Naslovnica Blog Stranica 253

Folijarno đubrenje voća i povrća

Folijarni đubrenje odnosno usvajanje hranljivih materija preko lista je već dugo vremena poznata činjenica. Međutim, poslednjih godina ishrana preko lista postala je interesanta tema kako za naučne radnike tako i za praktičnu poljoprivredu.

To prije svega podstiče iz potrebe ostvarenja visokih stabilnih prinosa, kao i boljeg kvaliteta proizvoda. U ovakvoj proizvodnji nužno je osigurati potpunu i kontinuiranu ishranu biljaka. U tom pogledu ishrana preko lista dobija na značaju jer ovaj vid aplikacije omogućuje:

  • Obezbijeđenje biljaka potrebnim hranivima kada dođe do poremećaja ritma njihovog usvajanja iz zemljišnog rastvora izazvanog nedostatkom vode;
  • Bržu apsorpciju mineralnih elemenata i njihov neposredni uticaj na promet materija u ćeliji;
  • Harmoničnu ishranu i održavanje neophodne ravnoteže jonova u biljnoj ćeliji i
  • Ravionalno korišćenje hranljivih materija, a posebno mikroelemenata, jer se pri znatno manjim količinama postižu isti efekti.
Pročitajte: Đubrenje biljaka preko lista – Zašto je važno i kako se primjenjuje

Ako uvažimo navedene činjenice onda se može dati decidirani odogovr na pitanje o mjestu i ulozi folijarng  đubrenja, a to je da one upotpunjuju osnovno đubrenje preko zemljišta i na taj način postaje integralni dio sistema ishrane biljaka u intezivnoj poljoprivrednoj proizvodnji.

FOLIJARNO ĐUBRENJE POVRĆA 

Pri intenzivnoj proizvodnji povrća uprkos obilnom i pravilnom unošenju hraniva u zemljište, često se javljaju nedostaci pojedinih hraniva, kao posljedica nemogućnosti korijena da usvaja dovoljne količine hraniva, pa se kao rješenje tada nameće folijarna ishrana. Folijarnom ishranom se uglavnom otklanjaju nedostaci Ca, Mg, B, Fe, Cu, Mn, Mo, Zn, ređe N, P, K, jer takvom mjerom može brzo i kvalitetno da se otkloni taj nedostatak, prije nego prihranom granulisanim hranivima ili prihranom preko sistema kap po kap.

Neki elementi (npr. kalcijum, gvožđe, bor) su slabo pokretni ili gotovo nepokretni i veoma sporo se transportuju, tako da često dolazi do pojave nedostataka tih elemenata, pa se za otklanjanje nedotataka ovih elemenata preporučuje upravo ishrana preko lista. Folijarna ishrana se koristi i u slučaju oštećenja ili bolesti korijena ili ako postoje uslovi koji utiču na slabo usvajanje ili potpuni prestanak usvajanja hraniva iz zemljišta (poremećen vodno-vazdušni režim, nepovoljna pH vrijednost, niska ili visoka temperatura zemljišta, ispiranje hraniva iz oraničnog sloja, fiksacija pojedinih hranljivih elemenata, antagonizam među pojedinim jonima i dr.).

Folijarno đubrenje savjetuje se i u slučaju pojave oštećenja, koja su izazvana vremenskim nepogodama (kiša, grad, vjetar) ili oštećenja od bolesti i insekata, kao i fiziološka oštećenja (sunčane pjege).

FOLIJARNA ISHRANA VOĆAKA

Folijarna đubrenje podrazumijeva opskrbu putem lista, mladice ali i ploda, čime se omogućuje brzo i lako snabdijevanje hranjivima. Visoku opravdanost folijarne prihrane čine njeni rezultati u prilikama smanjenog ili onemogućenog dotoka hranjiva iz korijena.

Ispitivanja vezana za folijarnu prihranu voćaka azotom i dr. biogenim elementima određenim slučajevima su pokazala da se hraniva apsorbovana preko lista brže transformišu u organska jedinjenja koja se zatim raznose u sve dijelove voćke. Efekti ovakvog đubrenja preko lista su, po određenim ispitivanjima, u velikoj mjeri zavisili od pH vrijednosti zemljišta, pa je npr. konstatovano da se na alkalnom zemljištu postižu bolji rezultati folijarnom prihranom u slučaju kada je riječ o manjim nedostacima biogenih elemenata.

