U avgustu razmišljajte o baštovanskim radovima i presađivanju jagoda. Ako želite u proljeće da imate veliki prinos, najbolje je da se sadnja jagoda obavi avgustu. One koje su pustile mlade izdanke, lijepo prebacite u nove leje.
Evo šta treba da znate o pravilnoj sadnji jagoda:
Prvo, morate da znate da jagode nisu biljke koje zasadite sada, pa ih slobodno zaboravite narednih deset godina. Na njima se mora stalno raditi. Jagode najbolje rađaju tokom prve četiri godine na istom mjestu, pa ih iskusni baštovani najčešće sade u četiri visoke leje kako bi mogli da im menjaju položaj svake godine.
Za sadnju ili promenu mjesta treba izabrati oblačan dan, tako će se bolje primiti.
Sadnja jagoda može se obaviti u lejezajedno sa peršunom, crnim i bijelim lukom, zelenom salatom, celerom, cveklom i šaragrepom, jer uz njih jagode daju najbolji prinos.
Neke biljke nikako ne smiju da se sade blizu jagoda, a to su patlidžan, krastavac, paprika, kupus i krompir.
Razmislite o veličini jagoda: što su krupnije to bolje. Najbolje je gajiti jagode koje daju plodove dva puta u sezoni. Neke od najboljih sorti su Elizabeth II, Selva, Elsanta, Kent, Kimberly, Bereginya, Florence, Valerie.
Kako posaditi jagode
Za jagode je najvažnije da su posađene na plodnoj zemlji koja je dobro osvijetljena. Za najbolji rast, razvoj i prinos neophodan je kompost, soli kalijuma, urea i superfosfat.
Razmak između sadnica jagoda mora biti najmanje 30-40 centimetara. Dubina mora biti tolika da se korijen jagode fino i slobodno smjesti, bez stiskanja i tako da se korijen lijepo pokrije zemljom. Ako viri iznad zemlje, tokom zime će se smrznuti. Najbolji položaj je onaj u kojem je najniži list u ravni sa zemljom.
Prije postavljanja sadnice u zemlju, u svaku rupu sipajte malo vode.
Samo prve „brkove“ jagoda treba zadržati, jer su jedini jaki, a ostale treba odsjeći i baciti.
Pošto proučimo osnovne uzroke za pojavu rojevog nagona, treba da se potrudimo da se u pčelinjim društvima ne stvore uslovi za njegovu pojavu (rojenje pčela).
Osnovno je da vodimo računa o blagovremenom proširivanju prostora u košnici kako bi pčele i na vrhuncu svog razvoja, i pri maksimalnim unosima nektara i polena, imale dovoljno prostora za svoj smještaj i odlaganje unijete hrane, kao i za dalji razvoj legla.
Za potrebe smještanja meda blagovremeno ćemo dodavati odgovarajući broj medišnih tijela. Da bismo spriječili blokadu plodišnog prostora unijetim polenom ili nektarom, kada naslutimo ovu opasnost, iz plodišta ćemo izvaditi 2 rama (po jedan krajnji), i umjesto njih dodati 2 rama sa satnim osnovama, koje stavljamo, po jedan lijevo i desno, kao pretposlednji. Time ćemo i mlade pčele zaposliti na izgradnji saća, koje će izletnice puniti medom, odnosno polenom, a centralni dio plodišta će biti rasterećen i matici omogućeno polaganje jaja. Ovom prilikom ne treba ramove sa satnim osnovama stavljati u centar legla, jer će ih pčele, zbog izobilja nektara i polen u prirodi, instinktivno napuniti hranom, prije nego što matica bude uspjela da ih zaleže. Time bi, i onako skučeni prostor legla bio pregrađen, a matica bi se orijentisala samo na jednu stranu, pa bismo, već složenu situaciju, dodatno iskomplikovali. Prethodno opisanu operaciju možemo, po potrebi, ponoviti posle nekoliko dana.
