Naslovnica Blog Stranica 229

Pepelnica pasulja – Može potpuno uništiti biljku /ZAŠTITA/

Agrosavjet
-
0
Pepelnica pasulja – Može potpuno uništiti biljku /ZAŠTITA/

Pepelnica je dobro poznato gljivično oboljenje koje zahvata lišće, cvjetove i stablo a koje ostavlja praškast trag bijele boje. Ona napada mnoge vrste biljaka uključujući i pasulj. Ovo oboljenje ne samo da naružuje izgled biljke već je može i uništiti u potpunosti. Ipak, ohrabrujuće je to da ga je moguće kontrolisati i preduprediti. Čim se uoče prvi znaci oboljenja potrebno je reagovati i preduzeti određene korake u njegovom suzbijanju.

Prepoznavanje pepelnice kod pasulja

Gljivice iz roda Erysiphe ili Sphaerotheca su uzročnici pepelnice kod pasulja. Njihovom širenju pogoduje toplo i vlažno okruženje, a rano prepoznavanje je od esencijalnog značaja budući da ovo gljivično oboljenje može desetkovati usjev pasulja. Širi se cijelom površinom biljke ali je najuočljivija na lišću i vizuelno ostavlje utisak kao da je po biljci posut prah od pepela.

Pročitajte: Prinos PASULJA zavisi od pravilnog sklopa sjetve

Kako kontrolisati pepelnicu pasulja

Kako bi se predupredila pojava i razvoj pepelnice kod pasulja, potrebno je preduzeti određene mjere. Za početak, dobro bi bilo izbjeći zalivanje odgore, odnosno po biljci kada god je to moguće, a zalivanje izvoditi u ranim jutarnjim časovima kako bi sunce tokom prepodneva osušilo lišće i stablo. S obzirom na to da su biljke koje se gusto sade, kao što je to slučaj sa pasuljem, podložnije gljivičnim oboljenjima, potrebno im je obezbijediti potporu uz koju bi mogle da se penju, a koja bi im pružila i dobru vazdušnu provjetrenost.

Kako spore ovih gljivica mogu da opstanu i preko zime, čišćenje zemljišta od zaraženih biljnih ostataka, važno je obaviti na kraju sezone. Uz to, neophodno je biljke dobro prihraniti i zalivati kako bi mogle da se odupru napadima gljivica tokom poznog perioda vegetacije. Takođe, ukoliko se u blizini zasada pasulja nalaze ruže ili neke druge ukrasne biljke, njih je potebno isprskati fungicidom na bazi bakra.

Sa druge strane, tretiranje pasulja ili bilo kojeg drugog jestivog usjeva sredstvom protiv pepelnice veoma je rizično, budući da se dostupna sredstva ne primjenjuju na jestive kulture. Stoga je razblaženi kompostni čaj, u razmjeri jedna mjera čaja i četiri mjere vode, solidna zaštita kojom se ujedno izbjegava upotreba toksičnih materija.

Pročitajte: Sjetva pasulja – Dubina, rastojanje i količina sjemena

Ipak, ako pored pasulja gajite kulture kod kojih se pepelnica kao gljivično oboljenje javlja učestalo, tretman nekim fungicidom je moguć, ali samo u ranoj fazi razvoja biljke, dakle prije cvjetanja i formiranja plodova. Pritom, sistemski fungicidi ne predstavljaju dobro rješenje budući da bi pored suzbijanja postojećih oboljenja mogli da kontaminiraju i plod.

Protiv raznih vrsta infekcija, biljke bi trebalo tretirati sumporom, što ranije tokom sezone vegetacije.

Za postojeću infekciju i već zaražene biljke, kao potpuno prirodno sredstvo koristi se hortikulturno ulje ili ulje nima. Konačno, postoji i nekolicina bioloških kontrolora, u formi korisnih mikroorganizama koji mogu da spriječe pojavu pepelnice.

Trulež bijelog luka u toku skladištenja

Agrosavjet
-
0
Trulež bijelog luka u toku skladištenja

Usjev bijelog luka je domaćin mnogim patogenima koji prouzrokuju značajne gubitke tokom vađenja, perioda čuvanja u skladištu, prerade i prodaje, što smanjuje kvalitet lukovica.