Folijarna prihrana voćaka na neutralnom i zakišeljenom zemljištu preporučuje se samo u regionima u kojima u drugom dijelu vegetacije nema padavina, i kod stabala kojima nedostaje azot kao hranivo.

Folijarno đubrenje ureom dali su posebno dobre rezultate u sušnom razdoblju, narošito na Mediteranu i tamo gdje nije moguće navodnjavanje. U takvim uslovima urea se smije primjenjivati folijarno samo pri temperaturama vazduha do 22ºC (najbolje je rano ujutru ili kasno uveče) tokom cijele vegatacije jabuke (poslije cvjetanja u dozi 3 kg/ha ili 0,3 % rastvor, sve do avgusta, izuzev u junu i julu, kada se kod jabuke koriste niže doze zbog slabe obojenosti plodova).

Ljekovite biljke morate da imate u kući, one pomažu u svakoj situaciji

Kantarion, rutvica, angelika i celer su veoma moćne i ljekovite biljke. Ipak, u ljetnjim danima treba ih upotrebljavati vrlo pažljivo, napominje Momčilo Antonijević, novinar i narodni travar.

Primjećeno je da hipericin, ljekovita supstanca koja kantarionovom ulju daje divnu crvenu boju ima fototoksično djelovanje, odnosno povećava osetljivost kože na sunčeve zrake. Ta pojava je prvo primijećena kod krava koje su se napasle kantariona pa preživale na suncu. Na njihovoj koži primećene su opekotine.

„To je jedina greška koja se može napraviti kada je u pitanju kantarionovo ulje. To je nešto što svaka kuća treba da ima u svojoj biljnoj apoteci“, naglašava Momčilo Antonijević.

Kada se kantarionovo ulje koristi za spoljnu upotrebu i nanosi na kožu, ima manji toksični efekat, ali kantarion nije biljka koju treba piti u lejtnjim mjesecima, a ako je i pijete, nemojte se izlagati suncu, preporučuje Antonijević.

Kantarionovo ulje napravljeno po priloženom receptu može da se koristi i za spoljašnju i za unutrašnju upotrebu.

„Jedino ulja koja se prave za komercijalnu upotrebu i koja se kupuju u apotekama ili prodavnicama zdrave hrane zato što se dodaju antioksidansi kako bi ulje trajalo što duže, ona su samo za spoljnu upotrebu“, napominje narodni travar.

ČETIRI LJEKOVITE BILJKE I NJIHOVE BLAGODETI

Blagodeti kantariona

kantarion
Foto: Pixabay

Ljekovite biljke poput kantariona, u obliku ulja ili čaja, koriste se za čir u želucu i dvanaestopalačnom crijevu i gastritisa jer obnavlja sluzokužu želuca. Jako dobro djeluje na organe za varenje, prije svega na jetru. Ima i značajno antivirusno djelovanje zahvaljujući hipericinu.

„A najpoznatije je njegovo djelovanje na naše raspoloženje. On sadrži inhibitore monoaminske oksidaze, klasične inhibitore koji se koriste protiv depresije. Kantarion je najbolji biljni antidepresiv. Trebalo bi ga koristiti minimum dvije nedjelje, dvije do tri šolje na dan, da bi koncentracija tih aktivnih komponenti koje deluju dostigla kritični nivo. Dakle, morate da budete uporni i ne smijete da se izlažete suncu. Ukoliko već koristite neku terapiju protiv depresije, ne bi trebalo da koristite kantarion“, naglašava Momčilo Antonijević.

Takođe, ukoliko se koriste kontraceptivne pilule ili lijekovi protiv visokog pritiska, pošto kantarion stupa u interakciju sa njima, mogu da ne djeluju, napominje narodni travar.

Rutvica – ljekovita biljka koju ne treba dodirivati

rutavica
Foto: Wikipedija/ rutavica

Neke su ljekovite biljke otrovne kada ih pojedemo, a neke su otrovne i kada ih dodirnemo. Jedna od takvih ljekovitih biljaka je i rutvica.

Kako objašnjava dr Milica Aćimović iz Instituta za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu, Ruta garveolens u narodu je poznata kao rutvica ili sedef, i ima dugu tradiciju primene u narodnoj medicini.

Međutim, posljednjih godina je zapostavljena i koristi se samo kao dodatak rakijama travaricama zbog boje, jer grančica rute u rakiji daje jako lijepu plavkasto-zelenkastu boju.