Da bi se sprečilo pregrijvanje unutrašnjosti košnice, zbog prekomjernog izlaganja suncu, treba da se trudimo da ih uvijek, kada je to moguće, postavljamo tako da se u najtoplijem dijelu dana nalaze u hladovini. U ovom slučaju treba obavezno ukloniti regulatore léta, i ako je podnjača mrežasta izvući fioku. Ako koristimo krovzbeg možemo ukloniti poklopne daske i omogućiti dodatnu ventilaciju kroz škrge krova. Kod košnica koje imaju Milerove ili slične hranilice, odnosno mogućnost ventilacije preko poklopnih dasaka, treba na odgovarajući način aktivirati ventilaciju.
Pčelari su najnemoćniji kada je u pitanju duži kišni period. Zato treba, odmah po ukazivanju povoljne prilike, društva pregledati i, ako nije već kasno, preduzeti odgovarajuće mjere. Ono što pčelar sigurno može da učini, to je da redovnom zamjenom matica predupredi pojavu zvanu rojenje pčela zbog prisustva stare matice. Zbog ovog razloga, najbolje je maticu menjati svake godine. Time ćemo, uz ostale navedene radnje, znatno ublažiti mogućnost pojave rojevog nagona.
Rojenje pčela je rijetko kada je u njima prisutna matica koja ima manje od godinu dana starosti. Ako matice u zajednicama mijenjamo u avgustu, one će naredne godine, u sezoni rojenja, biti mlade od godinu dana. U nekim državama sa toplom klimom, gdje aktivna pčelarska sezona nikada ne prestaje, i gde se veoma intenzivno pčelari, sa velikim brojem seoba, pojedini pčelari menjaju matice u društvima dva puta godišnje u želji da onemoguće rojenje.
Prilično pouzdan metod eliminisanja mogućnosti pojave rojevog nagona predstavlja zamjena starih matica u snažnim društvima zrelim matičnjacima. O ovome se govori i u tekstu pod naslovom „Formiranje nukleusa za prenos matičnjaka“.
Pčelari ne mogu pod stalnom pažnjom držati proizvodna društva koja su odseljena na udaljenu pašu. Da bismo gotovo sigurno isključili mogućnost pojave nagona za rojenjem kod tih društava, treba sinhronizovati poslove oko njihove seobe i dobijanja visoko -kvalitetnih matičnjaka.
Početak uzgoja matičnjaka treba podesiti tako da oni budu zreli za dodavanje nekoliko dana pošto društva budemo odselili na pašu. Drugim riječima, društva treba odseliti nekoliko dana pre pristizanja matičnjaka za dodavanje.
Ujutru, trinaestog dana starosti matičnjaka, odlazimo kod odseljenih društava. Matičnjake odnosimo na ramu, na kome su i uzgajani, u oplodnjaku sa dva rama puna pčela, naravno bez matice. Ram sa matičnjacima smiještamo između ramova sa pčelama u
oplodnjaku, koji u ovom slučaju ima ulogu inkubatora, odnosno da održava odgovarajuću temperaturu ma tičnjacima. Po dolasku na teren, u odseljenim društvima pronalazimo matice i uklanjamo ih. To je mukotrpan posao, ali se isplati. Po našem nahođenju, matice ćemo ili likvidirati ili ćemo one najkvalitetnije smjestiti u kaveze sa hranom i pčelama pratiljama i čuvati ih u malim društvima
Na terenu moramo prenoćiti kako bismo sutradan popodne obezmatičenim društvima dodali zrele matičnjake koje smo ponijeli.
Ovom operacijom postižemo više efekata. Ako smo sve uradili kako treba, mogućnost pojave rojevog nagona je praktično isključena, a ujedno smo izvršili i zamenu starih matica.
Narednih nekoliko dana doći će do prekida polaganja jaja, sve dok mlade matice ne budu pronijele. Ubrzo potom nastupiće period kada u košnicama neće biti mladog legla koje pčele treba da hrane.