U toku skladištenja patogen Aspergillus niger prouzrokuje trulež glavica koja je ujedno i najrazornija bolest belog luka. Bolest se uglavnom javlja u toplijim područjima. Grupe crnih spora se formiraju na i između spoljašnjih listova luka.

A. niger preživljava u zemljištu i na biljnim ostacima, a infekcija se odvija na korijenovom vratu luka tokom sazrijevanja i starenja biljaka. Patogen se prenosi sjemenom i sadnim materijalom, a tretman prije sadnje može pomoći u smanjenju infekcije. Navodnjavanje bi trebalo zaustaviti na najmanje 3 nedjelje prije vađenja. Takođe bi trebalo izbjegavati oštećenja prilikom vađenja, transporta i skladištenja. Skladišni uslovi bi trebalo da pogoduju brzom zrenju pri niskoj relativnoj vlažnosti (manje od 80%).

Pročitajte: Kako da odredite kada je bijeli luk sazreo za branje?

Lukovice zaražene ovim patogenom gube na kvalitetu i tržišnoj vrijednosti. Gubitak mase je jedan od pokazatelja, mada u fiziološkom sastavu dolazi do promjena kao što su smanjen sadržaj piruvinske kiseline, a dokazan je i uticaj patogena Aspergillus niger na sadržaj fenola u lukovicama.

Rezultati ukupnog sadržaja fenola u lukovicama bijelog luka, koji su inokulisani sa A. niger, upoređeni sa rezultatima kontrole, pokazali su da je došlo do značajnog porasta ukupnog sadržaja fenola u lukovicama bijelog luka posle 60 dana od inokulacije. Značajna je uloga flavonoida i fenolnih kiselina u odbrambenom mehanizmu biljke.

Dokazano je da se u uslovima stresa (prekomjerno UV zračenje, oštećenje tkiva, infekcija) u biljkama indukuje sinteza polifenolnih jedinjenja. Polifenolna jedinjenja se mogu akumulirati prije i poslije napada mikroorganizama. Prije infekcije su u formi toksina, dok su postinfekcijska polifenolna jedinjenja u formi, takozvanih, fitoaleksina. Formiranjem polifenol oksidaze, sprečava se dalji napredak patogena ograničavajući njegov izvor hranjivih materija.

Još jedna od promjena u fiziološkom sastavu je sadržaj sumpora. Rezultati ukupnog sadržaja sumpora u lukovicama bijelog luka inokulisanog sa A. niger i kontrolnim lukovicama (bez patogena) u različitim periodima inkubacije pokazuju da se sadržaj sumpora u inokulisanim lukovicama bijelog luka progresivno smanjuje u odnosu na kontrolu.

Pročitajte: Crni i bijeli luk: Ove biljke nipošto nemojte saditi pored njih u bašti

Pošto nema fungicida koji se trenutno mogu koristi protiv ove bolesti u periodu skladištenja, proučavaju se neke alternativne mogućnosti za kontrolu oboljenja.

U istraživanju sprovedenom u Indiji, antagonistički efekti različitih bioloških agenasa protiv patogena crne plijesni su testirani metodom koju su opisali Denis i Vebster 1971. godine.

Pri tome su vršena ispitivanja uticaja sljedećih agenasa:

  1.  Trichoderma viride,
  2. Trichoderma asperellum,
  3.  Trichoderma harzianum,
  4. Trichoderma fasciculatum,
  5. Trichoderma virens,
  6. Pseudomonas fluorescens,
  7. Trichoderma atroviride i
  8. Bacillus subtilis.

Najniži micelijalni rast (28,33 mm) i najviši procenat inhibicije rasta zabilježen je u slučaju T. asperellum (68,52%). Rajendran i saradnici su 2010. proučavali inhibitorni efekat filtrata kulture T. viride na inhibiciju rasta micelija. A. niger, A. fumigatus i A. flavus i objavili su podatak o 64,49 i 48% stopiranja porasta micelije.