„Inače ova biljka je fototoksična. To znači ukoliko je diramo golom rukom, a posle toga smo izloženi svjetlosti, dolazi do pojave opekotina. Slično se dešava i kod nekih drugih biljaka, kao što je na primer celer. Celer je takođe fototoksičan, ali on obično izaziva reakciju ako su listovi mokri“, dodaje Aćimovićeva.

Celer i angelika

Iz iste porodice kao celer, dolazi angelika, biljka koju bi takođe trebalo pažljivo upotrebljavati ukoliko se izlažemo suncu, ali obje ove biljke sadrže supstance koje se zovu psoraleni i pomažu ljudima koji pate od psorijaze.

„Njima se pak preporučuje izlaganje sunčevoj svjetlosti baš kada koriste ove biljke“, ističe Momčilo Antonijević.

Celer i angelika blagotvorno utiču i na organe za varenje. Kod celera se koristi korijen i list, list prije svega za čaj, a kod angelike su ljekoviti korijen i sjeme. U Francuskoj se na primjer kandiraju stabljike angelike.

Korijen ljekovite biljke angelike izuzetno blagotvorno deluje na organe za varenje – stimuliše probavu, otklanja nadimanje i gasove. Vijekovima se angelika koristila za bronhitis, cirkulaciju, zatim se preporučuje ljudima koji pate od angine pektoris, kao i onima koji imaju povišen krvni pritisak.

U tu svrhu se koriste i citrusna eterična ulja, kao što su limun, pomorandža i bergamot. Ukoliko se njima inhalirate izbacujete višak sluzi koja se nagomilava u disajnim organima.

 

Bršljan, otrovan ili ljekovit?

Stari Grci su bršljan posvetili bogu vina i veselja Dioniziju. Prema jednoj legendi njega su oteli mornari dok je bio dječak nadajući se prodati ga za roba u Egiptu. Spriječio ih je zaplevši njihov brod u bršljan i lozu.

Druga legenda kazuje kako je jedna nimfa plesala pred Dionizijem do iznemoglosti pa ju je on iz sažaljenja pretvorio u bršljan. Stari Rimljani jako su cijenili bršljan, a njihov bog vina i veselja imena Bahus, kao i Dionizije, sa sobom je nosio bršljan koji je obojici zapravo služio kao sredstvo za triježnjenje. Stari Rimljani bi njime omatali stupove zgrada u kojima se prodavalo vino.

Bršljan, lat. Hederahelix, je zimzelena penjačica koja se prostire i po trideset do pedeset metara po podlozi. Podloga na koju se pričvršćuje zračnim korijenčićima je u većini slučajeva vertikalna, a rijetko se stere po tlu. Lišće je nasuprotno, tamno zeleno, svjetlo zelenog naličja, na opip voštano i glatko, dužine od 50 do 100 mm, s peteljkama dužine od 15 do 20 mm. Mlado lišće ima po tri ili pet lapova i obraslo je dlačicama. Lapovi nestaju kada lišće sazrije pa ono biva srcoliko ili u obliku romba. Cvjetovi dolaze u pojedinačnim glavicama, promjera od tri do pet cm, žutozelene su boje i bogati nektarom. Plodovi su ljubičastocrne bobice promjera od šest do osam mm koje sadrže od jedne do pet sjemenki. Javljaju se godinu dana nakon cvatnje u ožujku i travnju. Vrijeme cvatnje je od kolovoza do listopada, ali cvat može početi i ranije, odnosno završiti kasnije.

Pročitajte: Kako da napravite ulje, vodenu otopinu i kupku od bršljana

Prirodno je jako raširen po čitavoj Evropi i po zapadnoj Aziji. U prirodi pronalazi drveće koje koristi kao podlogu na koju čvrsto prijanja i raste uvis u potrazi za svjetlom. U naseljenim područjima koristi umjetne vertikale kao što su zidovi ili stupovi.

Lišće se sabire od proljeća do jeseni, a najbolja je rana jesen. List sadrži saponine, među kojima alfa hederin i herakozid C, sterole, flavonoide, polialkine (falkarinonandfalkarinol) i dr.

Bršljan ima vrlo široku primjenu u liječenju, a najčešće se primjenjuje u vidu standardiziranog ekstrakta, tj. aktivne tvari strogo određene koncentracije koja je ljekovita i sigurna za primjenu. Najpoznatiji je kao sredstvo koje se koristi kod tegoba s disajnim putevima. Djeluje kao ekspektorans što znači da pomaže kod iskašljavanja bronhalne sluzi. Osim kod kroničnog bronhitisa, može se koristiti u slučaju hripavca, astme, alergijskog rinokonjuktivitisa te kronične opstruktivne bolesti pluća.