Radni elan u prisustvu mlade visokokvalitetne matice je na vrhuncu, pa pošto nema ishrane legla, u ovom periodu biće znatno veći prinos meda.
Kratak period bez polaganja jaja neće se primijetno odraziti na kondiciju društava jer će mlade matice to nadoknaditi. I primjenom ove metode ne možemo biti sigurni da se neko društvo neće rojiti. Jer, ako je u nekoj košnici već započeo rojevi nagon, a mi to ne primijetimo prilikom oduzimanja starih matica, ovaj proces će se nastaviti i roj izleteti sa prvoizvedenom maticom.
Pa i kada se desi da, pored svih preduzetih radnji i mjera predostrožnosti, dođe do pojave rojenje pčela tj. neko pčelinje društvo dobije nagon za rojenjem i razroji se, pčelar ne treba da očajava već da se divi i uživa u veličanstvenom prirodnom događaju, čija su osnovna načela iznad ljudskog morala i koja u mnogome mogu da budu pouka ljudskom rodu.
Srećna okolnost za opstanak pčelinje vrste jeste što čovjek kod njih ne može ništa bitno da izmijeni. Pokušaje podvala i prinuda one brzo otkrivaju i nastavljaju da žive po svojim pravilima, navodi Veroljub Umeljić u knjizi “Sa pčelama pedeset godina”
Zašto paradajz ne dozrijeva? Pitanje je koje mnoge muči jer ponekad zrenje plodova paradajza predugo traje. Razlozi mogu biti brojni. Kako možemo pomoći biljkama?
Uživati u svježem i zrelom paradajzu direktno iz bašte je postalo privilegija. Međutim, uzgajivači znaju da doći do zrelih plodova nije lako i ponekad je frustrirajuće.
Ova povrtnica ima svoje zahtjeve, potrebno ju je štiti od biljnih bolesti i štetočina, zalijevati, prihranjivati, ali ni to ponekad nije dovoljno.
Hiroviti paradajz
Potrebno je znati o kakvoj sorti ili hibridu se radi. Razlika između ranih i kasnih sorti kada je u pitanju zrenje može biti veća od mjesec dana. Obično do berbe prođe 90 do 110 dana.
Ponekad se dešava da plodovi predugo ostaju zeleni i nikako da promijene boju. Razlog ovoj pojavi može biti neadekvatna prihrana i loša zalivna norma. Često se u želji da imamo nabolje biljke i najveće plodove pretjera s količinom đubriva koja se primjenjuje, posebno s azotnim. Zbog tog je neophodna balansirana prihrana. U drugom dijelu vegetacije smanjuje se količina azota, a povećava kalija. Najbolje je biljke prihranjivati samo dva do tri put tokom vegetacijske sezone.
Drugi razlog zašto paradajz ne dozrijeva je previše zalijevanja. U želji da učine najbolje, baštovani pretjeraju s količinom vode. Istina je da paradajz troši velike količine vode, ali će biljkama dobro doći da ju smanjimo.
U nekim slučajevima treba dozvoliti i blago isušivanje zemlje i nestašicu vlage prije sljedećeg zalijevanja. Biljka će doživjeti mali stres, a to može biti okidač za dozrijevanje plodova.
Postavite mrežu
Osunčanost lokacije je treći razlog koji može dovesti do odloženog zrenja. Previše Sunca je negativno u ovom slučaju. Potrebno je postaviti mrežu za zasjenjivanje koja će smanjiti osvijetljenost.
Temperatura i vremenske prilike mogu doprinijeti dugom čekanju. Optimalna temperatura za dozrijevanje je između 20 i 25ºC. Kada temperatura pređe iznad 29ºC proces dozrijevanja je veoma usporen. Što je duži period visokih temperatura, veća je vjerovatnoća pojave sporog zrenja, ali i da će plodovi biti kiseliji jer se procesi u njima ne odvijaju kako bi trebalo.