Osim antagonista, za kontrolu patogena Aspergilus niger proučavaju se sintetička ulja i homeopatski lijekovi. Dok neki od rezultata i komercijalno ne budu zaživeli, osnovni zadatak proizvođača i skladištara je da se regulišu uslovi skladištenja bijelog luka u smislu temperature i relativne vlažnosti vazduha kako bi se pojava bolesti svela na što manju mjeru.

Divlje kupine – Jačaju imunitet, pomažu protiv glavobolje i viška kilograma

Agrosavjet
-
0
Divlje kupine – Jačaju imunitet, pomažu protiv glavobolje i viška kilograma

Divlje kupine manje su od vrtnih, no ujedno i slađe te imaju nešto drukčiji miris i ukus. Rastu u velikom broju uz rubove šuma, uz grmlje i puteve, po živicama, šikarama i svjetlijim šumama, u ravnici i po planinama.

Poznato je da kupine prirodno sadrže materije koje razaraju ćelije leukemije. Velika prednost kupina je i njihov visok sadržaj dijetalnih vlakana, koja doprinose smanjenju rizika od pojave dijabetesa, i stvaraju osjećaj sitosti, što pomaže u reguliranju tjelesne težine.

Divlja kupina prirodno sadrži salicilnu kiselinu (aktivan sastojak aspirina), koja se inače koristi za ublažavanje bolova, snižava temperaturu i djeluje protuupalno. Zbog toga se kod glavobolje može pomoći zdjelicom svježih kupina.

Ovo šumsko voće doprinosi zaštiti vida i jačanju imunološkog sustava.

Listovi kupine upotrebljavaju se za liječenje lakših slučajeva proljeva. Kupina se takođe koristi protiv vaginalnog iscjetka, a poznata je po poticanju iskašljavanja. Mirisni čaj od listova kupine propisuje se u slučajevima gripe, prehlade i kašlja. Čaj od listova kupine koristi se za ispiranje upaljenog grla, za liječenje čireva u ustima te upale usne šupljine i desni.

Pročitajte: Slatki recept s kupinama – Saznajte zašto su tako zdrave

Divlje kupine se mogu upotrebljavati i za mazanje čireva i ozljeda na koži koje sporo zacjeljuju. Neka istraživanja su pokazala je da list kupine smanjuje razinu šećera u krvi. Ovo svojstvo kupina djelomično duguje mogućnosti da stimulira ispuštanje inzulina.

Čaj od listova kupine

1,5 grama sušenog lista kupine preliti s 250 ml kipuće vode.

Ostaviti da odstoji 10 minuta pa procijediti.

Popiti 3 puta na dan, između obroka, po šolju čaja.

Može se piti ili „grgljati“ kod grlobolje i upale akni.

Čaj za čišćenje krvi

Pomiješati 100 grama listova kupine, 100 grama listova koprive, 50 grama lista bazge i 50 grama lista maslačka.

Ova čajne mješavine uzima se vrhom puna manja žlica, prelije šoljicom vruće vode, ostavi da odstoji 10-15 minuta i procijedi.

Popiti 2 do 3 šolje na dan u gutljajima, preko cijelog dana.

Mješavina čaja od lista i grančica kupine, ivanjskog cvijeća i biljke krkavine/trušljike pomaže kod poremećaja rada prostate.

Tekst i fotografije: OPG Livak

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Koliko je štetna ambrozija i kako je prepoznati

Agrosavjet
-
0
Koliko je štetna ambrozija i kako je prepoznati

Ambrozija odnosno polen ambrozije je jedan od najjačih prirodnih alergena. Sezona polinacije ambrozije traje od kraja jula, pa do kraja septembra. Najveće vrijednosti koncentracije polena ambrozije u vazduhu registrovane su u drugoj dekadi augusta i prvoj dekadi septembra. Sezonske alergijske reakcije najčešće su izazvane polenom ambrozije. Evo kako možete lako da je prepoznate.

Polen ambrozije je prisutan u atmosferskom vazduhu svake godine gotovo u istom vremenskom periodu. Koncentracije polena ambrozije u vazduhu koje mogu izazvati alergijske reakcije kod osetljivih osoba u našim uslovima se bilježe tokom 6-10 sedmica u sezoni polinacije. Alergijske bolesti su najraširenije hronične bolesti današnjice. Danas, više od 60 miliona Evropljana pati od simptoma alergijskih bolesti. Prisutan je trend povećanja oboljevanja bez obzira na rasu, pol, starost i socijalni status.

