovi, čak i do veće dubine nego što je sloj u kojem se nalazi korijen jagode. Tada dolazi do manjeg ili većeg izmrzavanja korijena, a time i do oštećenja čitavog bokora. U takvim područjima treba izvršiti zaštitu jagode, a naročito mlade zasade gdje je sadnja obavljena kasnije u ljeto ili jesen. Ovo je jedan od razloga zašto treba izbjegavati jesenju sadnju.

Zaštita jagode se obavlja na više načina. Jedan od njih je prekrivanje bokora nezgorelim stajnjakom u kome ima dosta slame. Time se ujedno vrši i djelimično đubrenje. Loša strana ove mjere je veliko unošenje sjemena korova, a ispod stajnjaka se naseljavaju i miševi.

Pročitajte: Naučite kako da odgajite sočne jagode

Najbolja zaštita se postiže prekrivanjem jagoda specijalnim termozaštitnim tkaninama duž redova (agril folija), a preko njih se mogu dodatno stavljati slama, pljeva ili neki drugi slični materijal. Zaštita jagode se može obaviti i direktnim prekrivanjem slamom, asurama.

Zbog ranog cvjetanja i niskog rasta, u našim uslovima jagodu ugrožavaju pozni proljetni mrazevi tako da pojedinih godina mogu uništiti čitav rod. Češći su slabiji mrazevi koji izazivaju djelimična oštećenja, pri čemu stradaju prvi (primarni) cvjetovi koji daju i najkrupnije plodove. U proljeće kada nastupi opasnost od ovih mrazeva, sa agril termozaštitnom tkaninom se može uspješno pružiti zaštita uz povremeno podizanje radi provjetravanja biljaka i osiguravanja pristupa pčelama tokom fenofaze cvatnje.

Pročitajte: Za veći rod i kvalitetnije plodove OREŽITE JAGODE

Ostale mjere zaštite

Ostale direktne mjere zaštite od poznih proljetnih mrazeva uključuju:

  • zadimljavanje jagodnjaka, paljenje materijala koji daju dosta dima (kao što su slama, vlažna pljeva, strugotina, natrulo sijeno ili sakupljeni korovi),
  • prekrivanje jagode u kritičnim danima polietilenskom folijom,
  • orošavanje vještačkom kišom i zagrijavanje.

Zadimljavanje obično počinje pred zoru i ujutru kada su najkritičnije temperature.

Autor: Mimica Kostić-Đorđević, dipl.ing.

Blokada plodišnog prostora polenom – Sprečava maticu da polaže jaja

Blokada plodišnog prostora polenom – Maslačak, jabuka i druge biljke koje cvjetaju u ovom periodu, pored toga što luče nektar daju i velike količine polena.

Pčele su takva stvorenja da koriste ono što im priroda najviše nudi. Ovog puta to je polen. One će polen masovno unositi u košnice i smiještati u ćelije plodišnog saća. Često preduhitre maticu, pa i u ćelije u zoni legla, iz kojih su se mlade pčele tek izvele, smjeste polen prije nego što matica uspije da u njih ponovo položi jaja.

pčelarska oprema

Pčelarsku opremu možete naručiti na OLX.BA i na web portalu KOSNICASHOP.BA

Ovu pojavu pčelari nazivaju blokada plodišnog prostora polenom. Ovim se matici znatno samnjuje prostor za polaganje jaja, pa ako polenska paša potraje, stvoriće se situacija da u košnici i nema, ili ima vrlo malo otvorenog legla. Zbog toga dolazi do nezaposlenosti mladih pčela, što je jedan od osnovnih razloga, za pojavu nagona za rojenje. Uslije ovakve situacije, i ako ne dođe do rojenja, zbog nemogućnosti normalnog razvoja legla, poslije dvadesetak dana oslabiće snaga pčelinje zajednice, uz negativne posljedice po prinos meda, jer bagremova paša upravo tada počinje.

Pročitajte: Da li pčele razlikuju boje i kako obojiti košnice?

Blokadu plodišnog prostora možemo ublažiti korišćenjem skupljača cvjetnog praha. Takođ, veoma će biti korisno ako iz plodišta izvadimo jedan – dva rama sa najviše polena, a umjesto njih dodamo ramove sa satnim osnovoma. Problem ćemo znatno ublažiti, jer će plodišni prostor biti rasterećen, a mlade pčele zaposlene na izgradnji saća i stvaranju novog prostora matici za polaganje jaja. Izvađene ramove sa polenom bez pčela, dodaćemo pomoćnim društvima.