Ne treba zaboraviti važnost redovnog zakidanja zaperka i pinciranje, uklanjanje vrha biljke, sredinom avgusta. Previše zelene mase uzrokuje veliki broj sitnih plodova, a lišće odvlači hraniva. Biljka kojoj nismo otkinuli vrh nastavlja da raste, formira novu lisnu masu, cvjetove i plodove, što usporava dozrijevanje na donjim etažama tokom kasnog ljeta.
Kad se beru šljive? Kad je pravi trenutak berbu? Vrijeme berbe šljive zavisi od osobina sorte i podloge, zemljišnih i klimatskih uslova, ekspozicije i nadmorske visine, namjene i iskorišćavanje plodova, udaljenosti tržišta, vrste transporta, raspoložive radne snage i drugo.
Šljiva se bere u periodu između fiziološke i tehnološke, odnosno pune zrelosti.
Ako se plodovi izvoze kao svježe ili smrznute polutke, beru se odmah iza fiziološke zrelosti, kad dostignu svoju maksimalnu krupnoću, kad pokožica dobije karakterističnu boju i maksimalan pepeljak, a meso sočnost i aromu, kao i svoj karakterističan ukus.
Vrijeme berbe za ovakav vid namjene najbolje je da odrede stručnjaci zajedno sa kupcima, jer ima dosta slučajeva da se beru zeleni plodovi kad sorta nije postigla svoje sortne odlike, a naročito sadržaj šećera.
Berba se obavlja uglavnom za nekoliko dana kad se odredi vrijeme početka berbe i na osnovu veličine zasada isplanira potrebna radna snaga. Trebalo bi znati da jedan radnik u prosjeku bere 300 kilograma plodova za jedan radni dan. Ako se radi o većoj površini, onda se berba izvodi probirno u dva do tri navrata, jer se mora početi ranije.
Za upotrebu u svježem stanju, plodovi šljive se beru isključivo rukom, vodeći računa da se sačuva pepeljak i peteljka na plodu.
Ovo se postiže tako što se plodovi beru direktno u ambalažu iz koje će se prodavati.
Berba plodova šljive za druge namjene (sušenje ili prerada) može se obavljati i mehanizovano uz pomoć raznih tresača i to u punoj tehnološkoj zrelosti kad plodovi nakupe maksimum šećera.
Transport šljive mora se obaviti vrlo pažljivo, posebno onih plodova koji su namenjeni za upotrebu u svježem stanju, koji moraju stići što pre u rashladne komore.
U transportu se javljaju određeni gubici što zavise od sorte, načina pakovanja ambalaže, vrste i dužina transporta, stanja puteva, vremenskih uslova itd.
Za transport na kraćim relacijama sa koriste prevozna sredstva kojima se raspolaže na gazdinstvu (traktori i prikolice), a za duži transport se koriste isključivo kamioni-hladnjače.
Tikvice operite i ubrusom posušite, a onda odsijecite krajeve. Izrendajte na krupno, posolite, promiješajte i ostavite 15 minuta. Nakon toga dobro ih ocijedite. Dodajte izrendanu mrkvu (takođe je malo ocijedite), sitno isjeckan mladi luk, izrendanu ćureću šunku i umućena jaja. Promiješajte, pa dodajte brašno prethodno sjedinjeno s praškom za pecivo. Ulje u tavi zagrijte, a onda vatru smanjite na umjerenu temperaturu. Oblikujte pljeskavice, a onda pržite prvo jednu stranu, zatim i drugu. Pržene pljeskavice sa tikvicama vadite na papirne ubruse da upije višak masnoće. Poslužite dok je toplo.
Voće se može konzervisati dodavanjem šećera i alkohola. Obično se ovako konzervišu manje količine voća. Biraju se plemenite vrste, sa posebnom aromom. Kako da pripremite šljive u vinu pročitajte u nastavku teksta.