Kod alergičnih osoba polen ambrozije izaziva niz reakcija kao što su kijanje, kašljanje, suzenje, svrab, crvenilo na koži i slično. Svi ovi simptomi zajedno dovode do alergijskog rinitisa, a u težim slučajevima i alergijske astme. Osobe alergične na polen ambrozije se obrađuju u ambulantama Domova zdravlja i po konstatovanju simptoma alergije upućuju na testiranje testom preko kože.

Pročitajte: Inženjer našao način kako da uništi ambroziju bez hemije

Po dijagnostifikovanju alergičnosti na polen ambrozije, lečenje se provodi antihistaminicima, kortikosteroidima i sl. Iz godine u godinu broj osoba alergičnih na polen ambrozije je sve veći, a zabrinjavajuće je to što je u tom broju sve više djece alergične na polen ove opasne alergene biljne vrste. U suzbijanju ove opasne korovske i alergene biljne vrste treba se pristupiti integralnom metodom koja podrazumijeva primjenu svih odgovarajućih preventivnih, indirektnih i direktnih mjera sa ciljem njenog uništavanja.

Širenje ambrozije značajan je ekološki problem, jer oduzima prostor domaćim biljnim vrstama, a pred njom uzmiču i poljoprivredne kulture, stoga je opasna ne samo za zdravlje stanovništva, već i za poljoprivredna područja.

Kako prepoznati ambroziju?

ambrozije

Vrsta Ambrosia artemisiifolia je jednogodišnja zeljasta biljka. Vegetacioni period ambrozije traje 150 – 170 dana, zavisno od ekoloških uslova. U našim uslovima pojavljuje se sredinom aprila, počinje cvjetati polovinom jula i cvjeta obično sve do pojave prvih mrazeva. Ima svoj karakteristični morfološki opis i prepoznaje se prema izgledu korijena, stabljike, lista, cvijeta (muškog i ženskog) i ploda. Korijen ambrozije je jak, vretenast, dobro obrastao bočnim korjenčićima i lako prodire u zemljište, dajući biljci čvrstoću i mogućnost lakog pristupa vodi i hrani zavisno od podloge. Korijen ne prodire duboko, pa je ambrozija sposobna da se ukorjenjuje na vrlo plitkim i zbijenim zemljištima.

Listovi ambrozije su naspramni i perasto dijljeni u uske, izdužene, lancetaste režnjeve, pa svojim morfološkim izgledom podsjećaju na pelin. Jasna je razlika između lica i naličja lista. Lice je tamnozelene, a naličje sivozelene boje. Ova razlika je uzrokovana različitom maljavosti, epidermis naličja je maljaviji od lica lista.

Stablo je zeljasto, od osnove razgranato i u gornjem dijelu gradi grm. Boja stabla je zelenkasto siva (u početku vegetacije) do crvenkasta (krajem vegetacije). Gotovo čitavo stablo je obraslo dugim bijelim dlakama. Na presjeku je okruglo i četvorougaono. Visine 1 – 1,5 metar, a na plodnijim zemljištima naraste i preko dva metra.

Cvijet ambrozije relativno je sitan. Cvjetovi su grupirani u jednopolne cvasti – glavice, koje se formiraju na vršnim dijelovima stabla i grana te u pazuhu gornjih listova. Ambrozija je jednodomna biljka, to znači da se na istoj biljci nalaze razdvojeni muški i ženski cvjetovi, a ponekad se mogu naći i na razdvojenim biljkama. Muški cvjetovi su cjevasti i sitni okrenuti prema dole, grupisani u poluloptaste cvasti u obliku glavice, blijedožute boje.

Prašnici proizvode veliki broj polenovih zrna. Ženski cvjetovi su grupisani u jednopolne ženske cvasti, zelenkasto bjeličaste boje, ispod muških glavica. Mali broj biljaka ambrozije ima samo ženske cvjetove, a takve biljke se zovu „ženske biljke“. Oprašivanje je putem vjetra (anemohorno).