Saponini u lišću djeluju antifungalno pa je dobar prijatelj žena u borbi protiv Candide. Također, ublažava bolne menstruacije, a bolno stezanje mišića olakšat će i u slučaju žučnih kolika. Budući da djeluje protuupalno, neki ljudi koji pate od reume, artritisa ili gihta bršljanovo lišće izravno utrljavaju u kožu. To čine i oni koji se žele riješiti celulita, svrbeža, crvenila kože uslijed pretjeranog izlaganja suncu, debelih žuljeva, žele ublažiti opekline ili spriječiti ožiljke. Čaj od lišća može se koristiti protiv peruti. Bršljan povoljno djeluje kod nepravilnog rada jetre i žučnog mjehura, u borbi protiv znojenja, jakih proljeva, neuropatske boli te čira na dvanaestercu. Saponinfalkarniol djeluje antikancerogeno.

Nikako nije uputno konzumirati sirove bobice ili lišće bršljana jer su blago otrovni. Konzumacija malih količina uzrokuje smetnje u probavnom traktu, a većih teškoće s disanjem, mišićnu slabost, probleme s koordinacijom, temperaturu, halucinacije pa čak i komu. Vrtlarima i ljudima kod kojih doticaj s falkarniolom u lišću izaziva nadražaj kože, tj. koji su na njega alergični, za rad se preporučuje zaštitna odjeća i rukavice. Konzumiranje bršljana se nikako ne preporučuje osobama oboljelim od raka koje uzimaju antineoplastike, a ne preporučuje se ni trudnicama ni dojiljama zbog nedostatka provjerenih podataka.

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Koje ukrasne biljke možete saditi u junu

Ukrasne biljke možete zasaditi sad i uživati u raskošnim cvjetovima vrlo brzo.

Iskusni baštovani kažu da nije kasno da zasadite baštu čak ni u junu. Sad je dobro vrijeme da zasadite svo jednogodišnje cveće koje obično precvjeta do kraja leta. Na taj način ćete imati izvanrednu baštu u cvijetu i početkom septembra.

Jun, ali i jul su takođe dobri i za seme jednogodišnjih i dvogodišnjih biljaka koje treba da cvjetaju sledećeg proljeća. Možete posejati sjeme u zaštićenu saksiju, a zatim presaditi sadnice u jesen da prezime, i onda će procvjetati, obezbeđujući vam predivan proljećni pozdrav u bašti sledeće godine…

Ako sad zasadite ove ukrasne biljke, možete vrlo brzo da uživate u njihovim raskošnim cvjetovima:

Suncokret

Ne brinite ako nemate veliko zemljište, nisu svi suncokreti ogromni. Možete da zasadite patuljasti suncokret koji raste između 15 i 40 cm. Suncokret svjetaod početka maja pa do sredine jeseni.

Dragoljub

Na kraju će sjeme dragoljuba izrasti u grmlje crvene, narandžaste i žute boje. Ukrasne biljke kao što je dragoljubi dobro podnose sušne periode, pa nema potrebe za prekomernim zalivanjem. Sjeme treba posejati centimetar ispod površine zemlje. Dragoljubi najbolje napreduju na mjestu na kojem ima puno sunca i gdje je tlo dobro drenirano.

Takođe, možete posaditi još i neven, dalije i petunije.

Zdravstvene prednosti kaktusa

Iako ih imamo u svojim domovima, sigurno će mnoge iznenaditi zdravstvene prednosti kaktusa.

Hiljadama godina, kaktus je bio hrana za domorodačko stanovništvo jugozapadnih Sjedinjenih Država i Meksika. Takođe, neki delovi kaktusa služe za farbanje tkanina, ali i lijekova. Dakle, kaktus nije samo biljka koju je lako održavati, to je mnogo više.

Iako postoji mnogo vrsta kaktusa, najčešća sorta koja se koristi kao hrana je kaktus bodljikave kruške (indijska smokva). Ova vrsta kaktusa ima ravne ovalne listove poznate kao jastučići. Jede se kao povrće u meksičkoj i centralnoameričkoj kuhinji. Ali to nije jedini jestivi dio kaktusa, biljka takođe daje ružičasto-crveno voće poznato kao bodljikava kruška ili kaktusova kruška.