Na ovaj način pripremljeno voće obično se služi prije jela, više kao piće koje povoljno djeluje na apetit. Koristi se takođe dobro i kod pripremanja raznih kremova, kolača i sl. Uzima se pomalo, jer od alkohola se lako može opiti. Ovako pripremljeni proizvodi su dosta skupi. Nedostatak im je što nisu za djecu i osobe koje ne podnose alkohol.
Pripremiti 5 kilograma šljiva, 1,5 litar bijelog vina i 1 kilogram šećera. Odabrati zdrave, zrele šljive i oprati ih. Na nekoliko mjesta ih čistom iglom izbockati. U veću teglu (obično od 5 litara) složiti šljive, posipajući ih šećerom, pa preliti dobrim bijelim vinom.
Poslije toga sok ocijediti, prekuvati ga i ponovo preliti šljive. Tegla se prethodno mora zagrijati. Ovaj postupak treba ponoviti najmanje tri puta, naime tri dana uzastopce. Šljive moraju biti pokrivene tečnonošću i stoga se može dodati još prokuvanog vina koliko je potrebno. Trećeg dana (poslije trećeg zalivanja).
Ne morate koristiti klimu, već se rashladite na prirodan način, i biljke vam u tome mogu pomoći.
Zelene biljke neće samo uljepšati i osvježiti prostor, već određene vrste čiste vazduh u domu, a neke čak smanjuju vrućine i ublažavaju visoke temperature. Prema NASA-inoj studiji nauke o Zemlji, drveće i biljke prolaze kroz proces koji se zove transpiracija. Korijeni biljaka preuzimaju vodu i hranljive materije iz zemlje i dostavljaju ih stabljici i listovima kao dio fotosinteze. Dio vode koja se uvlači kroz korijenje izlazi iz biljke kroz pore ili stomate u njenim listovima, otuda dolazi do znojenja. Kako ovaj „znoj“ isparava, toplota se uklanja iz vazduha, što obezbjeđuje efekat hlađenja, prenosi Sensa.
Evo koje sobne biljke pomažu da kuća bude hladnija i po ovim paklenim vrućinama:
1. Fikus – Što više lišća biljka ima i što su listovi veći, to će više vlage pustiti u vazduh. Sorte koje imaju tendenciju da uspijevaju u vlažnim sredinama upijaće vodu kroz korijenje, a zatim oslobađaju vlagu kroz pore na donjoj strani listova.
2. Biljka zmija (Sansevieria) – Sa visokim sadržajem vode, transpiruje i ispušta hladnu vlagu u vazduh. Takođe ispušta kiseonik, održavajući vazduh svježim tokom vrućih ljetnjih noći. Poznata je i po tome što uklanja toksine iz vazduha.
3. Fikus bendžamin – Jedno od rijetkih drveća koje dobro raste u zatvorenom prostoru, ovo lisnato drvo pomaže da vazduh bude vlažan i hladan. Odlučite se za visoko deblo sa žbunastim vrhom koji bi mogao poslužiti kao mala šumska krošnja za druge biljke ispod ili oko njega. Obavezno postavite svoj fikus na srednje osvetljenje kako bi mogao da upija sunčevu svjetlost.
Jul je mjesec početka cvjetanja ambrozije. Polen ove biljke jedan od najčešćih uzroka alergija na našim prostorima.
Rešenje za globalno uništavanje korova u korijenu putem radio-frekvencije i struje, bez hemijskih jedinjenja i pesticida – ekološkim putem, patentirao je srpski elektroinženjer Miloš Stanković.
Polen ambrozije spada u specifične agense koji zagađuju vazduh, a naš nagrađivani inovator, preduzetnik i elektroinženjer Miloš Stanković konstruisao je „ambrozer“. Uređaj se može podesiti da uništava grupno ili selektivno korov, a ne uništava korisne biljke niti mikroorganizme.