Plod ambrozije je ahenija, koja se formira u okviru ženskih cvasti. U aheniji se nalazi sjeme obavijeno čvrstim omotačem, karakterističnog izgleda. Ahenija je najčešće jajastog oblika sa 5 – 7 bodljastih izraštaja. Moguće je poistovijetiti sjeme sa plodom, jer se u prirodi sjeme nikad ne nalazi samostalno (golo), zbog čega plod (ahenija) ujedno predstavlja i sjeme. Sjeme je svijetlosmeđe do tamnosmeđe, skoro crne boje, sa izraženim tamnijim prugama ili mrljama.

Tekst je originalno objavljen u magazinu Agro Planeta

Uticaj visokih temperatura i suše na oplodnju i prinos kukuruza

Agrosavjet
-
0
Uticaj visokih temperatura i suše na oplodnju i prinos kukuruza

U poslednjih nekoliko godina  klimatske promjene značajno utiču na biljnu proizvodnju, zime su blage, često i bez značajnog snježnog pokrivača, a ljeta su praćena sušom i visokom temperaturom. Tako da se i ovog ljeta suočavamo sa brojnim problemima u biljnoj proizvodnji.

Na kukuruz kao jednu od najzastupljenijih ratarskih kultura, koja je otporna na visoke temperature ovogodišnja suša i visoke temperature će ostaviti velike posledice po prinos. U zavisnosti od kvaliteta zemljišta, hibrida, vremena sjetve, primjenjene agrotehnike i navodnjavanja stanje kukruruza je šaroliko. Na šljunkovitim zemljištima koja ne zadržavaju vlagu usjevi su najugroženiji, za razliku od usjeva na težem i glinovitom zemljištu i gdje nije izvršeno redukovano đubrenje.

Pročitajte: Bolesti pšenice i kukurza

Iako je otoran na visoke temperature, temperature iznad 35 °S i niska relativna vlažnost vazduha u vrijeme cvjetanja i oplodnje ošetećuju polenova zrna, što smanjuje oplodnju, pa tako i sam prinos. Optimalna temperatura u fazi formiranja, nalijevanja zrna i sazrijevanja su od  22-23 °S, a na području Lijevče polja temeperature su bile iznad višegodišnjeg prosjeka, te su u julu dostizale i do 40 °S.

Pored visoke temperture u najkritičnijim fazama razvoja kukuruza imamo i nedostatak padavina. Kukuruzu je u toku vegetacionog perioda od aprila do septembra potrebno od 500-600 litara padavina, a u zavisno od lokaliteta u periodu od aprila do kraja jula na području Lijevča polja bilo je u prosjeku oko 250 litara padavina.

Pročitajte: Kukuruzna svila: Prirodni ljekoviti čaj /RECEPT/

Posledice nepovoljnih uslova razvoja su nerazvijeni klipovi, nedostatak oplodnje i nalivenosti zrna, a u ovako izrazito sušnim uslovima veća je i mogućnost pojave gljivičnih oboljenja zrna. Pojedini proizvođači znajući da zrno sadrži najviše hranjivih materija i što udio zrna treba da bude preko 40 % za kvalitetnu silažu  ipak vrše siliranje kukuruza kako bi bar iskoristili zelenu masu za spremanje silaže.

Poljoprivredni proizvođači koji su primjenili punu agrotehniku i koji posjeduju sisteme za navodnjavanje mogu očekivati nešto veći prinos za razliku od kukuruza koji se ne navodnjava.

Trik za najukusniji kuvani kukuruz

Agrosavjet
-
0
Trik za najukusniji kuvani kukuruz

Postoji više načina da kuvani kukuruz bude spreman za trpezu, ali samo će jedan ostati u neponovljivom sjećanju – onaj što se kuva u kremastoj kupki od mlijeka i maslaca.

Ova metoda kuvanja kukuruza popularna je na srednjem zapadu u Sjedinjenim Američkim Državama, a garantuje da će svako zrno kukuruza biti mekano, slatko i sočno.