Indijska smokva
Indijska smokva

Prednost kaktusa je u sprečavnju bolesti

Želite da povećate unos antioksidanata? Posegnite za listovima kaktusa koji su puni njih, posebno flavonoida i fenola.

Između ostalog, kaktus je bogat vitaminom C, jednim od najmoćnijih antioksidanasa. Antioksidansi su prilično moćni jer uklanjaju slobodne radikale, štetna jedinjenja koja mogu izazvati oksidativni stres. Oksidativni stres povećava rizik od hroničnih stanja kao što su bolesti srca i dijabetes tipa 2.

Stimuliše varenje

Listovi kaktusa sadrže i rastvorljiva i nerastvorljiva vlakna. Ovo je odlična vijest za vaša crijeva, jer su obe vrste vlakana potrebne za zdravo varenje. Evo zašto: rastvorljiva vlakna se formiraju u gel u gastrointestinalnom traktu, učvršćuju vašu stolicu i na taj način sprečavaju dijareju. Nerastvorljiva vlakna, s druge strane, povećavaju zapreminu stolice i promovišu zdrave pokrete u gastrointestinalnom traktu, što može pomoći u suzbijanju zatvora, prema Klinici Mejo.

Ove digestivne prednosti primjećene su u studiji iz 2020. u kojoj su dodaci kaktusovim vlaknima ublažili simptome sindroma iritabilnog crijeva među učesnicima.

Međutim, ako niste navikli na ishranu bogatu vlaknima, sadržaj vlakana u listovima kaktusa može izazvati neke probleme sa varenjem (blaga dijareja, nadimanje, mučnina). Zato razmislite o konzumiranju kaktusa u malim količinama kako biste pomogli svom tijelu da se prilagodi.

Reguliše nivo šećera u krvi

Osim što imaju pozitivan efekat na varenje, kaktusova vlakna mogu sniziti nivo šećera u krvi. Ovo je izuzetno važna prednost jer visok nivo šećera u krvi povećava rizik od dijabetesa tipa 2. Kaktusova vlakna usporavaju apsorpciju glukoze, sprečavajući nagli porast šećera u krvi (koji može dovesti do dijabetesa tipa 2 ako se javlja prečesto).

Međutim, ako imate dijabetes, morate biti oprezni sa konzumiranjem kaktusa zbog njegovog efekta na snižavanje šećera u krvi.

Naime, konzumiranje kaktusa uz uzimanje antidijabetika (koji takođe snižavaju nivo glukoze u krvi) može dovesti do hipoglikemije (niskog šećera u krvi). Simptomi hipoglikemije uključuju nepravilan rad srca, umor, anksioznost i znojenje. Da biste bili sigurni, konsultujte se sa svojim ljekarom pre nego što dodate kaktus u ishranu.

Podržava zdravlje srca

Rastvorljiva vlakna u listovima kaktusa mogu pomoći zdravlju srca na nekoliko načina. Rastvorljiva vlakna se vezuju za čestice holesterola u tankom crevu, sprečavajući ih da uđu u vaš krvotok.

Vlakna se zatim izlučuju kroz stolicu, odvodeći sa sobom LDL (loš) holesterol iz tela, pomažući da se spreči visok holesterol u krvi, glavni faktor rizika za srčana oboljenja. Takođe, listovi kaktusa sadrže karotenoide, antioksidante koji sprečavaju oksidativni stres i na taj način sprečavaju srčana oboljenja.


Stimuliše hidrataciju

Kao što smo već pomenuli, listovi kaktusa su odličan izvor vode. Pored vode, kaktusi sadrže i hranljive materije koje su uključene u hidrataciju, kalijum i magnezijum. Oba minerala su elektroliti, što znači da vam pomažu da ostanete hidrirani. Hidratacija je izuzetno važna jer je vašem tijelu potrebna tečnost za osnovne funkcije kao što su uklanjanje toksina (urina i znoja) i održavanje tjelesne temperature.

Kako pripremiti kaktuse?

Izaberite svjež kaktus, koji ima čvrste, svijetlozelene listove. A ovde je riječ o kaktusu bodljikave kruške (indijska smokva). Obavezno pažljivo rukujte njime i uklonite malo trnje. Kada ih uberete i očistite, možete ih čuvati u frižideru oko nedelju dana.

