Usjev bijelog luka je domaćin mnogim patogenima koji prouzrokuju značajne gubitke tokom vađenja, perioda čuvanja u skladištu, prerade i prodaje, što smanjuje kvalitet lukovica.
U toku skladištenja patogen Aspergillus niger prouzrokuje trulež glavica koja je ujedno i najrazornija bolest belog luka. Bolest se uglavnom javlja u toplijim područjima. Grupe crnih spora se formiraju na i između spoljašnjih listova luka.
A. niger preživljava u zemljištu i na biljnim ostacima, a infekcija se odvija na korijenovom vratu luka tokom sazrijevanja i starenja biljaka. Patogen se prenosi sjemenom i sadnim materijalom, a tretman prije sadnje može pomoći u smanjenju infekcije. Navodnjavanje bi trebalo zaustaviti na najmanje 3 nedjelje prije vađenja. Takođe bi trebalo izbjegavati oštećenja prilikom vađenja, transporta i skladištenja. Skladišni uslovi bi trebalo da pogoduju brzom zrenju pri niskoj relativnoj vlažnosti (manje od 80%).
Pročitajte: Kako da odredite kada je bijeli luk sazreo za branje?
Lukovice zaražene ovim patogenom gube na kvalitetu i tržišnoj vrijednosti. Gubitak mase je jedan od pokazatelja, mada u fiziološkom sastavu dolazi do promjena kao što su smanjen sadržaj piruvinske kiseline, a dokazan je i uticaj patogena Aspergillus niger na sadržaj fenola u lukovicama.
Rezultati ukupnog sadržaja fenola u lukovicama bijelog luka, koji su inokulisani sa A. niger, upoređeni sa rezultatima kontrole, pokazali su da je došlo do značajnog porasta ukupnog sadržaja fenola u lukovicama bijelog luka posle 60 dana od inokulacije. Značajna je uloga flavonoida i fenolnih kiselina u odbrambenom mehanizmu biljke.
Dokazano je da se u uslovima stresa (prekomjerno UV zračenje, oštećenje tkiva, infekcija) u biljkama indukuje sinteza polifenolnih jedinjenja. Polifenolna jedinjenja se mogu akumulirati prije i poslije napada mikroorganizama. Prije infekcije su u formi toksina, dok su postinfekcijska polifenolna jedinjenja u formi, takozvanih, fitoaleksina. Formiranjem polifenol oksidaze, sprečava se dalji napredak patogena ograničavajući njegov izvor hranjivih materija.
Još jedna od promjena u fiziološkom sastavu je sadržaj sumpora. Rezultati ukupnog sadržaja sumpora u lukovicama bijelog luka inokulisanog sa A. niger i kontrolnim lukovicama (bez patogena) u različitim periodima inkubacije pokazuju da se sadržaj sumpora u inokulisanim lukovicama bijelog luka progresivno smanjuje u odnosu na kontrolu.
Pročitajte: Crni i bijeli luk: Ove biljke nipošto nemojte saditi pored njih u bašti
Pošto nema fungicida koji se trenutno mogu koristi protiv ove bolesti u periodu skladištenja, proučavaju se neke alternativne mogućnosti za kontrolu oboljenja.
U istraživanju sprovedenom u Indiji, antagonistički efekti različitih bioloških agenasa protiv patogena crne plijesni su testirani metodom koju su opisali Denis i Vebster 1971. godine.
Pri tome su vršena ispitivanja uticaja sljedećih agenasa:
- Trichoderma viride,
- Trichoderma asperellum,
- Trichoderma harzianum,
- Trichoderma fasciculatum,
- Trichoderma virens,
- Pseudomonas fluorescens,
- Trichoderma atroviride i
- Bacillus subtilis.
Najniži micelijalni rast (28,33 mm) i najviši procenat inhibicije rasta zabilježen je u slučaju T. asperellum (68,52%). Rajendran i saradnici su 2010. proučavali inhibitorni efekat filtrata kulture T. viride na inhibiciju rasta micelija. A. niger, A. fumigatus i A. flavus i objavili su podatak o 64,49 i 48% stopiranja porasta micelije.
Osim antagonista, za kontrolu patogena Aspergilus niger proučavaju se sintetička ulja i homeopatski lijekovi. Dok neki od rezultata i komercijalno ne budu zaživeli, osnovni zadatak proizvođača i skladištara je da se regulišu uslovi skladištenja bijelog luka u smislu temperature i relativne vlažnosti vazduha kako bi se pojava bolesti svela na što manju mjeru.