Sastojci za kuvani kukuruz:

  • 5 klipova mladog kukuruza
  • 1 l vode
  • 200 ml mlijeka
  • 115 g maslaca
  • 1 čajna kašika soli

Priprema kuvanog kukuruza:

  1. Očistite kukuruz i prepolovite ga napola.
  2. U velikom loncu zagrijte vodu.
  3. Kad voda zavrije, dodajte joj mlijeko i maslac.
  4. Posolite kupku pa dodajte komadiće mladog kukuruza.
  5. Djelimično poklopite lonac i kuvajte kukuruz oko deset minuta, odnosno dok zrna ne omekšaju.
Pročitajte:  Greška koju pravimo kada ga kuvamo kukruz

Kako da vam muškatle bolje cvjetaju

Agrosavjet
-
0
Kako da vam muškatle bolje cvjetaju

Većina ljudi bira muškatle za dekoraciju terasa i balkona. Raskošne boje muškatli svakako će uljepšati prostor u vašem domu, a pored toga su veoma zahvalna i otporna biljka. Voli sunce, a najbolji uslovi za rast i cvjetanje su temperature od 10 do 30 stepeni. Ova biljka zahtjeva umjereno zalivanje jer zbog previše vode može doći do truljenja korijena. Zato je ona najbolji izbor za dekoraciju vaše terase ili dvorišta ljeti.

Trebalo bi ih zalivati tečnim đubrivima koja sadrže fosfor, azot, kalijum i magnezijum. Međutim u tu svrhu mogu poslužiti i jeftinije zamjene. Jedna od njih je povidon jod koji se inače koristi za dezinfekciju rana.

Pročitajte: Obratite pažnju na kojoj strani vam se nalazi terasa – Od toga zavisi kakve će vam biti muškatle

Ukoliko se odlučite za povidon jod, potrebno je samo jednu kap dodati u litar vode. Dobro promiješajte rastvor, a zatim sipajte po ivici saksije, nikako preko lista. Ovaj tretman ponovite jednom u dvije nedjelje i odmah ćete primijetiti kako su muškatle bujnije.

Još jedan trik iz kuhinje je kora od banane. Stavite je u litar vode da odstoji preko noći a zatim tom vodom zalijte cvijeće. Kao što je vitamin B dobar za rast i razvojnašeg organizma, tako će prijati i vašem cvijeću.

Osim ovih vrsta prihrane, potrebna je i pažljiva njega. Redovno skidajte precvjetale grane sa muškatli, na taj način će brže rasti nove.

LJEKOVITO SUNCE – Kako se pravilno sunčati?

Agrosavjet
-
0
LJEKOVITO SUNCE – Kako se pravilno sunčati?

Da postoji veza između zdravlja i svjetlosti, potvrđuju istraživanja doktora Ričarda Hobdeja, sa Univerziteta zapadne Engleske. On ukazuje na to kako je sunčeva svjetlost u prošlosti korišćena za sprečavanje i liječenje bolesti i kako u budućnosti može da nas izliječi i da nam pomogne. Dr Ričard Hobdej bavi se komplementarnom medicinom. U Kini je studirao kinesku medicinu i njihov sistem vježbanja, ima višegodišnje iskustvo u solarnom dizajniranju stambenih zgrada i jedan je od vodećih stručnjaka u istoriji solarne terapije.

Korist nadmašuje štetnost

Dr Hobdej upozorava na trenutno prilično jednostranu raspravu o sunčevoj svjetlosti i njenim efektima na ljudsko zdravlje, i dodaje da je sunčeva svjetlost pravim rukama – lijek!

Naime, tokom istorije Sunce je korišćeno u prevenciji širokog spektra bolesti, a neki ljekari danas se uspješno služe njegovim ljekovitim svojstvima. U današnje vrijeme, međutim, i u dijelu medicinske profesije i u javnosti široko je rasprostranjeno ubjeđenje da štetno dejstvo sunčeve svjetlosti na kožu daleko nadmašuje potencijalne korisne učinke.