Kada odlučite da pripremite kaktus, nosite debele rukavice i dobro ga isperite vodom. Jednom rukom držite list na mestu, a zatim drugom rukom pređite tupim nožem po njegovoj površini da biste uklonili trnje. Na kraju ga ogulite, zatim možete da ga isečete na kockice ili na neki drugi način, u zavisnosti od vašeg recepta.

Po ukusu, sirovi i kuvani listovi kaktusa imaju sličan ukus. Ukus je veoma blag, sličan šparogama, ali nešto kiseliji. Kada je u pitanju tekstura, sirovi kaktus je hrskav, ali ima želatinozni premaz. Međutim, kada se kuvaju, listovi kaktusa mogu biti hrskavi ili mekani.

Dakle, možete ih jesti sirove, kuvane, pržene, kao i svako drugo povrće. I sirovi i kuvani listovi kaktusa su odlični u salatama.

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Liker od duda po domaćem receptu za najbolji ukus

Dud je biljka slatkih plodova koji rastu na svakom koraku, a odlične su za zdravlje. On je prava mala vitaminska bomba koje pomažu prevenciju brojnih tegoba, a malo ko zna za sva ljekovita svojstva. U nastavku pročitajte kako da napravite liker od duda.

Sočan, mesant i blago kiseo na nepcu, dud ima veoma malo kalorija, a istovremeno sadrži mnogo proteina, minerala, vitamina i antioksidanata, uključujući antocijane – pigmente rastvorljive u vodi koji ovim plodovima daju različitu boju.

Pročitajte: Simbolika DUDA – Vjerovanja kod nas i u svijetu

Liker od duda

Sastojci:

  • 0,9 l lozove rakije ili grape 
  • 250 g šećera
  • 500 g zrelih plodova duda (crni, bijeli ili crveni)

Priprema:

Operite bobice duda, osušite ih, zatim stavite u teglu i promiješajte s pola rakije tako da bobice budu potpuno pokrivene. Ostavite ih na suncu dok se šećer potpuno ne rastopi, dodajte ostatak rakije i ostavite još jedan dan na suncu, a nakon toga sklonite sa sunca.

Kada se sadržaj rashladi dobro zatvorite i ostavite da odstoji na tamnom mjestu mjesec dana. Protresite sadržaj jednom nedjeljno.

Nakon maceracije procijedite macerirani sadržaj prvo pomoću sita, a zatim kroz druge filtere dok tečnost ne postane bistra. Flaširajte i ostavite liker od duda da odstoji joj jedan mjesec. Tokom tog razdoblja uskladiće se sve arome likera.

Dud sprečava brojne tegobe

Ovo sitno voće je krcato antioksidasima koji sprječavaju nagli skok šećera u krvi, zbog čega je korisno i za osobe koje boluju od dijabetesa kao i raznih upalnih procesa i neuroloških tegoba. Osim toga, ove supstance štite tijelo od starenja i normalizuju metabolizam.

Redovna upotreba duda pomaže sprječavanje stvaranja krvnih ugrušaka i pojavu moždanog udara. Istraživanja ukazuju da čiste krv i jačaju cijelo tijelo.

Dud je odličan izvor vitamina C, koji je snažan antioksidans i stimulans imuniteta koji štiti od gripa i drugih prehlada. Još jedan sastojak, ksantin, štiti mrežnicu (retinu) od štetnih UV zraka.

Ove ukusne bobice su takođe bogate gvožđem, koje je komponenta hemoglobina u crvenim krvnim zrncima uključenim u transport kiseonika. Takođe sadrže velike količine kalijuma, mangana i magnezijuma, koji pomažu u kontroli otkucaja srca i krvnog pritiska. Dud takođe ima visok sadrža folne kiseline, niacina, vitamina B6 i K.

Pročitajte: BIJELI DUD – Ljekovita svojstva

Pomažu i kod gastritisa i hroničnog hepatitisa, ubrzavaju oporavak nakon različitih operacija, poboljšavaju cirkulaciju krvi i sprječavaju razvoj zaraznih bolesti.
Sočne bobice smanjuju nivo lošeg holesterola i tako štite srce, a kada se redovno konzumiraju utiču i na povećanje apetita.
Napravite liker od duda i uživajte u čašici zdravlja.

 

Trovanje pčela: prepoznavanje ključnih simptoma

Trovanje pčela – U zavisnosti od stepena izloženosti, dejstva i vrsti sredstva za zaštitu bilja kojima su pčele bile izložene, postoje razlike u simptomima koji se ispoljavaju u ponašanju pčela. Ove promene variraju od blagih, do onih veoma opasnih, pa čak i letalnih. Kada su pčele direktno izložene pesticidima, dolazi do akutnog trovanja, a ukoliko su došle u kontakt sa ostacima pesticida na biljkama ili u polenu unijetom u košnicu, takvo trovanje može biti subakutno ili hronično. 

pčelarska oprema

Pčelarsku opremu možete naručiti na OLX.BA 

Da bi se pravovremeno i ispravno reagovalo, važno je da znamo da prepoznamo znakove trovanja pčela. Simptomi koji ukazuju na izloženost pčela sredstvima za zaštitu bilja su:

  • Usporenost pčela izletnica koje dolaze sa paše.
  • Dezorjentacija izletnica kojima stražarice ne dozvoljavaju da uđu u košnicu, jer imaju izmenjen miris (sredstva za zaštitu bilja ne moraju biti direktno otrovna za pčele izletnice, dovoljno je da značajno izmene njihov miris, i stražarice ih neće primiti nazad u košnicu).
Pročitajte: Umirujuće dejstvo dima na pčele
  • Povećana agresivnost pčela na pčelinjaku i/ili borba između pčela na ulazu u košnicu.
  • Povraćanje, bezvoljnost pčela i klonulost društva. Pojava većeg broja uginulih i iznemoglih pčela sa povijenim trbuhom i izbačenom rilicom u i ispred košnice.
  • Trovanje pčela utiče na prestanak ili smanjenje polaganja jaja matice.
  • Ispred košnice može se primijetiti veliki broj uginulih, ali i dezorjentisanih pčela, koje su blago paralizovane i okupljaju se u obliku grozda.
  • Izbacivanje uginulih pčela  iz košnice u velikom broju.
  • Napušteno leglo u košnici sa mnoštvom uginulih pčela.
  • Nagli prestanak izlaska pčela, u nedostatku izletnica.
  • Izlaganje pčela sistemičnim pesticidima dovodi do brzog djelovanja aktivne materije sredstva za zaštitu bilja na nervni sistem pčele, brzo dolazi do dezorjentacije, zatim paralize i uginuća pčele dok je još na putu ka košnici.

Sok od pasulja – Jako je zdrav, a ukus će vas tek oduševiti – usudite se

Pasulj je svima poznat u domaćoj kuhinji, čorbasti i prebranac, ali da li ste nekada probali sok od pasulja? Ukus će vas oduševiti – usudite se.

Svakodnevna konzumacija kuvanog pasulja povezana je sa nižom koncentracijom takozvanog lošeg (LDL) holesterola u krvi.

Podsećamo, pasulj se koristio još u drevnoj indijskoj ajurvedskoj i kineskoj medicini pre više od 3000 godina. Najstariji sačuvani tekstovi nam govore kako su iscelitelji koristili ekstrakte pasulja da smanje tremor kod pacijenata kako bi lečili stanje koje sada smatramo Parkinsonovom bolešću.

Zalijevanje biljaka: kako da znate da li ste pretjerali?

Zalijevanje biljaka je složen proces kod proizvodnje biljaka jer kada biljka nema dovoljno vode, ona počinje da se suši, ali cvijeće i ukrasno bilje propada i kada pretjeramo sa zalijevanjem, što iz iskustva znaju domaćice koje imaju zelene i cvjetne ljubimce.

Iskusne žene, koje godinama sade cvijeće što ono balkonsko, što ukrasno, kućno podijelile su svoje iskustvo i otkrile kako da prepoznate da li je vaša biljka previše zalivena.

Različite biljke imaju različitu potrebu za vodom, pa je važno znati kada bi koju trebalo zalijevati. Pretjerano zalijevanje biljaka može da prouzrokuje truljenje korijena, što može da dovede do toga da biljka potpuno propadne. Ono što je važno, jeste da reagujemo na prve znakove upozorenja nam biljka šalje.

Pročitajte: Šta možete, a šta ne smijete koristiti za zalivanje biljaka

Evo nekoliko jasnih znakova po kojima ćete prepoznati da je zalijevanje biljaka urađeno pogrešno i da ima više vode nego što joj je potrebno.

Ako je zemlja unutar saksije vlažna na dodir

Može vam se učiniti da je zemlja na površini suva i da je potrebno zaliti biljku. Prije nego što to uradite, provjerite vlažnost zemlje na većoj dubini, tako što ćete prstom razgrnuti zemlju i vidjeti da li je mokra. Ukoliko je vlažna, nemojte zalijevati biljku. Svaka saksija i žardinjera trebalo bi da ima rupu na dnu kako bi se višak vode odlijevao.

Od pretjeranog zalijevanja biljaka – listovi žute

I kada se biljka suši zbog manjka vode, ali i kada je previše zalivana, njeni listovi počinju da žute. I kod ove situacije najpouzdaniji način je da provjerite zemlju unutar saksije, na većoj dubini, prstom i vidite da li biljka ima dovoljno vlage.

Mekana stabljika biljke

Sigiran znak da ste pretjerali sa zalijevanjem je, ako stabljika biljke postane mekana i gnjevaca. Ukoliko to uočite, odmah prestanite da dolijevate vodu u saksiju, jer je to alarm da je biljka ugrožena i da će vrlo brzo početi da truli što će dovesti do njenog izumiranja.

Pretjerano zalijevanje biljaka dovodi do Invazije insekata

Iskusni uzgajivači cvijeća kažu da komarci, ali drugi insekti napadaju biljku, ako je mnogo zalivena. Oni vole vlagu, pa ako ih primijetite da se „motaju“ u blizini vaših zelenih ljubimica, to je znak da bi trebalo da smanjite zalijevanje biljaka.

Prirodno đubrivo za cvijeće – Evo kako da ga napravite sami

Prirodno đubrivo ili kompost se pravi od organskog otpada koji vremenom truli i pretvara se u humus, neophodan za zdrav rast biljaka, a posebno cvjetnica.

Ako hoćete da vaše kućne ljepotice dočekaju zimu prihranjene novom zemljom, ljeto je pravo vrijeme da pripremite kompost koji ćete koristiti u jesen.

Da biste dobili kavlitetno prirodno đubrivo najbolje je da ga napravite sada, jer mu je potrebno dva, tri mjeseca i toplo vrijeme kako bi bio spreman za upotrebu.

KAKO NAPARAVITI OVO PRIRODNO ĐUBRIVO

Ukoliko imate dvorište, onda ste u prednosti. Za početak napravite prostor u kome ćete držati kompost, a koji može biti neki sjenovit ćošak. Napravite kompostnjak, zapravo gajbicu ili ogradu, a možete da izaberete i neku staru posudu ili kofu koja će vam poslužiti u te svrhe.

Iskusne domaćice koje kompostom, kao prirodnim đubrivom, prihranjuju svoje biljke svake jeseni kažu da ga je najbolje praviti od lišća i grančica koje ste sakupili, svježe košene trave u koju ćete dodati ostatke hrane poput ljuski od jaja, kore od krompira, tikvica, šargarepe i drugog povrća. Kako kažu, u kompost je poželjno sipati i talog od kafe.

Pročitajte: Kako ubrzati kompostiranje i napraviti kompost za 18 dana

Ono što nikako ne bi trebalo stavljati u kompost su masnoća i ulje, otpaci od mesa i kostiju, mliječni proizvodi, debele grane i lišće od oraha.

Organski otpad počinje da truli na prirodan način. Faktori koji utiču na pravljenje komposta su temperatura, vlaga i količina vazduha.

Poželjno i da ponekad promiješate smjesu da ne bi došlo do manjka kiseonika. Temperatura je ključni faktor, zato je važno da obezbijedite sjenovito mjesto, pošto će sama prirodna reakcija podići temperaturu na 60 stepeni, što je neophodno za odvijanje prirodnog procesa truljenja.

Sunce nije poželjno pošto može da isuši kompost i u tom slučaju će se zaustaviti reakcija. Kompost je spreman kada ga stisnete u šaci i on poprimi njen oblik. Ako iz njega curi voda, onda ima previše vlage. Da bi se organski sastojci lijepo razgradili, domaćice koje prave kompost preporučuju da ih isitnite.

Da je ovo prirodno đubrivo odnosno kompost spremno za upotrebu, znaćete po njegovom mirisu. Ukoliko miriše na svježu zemlju, možete da ga upotrebite. Ako se još osjećaju otpaci, znači da proces kompostiranja nije završen.

Kompost dodajte u saksije sa vašim biljkama na jesen i omogućite im da zimu provedu zdrave i prihranjene.