Miloš Stanković, elektroinženjer kaže: „Pomoću određene frekvencije i struje svaki korov u poljoprivredi ima određenu frekvenciju i određena frekvencija se podesi na uređaju. Kada uređaj prođe i tretira određenu površinu da li je ambrozija ili određen korov, taj korov vene u korijenu i više nikada ne raste.“Trenutno je u vazduhu povišena koncentracija polena trave, a ambrozija tek počinje da cvjeta. Na sajtu Agencije za zaštitu životne sredine mogu se pratiti koncentracije alergenih polena u vazduhu za 25 gradova u Srbiji.
Mirjana Mitrović iz Agencije za zaštitu životne sredine ističe: „Naša mjerenja, Agencije za zaštitu životne sredine pokazuju da je ambrozija krenula da cvjeta. To je za alergične osobe važna informacija. I kao što ste rekli, ona nije u vrijednostima koje sugrađane mogu ugroziti, ali sa narednim danima i sa padom temperatura, ove temperature je malo usporavaju, doći će do njenog intenzivnog cvjetanja.“
U narednom periodu u vazduhu će se zadržati povišene koncentracije polena trava. Doprinos za održavanje povišenog rizika za nastanak alergijskih tegoba će dati polen bokvice i koprive, prenela je u svom izveštaju o praćenju stanja i prognoza aeropolena za period od 5. do 11. jula, Gradska uprava za zaštitu životne sredine Novi Sad.
Obzirom da se kupus uzgaja zbog vegetativne mase, navodnjavanje kupusa je obavezna mjera.
Kupus se uzgaja i iz rasada koji je uzgojen u zatvorenom prostoru. Navodnjavanje rasada je obvezno gdje je neophodno održavati umjerenu, ali dovoljnu vlažnost tla. U uslovima prevelike količine vode presadnica se izdužuje pa se loše prima prilikom presađivanja, a u sušim prostorima zaostaje u porastu.
Navodnjavanje se provodi, kada se površinski sloj tla prosuši. Norma navodnjavanja je mala, a vlaži se sloj od 10 cm do 15 cm. U vrijeme ukorjenjivanja se ne navodnjava kako bi biljke razvile jači korijenov sistem koji bi mogao koristiti manje rezerve vode u tlu, a to omogućuje bolje primanje poslije resađivanja jer se tada biljke često susreću s nedostatkom vode u tlu. Potrebe presadnica za vodom su različite i variraju u širokom rasponu od 80 mm do 160 mm ovisno od uslova i načina proizvodnje. Sukladno potrebama za vodom i uslovima proizvodnje varira norma i broj navodnjavanja.
Nakon presađivanja kupus zahtjeva 380 mm do 500 mm vode zavisno od klimatskih prilika. Prvo se navodnjavanje obavlja prilikom presađivanja s obrokom od 15 mm do 30 mm ovisno o vlažnosti tla prije navodnjavanja. Obavezno je jer stvara prisniji kontakt korijena i tla što omogućuje bolje primanje presadnica.
Drugo navodnjavanje je poslije tri do pet dana kada se vrši popunjavanje praznih mjesta, s obrokom 20 mm do 30 mm. Kada se presadnica primi slijedećih deset do petnaest dana se ne navodnjava, radi što boljeg ukorjenjivanja biljaka. Kod ranih sorti ne navodnjava se petnaest i više dana jer je presađivanje rano u proljeće. Kod kasnih sorti ne navodnjava se oko deset dana jer je presađivanje početkom juna kada su temperature vrlo visoke.
Ako se navodnjavanja u razdoblju vegetacije provodi prema turnusima, tada se dužina turnusa određuje u svakom slučaju posebno jer zavisi od sorti, klimatskih prilika i zemljišta. Kod ranih sorti u početku turnusi su osam do petnaest dana, a kasnije u fazama intenzivnog porasta i formiranja glavica pet do devet dana, a poslije je turnus opet duži osam do petnaest dana.
Ako se primjenjuje navodnjavanje kupusa prema stanju vlažnosti tla, tehnički minimum je 80% od vrijednosti PVK. Niža vlažnost usporava formiranje glavica, koje ostaju sitne i meke. Kupus je posebno osjetljiv na promjenjiv tok vlažnosti zemljišta posebno u fazi formiranja glavica i tehnološkog dozrijevanja. Ako je tlo suvo, a zatim se obilno navlaži dolazi do pucanja glavica, koje su lošijg kvaliteta i gube tržišnu vrijednost. Norma navodnjavanja i broj navodnjavanja ovise o uslovima godine, posebno količine i rasporeda padavina. Kreće se od tri do osam navodnjavanja.
U prethodnim godinama, stručna lica su nam objasnila kako gotovo sve što smo do sad konzumirali i voljeli i nije baš najzdravije po nas. Neki od nas su poslušali savjete, neki nisu, ali svakako će se svi obradovati novim saznanjima da neke od namirnica koje su bile „zabranjene“ ipak mogu da se vrate na trpezarijski sto.
Do druge polovine prošlog vijeka namirnica kao što je puter je zauzimao važno mjesto u ishrani, a onda su krenule priče o njegovoj štetnosti po zdravlje. Tada je na scenu stupio margarin, čiji su sastojak – transmasne kiseline – ljekari pozdravili kao spas u borbi protiv holesterola. Danas, kada je svest o industrijski prerađenim proizvodima porasla i kada imamo saznanja o njihovoj štetnosti, margarin je postao prošlost. Sa druge strane, naučnici su otkrili da zasićene masti iz putera povećavaju nivo dobrog holesterola i snižavaju nivo triglicerida, masnih naslaga u krvi.
Pivo
Pivo je potpuno prirodan i biološki izbalansiran proizvod, zbog čega se s pravom svrstava u tečnu hranu. Energetska vrijednost jednog litra piva odgovara energetskoj vrijednosti jednog litra punomasnog mlijeka.
Glavni sastojak piva, hmelj, bogat je antioksidansima, koji su, kako su pokazala mnoga istraživanja, zaslužni za održavanje mišićne mase i ubrzanje metabolizma. Ali pravilo pri ispijanju piva, kao i kod drugih alkoholnih pića, je da se ne preteruje!
Najskromnije povrće izgubilo je svoju slavu na trpezi onog trenutka kada je označeno kao jedna od namirnica koje najviše goje. U stvarnosti, međutim, pogrešan način pripreme hrane jedini je krivac za višak kilograma. Ako se ne pomiješa sa uljem, margarinom ili kajmakom, krompir je veoma zdrav, što potvrđuje i činjenica da je bogat mineralima i vitaminima. Ako ga pripremate kuvano, trebalo bi da nađe mjesto u vašoj ishrani, jer vlakna održavaju osećaj sitosti i obezbjeđuju dobro varenje.
Dugo vremena ljekari nisu preporučivali konzumiranje jaja jer se govorilo da podižu nivo holesterola i ugrožavaju srce. Posljednjih godina, međutim, istraživanja su vratila jaja na pijedestal kao veoma zdravu hranu. Jaja su jedan od najboljih izvora holina, sadrže antioksidante lutein i zeaksantin, sadrže ugljene hidrate koji produžavaju osećaj sitosti, a sadrže i aminokiseline koje organizmu olakšavaju apsorpciju proteina. Zato uvijek zapamtite staru izreku: Jaja svakog jutra daju tijelu snagu.
Šta, iznenađeni ste što je i svinjska mast dospela na ovu listu? Naime, njen ugled narušavaju tvrdnje da njen sastav šteti zdravlju ljudi. Najnovija istraživanja ga, međutim, ocjenjuju kao zdravu za organizam u nekim segmentima. Svinjska mast se sastoji od 40 odsto zasićenih masti, a nezasićena mast je oleinska kiselina, koja pomaže u radu srca i povezuje se sa nižim nivoom lošeg holesterola.