Pročitajte: Kako da istopite vosak uz pomoć Sunčeve toplote

– Iako sunčeva svjetlost može da izazove rak kože, imadokaza da može i da spriječi niz uobičajenih i često fatalnih bolesti: rak dojke, debelog crijeva, prostate i jajnika, bolesti i srca, multiplu sklerozu i osteoporozu.  Ukupno gledajući, broj ljudi koji umiru od tih bolesti daleko premašuje brojm onih čiju je smrt izazvao rak kože – ističe dr Hobdej.

Kako se pravilno sunčati?

  • Planirajte izlaganje suncu: nemojte sunčanje da natrpate u svega 2-3 nedjelje godišnje.
  • Ako idete u inostranstvo, u topliju ili hladniju klimu, nekoliko dana prije nego što počnete da se sunčate izložite se seriji „vazdušnih kupki”.
  • Ne pecite se na suncu. Kada se sunčate iz zdravstvenih razloga, temperatura vazduha ne bi smjela da prelazi 18 stepeni Celzijusa.
  •  Najvažnije godišnje doba za sunčanje je proljeće i rano ljeto.
  • Čini se da je ranojutarnje sunce najkorisnije, zato počnite da se sunčate čim svane.
  • Često je kratko izlaganje bolje od dugotrajnog izlaganja sunčevoj svjetlosti.
  • Izuzetno je važno upiti čitav spektar sunčeve svjetlosti, zato ne nanosite sredstva za zaštitu od sunca.
  • Nosite šešir da biste zaštitili tanku, osjetljivu kožu lica, glave i vrata.
  • Ako ste mnogo osjetljivi na sunčevu svjetlost, sunčajte prvo stopala, potom noge, a tek onda, i to oprezno, abdomen i grudi.
  • Ukoliko želite da pocrnite, stroga vodite računa da tamnite postepeno. Prije nego što osjetljive dijelove tijela izložite suncu, saznajte koliko ste tolerantni na njega. Jedite integralne umjesto rafinisanih namirnica.
  • Budite oprezni i – najvažnije od svega – nemojte da izgorite!

Antraknoza paradajza i paprike uništava biljke – Kako je spriječiti?

Agrosavjet
-
0
Antraknoza paradajza i paprike uništava biljke – Kako je spriječiti?

Antraknoza paradajza i paprike – Uzročnici: Colletotrichum coccodes (Wallr.) S. Hughes, Colletotrichum gloeosporioides (Penz.) Penz. et Sacc. i Colletotrichum capsici (Sydow) Butler et Bisby.

Antraknoza paradajza i paprike

Simptomi

U pojedinim godinama povoljnim za razvoj antraknoze mogu nastati značajni gubici prinosa paprike i paradajza. Najčešći domaćini C. coccodes su paprika, paradajz i krompir, osim kojih napada i plavi patlidžan, kao i druge brojne biljke prvenstveno iz familija Solanaceae i Cucurbitaceae, ali i nekoliko drugih botaničkih familija biljaka.

Colletotrichum gloeosporioides je izraziti polifag, koji osim paprike, paradajza i plavog patlidžana napada veliki broj zeljastih i drvenastih biljnih vrsta, dok Colletotrichum capsici napada papriku, pasulj, vignu, pamuk i druge brojne biljke domaćine.

Početni simptomi bolesti uočavaju se uglavnom na zrelim, ali i na mlađim plodovima paradajza i paprike u vidu sitnih, vodenastih, crvenkastomrkih pjega eliptičnog oblika, koje u početku zahvataju površinski dio ploda, a zatim se, u povoljnim uslovima za razvoj parazita, šire i spajaju, razarajući mesnato tkiva ploda zbog čega pjege postaju udubljene.

Pročitajte: Folijarno đubrenje voća i povrća

U okviru pjega, u uslovima povećane vlažnosti, često se formiraju sitna crna tjelašca – acervule, sastavljene od zbijenih kratkih konidiofora na kojima se obrazuju veoma brojne jednoćelijske konidije koje su okružene crvenkastonarandžastom želatinoznom masom (eksudatom).