Jedan šeboj miriše kao hiljadu ljubičica – Savjeti za njegu ovog skromnog cvijeta

Šeboj (lat. Erysimum cheiri) je samoniklo cvijeće koje nije zahtjevno za uzgoj, a očarava svojim šarenim i mirisnim cvjetovima. 

Ako želite imati u bašti miris ljubičica i to kao da ih imate čitavo polje, onda svakako posadite ovaj cvijet jer on baš tako miriše. Jedan šeboj kao hiljadu ljubičica.

Dvogodišnja je biljka porijeklom iz južne Evrope. S obzirom na to što je šeboj samonikla biljka, brzo se proširila na ostatak svijeta. Danas je možemo pronaći i u našim vrtovima.

Pročitajte: ŠEBOJ – Lako održavanje, a prelijepi cvjetovi

Ono po čemu se šeboj cvijeće ističe jesu šareni i raznobojni cvjetovi koji odišu posebnim čarom. Boje mogu biti različite: narandžaste, žute, crvenkaste pa sve do svijetloplave.

Što se tiče samog uzgoja i održavanja, šeboju nije potrebno mnogo. Najbolje uspijeva na pjeskovitom tlu te na mjestima gdje ima dovoljno sunčevog svjetla. Nije zahtjevan kad je riječ o zalivanju, jednom sedmično biće sasvim dovoljno jer podnosi lakše suše. Idealno razdoblje za sadnju ovog predivnog cvijeta je kasno proljeće, odnosno početak maja.

Važno je napomenuti da je ova biljka veoma otrovna, a njena konzumacija može uzrokovati brojne komplikacije kao što su mučnina, povraćanje i nepravilan rad srca.

Ove tri biljke posadite u aprilu i cvjetaće do jeseni

Da bi vaša bašta bila šarena i puna cvijeća cijelog ljeta, sada je pravo vrijeme da prionete na posao.

Tokom aprila najbolje je zasaditi zimzelene i žbunaste biljke, kao i ljetnje lukovice. Ove tri biljke generalno ne zahtjevaju preveliku njegu, a tokom ljeta će vas „nagraditi“ prelijepim šarenim cvjetovima.

Dan i noć

Dan i noć se često sadi tokom jeseni, ali je i april pogodan za sadnju ove predivne biljke. Dan i noć spada u porodicu ljubičica, pa je često zovu i poljska ljubičica. Cvjetovi su najčešće veliki, ljubičaste boje, sa primjesama bijele ili žute.

Može biti jednogodišnja ili dvogodišnja biljka, u zavisnosti od toga kada je posađena. Najlakše se razmnožava sjemenom, a možete je posaditi ili u saksiju ili u dvorišnu zemlju.

Ukoliko se opredijelite za saksijsku varijantu, saksiju je potrebno da napunite do dvije trećine zemljom, potom da u nju spustite 5 sjemenki i prekrijete ih zemljom.

Gotove biljke za dvorište trebalo bi saditi u razmaku od 20 do 30 centimetara i obilno ih zaliti, pazeći da ne pokvasite listove. Dan i noć odlično uspjeva u polusjenci, nije zahtjevan za održavanje i može da traje do prvih mrazeva.

Pročitajte: Idealno je vrijeme za sadnju nevena – Radovaće vas sve do kasne jeseni i prvih jutarnjih mrazeva

Cinija

Cinija podsjeća na hrizanteme, ima čvrstu stabljiku i može da se pronađe u različitim bojama.

Ova biljka se gaji na otvorenom i odgovara joj puno svjetlosti. Poželjno je zasaditi je na mjesto zaklonjeno od vetra u hranljivo i umjereno vlažno zemljište.

U proljeće se sadi sjeme u bašti ili u saksijama, a kasnije je poželjno rasaditi. Zemljište se redovno zaliva, i već za 6 do 8 nedjelja mlade biljke će početi da cvjetaju, piše Ženski Magazin.

Pročitajte: Lako se uzgaja, uspijeva na terasama i baštama – Proljećno cvijeće najšarenijeg izgleda

Kadifa

Kadifica se sije rano u proljeće i otporna je na sve vremenske uslove. Kada je biljka poraste na 7-10 cm, trebalo bi je rasaditi na stalno mjesto gdje će ostati cijelog ljeta. Razmak između biljaka treba da bude oko 25 cm.

Tokom rasta treba je redovno zalivati i đubriti. Mogu biti različitih visina, ali najčešće dostignu visinu oko dvadesetak centimetara.

Precvjetale cvjetove trebalo bi redovno odstranjivati. Kadifa je jednogodišnja biljka ali možete sačuvati njeno sjeme za sljedeću godinu.

Rase pasa koje se odlično slažu s mačkama

Rase koje su dokaz da kuce i mace mogu da budu drugari.

Zlatni retriver

Zlatni retriveri su među najboljim rasama pasa za mačke jer su s njima zaista zlatni. Ljubazni i empatični, zlatni retriveri spremno prihvataju mačke kao dio porodice.

Međutim, ovu rasu pasa treba obučiti da ne juri mačku odmalena. Kad to postignete, zlatni retriver i mačka će sigurno biti savršen spoj. Osim toga, ovoj rasi pasa je urođeno da bude ljubazna prema drugim ukućanima i kućnim ljubimcima.

Labrador retriver

Oni su prave maze, a ne borci. Rado će prihvatiti mačku u svoj krug prijatelja. Uz drugarstvo sa vašom mačkom, labrador će biti nježni džin koji će biti idealan pratilac i vašoj djeci. Iako nisu ljubomorni i više su nego voljni da podijele svoj prostor sa mačkom, znajte i da mačka mora biti spremna da dijeli svoj prostor sa psom.

Bigl

Čini se da ljubazni bigl uživa u mačjem društvu — možda zato što je uzgajan za lov u čoporima. Stoga gleda na mačku kao na brata ili sestru. Ipak, držite se jednog bigla; zajedno, u grupi ovi psi mogu razviti takozvani mentalitet čopora, a kad su sami, veća je vjerovatnoća da će se udružiti sa mačkom, navodi nylabone.com.

Bigl je zbog svojih osobina pravo zadovoljstvo i za porodicu, i za druge životinje.

Pročitajte: OVE RASE PASA SU PRAVI PORODIČNI PSI – Sjajno se slažu sa djecom i vrlo su odani

Mops

Mops je oličenje prijateljske rase i još jedan pas koji je dobar sa mačkama. Sve dok mačka dozvoljava mopsu da uđe u njen prostor, oni često brzo postaju prijatelji. Pošto mopsovi vole pažnju, s macom se može povezati i igrati dok su ljudi van kuće.

Osim toga, ova rasa pasa uživa u izležavanju, tako da nećete imati problema sa njima da jure vašu mačku. Mops je simpatičan i obično bezbijedan i za male životinje, poput morskih prasića i miševa.

Bišon

Bišon je po prirodi veseo i zabavan, što ga čini idealnim za druženje sa mačkom.

Međutim, bišon umije da bude i pomalo napadan, što može da bude previše za mačku koja bi da se povremeno osami.

Stoga će se ova slatka rasa pasa sprijateljiti se sa svakom mačkom koja ga bude prihvatala i tolerisala njegove ludorije.

Šetlandski ovčar

Iako mu je u genima čuvanje stada, šetlandski ovčar, popularni Lesi, poznat je kao prijatelj mačaka. Njegova blaga priroda, visoka sposobnost za obuku i ljubazni stav čine ga dobrim izborom za vlasnike mačaka – poslušaće vas kada nauče kako da se ponašaju sa mačkom.

Osim toga, Lesi umije da laje kad mu je dosadno, tako da maca može da tu pomogne jer će mu praviti društvo i obuzdati lavež koji zna da bude dosadan.

Baset

Iako je baset lovac po prirodi, više je zainteresovan da ulovi neku ukusnu večeru nego da juri za mačkom. Može da bude tvrdoglav tokom dresure, ali generalno su opušteni, što ih čini prijateljski rasploženim prema drugim životinjama, uključujući mačke.

Pudla

Sve vrste pudli su odlični drugari za mace. Pudlice vole da se igraju sa mačkama, eventualno ih tolerišu, a u najgorem slučaju se pretvaraju da ne postoje. Ova rasa pasa je posvećena svojoj porodici, a njen zaštitnički instinkt se proteže i na mačku.

Pudlica se najbolje ponaša kada ima dosta aktivnosti, tako da uz svakodnevne šetnje i igranje odnos između pudlice i mačke može cvjetati.

Maltezer

Maltezer će sigurno biti ljubazan prema mački, posebno zato što je ova rasa pasa često zaokupljena ležanjem na kauču, a ne miješanjem u mačji posao. Međutim, mačka može biti ta koja će iskoristiti slatku i nježnu ličnost maltezera.

Stoga ovo dvoje mogu da žive mirno ako maca ne bude zadirkivala maltezera, recimo, ako se ne bude previše igrala njegovom dugom dlakom. Zato pažljivo upoznajte svoju mačku sa maltezerom i oni će se dobro slagati.

Boston terijer

Iako se terijeri obično ne slažu sa mačkama, izuzetak je boston terijer. Iako nije isključeno da će pojuriti za macom, to je obično iz zabave, a ne da bi joj naudio. Bostonski terijer koji je fino dresiran je ljubazan prema macama, kao i prema drugim životinjama.

Kako se riješiti korova koji uporno raste između spojeva ploča u dvorištu

Uredna i lijepo dotjerana staza može doprinijeti izgledu svakog dvorišta, no neumoljivi i uporni korov posebno voli nicati uz rubove ploča za popločavanje dvorišta. Ako njegovo širenje ne stavite odmah pod kontrolu, korov će vrlo brzo dominirati narušavajući izgled dvorišta. Stoga, bacite se na posao, a evo kako ćete se najlakše riješiti upornih izdanaka u rupama između ploča.

Prilikom popločavanja staza nerijetko se prije ploča stavlja sloj koji služi kao svojevrsna barijera koja sprečava korov da raste ispod ploča. Međutim, to ne zaustavlja korov koji se širi rizomima koji se vrlo lako uvlače ispod rubova ploča. Takođe ta barijera ne sprečava nicanje korova iz sjemena koje je nanio vjetar.

Kako biste pukotine, rubove i utore u stazi očistili od korova možete birati između nekoliko strategija: prskanje herbicidima, miniranje sadnica bacačem plamena ili ručno uklanjanje korova. Takođe, nakon uklanjanja korova bilo kojom od ove tri metode, preporučljivo je fuge između ploča ispuniti polimernim pijeskom jer to može drastično i dugoročno smanjiti problem s korovom.

Pročitajte: Bašta bez korova i kopanja

Prskanje herbicidima

Brzo je i učinkovito, no taj učinak ne traje vječno. Duga je istortija pesticida za koje su proizvođači tvrdili da su sigurni, ali se kasnije pokazalo da baš i nisu. Ako želite prskati herbicidima, ali želite prskati rjeđe, razmislite o promjeni onoga što koristite.

Na primjer, ako korov prskate sa sredstvom čiji je aktivni sastojak glifosat, imajte na umu da njega biljke upijaju putem lišća i stabljika, pa djeluje samo na biljke koje aktivno rastu. Zbog načina na koji se glifosat apsorbuje takve formule nemaju zaostali učinak na sjemenke koje nisu proklijale.

Stoga, dokle god ima novih sjemenki i dovoljno vlage, imaćete novog korova. Stoga je dobra ideja potražiti proizvode imaju sastojke koji sprječavaju klijanje sjemena. No imajte na umu da takva sredstva nije preporučljivo koristiti ako se popločana staza nalazi iznad zone korijena drveća ili grmlja ili ako oticanje ide tamo gdje planirate saditi biljke u narednih godinu dana.

Pročitajte: Efikasno i netoksično sredstvo protiv korova

Bacači plamena

Ako želite izbjeći herbicide, najbolji izbor su bacač plamena i spremnik za propan. No, treba imati na umu kako bacači plamena ne funkcionišu dobro na velikim korovima s debelim korijenjem no sjajno djeluje na male korove.

Kupovinu opreme za spaljivanje korovaprilagodite veličini i vrsti površine te savjete potražite u obližnjem baštenskom centru.

Ručno plijevljenje

Djeluje bez ikakve brige o trovanju ljudi, kućnih ljubimaca ili tla. Prilično je lako počupati mladi korov, korijenje i sve ostalo, osobito nakon kiše. Međutim, teže će biti iščupati veliki korov s debelim korijenom ili nakupine korova koji stvaraju rizome.

No, za koju god se metodu odlučili, nakon uklanjanja korova, razmislite o ispunjavanja fuga mješavinom finog pijeska i polimera – sastojka koji djeluje poput ljepila za punjenje praznina između čestica pijeska kako bi spojevi između ploča postali negostoljubivi prema sjemenu korova. Dobra stvar je i da polimer takođe ostaje blago fleksibilan.