Za vrijeme kišnog vremena, kada je povećana vlažnost zraka, pjege se brzo šire i spajaju, zbog čega plodovi za veoma kratko vrijeme mogu u potpunosti struliti. Osim toga, često na pjegama u blizini sjemene lože, sa perikarpa micelija parazita prodire u unutrašnjost šupljine ploda, gdje inficira novoformirane sjemenke. Parazit inficira mlade ili zrele plodove na zdravim biljkama, kao i one koje su povrijeđeni ili oslabljeni na neki način, dok se na lišću i stabljici simptomi rijetko uočavaju.

Foto: V.Trkulja

Biologija

Iz jedne vegetacije u drugu ovi paraziti se prenose inficiranim sjemenom i zaraženim biljnim ostacima. Upotrebom inficiranog sjemena i sadnjom paprike i paradajza u zaraženo zemljište dolazi do primarnih zaraza pojedinačnih biljaka, koje su potom izvor sekundarnih zaraza za ostale zdrave biljke.

U toku vegetacije ovi paraziti se šire kapljicama vode, koje rastvaraju želatinoznu masu (eksudat) sa oboljelih plodova paprika i paradajza, tako da kiša ili navodnjavanje mogu raspršiti konidije na veću udaljenost ili se one prenose na odjeći ili alatu.

Ove tri vrste se ne mogu razlikovati na osnovu simptoma koje prouzrokuju, već se razlikuju na osnovu toga što C. gloeosporioides formira jednoćelijske, hialine, cilindrične konidije sa zaobljenim vrhovima, a C. capsici konidije srpastog oblika, dok C. coccodes jedini formira sitne crne mikrosklerocije.

Pročitajte: Plamenjača paradajza – Simptomi i zaštita tokom cijele vegetacije

Suzbijanje

Da bi se spriječila antraknoza ploda paradajza i paprike, koju prouzrokuje ova gljiva, osnovna mjera je korištenje sjemena dobijenog od zdravih biljaka i sa parcela gdje bolest nije utvrđena. Osim toga, za preporuku je bitno i korištenje plodoreda, odnosno rotacija paprike i paradajza sa biljkama koje nisu iz familije Solanaceae, kao i uništavanje srodnih korova, koji takođe mogu biti prenosioci ovih parazita.

U slučaju pojave simptoma antraknoze, neophodna je upotreba hemijskih mjera, pri čemu prskanja fungicidima treba izvoditi u razmacima u zavisnosti od vremenskih prilika, uz strogo poštovanje karence.

Kako presaditi čuvarkuću?

Agrosavjet
-
0
Kako presaditi čuvarkuću?

Čuvarkuća je trajna biljka iz porodice tustikovki koja se još naziva pazikuća ili zečji kupus. Kako presaditi čuvarkuću?

Čuvarkuća je zeljasta i sukulentna biljka koju odlikuju mesnati debeli listovi koji su pri vrhu zašiljeni. Može biti različitih boja (zelena, crvena, ljubičasta, žuta) i doseže visinu od 30 centimetara. Tokom jula i avgusta na vrhu lista cvatu ružičasti cvjetovi.

Kada čuvarkuća procvate biljka odumire, ali ostavlja mlade biljke s novim rozetama. Čuvarkuća je zaštićena u prirodi te se često može vidjeti u vrtovima i dvorištima. Biljka se sadi sjemenom i izdancima, a najčešće se uzgaja u saksijama.

Pročitajte: Mast od čuvarkuće – Idealna za razna kožna oboljenja

Kako presaditi čuvarkuću?

Ako želite presaditi čuvarkuću to se radi izdancima. Kako presaditi čuvarkuću vrlo je jednostavan proces, treba samo obratiti pažnju na vrijeme presađivanja, pripremu tla i na temperaturu. Najbolje bi bilo da se čuvarkuća presadi u rano proljeće jer cvijeta na ljeto (jul i avgust). Potrebno je da u saksiju stavite zemlju koja je poboljšana kompostom ili nekim drugom prihranom.

Za presađivanje čuvarkuće uzima se izdanak koji je s matičnom biljkom povezan vriježama. Dovoljno je da se izdanak iščupa i odrežu se vriježe te se stavi u saksiju s pripremljenom zemljom ili na neko drugo željeno mjesto.

1...228229230...1.016Stranica 229 of 1.016

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia